Antonov An-124
Antonov An-124 Ruslan (ruski: Антонов Ан-124 «Руслан», NATO oznaka: Condor) je najveći zrakoplov proizveden do početka proizvodnje Antonova An-225. Tijekom razvoja na zapadu je bio poznat kao An-400 i An-40. Prvi put je poletio 1982. godine a odobrenje za civilnu uporabu zrakoplovne vlasti izdale su 30. prosinca 1992.[2] Zrakoplov je prvi puta prikazan 1985. godine na aeromitingu u Parizu. Trenutno se koriste preko četrdeset aviona, od čega 20 lete u komercijalne svrhe[3] u Rusiji, Ukrajini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Libiji.
Antonov 124
| |
---|---|
Antonov spreman za utovar/istovar
| |
Opći podatci
| |
Tip | Transportni zrakoplov |
Proizvođač | Antonov |
Probni let | 24. prosinca 1982.[1] |
Prvotni korisnik | Rusko ratno zrakoplovstvo Volga-Dnepr Airlines Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo Antonov Airlines |
Broj primjeraka | 56 |
Pojedinačna cijena | 150-200 milijuna USD |
Portal:Zrakoplovstvo |
Dizajn i razvoj
urediAn-124 je proizvođen paralelno u dvije tvornice: ruskoj "Aviastar-SP" i ukrajinskoj "Kijev Aviation plant (AVIANT)" a serijska proizvodnja prestala je s raspadom Sovjetskog Saveza. Posljednjih pet nedovršenih konstrukcija preostalih iz bivšeg SSSR dovršeni su 2001. (1), 2002. (1) i 2004. (3). Iako se trenutno An-124 ne proizvodi, Rusija i Ukrajina su dogovorili nastavak proizvodnje u 2008. godini.
Osnovna konstrukcija izrađena je od legura aluminija a ostali dijelovi su od kompozitnih materijala. Podvozje je sastavljeno od glavni stajnog trapa koji ima deset nogu s 20 kotača s gumama niskog pritiska i dvije nosne noge s po dva kotača. Prednje nosne noge mogu se poleći s čime se uvelike olakšava utovar i istovar. Vojna inačica može ponijeti preko 150 tona tereta a na gornjoj palubi iza centroplana krila mogu se smjestiti 88 putnika. Radi ograničene mogućnosti stavljanja glavnog teretnog prostora pod tlak (3,57 PSI)[4] vrlo rijetko prevozi vojnike, uglavnom padobrance.[5] An-124 nalikuje američkom Lockheed C-5 Galaxy, no može ponijeti 25% više korisnog tereta. Korišten je za prijevoz lokomotiva, jahti, trupa zrakoplova (bez krila) kao i raznog izvangabaritnog tereta.
Prvi izrađeni avioni AN-124 predviđeni su samo za vojno korištenje s vijekom trajanja od 7500 sati leta, s mogućnosti produženja. Ipak, mnogi zrakoplovi letjeli su i preko 15.000 sati. Kao odgovor na prigovore korisnika, zrakoplovi izrađeni nakon 2000. (An-124-100) mogu letjeti do 24.000 sati. I starije konstrukcije su prerađene radi postizanja tog standarda.
Inačice
uredi- An-124 Ruslan
Strateški prijevoz teških zrakoplova.
- An-124-100
Komercijalni transport zrakoplov.
- An-124-100M
Komercijalna transportna inačica opremljena Zapadnom elektronikom.
- An-124-102
Komercijalna transportna inačica s pilotskom kabinom opremljenom EFIS sustavom.
- An-124-130
Predložena inačica.
Dolet
urediAn-124-100 | |
---|---|
teret (t) | km |
0 | 15.000[6] |
10 | 14.125 |
20 | 13.250 |
30 | 12.375 |
40 | 11.500 |
72 | 8.700 |
90 | 7.125 |
97 | 6.495 |
104 | 5.900 |
108 | 5.550 |
120 | 4.500 |
122 | 4.325 |
АN-124-100М-150 | |
---|---|
teret (t) | km |
92 | 7.500 |
113 | 5.925 |
120 | 5.400 |
122 | 5.250 |
Tehničke karakteristike
Izvori podataka: antonov.com[7]
Osnovne karakteristike
- posada: 6
- kapacitet: 88 putnika
- dužina: 68,96 m
- raspon krila: 73,3 m
- površina krila: 628 m2
- visina: 20,78 m
Letne karakteristike
- najveća brzina: 865 km/h
- ekonomska brzina: 800-850 km/h
- dolet: 5.400 km
- najveća visina leta: 12.000 m
- specifično opterećenje krila: 365 kg/m2
- motor: 4× Lotarev D-18T turbofen motora
Vidi još
urediIzvori
uredi- ↑ [1]
- ↑ E. Gordon, Antonov's Heavy Transports, Midland Publishing.
- ↑ Flight International, 3–9 October 2006
- ↑ "Antonov's Heavy Transports", Midland Publishing
- ↑ Phillips, CPT W. Scott. 31. kolovoza 1999. Fixed-Wing Aircraft. Federation of American Scientists Military Analysis Network
- ↑ An-124 virtual loading at Volga-Dnepr. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2008. Pristupljeno 25. lipnja 2008.
- ↑ www.antonov.com. Official Antonov website