Beat generacija

Beat Generation ili Beat pokret bio je američki socijalni i književni pokret koji je počeo 1950-ih u umjetničkim krugovima San Francisca i u Greenwich Village u New Yorku.

Jack Kerouac

Značenje pojmaUredi

Pojam Beat Generation koristio je prvi Jack Kerouac oko 1948. da bi opisao svoj društveni krug, kazavši to piscu Johnu Clellonu Holmesu (koji je objavio prvi Beat-roman Go, 1952., zajedno s manifestom u New York Times Magazinu: "This is the beat generation"). Engleski pridjev "beat" (uveo ga je Herbert Huncke) ima značenje "umoran" ili "odbačen".

Nazvati malu skupinu vrijednih umjetnika i pisaca "generacija", bila je tvrdnja da su bili reprezentativni i važni, početak jednog novog trenda, koji se može usporediti s "Izgubljenom generacijom" iz 1920-ih. Bio je to smion potez, koji se može shvatiti i kao arogantno, aktivno reklamiranje.

Povijest je pokazala da to nije bilo samo megalomansko razmišljanje, već pravi uvid u bit stvari; riječ je pridonijela da se stvori ono što je sama opisivala.

Članovi Beat-generacije bili su novi boemski borci za slobodu, koji su dali izraz svom spontanom, ponekad zbrkanom kreativitetu. Djela pisaca Beat-generacije bila su kontroverzna, i u svom zagovaranju različitosti, i u svom drugačijem stilu. Direktno i indirektno su bili pod utjecajem europskih trendova filozofije egzistencijalizma.

PovijestUredi

Originalni književnici Beat-generacije sreli su se u New Yorku: Jack Kerouac, Allen Ginsberg, William Burroughs, (1940-ih) i kasnije (1950.) Gregory Corso. Sveučilište Columbia, gdje su se Ginsberg i Kerouac upoznali još kao studenti, bilo je mjesto sastanka. Sredinom 1950-ih, skupina ima jedan ogranak i u San Franciscu; kada se Kenneth Rexroth, Gary Snyder, Lawrence Ferlinghetti, Michael McClure, Philip Whalen i Lew Welch pridružuju pokretu.

Neka značajnija djela Beat generacije bila su Kerouacov Na cesti (On the Road), Ginsbergova poema Howl, i Burroughsov Goli ručak (Naked Lunch).

Manje kreativni članovi bili su također važni: Lucien Carr (koja je upoznala Kerouaca, Ginsberga i Burroughsa); Herbert Huncke, sitni kriminalac i ovisnik o drogama pridružuje se preko Burroughsa 1946.; Hal Chase, antropolog iz Denvera kojeg je 1947. Neal Cassady predstavio skupini. Cassadya je Kerouac napravio besmrtnim u romanu Na cesti (pod imenom "Dean Moriarty"), kao jednu divlju osobu, uvijek bez novca, vrlo nemoralnu, ali i pored toga ta osoba uživa u životu.

Neke žena iz prvog kruga bile su npr. Joan Vollmer i Edie Parker. Njihov stan na Manhattanovoj zapadnoj strani često je služio kao mjesto okupljanja, i uglavnom je Joan Voller sudjelovala u maratonskim diskusijama s drugim članovima.

Gregory Corso je 1950. upoznao Ginsberga, koji je bio oduševljen Corsovom poezijom, koju je napisao dok je bio u zatvoru. Tijekom 1950-ih bilo je dosta kontakata s književnicima iz San Francisca. Ginsberg, Corso, Cassady i Kerouac su također svi živjeli u San Franciscu neko vrijeme. Lawrence Ferlinghetti, koji je osnovao izdavačku kuću City Lights Books 1953. s pripadajućom knjižarom, i sam je napisao surealističku zbirku poezije 1955. On je rođen u New Yorku ali je živio u San Franciscu, kao i stariji pjesnik Kenneth Rexroth, čiji stan se pretvarao u klub za diskusije o književnosti, svakog petka uvečer. Rexroth je organizirao poznata čitanja (Six Gallery reading) 1955., gdje se prvi put javno pročitala i Ginsbergova poema Howl. Kratak opis ovog događaja opisao je Jack Kerouac u drugom poglavlju svoje knjige The Dharma Bums iz 1959.

Kada je roman Na cesti objavljen 1957. (napisan je još 1951.), dobio je dobre kritike u New York Times Book Review i postao bestseller. Na taj način su pripadnici Beat generacije postali poznati, željeli to oni ili ne.

William Burroughsov Goli ručak bio je prvi u seriji romana u kojima je pisac koristio žanr znanstvene fantastike, preuzimajući ideje modernističke književnosti. Efekti tog čina utjecali su i na druge pisce znanstvene fantastike što se moglo osjetiti u djelima Michaela Moorcocka, Normana Spinrada, Briana Aldissa i J. G. Ballarda.