Visla

Visla (polj. Wisła, njem. Weichsel, lat. Vistula) najduža je rijeka u Poljskoj i 9. najduža rijeka u Europi, ukupne dužine 1 047 klometara.[1][2] Sljev Visle prostire se kroz tri države i pokriva 193 960 km², od čega se 168 868 km² nalazi u Poljskoj.[3]

Visla
Vistule.jpg
Visla kod Varšave
Duljina 1047 km
Nadm. visina izvora 1106 m
Prosječni istjek 1054 m3/s
Površina porječja 193 960 km2
Izvor Baraniá Gora
Države Poljska
Gradovi Krakov, Varšava, Gdanjsk
Ulijeva se u Baltičko more
Vistula river map.png
Zemljovid porječja Visle

Visla izvire iz planine Barania Góra na jugu Poljske na 1 107 metara nadmorske visine u Šleskim Beskidima (zapadni dio Karpata) iz dva odvojena izvora: Bijela Vislica (Biała Wisełka) i Crna Vislica (Czarna Wisełka).[4] Visla protječe kroz najveće gradove Poljske, Kraków, Sandomierz, Varšavu, Płock, Włocławek, Toruń, Bydgoszcz, Świecie, Grudziądz, Tczew i Gdanjsk. Ulijeva se u Vislansku lagunu ili Vislanski zaljev (Zalew Wiślany) ili izravno u Gdanjski zaljev u Baltičkom moru s razvijenom deltom od šest glavnih ogranaka (Leniwka, Przekop, Śmiała Wisła, Martwa Wisła, Nogat i Szkarpawa).

Rijeka je česti motiv u poljskoj umjetnosti i narodnoj kulturi, snažno je vezana za poljsku povijest i nacionalni identitet. Najvažniji je plovni put u Poljskoj i prirodni simbol zemlje, a naziv "zemlja Visle" (polj. kraj nad Wisłą) koristi se kao sinonim za Poljsku.[5][6][7]

EtimologijaUredi

Ime Vistula prvi se put pojavljuje u pisanom zapisu Pomponija Mele (3.33) 40. godine nove ere. Plinije u svom djelu Prirodoslovlja 77. godine imenuje rijeku Vistla (4.81, 4.97, 4.100). Korijen imena Vistula dolazi iz indoeuropskog *u̯eis- : 'curiti, polako teći' (usp. sanskrt. अवेषन् (avēṣan) "tekli su", staronordijski veisa "sluz") i pojavljuje se u mnogim europskim nazivima rijeka (npr. Weser, Viesinta).[8] Deminutivni nastavci -ila, -ula, pojavljuju se u mnogim indoeuropskim jezicima, uključujući i latinski (vidi Kaligula, Ursula).

U svojim pisanim djelima o rijeci i njezinim narodima, Ptolomej koristi grčki naziv Ouistoula. Drugi antički izvori navode ime Istula. Rimski povjesničar Amijan Marcelin spomenuo je Bisulu (Knj 22.) 380-ih godina. Povjesničar Jordan u 6. stoljeću u svojem djelu Getica (5 i 17) koristi naziv Viscla.

Anglosaksonska pjesma Widsith odnosi se na Wistlu.[9] Poljski srednjovjekovni kroničar Wincenty Kadłubek iz 12. stoljeća latinizirao je ime rijeke u Vandalus, oblik koji je vjerojatno pod utjecajem litavskog vanduõ što znači "voda". Jan Długosz (1415. – 1480.) u svojim Annales seu cronicae incliti regni Poloniae neizravno ukazuje na rijeku: "od istočnih naroda, poljskog istoka, od sjaja vode Bijela voda... tako nazvana" (Alba aqua), možda se odnosi na Bijelu Vislicu (Biała Wisełka).[10]

Tijekom povijesti rijeka je imala slična imena na različitim jezicima: njemački: Weichsel, donjonjemački: Wießel, nizozemski: Wijsel, jidiš: ווייסל‎ [vajsl̩] i ruski: Висла.

IzvorUredi

Visla izvire u južnošleskom vojvodstvu u blizini tromeđe Češke i Slovačke iz dva izvora: Czarna ("Crna") Wisełka na nadmorskoj visini od 1 107 m i Biała ("Bijela") Wisełka na nadmorskoj visini od 1 080 m.[11] Oba su izvora na zapadnoj padini Baranie Góre u Šleskim Beskidima u Poljskoj.[12]

GeografijaUredi

Visla se dijeli na tri dijela: gornja Visla obuhvaća tok od izvora do grada Sandomierza, središnja Visla od Sandomierza do ušća Narewa i Buga u Vislu i donja Visla od ušća Narewa do mora.

Sliv rijeke Visle proteže se na 194 424 km² (samo u Poljskoj 168 700 km²), a njegova prosječna nadmorska visina je 270 metara nadmorske visine. Većina njezina riječnog sliva (55%) teče na 100 do 200 metara nadmorske visine, a tri četvrtine sliva teče u rasponu od 100 do 300 m nadmorske visine. Najviša točka riječnog sliva nalazi se na 2 655 m (vrh Gerlach u Tatrama). Jedna od značajki sliva rijeke Visle je njezina asimetričnost, što je u velikoj mjeri posljedica nagiba središnjeg dijela Europske nizine prema sjeverozapadu, smjera toka ledenjačkih voda i toka njezina starijeg korita. Asimetrija riječnog sliva (s desna na lijevu stranu) iznosi 73% naspram 27%.

