Otvori glavni izbornik

Čapljina je grad u južnom dijelu Bosne i Hercegovine.

Čapljina
Zgrada gradske uprave na Trgu kralja Tomislava u Čapljini
Zgrada gradske uprave
na Trgu kralja Tomislava u Čapljini
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996–2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of Herzegovina-Neretva Canton.png Hercegovačko-neretvanska
Vlast
 - Gradonačelnik Smiljan Vidić (HDZ)
Površina
 - Ukupna 256 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Grad 26.157
 - Naseljeno mjesto 5.774
Poštanski broj 88300
Pozivni broj (+387) 036
Službena stranica www.capljina.ba
Zemljovid
Položaj grada Čapljine u Bosni i Hercegovini

Položaj grada Čapljine u Bosni i Hercegovini

Nalazi se u dolini rijeke Neretve, na važnom raskrižju putova sa sjevera na jug.

ZemljopisUredi

Grad Čapljina je smještena svojim većim dijelom uz rijeku Neretvu i njenim pritokama Bregavi, Trebižatu i Krupi, koje se ulijevaju južno od samog grada Čapljine.

Grad graniči s gradom Ljubuškim na zapadu, općinom Čitluk na sjeverozapadu, gradom Mostarom na sjeveru, općinom Stolac na istoku, općinom Neum na jugu te na jugozapadu državnom granicom prema gradu Metkoviću u Republici Hrvatskoj.

Kroz Čapljinu prolazi važni magistralni i željeznički put koji spaja Jadransko more s Hercegovinom i dalje prema srednjoj Europi.

StanovništvoUredi

 Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Čapljina

Popisi 1971. - 1991.Uredi

Stanovništvo općine Čapljina
godina popisa 1991.[1] 1981. 1971.
Hrvati 14.969 (53,68%) 13.931 (53,51%) 12.603 (53,72%)
Muslimani 7.672 (27,51%) 6.830 (26,23%) 6.781 (28,90%)
Srbi 3.753 (13,46%) 3.467 (13,31%) 3.672 (15,65%)
Jugoslaveni 1.047 (3,75%) 1.566 (6,01%) 193 (0,82%)
ostali i nepoznato 441 (1,58%) 238 (0,91%) 210 (0,89%)
ukupno 27.882 26.032 23.459

Čapljina (naseljeno mjesto), nacionalni sastavUredi

Čapljina
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Hrvati 3.067 (41,11%) 2.542 (41,05%) 1.854 (39,89%)
Muslimani 2.191 (29,37%) 1.661 (26,82%) 1.605 (34,53%)
Srbi 1.267 (16,98%) 896 (14,47%) 945 (20,33%)
Jugoslaveni 707 (9,47%) 955 (15,42%) 125 (2,68%)
ostali i nepoznato 229 (3,07%) 137 (2,21%) 118 (2,53%)
ukupno 7.461 6.191 4.647

Popis 2013.Uredi

Stanovništvo grada Čapljine
godina popisa 2013.[2]
Hrvati 20.538 (78,52%)
Bošnjaci 4.541 (17,36%)
Srbi 714 (2,73%)
ostali i nepoznato 364 (1,39%)
ukupno 26.157
Čapljina - naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[2]
Hrvati 4.724 (81,82%)
Bošnjaci 687 (11,90%)
Srbi 176 (3,05%)
ostali i nepoznato 187 (3,24%)
ukupno 5.774

Naseljena mjestaUredi

UpravaUredi

Gradsku upravu čine: gradonačelnik, Ured načelnika, Gradsko vijeće, Javno pravobraniteljstvo, te gradske službe: Odjel opće uprave, Odjel prostornog uređenja i graditeljstva, Odjel geodetskih i imovinsko - pravnih poslova, Odjel gospodarstva, Odjel za društvene djelatnosti, povratak i obnovu, te Odjel civilne zaštite.

