Bokaž

Bokaž (fra. bocage) je naziv za šumoviti seoski krajobraz s malim poljoprivrednim površinama nepravilnog oblika i mnogim živicama. To je samostalni ili umreženi niz živice građen od istovjetnih ili različitih biljnih vrsti, uglavnom drvenastih koji se najlakše uočava iz ptičje perspektive. Karakterističan je za sjevernu Francusku.[1] Osim u Normandiji, Bretanji i dolini Loare ovakvi oblici se mogu prepoznati u južnoj Engleskoj, Irskoj, Nizozemskoj i sjeveru Njemačke.

Bokaž u sjevernoj Francuskoj

Tijekom Drugog svjetskog rata nakon invazije na Normandiju, bokaž je značajno usporio napredovanje savezničkih snaga. On je činio idealan zaklon za njemačke vojnike i topništvo, a kroz bokaž su se teško probijali i saveznički tenkovi. Tek nakon što su Saveznici montirali šiljke na prednje dijelove tenkova (eng. Rhino tanks - tenkovi-nosorozi) uspjeli su probiti ovu gustu vegetaciju.[2] Borbe u bokažu trajale su osam tjedana.[3]

U Hrvatskoj, bokaž odnosno živičnjaci čine značajan element krajobraza donjeg Međimurja gdje imaju brojne ekološke i ekonomske funkcije. Živičnjaci utječu na smanjenje utjecaja vjetra, mjestu su gniježđenja i izvor hrane za različite ptičje vrste, povezuju fragmentirana staništa i drugo. U prošlosti, iz živičnjaka su se ubirali plodovi, korišteni su kao pletivo za košare ili kao ogrjevno drvo. Posljednjih godina živičnjaci se krče zbog okrupnjavanja parcela ili prerastaju u šume uslijed neodržavanja.[4]

IzvoriUredi

  1. bokaž, eionet.europa.eu, preuzeto 29. studenoga 2020.
  2. Ninoslav Bandić: Saveznički zastoj u Normandiji, vojnapovijest.vecernji.hr, preuzeto 1. prosinca 2020.
  3. William R. Buster: Time on target: the World War II memoir of William R. Buster, Kentucky Historical Society, Frankfort, Kentucky; 1999., str. 83.
  4. Mihaela Mesaric: Živičnjaci – međimurski suhozidi, medjimurska-priroda.info, preuzeto 29. studenoga 2020.

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bokaž