Auditorij (kazalište)

Auditorij (od lat. auditorium) u kazalištu predstavlja istoznačnicu za gledateljstvo, odnosno prostor u kazališnoj dvorani namijenjen smještaju publike, koja je došla prisustvovati kazališnoj izvedbi.

Auditorij Općinskog kazališta u Regensburgu sastoji se od tri reda polukružnih balkona i partera.

Osim u kazalištu, auditorij predstavlja prostor za gledateljstvo u kongresnim, opernim i koncertnim dvoranama, galerijama, vijećnicama, pa i salonima.

Etimologija

Izraz auditorij dolazi od latinske riječi auditorium, odnosno pridjeva auditorius (onaj koji čuje) i izvan kazališta označava slušaonicu, predavaonicu, mjesto u kojem se sluša neko izlaganje ili predavanje.

Koncept auditorija u suvremenom kazalištu preuzet je iz starogrčkog kazališta, u kojem je auditorij predstavljao gledateljstvo (slušateljstvo). Kako je grčko kazalište (teatar) bilo polukružnoga oblika, auditorij je predstavljao jedanaest polukružnih redova sjedećih mjesta, koji su bili podijeljeni na pojase (diazomata).

Struktura

Gledateljstvo je u suvremenom kazalištu odijeljeno od izvođača proscenijem.

Cijena sjedećih mjesta različita je i ovisi o položaju mjesta u odnosu na izvođača i pozornicu. Tako su najbolja mjesta na balkonima skuplja od prvih redova partera.
Pod pojam auditorij ulazi:

• prostor za orkestar (tzv. arena ili orchestra pit), smješten na nižoj razini od same pozornice
• balkoni i galerije; u većim kazalištima i opernim dvoranama postoje i po dvije ili tri galerije, koje u engleskom jeziku imaju posebne nazive: prva galerija (najniži red balkona) naziva se dress circle; drugi red grand circle, u prošlosti namijenjen višem plemstvu, i treći red, the gods, u kojem se njčešće nalazio prostor za visoke uzvanike, kraljeve i careve.
• parter, prostor za gledateljstvo ispred same pozornice; sastoji se najčešće od redova stolaca ili klupa. U prošlosti je bio smatran prostorom za siromašnije gledateljstvo, a i danas je cijena mjesta u njemu najniža.