Bonaventura Duda

hrvatski franjevac, teolog i bibličar

Fra Bonaventura Duda (Rijeka, 14. siječnja 1924.Varaždin, 3. kolovoza 2017.[1]) bio je hrvatski teolog, bibličar, franjevac i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Bonaventura Duda
Fotografija fra Bonaventure Dude.
Fotografija fra Bonaventure Dude.
Pravo ime Roko
Rođen 14. siječnja 1924.
Rijeka
Umro 3. kolovoza 2017.
Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu[1]
Zaređen 15. siječnja 1950.
Portal o kršćanstvu
Portal o životopisima

Životopis

uredi

Djetinjstvo i školovanje

uredi

Duda, (Roko) Bonaventura rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929. – 1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935. – 1944.). U franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura.

Studirao je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944. – 1950.). U tom razdoblju profilirao se i kao glazbenik uz tadašnjega orguljaša franjevačke crkve u Zagrebu, fra Kamila Kolba. Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954. – 1955.), gdje je doktorirao teologiju, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955. – 1957.), na kojemu je postigao biblijski licencijat.

Teološko i pastoralno djelovanje

uredi

Istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.). Pokretač je i (s J. Kaštelanom) glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je (s J. Fućkom) Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.). Od 2010. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.[2]

Usto, fra Bonaventura je dugogodišnji propovjednik u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, gdje je od 1981. do 2009. svake nedjelje predvodio misu u 11 sati, a njegove su propovijedi uvijek bile rado slušane.[3]

Fra Bonaventura preminuo je 3. kolovoza 2017. godine u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu.[1]

Glavna djela

uredi
  • Sjeme je Riječ Božja ( 1987.)
  • Sijač je Sin Čovječji (1989.)
  • U plemenitu srcu (1990.)
  • Koncilske teme (1995.)
  • U svjetlu Božje riječi (2000.).

Nagrade i priznanja

uredi

Spomen

uredi
  • Bernardin Škunca, Vjeropoj riječi (2019.), roman esej[7][8]

Izvori

uredi
  1. a b c HRT, Preminuo fra Bonaventura DudaArhivirana inačica izvorne stranice od 3. kolovoza 2017. (Wayback Machine), objavljeno i pristupljeno 3. kolovoza 2017.
  2. HAZU - Bonaventura, fra Duda (životopis), pristupljeno 12. siječnja 2014.
  3. Večernji list, 'Drugi sam po redu kandidat za sretnu smrt'. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
  4. Životopis i intervju s fra Bonaventurom Dudom. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2008. Pristupljeno 6. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. MojTV Manji brat - fra Bonaventura Duda (pristupljeno 9. listopada 2016.)
  6. LaudatoArhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine) Marija Pandžić: Ljiljana Bunjevac Filipović: Važna je otvorenost čovjeka za život, 17. lipnja 2013. (pristupljeno 9. listopada 2016.)
  7. Bernardin (Robert) Škunca, Vjeropoj riječi : roman esej o fra Bonaventuri Dudi, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda : Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2019. (219 str.), ISBN 9789536428670
  8. Vjeropoj riječi – roman esej o fra Bonaventuri Dudi, djos.hr, arhivirano 6. rujna 2021.

Vanjske poveznice

uredi
Mrežna mjesta