Badhamova sunčanica

Badhamova sunčanica (lat. Leucocoprinus badhamii), poznata i kao američka pečurkovica, je uvjetno jestiva gljiva iz porodice pečurki (lat. Agaricaceae).

Badhamova sunčanica
Illustrations of British Fungi (Hymenomycetes), to serve as an atlas to the "Handbook of British Fungi" (Pl. 25) (8163868255).jpg
Sistematika
Carstvo: Gljive
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Agaricaceae
Rod: Leucocoprinus
Vrsta: L. badhamii
Dvojno ime
Leucocoprinus badhamii
(Berk. & Broome) Locq.

OpisUredi

  • Klobuk badhamove sunčanice je širok od 5 do 20 centimetara, u mladosti stožast, poslije raširen i vidno ispupčen; ponekad je ispupčenje kao odrezano; u osnovi bjelkastosmeđ, pokriven smeđim čehicama (ljuskicama) koje su prema sredini sve gušće; rub klobuka je narebran, na dodir požuti, a zatim pozlijeđeno mjesto prelazi u crvenkastosmeđu ili tamnoljubičastu boju.
  • Listići su bijeli ili boje pijeska, široki, trbušasti, nejednaki, slobodni; na dodir požute, poslije postanu smeđeljubičasti.
  • Stručak je visok od 10 do 15 centimetara, valjkast, prema dnu deblji, završava vretenasto, ponekad duboko u zemlji; lagano vlaknasto čahav, šupalj, nosi vjenčić koji se drži za stručak; na dodir ubrzo požuti da bi poslije postao smeđenarančast pa smeđecrn.
  • Meso je bijelo, mekano, na presjeku najprije promijeni boju u žućkastosmeđu (šafranastu), zatim u purpurnosmeđu.
  • Spore: otrusina je žućkastosmeđe boje, 5 – 7 x 3,5 – 4,5 μm.

Kemijske reakcijeUredi

U dodiru s parama amonijaka meso postane zeleno, a u dodiru sa slinom meso postane crveno.

StaništeUredi

Raste najčešće ljeti i u jesen na otpacima listopadnoga drveća, piljevini, na masnim tlima i u vrtovima

UpotrebljivostUredi

Badhamova sunčanica je uvjetno jestiva. Treba ih kuhati jer su sirove otrovne.[1] Stari autori smatrali su je jestivom, dok je neki moderni autori smatraju otovnom.

SličnostiUredi

Izgledom izrazito sliči velikoj sunčanici (lat. Macrolepiota procera); međutim, vretenasto-korijenasti stručak, prirasli vjenčić, zatim meso i cijelo plodište koje na dodir požuti značajke su koje su nespojive s velikom sunčanicom. Postoji još vrlo slična vrsta Lepiota meleagroides Huijsman, a razlikuje se najviše time što ima mnogo duži i korjenasti završetak stručka, te što meso na presjeku trenutno prelazi u tamnocrvenu boju.

IzvoriUredi

  1. Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Badhamova sunčanica.