Anodička oksidacija

Anodička oksidacija ili anodizacija proces je u kojem se elektrokemijskim putem podebljava prirodan oksidni sloj na metalnim predmetima. Najčešće se vrši na aluminiju (eloksiranje), titanu, niobiju, tantalu, magneziju te cinku i nehrđajućem čeliku. U slučaju aluminija se dobiveni sloj može i obojiti organskim bojama ili anorganskim pigmentima, no postoje i procesi kod kojih boje nastaju već za vrijeme oksidacije.U slučaju titanija, niobija,tantala i nehrđajućeg čelika radi se o interferencijskim bojama,za razliku od aluminija gdje se oksidni sloj oboji posebnim bojiteljima.

Anodički oksidirani aluminijski karabineri, nakon anodizacije dodatno obojeni organskim bojilima.
Shematski prikaz anodičke oksidacije tantala.

Povijest

uredi

Prvi su postupci za anodičku oksidaciju aluminija razvijeni dvadesetih godina prošlog stoljeća ( 1923. Bengough - Stuart postupak koji koristi kromnu kiselinu,1923. japanski postupak koji koristi oksalnu kiselinu ,1927. Gower i O Brienov postupak koji koristi sumpornu kiselinu ).

Dodatna literatura

uredi
  • Sheasby, P. G.; Pinner, R. 2001. The Surface Treatment and Finishing of Aluminum and its Alloys. svezak 2 šesto izdanje izdanje. izdavač: ASM International & Finishing Publications. Materials Park, Ohio & Stevenage, UK. ISBN 0-904477-23-1
  • Averjanov,E.E. Spravočnik po anodirovanio,Moskva 1988.
  • Kawai,S. Anodizing and Coloring of Aluminum Alloys,Warrington 2002.

Vanjske poveznice

uredi