Bahrija Nuri Hadžić

Bahrija Nuri Hadžić (Sarajevo, 4. ožujka 1904.Beograd, 24. listopada 1993.), bila je bošnjačka operna pjevačica čiji dometi na internacionalnoj opernoj sceni spadaju među najveće. Pjevala je glas sopran, a poznata je i po tome što je kćerka bosanskohercegovačkoga i bošnjačkoga književnika Osmana Nuri Hadžića.[1]

ŽivotopisUredi

Bahrija Nuri Hadžić ranu mladost i djetinjstvo provela je u Mostaru, u dobrostojećoj i veoma obrazovanoj obitelji. Nakon uobičajenog muslimanskog osnovnog obrazovanja u Sarajevu nastavlja školovanje kod redovnicā, a uporedo s tim roditelji su joj, s obzirom na interesovanje za glazbu, osigurali i sate klavira i violine. Postavši svjestan da u Mostaru Bahrija neće dobiti adekvatno obrazovanje, otac Osman odlučuje da se obitelj preseli u Beograd. Tu stječe glavno glazbeno obrazovanje nakon što se upiše u Srpsku muzičku školu (danas Mokranjac), gdje nastavlja učenje glasovira. Profesorica pjevanja Ivanka Milojević ju uzima u svoju klasu i uskoro obavještava roditelje da se radi o vanserijskom talentu koji treba nastaviti školovanje u nekom od najboljih središta. 1923. godine polaže prijemni ispit na Glazbenoj akademiji u Beču, gdje je studirala pjevanje kod čuvenog profesora Thea Lierhammera na Državnoj visokoj akademiji za glazbu i umjetnost (narednih pet godina). Kasnije, tijekom karijere, povremeno su i radili zajedno.[2]

Sa Bahrijom Nuri Hadžić Beogradska opera je doživljavala svoje prve zvezdane trenutke i ostvarila neke od najvećih

dometa u svojoj istoriji.

— Mirka Pavlović, Beogradska opera[2]

Po završetku školovanja od mnogih ponuda Nuri Hadžićeva se opredjeljuje za operu u Bernu (Švicarska), gdje u periodu od 1928. do 1931. godine ostvaruje 40-ak vodećih opernih uloga koje su joj donijele pozive za niz gostovanja na raznim opernim scenama Europe. Za to vrijeme je otpjevala veliki broj uloga; od toga su 23 bile premijere ili premijerne obnove. Tada je po prvi put pjevala Straussovu Salome, ulogu koja se smatra njenim najvišim umjetničkim dometom, ali i najboljim tumačenjem Salome uopće. I sam skladatelj Richard Strauss je izjavio da je bila najbolja i najljepša Salome ikada. Igrala je i lik Lulu u istoimenoj operi austrijskog skladatelja Albana Berga, i to u praizvedbi opere u Zürichu 1937. godine. Po nagovoru srpskog skladatelja i dirigenta Stevana Hristića (1885.–1958.) prihvaća angažman u Beogradu i od 1931. do 1960. godine biva prvakinjom Beogradske opere.[2][3]

DjeloUredi

Kao sopranistica koju je krasila raskošna glasovna ljepota, odlična vokalna tehnika, velika dramska sugestivnost te scenska izražajnost, ostvarila je na opernim scenama Europe i bivše Jugoslavije uloge najrazličitijih karaktera. Neke od njih su:

Uspješno se bavila koncertnom djelatnosću, a za izvanredna umjetnička dostignuća beogradska sredina odužila joj se tek 1988. godine, jedinim priznanjem – Sedmojulskom nagradom. Starije generacije Mostaraca pamte njen nastup u ožujku 1941. godine u Mostaru. Tada je nastupila u programu Muslimanske narodne biblioteke, a zahvalna mostarska publika s oduševljenjem ju je pozdravila i ispratila.[2]

LuluUredi

Najveći umjetnički doživljaj u karijeri Bahrije Nuri Hadžić bila je svjetska praizvedba Lulu austrijskog skladatelja Albana Berga (1885.–1935.), opere čiji je libreto nastao prema tragedijama Duh zemlje, Pandorina kutija i Lulu njemačkoga književnika Franka Wedekinda (1864.–1918.). Svjetska praizvedba tada nedovršene opere Lulu dogodila se u utorak 2. travnja 1937. godine u Zürichu (u Zürcher Stadttheateru) na kulturnoj manifestaciji „Zürcher Juni Festspiele” (doslovno: „Ciriške lipanjske festivalske igre”), a naslovnu rolu tumačila je Bahrija Nuri Hadžić, koju je Alban Berg, vidjevši ju ranije u Salomi, poželio za nositelja glavne uloge u svojoj operi.[2]

