Prvo Francusko Carstvo

Prvo Francusko Carstvo[1] – obično poznato kao Napoleonovo Carstvo[2][3] ili Napoleonsko Carstvo[4] – bio je režim Napoleona I. Bonapartea u Francuskoj, kojim je vladao većinom kontinentalne Europe. Carstvo je postojalo od 1804. godine do 1814./1815., od Konzulata do povratka Burbonske monarhije, a nakratko je ponovno uspostavljeno tijekom razdoblja Sto dana.

Prvo Francusko Carstvo

Empire Français (fr.)

Carstvo

 

 

 

1804.1814.
20. ožujka7. srpnja 1815.

 

 

 

Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Liberté, Ordre Public
(hrv. Sloboda, javni red)
Himna
Chant du départ
(hrv. Pjesma odlaska)
Lokacija Prvog Francuskog Carstva
Lokacija Prvog Francuskog Carstva
Teritorij i okupirana zona Napoleonskoga Francuskog Carstva na zemljovidu Europe
Lokacija {{{genitiv2}}}
Lokacija {{{genitiv2}}}
Napoleonsko Francusko Carstvo s kolonijama na zemljovidu svijeta
Glavni grad Pariz
Jezik/ci francuski
Religija katolicizam
Vlada Konstitucionalna monarhija
Car
 - 1804.1814./1815. Napoleon I.
 - 1814./1815. Napoleon II.
Povijest Napoleonski ratovi
 - Napoleon postaje car 18. svibnja 1804.
 - Bitka kod Leipziga 1813.
 - Napoleon abdicira 6. travnja 1814.
 - Stotinu dana 13. ožujka15. lipnja 1815.
 - Bitka kod Waterlooa 18. lipnja 1815.
Površina
 - 1812. 2.100.000 km²
Stanovništvo
 - 1812. 44.000.000 
     Gustoća 21 st/km² 
Valuta francuski franak

Napoleonovo doba uredi

Carstvo je uspostavljeno kada je Napoleon, dok je bio prvi konzul, postao car Francuske 18. svibnja 1804. godine. Okrunio se 2. prosinca iste godine u katedrali Notre Dame u Parizu. Carstvu je odmah zaprijetio Rat Treće koalicije, ali odlučna francuska pobjeda u bitki kod Austerlitza osigurala je njegov opstanak. Ratom Treće koalicije došlo je do velikih promjena na europskom tlu. Napoleon je potukao koalicijsku vojsku te uništio dugogodišnje Sveto Rimsko Carstvo i osnovao Rajnsku konfederaciju.

 
Jean Auguste Dominique Ingres: Napoleon na svom prijestolju

Velika armija (La Grande Armée), vojni stroj Carstva, zamalo je uništila Prusku vojsku 1806. prije nego što je ušla u Poljsku i pobijedila Ruse u bitki kod Friedlanda 1807. godine. Nakon Friedlanda, Tilzitski sporazum u lipnju 1807. okončao je dvogodišnje krvoproliće na europskom kontinentu.

Francusko uplitanje na Pirenejskom poluotoku naposljetku je otpočelo Poluotočki rat, brutalni šestogodišnji sukob koji je ozbiljno oslabio Carstvo. Godine 1809. Francuska i Austrijsko Carstvo borile su se u Ratu Pete koalicije. Francuska je ponovno trijumfirala i nametnula Habsburgovcima Schönbrunnski sporazum, no diplomatske napetosti s Ruskim Carstvom dovele su do katastrofalnog francuskog napada na tu zemlju 1812. godine. Rat Šeste koalicije uzrokovao je izbacivanje francuskih snaga iz Njemačke 1813. Napoleon je abdicirao 6. travnja 1814. godine. Vratio se iz progonstva s Elbe 1815., no Francuska je izgubila u bitki kod Waterlooa što je izazvalo konačan pad Prvog Francuskog Carstva.

Na svom vrhuncu 1812. godine Francusko je Carstvo brojilo 130 departmana u kojima je bilo raspoređeno 600.000 vojnika koji su trebali napasti Rusko Carstvo. Također je brojalo 44.000.000 ljudi i održavalo široku vojnu prisutnost u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Varšavskom Vojvodstvu te je moglo računati na Prusku i Austrijsko Carstvo kao svoje nominalne saveznike. Sudbina Carstva bila je povezana sa sudbinom vojske čije su rane pobjede pronosile mnoge ideološke karakteristike Francuske revolucije diljem Europe. Seniorske obveze i seniorska pravda ukinuta je svugdje gdje je prošla Francuska vojska, a aristokratske privilegije su ukinute na svim mjestima osim u Poljskoj. Uvođenje Napoleonovog kodeksa diljem kontinenta učinilo je sve ljude jednakima pred zakonom, uspostavivši pravne sustave i legaliziravši rastavu.

