Bitka na Kosovu polju
Bitka na Kosovu polju vodila se 15. lipnja[note 1] 1389. godine između Srbije potpomognute bosanskim, hrvatskim i albanskim snagama[1][2][3] protiv Osmanskog Carstva, na Kosovu polju oko 5 kilometara sjeverozapadno od Prištine.[4]
| Bitka na Kosovu polju | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Adam Stefanović: Bitka na Kosovu | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
Balkanski saveznici: Moravska Srbija Bosansko Kraljevstvo_(Border).svg){kind=small} Hrvatsko Kraljevstvo
|
 Osmansko Carstvo
| ||||||
| Vođe | |||||||
| Knez Lazar† Vlatko Vuković Ivan Horvat
|
Murat I.† Jakub Bajazid I. | ||||||
| Vojne snage | |||||||
| 30.000 – 40.000 | 20.000 – 25.000 | ||||||
| Posljedice | |||||||
| Smrt kneza Lazara | Smrt sultana Murata I. | ||||||
Uvod uredi
Nakon pada Sofije u Bugarskoj (1382.) i Niša u Srbiji (1386.) Osmanlijama su se otvorila vrata za Srbiju. Lazar je pomoću hrvatske vojske 1387. godine razbio Osmanlije kod Pločnika na rijeci Toplici, ali ta kao i ona hrvatska pobjeda kod Bileće (1388.) razjarila je sultana Murata I. Prvi na udaru bio je knez Lazar. Izmirivši se sa Žigmundom, hrvatsko-ugarskim kraljem tražio je i pomoć Tvrtka, kralja u Bosni. Tvrtko mu je poslao 20.000 vojnika pod vodstvom vojvode Vlatka Vukovića. Njima su se pridružili hrvatski križari pod vodstvom bana Ivaniša Horvata. Na strani balkanskih saveznika su sudjelovali i odredi Bugara, Vlaha i Čeha.[5] Ugarska i Poljska su također poslale pojačanja balkanskim saveznicima.[6]
Bitka i njezine posljedice uredi
Bitka se odigrala 15. lipnja 1389., na Vidovdan. U osmanskoj vojsci je sultan Murat I. upravljao središnjim dijelom vojske dok su krilima upravljali njegovi sinovi Jakub i Bajazid. Tijek bitke i danas je nejasan; prema jedinim izvorima iz prve ruke - onih s bosanskog dvora Tvrtka I. kršćani su odnijeli pobjedu; međutim se zna da su Srbi ubrzo nakon bitke plaćali sultanu danak, iz čega moramo zaključiti da je posrijedi u najboljem slučaju Pirova pobjeda. U bitci je poginuo osmanski sultan Murat I.; legenda pripovijeda da ga je ubio srpski junak Miloš Obilić.
Također je u bitci poginuo srpski knez (i vladar pretežnog dijela Srbije) Lazar Hrebeljanović; Njegova udovica Milica i malodobni sin Stefan su ubrzo nakon bitke sklopili mir s Osmanlijama, priznajući vrhovnu vlast sultana i obvezavši se na plaćanje danka; njihove vojne jedinice su se borile na osmanskoj strani protiv kršćana u bitkama na Rovinama (1395.) i kod Nikopolja (1396.), te u bitci s Mongolima kod Ankare (Angore) (1402. god.). Vidjevši u rasulu koji je u Turskoj nastao poslije što su Mongoli teško porazili Osmanlije 1402. godine,[7] priliku da se otrgne od podložnosti muslimanskim vladarima, Stefan Lazarević 1402. godine raskida vezu s Osmanlijama, postavši vazal ugarsko-hrvatskom kralju Žigmundu Luksemburškom, čiju je vojsku 1396. godine bio pomogao poraziti u bitci kod Nikopolja.
Galerija uredi
-
Freska Kosovske bitke u crkvi Lazarici, na Zvjezdari u Beogradu
-
Josip Horvat Međimurec: Dolazak Hrvata na Kosovo (1930.)
Vidi još uredi
Bilješke uredi
- ↑ Bitka je vođena na srpski praznik Vidovdan koji se slavi 15. lipnja po julijanskom, a 28. lipnja po gregorijanskom kalendaru.
Izvori uredi
- ↑ (engl.)Miranda Vickers, A History of Kosovo
- ↑ (srp.)Miroslava Malešević, Nasilje identiteta[neaktivna poveznica]
- ↑ (engl.)Final report of the United Nations Commission of Experts Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. svibnja 2012. (Wayback Machine)
- ↑ Serbs Mark Anniversary Of 1389 Battle Of Kosovo
- ↑ Ангелов, Д., Чолпанов, Б. Българска военна история през Средновековието (X-XV век), Издателство на БАН, София 1994, стр. 235
- ↑ Military history of Hungary (Magyarország hadtörténete), Ed.: Ervin Liptai, Zrínyi Military Publisher, 1985. Budimpešta, ISBN 963-05-0929-6
- ↑ "ANGORSKA BITKA 1402. (II. dio) - UGAŠENA TURSKA MUNJA", Marinko Ogorec, "Hrvatski vojnik" broj 332, veljača 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. srpnja 2013. Pristupljeno 12. kolovoza 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
