"Bosonogi Gen" (japanski "はだしのゲン") je japanska antiratna manga Keijija Nakazawe po kojoj je snimljen i anime film 1983. Radnja obrađuje atomsko bombardiranje Hirošime 1945. iz perspektive malog dječaka iz naslova. Autor Nakazawa osobno je preživio uništenje Hirošime kao dijete te je odlučio svoja iskustva prenijeti na strip kako bi upozorio svijet na strahote rata.[1] Po ovoj priči se zasnivaju i pet romana, jedna TV serija iz 2007. te četiri igrana filma - "Bosonogi Gen" iz 1976.,[2] "Bosonogi Gen - Eksplozija suza" iz 1977.,[3] "Bosonogi Gen: Borba za Hirošimu" iz 1980.[4] te "Bosonogi Gen gleda Hirošimu" iz 2011.[5] - te kazališni mjuzikl "Gen" koji je igrao nekoliko godina.[6]

Bosonogi Gen

Korice mange
Hadashi no Gen
(はだしのゲン)
Žanranime, drama, antiratni, apokalipsa
Manga
Bosonogi Gen
AutorKeiji Nakazawa
IzdavačShueisha, Chuokoron-Shinsha
Izdavač u Engleskoj Educomics, New
Magazin Japan Weekly Shonen Jump
Datum izlaska4. lipnja 1973.1974.
Brojevi10
Roman
Hadashi no Gen wa Pikadon wo wasurenai
AutorKeiji Nakazawa
IzdavačIwanami Shoten
Izdavanjesrpanj 1982.
Animirani film
Bosonogi Gen
RedateljMori Masaki
ProducentKeiji Nakazawa, Takanori Yoshimoto, Yauteru Iwase
ScenaristKeiji Nakazawa
SkladateljKentaro Haneda
StudioGeneon
Emitiranje1983.
Trajanje83 min.
Animirani film
Bosonogi Gen 2
RedateljToshio Hirata
ScenaristHideo Takayashiki
SkladateljKentaro Haneda
StudioGeneon
Emitiranje1986.
Trajanje90 min.
TV serija
Bosonogi Gen
RedateljNishiura Masaki, Murakami Masanori
MrežaFuji TV
Emitiranje10. kolovoza 2007.11. kolovoza 2007.
Epizode2

Zbog iznimne žestine prikaza stanja ljudi tijekom i nakon uništenja Hirošime, manga i anime film nisu namijenjeni publici mlađoj od 18 godina.

Radnja uredi

 
Atomska eksplozija iznad Japana 1945.

Hirošima, Drugi svjetski rat. Gen je mladi dječak koji promatra kako glad uništava grad i njegovu obitelj. Glavni uzrok tome su ogromni izdaci za rat koji je potpuno iscrpio Japan, no mladići se i dalje javljaju kako bi se borili. Gen ima mlađeg brata, Shinjija, stariju sestru Eiko, oca te trudnu majku. Otac im govori da su ugledaju u pšenicu koju "lupa kiša, gaze ljudi i prži sunce, no koja se svejedno obnavlja svake godine kad je najhladnije". Zbog gladi, svi se boje da majka neće moći roditi živo dijete pa Gen i Shinji odluče ukrasti ribu iz jednog ribnjaka kako bi ju nahranili. Zbog toga ih napadne vlasnik, no odluči im pokloniti ribu kada čuje da samo žele nahraniti majku. Potajice, otac se brine zašto su svi gradovi već bombardirani u njihovoj okolici, izuzev njihovog.

U ranim jutarnjim satima 6. kolovoza, nitko od stanovnika grada ništa ne sluti. Oko 8 sati, Gen i neka djevojka primijete američki avion visoko na nebu. To je "Enola Gay". Avion ispušta atomsku bombu koja razori 60 % grada i iznenadi sve svojom žestinom. Gen preživi jer je bio daleko od epicentra no svjedoči kako toplina eksplozije uništi ljude na ulici. Eksplozija uništi i njegovu kuću te ubije njegovog oca, brata i sestru. Majka preživi i rodi dijete no posljedice zračenja se osjećaju jer neki ljudi umiru samo zato što su popili radioaktivnu vodu. Vojska kupi leševe i stavlja ih u kamione no vlada nije priskrbila dovoljno hrane da umanji glad preživjelih. Gen uspijeva pronaći vreće riže te izgradi kolibu za majku. Oni usvajaju dječaka Ryutu koji je izgubio roditelje a podjseća ih na Shinjija. Ryuta i Gen zarade novac njegom bolesnog i inficiranog čovjeka te kupe mlijeko za bebu, no dijete je već preminulo od gladi. Međutim, Genu novu nadu u budućnost daje pšenica koja uspijeva rasti usprkos zračenju, te se prisjeti riječi svojeg oca. Na kraju, napravi mali brod u čast svim stradalima te ga pusti u more.

