Antonov An-124 Ruslan (ruski: Антонов Ан-124 «Руслан», NATO oznaka: Condor) je najveći zrakoplov proizveden do početka proizvodnje Antonova An-225. Tijekom razvoja na zapadu je bio poznat kao An-400 i An-40. Prvi put je poletio 1982. godine a odobrenje za civilnu uporabu zrakoplovne vlasti izdale su 30. prosinca 1992.[2] Zrakoplov je prvi puta prikazan 1985. godine na aeromitingu u Parizu. Trenutno se koriste preko četrdeset aviona, od čega 20 lete u komercijalne svrhe[3] u Rusiji, Ukrajini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Libiji.

Antonov 124
Antonov spreman za utovar/istovar
Opći podatci
Tip Transportni zrakoplov
Proizvođač Antonov
Probni let 24. prosinca 1982.[1]
Prvotni korisnik Rusko ratno zrakoplovstvo
Volga-Dnepr Airlines
Ukrajinsko ratno zrakoplovstvo
Antonov Airlines
Broj primjeraka 56
Pojedinačna cijena 150-200 milijuna USD
Portal:Zrakoplovstvo

Dizajn i razvoj uredi

 
Nosne noge u donjem položaju

An-124 je proizvođen paralelno u dvije tvornice: ruskoj "Aviastar-SP" i ukrajinskoj "Kijev Aviation plant (AVIANT)" a serijska proizvodnja prestala je s raspadom Sovjetskog Saveza. Posljednjih pet nedovršenih konstrukcija preostalih iz bivšeg SSSR dovršeni su 2001. (1), 2002. (1) i 2004. (3). Iako se trenutno An-124 ne proizvodi, Rusija i Ukrajina su dogovorili nastavak proizvodnje u 2008. godini.

Osnovna konstrukcija izrađena je od legura aluminija a ostali dijelovi su od kompozitnih materijala. Podvozje je sastavljeno od glavni stajnog trapa koji ima deset nogu s 20 kotača s gumama niskog pritiska i dvije nosne noge s po dva kotača. Prednje nosne noge mogu se poleći s čime se uvelike olakšava utovar i istovar. Vojna inačica može ponijeti preko 150 tona tereta a na gornjoj palubi iza centroplana krila mogu se smjestiti 88 putnika. Radi ograničene mogućnosti stavljanja glavnog teretnog prostora pod tlak (3,57 PSI)[4] vrlo rijetko prevozi vojnike, uglavnom padobrance.[5] An-124 nalikuje američkom Lockheed C-5 Galaxy, no može ponijeti 25% više korisnog tereta. Korišten je za prijevoz lokomotiva, jahti, trupa zrakoplova (bez krila) kao i raznog izvangabaritnog tereta.

Prvi izrađeni avioni AN-124 predviđeni su samo za vojno korištenje s vijekom trajanja od 7500 sati leta, s mogućnosti produženja. Ipak, mnogi zrakoplovi letjeli su i preko 15.000 sati. Kao odgovor na prigovore korisnika, zrakoplovi izrađeni nakon 2000. (An-124-100) mogu letjeti do 24.000 sati. I starije konstrukcije su prerađene radi postizanja tog standarda.

Inačice uredi

 
Antonov 124-100, pogled sprijeda
 
Antonov 124-100, pogled odozada
 
Utovar umanjene makete centralnog dijela trupa A380
  • An-124 Ruslan

Strateški prijevoz teških zrakoplova.

  • An-124-100

Komercijalni transport zrakoplov.

  • An-124-100M

Komercijalna transportna inačica opremljena Zapadnom elektronikom.

  • An-124-102

Komercijalna transportna inačica s pilotskom kabinom opremljenom EFIS sustavom.

  • An-124-130

Predložena inačica.

Dolet uredi

An-124-100
teret (t) km
0 15.000[6]
10 14.125
20 13.250
30 12.375
40 11.500
72 8.700
90 7.125
97 6.495
104 5.900
108 5.550
120 4.500
122 4.325
АN-124-100М-150
teret (t) km
92 7.500
113 5.925
120 5.400
122 5.250
 
Shematski prikaz

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: antonov.com[7]

Osnovne karakteristike

  • posada: 6
  • kapacitet: 88 putnika
  • dužina: 68,96 m
  • raspon krila: 73,3 m
  • površina krila: 628 m2
  • visina: 20,78 m

Letne karakteristike

Vidi još uredi

Antonov An-225

Izvori uredi

  1. [1]
  2. E. Gordon, Antonov's Heavy Transports, Midland Publishing.
  3. Flight International, 3–9 October 2006
  4. "Antonov's Heavy Transports", Midland Publishing
  5. Phillips, CPT W. Scott. 31. kolovoza 1999. Fixed-Wing Aircraft. Federation of American Scientists Military Analysis Network
  6. An-124 virtual loading at Volga-Dnepr. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2008. Pristupljeno 25. lipnja 2008.
  7. www.antonov.com. Official Antonov website

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Antonov An-124