Mačvanska banovina

Mačvanska banovina (mađarski Macsói bánság) bila je banovina smještena na samom jugu srednjovjekovne Ugarske. Osnovao ju je ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. godine 1247. kao utočište svom zetu Rastislavu Mstislaviću. Banovina je dobila ime pod gradu Mačvi, ali lokacija ovog naselja je diskutabilna; vjeruje se da je grad Mačva postojao nekoliko kilometara južno od današnjeg Šabca.

Mačvanska banovina 1490. godine

Mačvanska je banovina postojala najvjerojatnije do godine 1476., premda neki, osobito mađarski, izvori navode, da je to bilo nešto duže, jer je naslov mačvanskog bana posljednji nosio Lovro Iločki, i to od 1477. do 1492., odnosno 1496. godine. Na slici desno je prikaz banovine godine 1490.

Popis banova Mačve

uredi

(popis nepotpun)

Literatura

uredi
  • Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, Knjiga 2, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb, 1981.

Izvori

uredi
  • HR-HDA-877: Zbirka srednjovjekovnih dokumenata, N° 90 - 25. siječnja 1377.
  1. a b Mladen Švab (2002): Gorjanski, Hrvatski biografski leksikon LZMK. Pristupljeno 31. svibnja 2016.

Vanjske poveznice

uredi