Glasovi uredi

  • Issei Miyazaki - Gen Nakaoka
  • Masaki Koda - Shinji Nakaoka/ Ryuta Kondo
  • Yoshie Shimamura - Majka - Kimie Nakaoka
  • Takao Inoue - Daikichi Nakaoka
  • Seiko Nakano - Eiko

Manga uredi

Keiji Nakazawa je kao dječak osobno preživio atomsko bombardiranje Hirošime u kojem su mu poginuli otac, brat i sestra. Jedino mu je majka preživjela. 20-ak godina kasnije, kada je ona preminula, Nakazawa se prisjetio potisnutih uspomena i odlučio prenijeti svoja iskustva u stripu. Izvorni kratki strip nazvan "Ore wa Mita" (doslovni prijevod: "Ja sam to vidio") bio je čista autobiografija s naracijom u prvom licu.[7] Nakazawa je bio glavni junak, a priča je pratila bombardiranje Hirošime, kako se grad oporavljao, kako je Nakazawa otišao u Tokio kako bi radio kao manga umjetnik te njegov bijes zbog posljedica radijacije. Prošireni crno-bijeli strip pojavio se u Japanu 1972. u obliku tjednog izdanja u jednom časopisu. U tom izdanju, izbačen je kasniji dio kako je Nakazawa odrastao te se priča usmjerila samo na razdoblje Hirošime uoči katastrofe dok se junak preimenovao u Gena.[7]

Paul Gravett, Roger Sabin i Frederik Schodt navode da je "Bosonogi Gen" imao značajnu ulogu u razvoju mange nakon Drugog svjetskog rata.[7] Priča jasno kritizira ondašnju japansku vladu i politiku huškanja na rat, ali i američku politiku koja je Japanu nametnula zapadnjačku kulturu.[7] Lik majke je jedan od ključnih u priči jer personificira cijelu patnju nedužnih civila.

Kada preživite tako nešto kao što je atomska bomba, znate da je rat jednostavno prestrašan da se ne izbjegne pod bilo koju cijenu, bez obzira na opravdanje.[1]

Nakazawa o svojem stavu o ratu 2004. u jednom intervjuu

Kritike uredi

Iako je Nakazawina naracija dirljiva i potresna, animacija je neuravnotežena. Povremeno, ne uspijeva se izdići ni iznad kategorije "Clutch Cargo" prilikom grafičke prezentacije: likovi se gibaju ukočeno - ili se uopće ne miču - izuzev njihovih usta, a njihov tretman je do krajnje mjere u obliku crtića, te često u nedostatku individualnosti. S druge strane, dijelovi animacije se gotovo mogu mjeriti sa Disneyjem, pogotovo u sekvenci u kojoj se prikazuje uništenje Hirošime.

— Pamela Bruce,      [8]

Ne znam niti za jedan igrani film koji toliko upečatljivo dočarava stravu Hirošime i Nagasakija. Hollywoodski cenzori ne bi nikada dopustili toliku iskrenost koju scenarist i producent Keiji Nakazawa otkriva ovdje...Animacija je doima slabijom od "Groblja krijesnica", ali njena snažna dramatizacija čine ovaj film obaveznim gledanjem za odraslu publiku.

— John Nesbit,      [9]

Izrazi kao što su "užasno" i "strašno" doista nisu pretjerani. "Bosonogi Gen" doista nije lagani film za pogledati: neumoljiv je u svojem prikazu uništenja, što je dobra stvar, iako je to stravično. Ovakva vrsta prizora je rijetko kada prije prikazana, izuzev fotografija koji su dokumentirali rat. U "Bosonogom Genu" osjećaj za stravu se eskalira do te mjere da gledatelji počnu vidjeti stvari koje prije nikako nisu smatrali da su bile istinite, a ipak su bile: iskustvo je srcedrapajuće.

— Kevin Gilvear,      [10]

Izvori uredi

  1. a b McCarthy 2008., str 340
  2. Hadashi no Gen (1976). Internet Movie Database. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.
  3. Hadashi no Gen: Namida no bakuhatsu (1977). Internet Movie Database. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.
  4. Hadashi no Gen part 3: Hiroshima no tatakai (1980). Internet Movie Database. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.
  5. Hadashi no Gen ga mita Hiroshima(2011). Internet Movie Database. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.
  6. Lawrence van Gelder. 19. siječnja 1999. THEATER REVIEW; Hope for a Barefoot Child in a City Shattered by the Bomb. New York Times. Pristupljeno 9. kolovoza 2011.
  7. a b c d Adams 2008., str. 89-92
  8. Pamela Bruce. 12. veljače 1993. Barefoot Gen - Review. The Austin Chronicle. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.
  9. John Nesbit. Hiroshima Horrors Revealed - Barefoot Gen. Eopinions.com. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.
  10. Kevin Gilvear. 6. kolovoza 2005. Barefoot Gen - Region 2 DVD Video Review. Home Cinema. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. ožujka 2016. Pristupljeno 10. kolovoza 2011.

Bibliografija uredi

Vanjske poveznice uredi