Bogdan Žižić
Bogdan Žižić (Solin, 8. studenoga 1934. – 29. travnja, 2021.[1]) bio je hrvatski redatelj i scenarist pretežno kratkih i dokumentarnih filmova.
Životopis
urediFilmski i TV scenarist i redatelj. Rođen 1934. u Solinu. Maturirao Klasičnu gimnaziju u Splitu. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu /1957./.
Od 1964. aktivno se bavi realizacijom filmova. Realizirao je pet dugometražnih igranih filmova, više televizijskih igranih filmova po djelima hrvatskih književnika /Milana Begovića, Đalskog i drugih/, te oko stotinu kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih filmova na različite teme, pretežito prema vlastitim scenarijima. Osim filmova na tzv. slobodne teme, realizirao je i brojne dokumentarne filmove s područje likovnih umjetnosti.
U posljednjih nekoliko godina dovršio je niz angažiranih dugometražnih dokumentaraca. Među njima su svakako: biografski film o hrvatskom pjesniku i patniku Vlado Gotovac – Moj slučaj, dokumentarni film o rušenju spomenika – Damnatio memoriae ili udar na sjećanje, te znanstveni film Palača sunca – o istraživanjima i spoznajama prof. Mladena Pejakovića o smislu i značenjima splitske Dioklecijanove palače.
Osim u Hrvatskoj snimao je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Rusiji i Češkoj.
Bio je članom ocjenjivačkih žirija brojnih međunarodnih filmskih festivala /Atlanta, Bilbao, Oberhausen, Barcelona, Tampere, Lille, Trst i dr./.
Nagrađivan je i brojnim, visokim i najvišim nagradama i priznanjima na međunarodnim filmskim festivalima: Oberhausen, Beograd, Krakow, Lille, Avellino, New York, Tampere, Atlanta, Bilbao, Barcelona, Sofija i dr.
Dobitnik je dviju Velikih zlatnih arena u Puli /za filmove Kuća i Ne naginji se van/.
Bogdan Žižić nosilac je najviših hrvatskih nagrada za kulturu i filmska ostvarenja: Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, istoimene godišnje nagrade, Nagrade Oktavijan /za film Goli otok/, i drugih.
Odlikovan je i REDOM DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULIĆA, za sveukupan doprinos hrvatskoj kinematografiji i kulturi.
2017. godine filmski festival u Motovunu dodijelio mu je NAGRADU ZA ŽIVOTNO DJELO.[2]
Nepotpuna filmografija
uredi- "Poplava", dokumentarni film o poplavi u Zagrebu krajem listopada 1964. godine
- "Jutro čistog tijela", dokumentarni film o kiparu Franu Kršiniću 1969. godine
- "Pohvala ruci", dokumentarni film, 1967.
- "Otkopčati dugme", dokumentarni film, 1968.
- "Madeleine mon amour", kratki igrani film, 1970.
- "Putovanje", kratki igrani film, 1972.
- "Gastarbeiter", dokumentarni film, 1977.
- "Presa", kratki igrani film, 1982.
- "Jedan život", dokumentarni film, 1984.
- "Emanuel Vidović", dokumentarni film, 1989.
- "Goli otok", dokumentarni film, 1994.
- Kuća, dugometražni igrani film, 1975.
- Ne naginji se van, dugometražni igrani film, 1977.
- Daj što daš, dugometražni igrani film, 1979.
- Rani snijeg u Münchenu, dugometražni igrani film, 1984.
- Cijena života, dugometražni igrani film, 1994.
Izvori
uredi- ↑ Hina. 3. svibnja 2021. Preminuo nagrađivani redatelj i scenarist Bogdan Žižić. vecernji.hr. Večernji list. Pristupljeno 7. svibnja 2021.
- ↑ www.filmski-programi.hr, pristupljeno 7. ožujka 2013.
Vanjske poveznice
uredi- http://www.imdb.com/name/nm0957405/ Cjelovit popis filmova Bogdana Žižića, IMDB
- http://www.youtube.com/watch?v=dYGHevgn1q0 36 sekundi dokumentarca o poplavi iz 1964. godine