Ante Zorislav Roso (Osijek, 25. travnja 1952.) - umirovljeni hrvatski general zbora

Ante Zorislav Roso
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 25. travnja 1952.
Mjesto rođenja Osijek, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin general zbora
Ratovi Domovinski rat, Bošnjačko-hrvatski sukob
Vojska Hrvatska vojska, HVO

Rodio se u Osijeku 25. travnja 1952. godine. Porijeklom je iz Ljubuškog u Hercegovini. Za vrijeme Jugoslavije, bio je politički emigrant. Bio je član Legije stranaca u kojoj je napredovao do čina narednika. Istaknuo se iznadprosječnom inteligencijom, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom. U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat. Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim bivšim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe Hrvatske vojske, koje su uspješno odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme Domovinskog rata. Bio je prvi zapovjednik bojne “Zrinski”, prve specijalne jedinice Hrvatske vojske. Prilikom prvog susreta odabranim kandidatima obratio se riječima: »One koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku umoljavam da napuste dvoranu«.[1] Bojna „Zrinski” ustrojena je s namjerom samostalnog djelovanja na cijelom teritoriju Hrvatske te izvođenju diverzantskih operacija u dubini neprijateljskog teritorija u obliku manjih borbenih skupina. Ante Roso i dozapovjednik bojne Miljenko Filipović obuku su provodili na metodama i iskustvu koje su stekli u Legiji stranaca.

U kolovozu 1991., Ante Roso prelazi u Glavni stožer Hrvatske vojske. Borio se na prvim linijama bojišta, zajedno sa vojnicima. Bio je jedan od zapovjednika u Operaciji Gusar, popularno nazvanoj operacija Maslenica. Tijekom akcije hrvatski vojnici i policajci oslobodili su zadarsko zaleđe, Masleničko ždrilo i zrakoplovnu luku u Zemuniku, a naknadno je oslobođena i brana Peruća.

Utemeljio je bojnu “Knez Branimir” s četiri satnije, koja je bila prva profesionalna hrvatska postrojba u Hrvatskoj zajednici Herceg Bosni. Kasnije je prerasla u 1. gardijsku brigadu Ante Bruno Bušić.

Ante Roso odlazi u BIH 8. studenog 1993. te preuzima zapovjedništvo nad glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka. Bio je zapovjednik u Operaciji Neretva '93 i Operaciji Tvigi '94.

Znatno je popravio stanje snaga HVO-a i pridonio primoravanju bošnjačke strane na potpisivanje primirja na koje su i pristali.[2] General Roso postao je dio Združenog zapovjedništva HVO-a i Armije BiH. Vodio je zajedničko zapovjedništvo HVO-a i Armije BiH u Sarajevu zajedno s Fikretom Muslimovićem.

Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman umirovio ga je 1997. godine.

Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog generalskog zbora u studenom 2005. godine.

Bliski je prijatelj i kum generala Ante Gotovine.

Izvori uredi