Nominativ (lat. nominare = imenovati) padež je koji u mnogim jezicima, uključujući hrvatski, označava vršitelja radnje, nositelja zbivanja, stanja ili osobine, nasuprot drugim padežima. Nominativ se često naziva i "prvi" padež. Pojmovi se u rječnicima nalaze redovno u nominativu.

U hrvatskom nominativ odgovara na pitanje tko? ili što? Nominativ je, uz vokativ, samostalan padež. On je najčešće subjekt ili dio imenskog predikata u rečenici.

Služba uredi


Nominativ i njegova služba:

Marko je došao.
Bijeli je cvijet procvao.
Došli su gosti.
On je bio mudar.
To nije moj konj.
Vrata su otvorena.
  • uz neke glagole (postati, zvati se, ostati, činiti se, biti i dr.), nominativ služi kao i predikatni proširak (na njegovo mjesto u ovim slučajevima ponekad može doći i instrumental)
Postao je liječnik.
Zovem se Bond.James Bond.
Bio je učitelj.
Odjeknulo je kao bomba.
To nije bio Marko, nego Maja!
Izgledala je kao vila.
Dobar kao kruh.
  • zajedno s veznikom kao može imati i službu priložne oznake vremena
Još kao dijete nije volio to jesti.
Bila je tu i Janja, Ivanova žena, vrlo ozbiljna osoba.
  • izvan rečenice nominativ služi za imenovanje bića, stvari, pojava
hrast lužnjak, Hrvatska, mliječna čokolada, Hrvoje Horvat, Jadransko more, Požeška kotlina


Glasovne promjene u nominativu uredi

Sibilarizacija
Jednina Množina
vuk vuci (vukovi)
dječak dječaci
prilog prilozi

Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g i h zamjenjuju suglasnicima c, z i s.

Neke imenice u nominativu množine muškog roda imaju dugu množinu (nastavci su -ovi, -evi: vuk – vukovi, duh – duhovi), a neki imaju kratku (-i: duh – dusi, vuk – vuci), a neki i dugu i kratku što znači da mogu biti duhovi i dusi, vukovi i vuci.

Umetkom -ov produžuje se osnova množine jednosložnih imenica, a umetkom -ev ako imenica završava glasom č, ć, š, ž, dž, đ, j, lj ili nj.

Nepostojeće a
Jednina Množina
pas psi
pisac pisci
ljenivac ljenivci
borac borci

Nepostojeće a je a koje postoji samo u nekim oblicima iste riječi, npr. paspsi, pisacpisci.