Sjećajući se tog nastupa 1937. godine u Zürichu pred najbiranijom svjetskom umjetničkom elitom, Bahrija Nuri Hadžić je izjavila: „Bio je to svakako jedan veliki poduhvat i moj najveći umjetnički doživljaj. Na toj premijeri našli su se svi vrhunski umjetnici iz cijelog svijeta: Darius Milhaud, William Steinberg, Pietro Mascagni, Thomas Mann, Conrad Beck, supruge Wedekinda i kompozitora Berga. A ja sam tada imala samo 33 godine i sreću da sve to doživim.”[2]

Osvrti i kritike na premijeru Lulu bili su sjajni, a među kritičarima pojavili su se i čuveni austrijski muzikolog Willi Reich (1898.–1980.) te francuski skladatelj Darius Milhaud (1892.–1974.), koji su svoje osvrte napisali za bečki i pariški radio. Kritičar lista Berner Tagwacht primijetio je o Hadžićevoj Lulu i ovo: „Nuri Hadžićeva je sa sigurnošću kao u transu ostvarila prvu Lulu koja će zauvijek ostati kao uzor.” Ova njena kreacija se do današnjih dana spominje kao izuzetna, tako da fotografije Nuri Hadžićeve i odlomci iz blistavih kritika prate i najnovije premijere ove opere (u Parizu, Londonu, Frankfurtu, Beču, Zürichu itd.).[2]

Nakon 1937. godine Lulu je doživjela bezbroj izvođenja, što opernih to i dramskih. Tako je i mostarsko Narodno pozorište postavilo ovo djelo na svoj repertoar 1990. godine (premijera 22. studenoga 1990.) u režiji Branka Brezovca, a izvedeno je kao Total Recall uz suradnju s mostarskim Simfonijskim orkestrom, zborom Abrašević i Pozorištem lutaka. Bio je to veoma zanimljiv i kompleksan glazbeno-teatarski poduhvat zamišljen i kao hommage (posveta, aluzija, imitacija) Bahriji Nuri Hadžić, prvoj opernoj divi iz Bosne i Hercegovine te Mostarki, kako je govorila za sebe, koja je djelovala na glazbenim scenama Europe i bivše Jugoslavije. Mnogo će vremena proći do trenutka kada će, tek nakon Drugoga svjetskog rata, Mostarke Ana Ivanišević, Blaženka Cigić Milić te u novije vrijeme i Amila Bakšić – poći njenim stopama.[2]

SalomeUredi

Nuri Hadžićeva je također smatrana i za nenadmašnu Salome u operi njemačkog skladatelja Richarda Straussa (1864.–1949.). Kada je pjevala pod njegovom dirigentskom palicom prilikom proslave njegova 75. rođendana 1939. godine u Zürichu, skladatelj je rekao kako je to Salome koju je čekao 35 godina. Također je izjavio da je bila najbolja i najljepša Salome ikada.[2][3]

SmrtUredi

Velika operna diva nezaboravna po svome širokom pjevačkom, stilskom i karakternom rasponu i jedinstvena po svojim pianissimima, nezaboravna Salome i neprevaziđena Lulu, umrla je u Beogradu 24. listopada 1993. godine. Njeni kremirani posmrtni ostatci sahranjeni su u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu.[2]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. (engl.) Kaitē Rōmanou, Serbian and Greek Art Music: A Patch to Western Music History, Intellect Books, 2009., str. 30., 34., 37. (pristupljeno 30. prosinca 2014.)
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 (boš.) Salko Šarić, Bahrija Nuri Hadžić: Sjećanje na veliku opernu divu (most.ba), broj 119, godina XXV, listopad 1999. (pristupljeno 30. prosinca 2014.)
  3. 3,0 3,1 (boš.) Osnovna škola „Osman Nuri Hadžić” (pristupljeno 30. prosinca 2014.)