Bruno Vuletić

Bruno Vuletić (Sinj, 5. listopada 1924.[1]Beograd, 1997.), general JNA i diplomat socijalističke Jugoslavije[2]:25–26.

ŽivotopisUredi

Rodio se je u Sinju. Od 1941. godine član SKOJ-a, od 15. ožujka 1942. član KPJ.[1] Sa 17 godina otišao je u partizane.[2]:25–26. U NOV je od 15. siječnja 1942. u Srednjedalmatinskom odredu.[1] Uskoro je došao na čelo bataljuna.[2]:25–26. U 2. dalmatinskoj brigadi je bio od 3. listopada 1942., kojoj je došao na mjesto zapovjednika[1] koncem koncem 1944. godine. [2]:25–26.[3] Ratovao je u bitkama na Neretvi i Sutjesci.[4] Pripadnici 2. dalmatinske brigade u Hercegovini masovno su ubijali zarobljene vojnike i civile, zbog čega je označen odgovornim za ratne zločine kao zapovjednik. 6. veljače 1945. u Mostarskom Gracu ubili su šestoricu širokobrijeških franjevaca (fra Augustina Leopolda Zupca, fra Krešimira Pandžića, fra Rolanda Zlopašu, fra Zvonku Grubišića, fra Rudu Jurića i fra Kornelija Sušca).[2]:25–26. Travnja 1945. upućen za komandanta 4. dalmatinske (splitske) brigade.[1][2]:25–26.

Poslije rata bio je u diplomaciji. Obnašao je dužnost pomoćnika jugoslavenskog vojnog predstavnika u Washingtonu i Londonu, a vojnim predstavnikom je bio u Pekingu. Zatim se je vratio u vojsku. Nastavio ju je u činu generala. Bio je zapovjednik divizije, načelnik Titova vojnoga kabineta, zapovjednik armije i dr.[2]:25–26. Bio je član Generalštaba Titove JNA.[4]

Najviše je od svih alkarskih vojvoda Sinjske alke obnašao tu dužnost. Na dužnost je došao 1964. godine. U potpunosti ju je vezao uz JNA i maršala i predsjednika Josipa Broza, od čega je Alka imala materijalne koristi;[2]:25–26. isposlovao je da se u okviru splitske Vojno-pomorske oblasti osnuje konjička postrojba kako bi alkari jahali prvoklasne konje, donio je odluku o kovanju zlatnika i srebrnjaka Alke. [4] Već sljedeće 1965. doveo je maršala i predsjednika Josipa Broza Tita na Sinjsku alku te je ishodio televizijske prijenose, učinivši ju dostupnim za vidjeti širokim masama.[4] Ivana Guvu izabrao je na časno mjesto alkarskog barjaktara 1965. kada je Sinjsku alku posjetio Tito.[2]:27. Vuletićevom zaslugom vraćen je u alkarsku četu slavodobitnik iz 1948. i 1950., partizan prvoborac Dušan Romac Dujin iz Glavica, koji je nakon neprimjerena ponašanja na Alci 1950. bio izbačen iz alkarske čete. Vraćen je 1965. da bi "pred tadašnjim gostom – pokroviteljem Josipom Brozom Titom, nastupilo što više alkara – prvoboraca."[2]:27. Nakon odlaska u mirovinu živio je u Beogradu.[4] Vojvoda je bio do 1985. godine. U Alci je ostao i poslije toga, sve do 1990. godine kao član časnog suda. 1990. je sa skupinom istomišljenika iz Viteško-alkarskog društva pokušao spriječiti održavanje Sinjske alke te je odbio poziv predsjednika Tuđmana da se priključi hrvatskim snagama u Domovinskom ratu. Dok su bili najžešći srpski napadi na Hrvatsku, ljetovao je u Brelima. Hrvatsku je napustio i otišao u Beograd početkom studenoga 1991., petnaestak dana prije pada Vukovara[2]:25–26. (neki tvrde da je "cijeli rat proveo u kućnom pritvoru jer je javno digao glas protiv Slobodana Miloševića i agresije na Hrvatsku"[4]). Umro je u Beogradu[2]:25–26. 1997. godine.[5][6]

Nosilac Partizanske spomenice 1941.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 (gl. ur. Zdenko Cvrlje) Druga dalmatinska proleterska brigada Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije Split, 1982. Znaci.net.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Ivan Kozlica: Alkarski »vitezovi« odgovorni su za zločine na Širokom Brijegu 1945. Stopama pobijenih – glasilo Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, br. 11/siječanj – lipanj 2017.
  3. Damir Šimić: Bruno Vuletić i Obrad Egić : Bratstvo i jedinstvo u zločinu! HRsvijet.net. 15. prosinca 2011. Pristupljeno 26. kolovoza 2020.
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Nacionalova redakcija: Bruno Vuletić izbačen iz kalendara alkarskih vojvoda Nacional br. 475/21. prosinca 2004.. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  5. general Bruno Vuletić Geni.com.. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  6. Nacional: Vodstvo konjičkog saveza odalo počast Bruni Vuletiću u Beogradu Nacional. 8. svibnja 2019.. Pristupljeno 6. listopada 2020.