Napoleon je prekrojio kartu Europe i podijelio brojne plemićke naslove od kojih je većina nestala propašću Carstva. Svoje je rođake postavio na prijestolja nekoliko europskih država.

Pad uredi

Napoleon jedva da je uspio ugušiti pobunu u Njemačkoj kada je ruski car poveo europski ustanak protiv njega. Kako bi tome stao na kraj te kako bi osigurao vlastiti pristup Sredozemlju i isključio svog glavnog suparnika, Napoleon je napao Rusiju 1812. Unatoč svom pobjedničkom napredovanju, zauzimanju Smolenska, pobjedi u Moskvi i ulasku u Moskvu, poražen je zemljom i klimom te Aleksandrovim odbijanjem da sklopi primirje. Nakon toga uslijedilo je povlačenje u oštroj ruskoj zimi dok se cijela Europa okrenula protiv Napoleona. Francuzi su se morali povući, a zatim je Napoleon odbio mirovni sporazum koji mu je ponudilo Austrijsko Carstvo na Praškom kongresu (4. lipnja10. kolovoza 1813.). Iz straha da će izgubiti Italiju, gdje je svaka njegova pobjeda označavala etapu u ostvarenju njegova sna – one iz 1805., no unatoč pobjedama kod Lützena i Bautzena te one iz 1802. nakon njegovog katastrofalnog poraza kod Leipziga. Sedma koalicija porazila je Napoleona u bitci kod Waterlooa, a on se predao Britancima te je prognan na Svetu Helenu, gdje je ostao do svoje smrti 1821. godine. Nakon Sto dana, monarhija Bourbona je obnovljena, a Luj XVIII. je ponovno preuzeo francusko prijestolje.

Mape uredi

Povezano uredi

  Portal Francuske – Pristup člancima s tematikom o Francuskoj.

Izvori uredi

  1. Timeline: Consulate/1st French Empire [Vremenska crta: Konzulat/Prvo Francusko Carstvo]. Napoleon.org – The history website of the Fondation Napoleon (engleski). Pristupljeno 29. prosinca 2023.
  2. Goldstein, Ivo; Budak, Neven; Agičić, Damir; Bagić, Krešimir; Cvetnić, Ratko; Grgin, Borislav; Majnarić-Pandžić, Nives; Maticka, Marijan; Škrabalo, Ivo; i dr. (Bekavac-Basić, Ivan; Janeković-Römer, Zdenka; Kamenov, Krunoslav; Leček, Suzana; Marotti, Bojan; Moačanin, Nenad; Muljević, Vladimir; Olujić, Boris; Petrušić-Goldstein, Sanja; Petrušić, Zoran; Prlender, Ivica; Strecha, Mario; Težak-Gregl, Tihomila; Tuksar, Stanislav; Vončina, Nikola; Zlatar-Violić, Andrea; Zlatar, Jakša; Belica, Biserka; Brešić, Vinko; Durman, Aleksandar; Goldstein, Slavko; Gross, Mirjana; Ivančević, Radovan; Jojić, Ljiljana; Kolar-Dimitrijević, Mira; Knežević, Snješka; Kuntić-Makvić, Bruna; Kutleša, Stipe; Lipovšćak, Željko; Luncer, Vilko; Pusić, Vesna; Tripković, Branko; Žanić, Ivo). 2002. [1996.] Francuski slom u Rusiji • Byron. Hrvatska, Europa, svijet: Kronologija – politička i vojna povijest, religija, književnost, likovne umjetnosti, znanost i tehnički razvoj, glazba, film, sport 2. dopunjeno i prošireno izdanje. Novi Liber. Zagreb, Hrvatska. ISBN 953-6045-21-4. Pristupljeno 29. prosinca 2023.
  3. Lacković, Franjo. 2015. Napoleon: Španjolska i Rusija (PDF). Essehist: časopis studenata povijesti i drugih društveno-humanističkih znanosti. 7 (7): 76–80. ISSN 1847-6236. Pristupljeno 29. prosinca 2023. – preko Hrčak – Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske.
  4. Klarić, Ivan. 5. rujna 2016. Revolucionarna Francuska i "Sestrinske republike" – Uspon nacionalizma i modernizacijski procesi u periodu od 1794. do 1804. zir.nsk.hr. D'Alessio, Vanni (mentor). Odjek za povijest Filozofskog fakulteta Riječkog sveučilišta, Rijeka, Primorsko-goranska županija, Hrvatska. Pristupljeno 29. prosinca 2023.