Pridjevi
Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.
U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).
U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).
U hrvatskom jeziku
urediU hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:
Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.
Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.
Podjela pridjeva
urediPridjevi se dijele po značenju na:
- opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
- posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
- gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)
Imenička (neodređena) promjena
urediOva promjena pridjeva se koristi:
- kada su pridjevi dio imenskog predikata
- kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)
U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.
| Padež | Muški rod (jd.) | Ženski rod (jd.) | Srednji rod (jd.) | Muški rod (mn.) | Ženski rod (mn.) | Srednji rod (mn.) |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Nominativ | lijep-Ø | lijep-a | lijep-o | lijep-i | lijep-e | lijep-a |
| Genitiv | lijep-a | lijep-e | lijep-a | lijep-ih | lijep-ih | lijep-ih |
| Dativ | lijep-u | lijep-oj | lijep-u | lijep-im(a) | lijep-im(a) | lijep-im(a) |
| Akuzativ | lijep-a (za živo) lijep-Ø (za neživo) |
lijep-u | lijep-o | lijep-e | lijep-e | lijep-a |
| Vokativ | lijep-i | lijep-a | lijep-o | lijep-i | lijep-e | lijep-a |
| Lokativ | lijep-u | lijep-oj | lijep-u | lijep-im(a) | lijep-im(a) | lijep-im(a) |
| Instrumental | lijep-im | lijep-om | lijep-im | lijep-im(a) | lijep-im(a) | lijep-im(a) |
Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena
urediOva promjena pridjeva se koristi:
- ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
- u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
- kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
- kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
- kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
- kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
- kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
- kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
| Padež | Muški rod (jd.) | Ženski rod (jd.) | Srednji rod (jd.) | Muški rod (mn.) | Ženski rod (mn.) | Srednji rod (mn.) |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Nominativ | lijep-i | lijep-a | lijep-o | lijep-i | lijep-e | lijep-a |
| Genitiv | lijep-og(a) | lijep-e | lijep-a | lijep-ih | lijep-ih | lijep-ih |
| Dativ | lijep-om(u)[a] | lijep-oj | lijep-u | lijep-im(a) | lijep-im(a) | lijep-im(a) |
| Akuzativ | lijep-og(a) (za živo) lijep-i (za neživo) |
lijep-u | lijep-o | lijep-e | lijep-e | lijep-a |
| Vokativ | lijep-i | lijep-a | lijep-o | lijep-i | lijep-e | lijep-a |
| Lokativ | lijep-om(e)[a] | lijep-oj | lijep-u | lijep-im(a) | lijep-im(a) | lijep-im(a) |
| Instrumental | lijep-im(a) | lijep-om | lijep-im | lijep-im(a) | lijep-im(a) | lijep-im(a) |
Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.
Stupnjevi pridjeva
urediU hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:
- pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
- komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
- superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.
Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.
Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:
- dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
- dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
- od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...
Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.
Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).
Bilješke
uredi- ↑ a b Gramatike hrvatskoga jezika navode različite naveske za dativni i lokativni oblik određenih pridjeva muškog roda u jednini. Novije gramatike (među kojima su Školska gramatika hrvatskoga jezika Sande Ham iz 2017. i Hrvatska školska gramatika Lane Hudeček i Milice Mihaljević iz 2017.) tvrde da u dativu dolazi isključivo navezak -u, a u lokativu -e.[1][2] Međutim, u nekim starijim gramatikama (među kojima su Gramatika hrvatskoga jezika Josipa Silića i Ive Pranjkovića iz 2007. i Hrvatska gramatika Eugenije Barić i suradnika iz 2005.) za naveske -u i -e tvrdi se da dolaze uz oba padeža.[3][4]
Izvori
uredi- ↑ Ham 2017., str. 62.
- ↑ Opisni pridjevi – Hrvatska školska gramatika. Gramatika.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2021. Pristupljeno 7. studenoga 2021.
- ↑ Silić i Pranjković 2007., str. 136.
- ↑ Barić 2005., str. 178.
Literatura
uredi- Barić, Eugenija i dr. 2005. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-0-40010-8
- Ham, Sanda. 2017. Školska gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-0-40045-0
- Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2007. Gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 978-953-0-40014-6
- Težak, Stjepko; Babić, Stjepan. 1994. Gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 953-0-40008-X