Blaško Vojnić Hajduk

Blaško Vojnić Hajduk je bački hrvatski književnik. Pisao je poeziju. Radio je kao ravnatelj Gradske knjižnice (rukovodilac Gradske knjižnice zadužen za organiziranje arhivske službe 1947.).[1]

Uz Balinta Vujkova i Marka Peića, bio je jednim od urednika književnog časopisa Bunjevačko kolo, koji je izlazio od 1933. do 1936..

Zagrebačkoj javnosti je bio predstavljen, zajedno sa Balintom Vujkovim, Franjom Bašićem i Markom Pejićem u zagrebačkom časopisu Svijet iz 1934..[2]

Krajem drugog svjetskog rata, bio je organizatorom izlaženja novina Slobodna Vojvodina, koja je kasnije promijenila ime u Hrvatska riječ.

DjelaUredi

  • Moj grad u davnini - Subotica od 1391. do 1941. – 550 godina grada, 1971.
  • Ambrozije Šarčević : 1820-1899., 1970.
  • Kapi srca, 1935.
  • Pupoljci, lirske pjesme, 1934.

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Pisao je natuknice za Jugoslovenski književni leksikon koji je objavljen u Novom Sadu 1984. godine.[3]

IzvoriUredi

  • Geza Kikić: Antologija poezije bunjevačkih Hrvata, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.

Vanjske povezniceUredi


      Nedovršeni članak Blaško Vojnić Hajduk koji govori o hrvatskom književniku iz Vojvodine treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.