Bilabijalni vibrant
Bilabijalni vibrant | |
ʙ | |
IPA-broj | 121 |
HTML-entitet | ʙ
|
IPA-slika | |
X-SAMPA | B\
|
Kirshenbaum | b<trl>
|
Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik |
Bilabijalni vibrant glas je koji se pojavljuje u nekim ljudskim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi označuje se simbolom [ʙ].
Vrlo je rijedak, pojavljuje se u oko 70 jezika.[1] Obično se pojavljuje u tri inačice: zvučnoj (ʙ), prednazaliziranoj (ᵐʙ) i bezvučnoj (ʙ̥). Često se pojavljuje tek kao alofon bilabijalnih glasova i skupova pred stražnjim vokalima.
Po nekima, čisti bilabijalni vibrant kao fonem ne postoji ni u jednome jeziku jer se pred njim uvijek nalazi neki oblik zatvora, najčešće bilabijalni ploziv u [ʙ] ili bilabijalni nazal u [ᵐʙ].[1]
Što se tiče pojavnosti, neprednazalizirani bilabijalni vibrant pojavljuje se kao alofon glasa /b/ pred /o/ u Pirahã jeziku. Kao fonemi u medumba jeziku nalaze se i prednazalizirani i neprednazalizirani, a oba se opisuju sa zatvorom pred vibrantom.[2] Jezici poput titana[3] i unue[4] imaju prednazalizirani vibrant.
Bezvučni vibrant pojavljuje se u jezicima poput Arára do Pará,[5] a postojao je i kao alofon u izumrlome ubihskome jeziku.
Mnogi jezici ovaj glas imaju samo u kombinaciji: sjeverni niaski jezik ima foneme /mbʙ/ i /nɖr/, a južni /bʙ/ and /ɖr/.[1]
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe jest vibrant
- po mjestu tvorbe jest bilabijalni suglasnik
- po zvučnosti jest zvučan.
Izvori
uredi- ↑ a b c Kenneth S. Olson: The nonexistence of the plain bilabial trill phoneme. SIL International
- ↑ Kenneth Olson, Yohann Meynadier: ON MEDUMBA BILABIAL TRILLS AND VOWELS. HAL
- ↑ Ladefoged, Peter (2005.): Vowels and Consonants. Blackwell.
- ↑ Dimock, Laura (2005.): The Bilabial Trill in Unua. Wellington Working Papers in Linguistics. 17: 17. – 33.
- ↑ Isaac Costa de Souza (2010.): A PHONOLOGICAL DESCRIPTION OF “PET TALK” IN ARARA. University of North Dakota.