Čapljina ima 27 mjesnih zajednica s pripadajućim naseljenim mjestima i selima, sa sjedištem i brojem članova Povjerenstva kako slijedi:

PovijestUredi

 
Panorama Čapljine

Položaj, bogatstvo vode, plodne zemlje i blaga klima od davnima su privlačili ljude koji su na ovim područjima živjeli još od brončanog doba.[3] U rimskom dobu ovaj kraj bio na važnoj rimskoj prometnici. Italski kolonisti su se relativno rano doselili u šire područje Narone, gdje su se italski kolonisti organizirali u konvent rimskih građana. U Narezima, Tasovčići nađen je spomenik posvećen Oktavijanu datiran u 36/35. pr. Kr. Svjedoči da su stanovnici područja donje Neretve bili vjerni i pouzdani Rimskom Carstvu. Cesta Salona – Narona – Leusinium – Scodra bila je dionica velike prometnice od Akvileje do Carigrada, a prolazila je kroz Dalmaciju preko Hercegovine. Od Čapljine je vodila preko Stoca – Diluntum do Panika na Trebišnjici – Leusinium, i dalje preko Crne Gore u Skadar. Od vicinalnih cesta (viae vicinales) koji su povezivali manja mjesta, naselja i rudnike, jedan pravac je iz Narone išao je u unutrašnjost Bosne i to Narona – Čapljina – dolina Neretve do Bijelog polja – Nevesinjsko polje –Boračko jezero – Konjic – Ivan-planina – Sarajevsko polje – Romanija – Drinjača – dolina Drine do Save. Prema istoku je dalje vodila cesta pravcem Narona – Čapljina – Klepci – Stolac – Gradac – Mosko – Panik. U 3.st. djelovala je figlina za proizvodnju opeka i crijepa u Čapljini. U Mogorjelu kod Čapljine bio kasnoantički refugij. Tu je u 4. stoljeću na ruševinama rimske vile izgrađena je rimska utvrda castrum pravilne osnove s kulama na uglovima. Na teritoriji Naronitanskog agera proizvodilo se maslinovo ulje. Ostaci uljare (torkulara) u Mogorjelu jedinstven su nalaz u BiH. I u dolini Bregave je u posljednjim stoljećima starog vijeka vinogradarstvo je bilo značajna privredna grana. U Višićima kod Čapljine je u u ruševinama vile suburbane pronađeni su ostatci tijeska s velikim količinama keramike. Na temelju tradicije ranijeg keltskog i rimskog lončarstva počela je i lokalna keramičarska produkcija, a u Višićima se keramika proizvodila u nizu malih odaja koje su se nalazile okolo rimskog bunara.[4]

Prvi se put ime Čapljina spominje 1632. godine kao selo koje je pripadalo mostarskomu kadiluku. Između 1782. i 1880. pripadala je Počitelju, a skupa s njim Stocu. Od 1878. i oslobađanja od Osmanlija u Austro-Ugarskoj. 1885. je izgrađena željeznička pruga koja je prošla kroz Čapljinu, nakon koje se Čapljina gospodarski uzdiže.[5] Godina 1880. ishodište je duhanske industrije u Hercegovini. Car Franjo Josip uveo je Monopolski zakon o duhanu i izdao naredbu o izgradnji tvornica duhana u Mostaru i Sarajevu, te otkupnih ureda u Ljubuškom, Stocu, Mostaru i Trebinju. Duhanske stanice bile su žila kucavica gospodarstva i preživljavanja na kršnom hercegovačkom tlu.[6] Duhanske režije bile su simbol najvažnije gospodarske djelatnosti u Hercegovini. U Čapljini su uz markantnu urbanističku os širenja grada.[7] Preživjele su radničke pobune i ratove, ali ne i tranzicijsku privatizaciju.[6] 1952. osnovana je Tvornica keksa i vafla Lasta, koja proizvodi kekse, čajna peciva, vafle i krekere. [8] 1996. puštena je u pogon Tvornica duhana Čapljina.[9] Godine 2016. dva puta je gorila čapljinska duhanska stanica, kao prethodno ona Čitluku (2010.), Ljubuškom (2013.), Širokom Brijegu (2013.) i dr.[10][6]

