Bećarac
Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.[1]
| Bećarac, pjevanje i sviranje u istočnoj Hrvatskoj | |
|---|---|
 UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
| |
| |
 Hrvatska
| |
| Regija: | Europa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2011. |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO:00358 |
Opis
urediSvi bećarci imaju istu melodiju od 24 takta i pjevaju se uzastopno. Glavni pjevač pjeva prvi stih, a slušatelji ga ponavljaju uz melodijsku varijaciju. Drugi stih je humoristična antiteza prvom i obično završava smijehom pratećih pjevača. Trajanje izvedbe ovisi o energiji i kreativnosti glavnog pjevača koji mora posjedovati snažan glas i širok repertoar starih, ali i novih kitica, kao i sposobnost njihova kombiniranja.[1]
Tematski, bećarci su humoristične, satirične i često vrlo lascivne pjesme čija je svrha nasmijati i vrlo su popularni na manje formalnim proslavama. Danas su muškarci i žene podjednako zastupljeni kao nositelji ove tradicije. Bećarac je rasprostranjen širom istočne Hrvatske gdje je živa baština, iznimno živopisna i dinamična, koja se ponovno oživljava u svakoj novoj izvedbi.[1]
Postoji i hercegovački bećarac za kojeg ne važi gore navedeno. On je malo drugačiji i nije mu svrha nasmijati slušatelje već ih zabaviti. To je vrlo zahtjevna pjesma za izvođače iako se to ne čini tako slušatelju. Bećarac je u Hercegovini tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno i očuvala se do današnjih dana.
U Pleternici je otvoren Muzej bećarca 2023. godine.
Izvori
uredi- ↑ a b c (engl.) Bećarac na UNESCO.org, preuzeto 29. kolovoza 2012.
Vanjske poveznice
uredi | Wikicitati imaju zbirke citata o temi Bećarac |
