Otvori glavni izbornik
Rembrandtov prikaz biblijske priče o Belšazaru i „pisanju po zidu“

Belšazar ili Baltazar (akad. Bel-sarra-usur) je bio babilonski princ, odnosno sin i suvladar kralja Nabonida. Od 553. do 543. pr. Kr. upravljao je Novobabilonskim Carstvom dok mu je otac boravio u dobrovoljnom izgnanstvu u oazi Tajma. Nakon povratka, Belšazar je dobio zadatak braniti grad Babilon od Perzijanaca predvođenim Kirom Velikim i Gobriasom[1]. Godine 539. pr. Kr. je zarobljen nakon što mu je otac poražen u bitci kod Opisa, a grad prisiljen na predaju. Neki izvori tvrde kako je i sam Belšazar poginuo u navedenoj bitci[2].

Belšazar se spominje u biblijskoj knjizi o Danijelu kao izopačen i ohol vladar koji je ugnjetavao porobljene Židove. Međutim, prilikom velike gozbe nepoznata ruka ispisala tajanstvene riječi koje je Daniel protumačio kao znak kraja babilonske dominacije.

PovezniceUredi

IzvoriUredi

  1. Belšazar (enciklopedija Britannica)
  2. Rainer Albertz, str. 69.-70.

Vanjske povezniceUredi

  • Belšazar (enciklopedija Britannica)
  • Rainer Albertz: „Židovi u egzilu: povijest i literatura 6. stoljeća pr. Kr.“ (Israel in Exile: The History and Literature of the Sixth Century B.C.E.), preveo: David Green, Society of Biblical Literature, 2003.