Jedan od mogućih odgovora na pitanje Što je glazba? mogao bi glasiti: Glazba je umjetnost koju oživotvorujemo prirodnim ili umjetnim, odnosno elektronskim tonovima ili zvukovima, ali isto tako i tišinom ili šumovima organiziranima u vremenu. Mnogi su glazbeni teoretičari, ali i filozofi, tijekom povijesti na različite načine tumačili pojedine glazbene zakonitosti, stilove i pojave. Glazba je od pamtivijeka imala vrlo važnu ulogu u životuljudi, pa je stoga oduvijek bila dio religijskih i liturgijskih obreda i slavlja, svih značajnih društvenih događaja poput krunidba svjetovnih vladara ili ustoličenja crkvenih poglavara, vjenčanja – posebice onih raskošnih, kraljevskih, ali i onih pučkih, manje raskošnih svečanosti i zabava. Uz glazbu su se ljudi veselili, te – opčinjeni njenim harmonijama i strastvenim ritmovima – često i plesali. Ona im je i u tužnim prigodama pružala žuđenu i potrebnu utjehu.
Najraniji sačuvani stvarni dokazi o početcima i razvoju hrvatske glazbe zapisi su u kronikama, darovnicama i rukopisnim knjigama iz 11. stoljeća. Ti pisani spomenici – sekvencijari, evanđelistari, sakramenti, misali, lekcionari i antifonariji – svjedoče o glazbi kao sastavnici crkvenih obreda. Zagrebački biskup Augustin Kažotić (1260. – 1323.) prva je osoba koju povijest hrvatske glazbe bilježi kao zaslužnoga organizatora i promicatelja crkvenoga pjevanja.
Mandolina je trzalačko glazbalo. Ime je dobila po svojem obliku. Mandolina je ustvari naziv za malu mandolu (tal.il mandolino je umanjenica od la mandola), a mandola je dobila naziv po talijanskoj riječi za badem – la mandorla, odnosno hebrejskojmendel. Svrstava se u kordofone trzalačke instrumente. Po ugodbi i registrima identična je violini, a sviračko umijeće je gotovo jednako kao kod violine. No to glazbalo ipak ne uživa takav ugled kao violina. Brojne su predrasude o mandolini kao instrumentu manje vrijednosti s ograničenim mogućnostima naspram drugih glazbala, ali one nisu zasnovane na činjenicama već proizlaze iz nepoznavanja stvarnih mogućnosti i vrijednosti tog instrumenta.
Mandolina je često privlačila pozornost mnogih skladatelja: Vivaldi je napisao dva koncerta za dvije te jedan za jednu mandolinu, sve to uz pratnju gudačkog orkestra i čembala. Mozart je mandolinu rabio u dvije pjesme iz 1781. godine – Die Zufriedenheit (K349) i Komm, liebe Zither (K351), a najpoznatija mu je uporaba mandoline u pratnji Don Giovannijeve serenade Deh, vieni alla finestra iz istoimene opere (1787.), slikovita vrsta koja se pojavljuje i u Seviljskom brijaču (1782.) Giovannija Paisiella. Čak je i Beethoven kao mladić skladao šest skladbi za mandolinu i čembalo od kojih su pronađene samo četiri (dvije sonatine, varijacije i Adagio ma non troppo). Mandolina je također bila glazbalo koje je mladi Niccolò Paganini učio svirati od svog oca prije nego li je naučio svirati violinu. Gustav Mahler je u svojoj Osmoj simfoniji mandolinu pridružio velikom sastavu simfonijskoga orkestra.
Ladarice 1998.Ladarice su bile hrvatskiženskivokalni ansambl, koji su 1966. u Zagrebu utemeljili braća Zlatko i Božo Potočnik. Članice tog ansambla i njihov voditelj Božo Potočnik svojim su dugogodišnjim umjetničkim djelovanjem trajno obogatili hrvatsku folklornu i kulturnu baštinu. Pomno uvježbanim nastupima te brojnim snimljenim izvedbama za radio i televiziju, Ladarice su od zaborava sačuvale mnoge narodnepjesme. Nastupale su često i na festivalima zabavne glazbe, a televizijska ih publika osobito pamti po izvedbi pjesme "Podravina ravna", najavnice i odjavnice popularne hrvatske TV serijeGruntovčani.
Povijest legendarnih Ladarica počinje 1965. godine: folkloru i glazbi već tada srcem i dušom odani Božo Potočnik neformalno je okupio manju skupinu članica Ansambla LADO s kojima je, za programske potrebe tadašnjega Radio-Zagreba, snimio obrade desetak narodnih pjesama. Godinu dana poslije, braća Zlatko i Božo Potočnik službeno su utemeljili ženski vokalni ansambl, koji je od tada najčešće nastupao kao nonet. Sve su članice tog ansambla također bile zaposlene kao plesačice/pjevačice u Ansamblu LADO, ali su kao vokalni sastav sve do 2003. djelovale neovisno od njega. U početku su nastupale pod imenom Devet mladih, a to su ime – na prijedlog Bože Potočnika – 1968. godine promijenile u Ladarice. Spomen na njih i njihovo umjetničko ime od 2008. godine svojim nastupima i vokalnim izvedbama čuvaju i svijetom pronose današnje članice Ansambla LADO.
Britanska invazija (engl. British Invasion) je pojam koji u povijesti rocka označava pojavu iznimne popularnosti i uspjeha britanskih pop i rock izvođača 1960-ih u SAD-u, Kanadi, Australiji i drugim zemljama. Događaj kojim započinje prvo razdoblje te invazije (1964.-1966.) je prvi dolazak Beatlesa u Ameriku 7. veljače 1964. i njihovo gostovanje u TV emisiji Eda Sullivana.
2007. godine znanstveno je otkriven način kojim pjesma utječe na pojedine osobe i koja potiče dobar osjećaj. Dr. Tomas Chamorro-Premuzic s londonskog Goldsmith Collegea otkrio je formulu (P + Pos + T + BPM + IS), koja u obzir uzima tonalitet, slikovitost i pozitivnost riječi kako bi se došlo do izračuna najpozitivnije pjesme. Pomoću ove formule došlo se do toga da je "Wake Up Boo" britanske pop skupine Boo Radleys pjesme koja najbolje potiče dobre osjećaje. Osim nje tu su još i "Good Vibrations" (The Beach Boys), "I Want You Back" (Jackson 5), "Here Comes The Sun" (The Beatles), "Holiday" (Madonna) i druge.
Ostali portali na Wikipediji na hrvatskome jeziku