GospodarstvoUredi

Prehrambena industrija (Tvornica keksa i vafla Lasta), preradba duhana (Tvornica duhana Čapljina, Duhanska stanica u Čapljini)), proizvodnja trikotaže (Tvornica trikotaže Čapljina), gumenih tehničkih proizvoda, armature . Turizam. Jugoistočno je park prirode i lovište Park prirode Hutovo blato.[5]

PrometUredi

Postaja uz prugu Ploče - Sarajevo.[5] Čapljina se, zahvaljujući svom zemljopisno položaju nalazi na važnom raskrižju putova, u Čapljini se križaju dva regionalna puta, dva magistralna puta, željeznička pruga te auto – put koridor Vc.[3]

Poznate osobeUredi

Spomenici i znamenitostiUredi

  • spomenik kralju Tomislavu na Tomislavovu trgu
  • spomenik hrvatskoj slobodi
  • spomenik čaplji
  • spomenik Ivi Dulčiću
  • rimska villa rustica iz 4. stoljeća, castrum Mogorjelo
  • Uz klasične spomenike, urbani dio Čapljine krase široke ulice, trgovi, bulevari, zelenilo, perivoji, drvoredi, parkovi, cvjetne aleje, igrališta…[3]

ObrazovanjeUredi

U Čapljini postoji Osnovna Škola Vladimira Pavlovića te Osnovna Škola Čapljina. Čapljina ima svoj srednjoskolski sklop u kojem se nalaze gimnazija i strukovne škole

KulturaUredi

U Čapljini djeluje više kulturno umjetničkih društava koji njeguju običaje Hrvata Hercegovine a i šire.

MedijiUredi

  • Radio Čapljina na hrvatskom jeziku
  • Čapljina info, internetski portal na hrvatskom jeziku
  • Čapljinski portal, internetski portal na hrvatskom jeziku

ŠportUredi

U Čapljini postoji dugogodišnja sportska tradicija, pogotovo u nogometu, košarci, rukometu, boćanju i odbojci.

Klubovi:

Klubovi u mjesnim zajednicama:

Unutarnje povezniceUredi

IzvoriUredi

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  2. 2,0 2,1 2,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 21. travnja 2019.
  3. 3,0 3,1 3,2 Čapljina Cvijet Hercegovine - Čapljina (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  4. (boš.) [ff.unsa.ba/files/zavDipl/17_18/arh/zdr_Amina_Veladzic.pdf Filozofski fakultet u Sarajevu] Amina Veladžić: Rimska urbanizacija na tlu današnje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2018.
  5. 5,0 5,1 5,2 Hrvatska enciklopedija Čapljina (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  6. 6,0 6,1 6,2 dodig.info Ivan Dodig: Zaboravljena baština: Duhanske stanice u Hercegovini (1) , 18. ožujka 2017. (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  7. Repozitorij Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, Sveučilište u Splitu Tihomir Nuić: Prenamjena Duhanske stanice, Čapljina, Split, 2015. (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  8. Poslovni dnevnik Dionička društva - Zvečevo - Lasta d.d. Čapljina (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  9. Tomas-co Tvornica duhana-Čapljina BiH (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  10. Čapljinski portal Bljesak.info: Čapljina: Duhanska stanica sinoć gorjela dva puta , 18. studenoga 2016. (pristupljeno 28, travnja 2019.)
  11. Radio Čapljina Boćanje - Čapljina prvak BiH, 26. lipnja 2017. (pristupljeno 7. srpnja 2017.)

  Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je sa službenih internetskih stranica grada Čapljina. Vidi Dopuštenje iz gradske uprave za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske povezniceUredi