Božan Šimović
Božan Šimović (Zvirovići, Čapljina, 7. srpnja 1959. – 8. studenoga 1992.) bio je prvi zapovjednik Postrojbe za posebne namjene "Ludvig Pavlović". Poginuo je 8. studenog 1992. predvodeći svoje vojnike na Hodovskoj visoravni u borbi sa srpsko-crnogorskim agresorom naletjevši na minu tijekom operacije Bure. Na njegovu glavu JNA je raspisala nagradu od 1000 maraka.
| Božan Šimović | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 7. srpnja 1959. |
| Mjesto rođenja | Zvirovići, Čapljina, BiH |
| Datum smrti | 8. studenoga 1992. |
| Mjesto smrti | Šćepan Križ |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Puno ime | Božan Šimović |
| Nadimak | Božo |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1991. – 1992. |
| Čin | brigadir, pukovnik |
| Ratovi | Domovinski rat Rat u Bosni i Hercegovini |
| Važnije bitke | bitka za Čepikuće, operacija Konavle, operacija Lipanjske zore, operacija Bura |
| Vojska | Zbor narodne garde Hrvatsko vijeće obrane |
| Jedinice | 2. bojna HV "Kralj Tomislav" |
| Zapovijedao | Postrojba za posebne namjene Ludvig Pavlović |
Životopis uredi
Kada je osnovan HDZ on je bio jedan od zastupnika HDZ-ove politike u Čapljini. Vojnu obuku završio je u Puli. Bio je uvijek na prvoj crti bojišnice predvodeći svoju jedinicu.
7. listopada 1991. Šimović je zajedno sa još petoricom gadrista pod njegovim zapovjedništvom (Ante Bubalo, Milko Ljubičić Kikaš, Ante Mandić, Ante Bautović i Ante Rodin) “otišao” sa položaja u Konavlima te se prebacio na otok Šipan gdje je priveo diverzanta Hrvatske ratne mornarice Igora Bušelića kojeg su nakon brutalnog mučenja likvidrali. [1] [2]
Ispočetka je bio u jedinici Kralj Tomislav ali je se ona poslije raspala te je dosta boraca otišlo u "Pauke" dok je grupa boraca s Božanom otišla put Čapljine gdje su osnovali svoju vojnu jedinicu. Prvi im je uspjeh bio zauzimanje vojarne u Čapljini tijekom operacije Lipanjske zore. Ta ista baza nosit će poslije Božanovo ime. Poginuo je u bitkama koje su se vodile za najjače četničko uporište u Hercegovini Šćepan Križ tzv. Kotu 690. U toj krvavoj bitci Božan je izgubio život dok je jedan vojnik dobio teže ozljede, a još četvorica lakše.
Visoki časnik HVO-a gen. Slavko Puljić je u razgovoru za suradnika časopisa Vojne povijesti izjavio da je uvjeren da je Šimović i još neki ljudi kao što su Ludvig Pavlović, Tvrtko Miloš, Tihomir Mišić ostali na životu, da bi tijek rata u Mostaru bio drukčiji te da se neki loši događaji koji su poslije uslijedili nikad ne bi dogodili.[3]
Božanova pjesma uredi
Ovu je pjesmu Božan šimović napisao dana 23. siječnja 1991. godine na zidu Doma kulture U Čapljini:
Noć se ruši sve umire iz očiju pobjeda sja
Croatijo kad sunce izađe s tobom hoći biti i ja.
Croatijo povedi me putem istine i snage protiv zla
Croatijo povedi me za Tebe hoću boriti se ja.
Nitko te ne može slomiti Croatijo nek' svatko zna
nad mržnjom iz očiju pobjeda sja
O Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.
Croatijo majko povedi me tamo gdje sunce sja
o Bože daj mi snage da izdržim za Croatiu život dat ću ja.
Izvor uredi
- Monografija: Božan Šimović 1992. – 1995.
- ↑ ZNG-ovci ubili gardista: država maltretira majku i povlači je po sudovima, isplaćuje joj i oduzima odštetu?!
- ↑ Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990. - 1995. Memoarsko gradivo knjiga 1 Prilozi za povijest Hrvatske Ratne Mornarice u Domovinskom ratu (1991.)
- ↑ Darko Juka: Pogibija Tihomira Mišića - tko je kriv, VP, magazin za vojnu povijest Večernjeg lista, br. 8 (studeni 2011.), str. 64.-65.