Veći gradoviUredi

Vistula River
Rijeka Visla u blizini Płocka.
Visla u blizini Bydgoszcza.
Pogled na srednjovjekovni dvorac Wawel u blizini Krakovasa rijeke Visle.
Visla i stari dio Waršave.
Renesansni grad Kazimierz Dolny iznad Visle.
Pogled na skladišta žita iz 13. do 17. stoljeća u Grudziądzu s ljeve obale Visle.
Grad Pritok
Wisła (Šlesko vojvodstvo) izvor rijeke: Biała Wisełka i Czarna Wisełka
Ustroń
Skoczów Brennica
Strumień Knajka
Goczałkowice-Zdrój
Czechowice-Dziedzice Biała
Brzeszcze Vistula, Soła
Oświęcim Soła
Zator Skawa
Skawina Skawinka
Krakov Sanka, Rudawa, Prądnik, Dłubnia, Wilga (većina pretvorena u kanale)
Niepołomice
Nowe Brzesko
Nowy Korczyn Nida
Opatowiec Dunajec
Szczucin
Połaniec Czarna
Baranów Sandomierski Babolówka
Tarnobrzeg
Sandomierz Koprzywianka, Trześniówka
Zawichost
Annopol Sanna
Józefów nad Wisłą
Solec nad Wisłą
Kazimierz Dolny Bystra
Puławy Kurówka
Dęblin Wieprz
Magnuszew
Wilga Wilga
Góra Kalwaria Czarna
Karczew
Otwock, Józefów Świder
Konstancin-Jeziorna Jeziorka
Warsaw Żerań kanal (obuhvaća mnoštvo manjih tokova)
Łomianki
Legionowo
Modlin Narew
Zakroczym
Czerwińsk nad Wisłą
Wyszogród Bzura
Płock Słupianka, Rosica, Brzeźnica, Skrwa Lewa, Skrwa Prawa
Dobrzyń nad Wisłą
Włocławek Zgłowiączka
Nieszawa Mień
Ciechocinek
Toruń Drwęca, Bacha
Solec Kujawski
Bydgoszcz Brda (kanalizirana)
Chełmno
Świecie Wda
Grudziądz
Nowe
Gniew Wierzyca

DeltaUredi

Rijeka tvori široku deltu zvanu Żuławy Wiślane. Delta trenutno počinje oko Białe Góre kod Sztuma, oko 50 km od ušća, na mjestu gdje se odvaja rijeka Nogat. Nogat se odvaja kao zasebna rijeka pod nazivom (na ovoj karti) Alte Nogat (Stari Nogat) južno od Kwidzyna, ali sjevernije preuzima dio vode iz poprečne veze s Vislom i postaje njezin rukavac, te teče dalje prema sjeveroistoku i slijeva se u Vislanski zaljev (poljski: Zalew Wiślany) s malom deltom.[13] Nogat je nekada bio dio granice između Istočne Pruske i međuratne Poljske. Drugi Vislin kanal ispod ove točke ponekad se naziva Leniwka.

Razne su pojave (obilne kiše, otapanja snijega, zastoji leda) uzrokovale mnoge teške poplave Visle tijekom stoljeća. Zemljište na tom području ponekad je opustjelo zbog velikih poplava, da bi se kasnije ponovo naselilo.[14]

PritociUredi

Popis desnih i lijevih pritoka s obližnjim gradom, od izvora do ušća:

Desni pritoci Lijevi pritoci

IzvoriUredi

  1. Vistula River. pomorskie.travel. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. kolovoza 2018. Pristupljeno 13. kolovoza 2018.. Vistula - the most important and the longest river in Poland, and the largest river in the area of the Baltic Sea. The length of Vistula is 1047 km.
  2. Top Ten Longest Rivers in Europe. www.top-ten-10.com. Pristupljeno 13. kolovoza 2018.
  3. Statistical Yearbook of the Republic of Poland 2017, Statistics Poland, p. 85-86
  4. Barania Góra - Tam, gdzie biją źródła Wisły at PolskaNiezwykla.pl
  5. Morys-Twarowski, Michael. 8. veljače 2016. Polskie Imperium. Otwarte. ISBN 9788324030743 – preko Google Books
  6. Bartmiński, Jerzy. 30. ožujka 2006. Język - wartości - polityka: zmiany rozumienia nazw wartości w okresie transformacji ustrojowej w Polsce : raport z badań empirycznych. Wydawnictwo Uniwersytetu Marii Curie-Skłodowskiej. ISBN 9788322725030 – preko Google Books
  7. Trawkowski, StanisŁaw Trawkowski. 30. ožujka 1966. Jak powstawaŁa Polska. Wiedza Powszechna – preko Google Books
  8. D.Q. Adams, Encyclopedia of Indo-European Culture (London: Fitzroy–Dearborn, 1997), 207.
  9. William Napier. 20. studenoga 2005. Building a Library: The Fall of Rome. findarticles.com. Independent Newspapers UK Limited. Pristupljeno 1. travnja 2009. [neaktivna poveznica]
  10. Długosz, Jan. Annales seu cronicae incliti regni Poloniae a nationibus orientalibus Polonis vicinis, ob aquae candorem Alba aqua ... nominatur
  11. Żaneta Kosińska: Rzeka Wisła.
  12. Nazewnictwo geograficzne Polski. T.1: Hydronimy. 2cz. w 2 vol. ISBN 978-83-239-9607-1
  13. map dated 1899 of parts of Poland
  14. CYBERSKI, JERZY; GRZEŚ, MAREK; GUTRY-KORYCKA, MAŁGORZATA; NACHLIK, ELŻBIETA; KUNDZEWICZ, ZBIGNIEW W. 1. listopada 2006. History of floods on the River Vistula. Hydrological Sciences Journal. 51 (5): 799–817. doi:10.1623/hysj.51.5.799