Bruno Vuletić
Bruno Vuletić (Sinj, 5. listopada 1924.[1] – Beograd, 1997.) bio je ratni zapovjednik u Drugome svjetskom ratu, general Jugoslavenske narodne armije i diplomat Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije te dugogodišnji zaslužni vojvoda Sinjske alke.
Životopis uredi
Rođen je u Sinju. Od 1941. godine bio je član Saveza komunističke omladine Jugoslavije, od 15. ožujka 1942. član Komunističke partije .[1] U partizanima je od 15. siječnja 1942. u Srednjedalmatinskom odredu.[1] U Drugoj dalmatinskoj udarnoj brigadi je bio od 3. listopada 1942. Ratovao je u bitkama na Neretvi i Sutjesci.[2] U travnju 1945. upućen je za komandanta Četvrte dalmatinske brigade.[1]
Poslije rata bio je u diplomaciji. Obnašao je dužnost pomoćnika jugoslavenskog vojnog predstavnika u Washingtonu i Londonu, a vojnim predstavnikom je bio u Pekingu. Bio je član Generalštaba Jugoslavenske narodne armije.[2]
Najviše je od svih alkarskih vojvoda Sinjske alke obnašao tu dužnost, od 1964. do 1979. te od 1981. do 1985. godine.[3] Isposlovao je da se u okviru splitske Vojno-pomorske oblasti osnuje konjička postrojba kako bi alkari jahali prvoklasne konje, donio je odluku o kovanju zlatnika i srebrnjaka Alke.[2] Na jubilarnu Alku 1965. doveo je maršala i predsjednika Josipa Broza Tita te je ishodio televizijske prijenose.[2] U Alci je ostao do 1990. godine kao član časnoga suda. Živio je u Beogradu.[2] Cijeli rat proveo u kućnom pritvoru jer je javno digao glas protiv Slobodana Miloševića i agresije na Hrvatsku.[2] Umro je 1997. godine.[4]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941.[1]
Izvori uredi
- ↑ a b c d e Druga dalmatinska proleterska brigada (gl. ur. Zdenko Cvrlje) Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split 1982.
- ↑ a b c d e f Bruno Vuletić izbačen iz kalendara alkarskih vojvoda Nacional br. 475/21. prosinca 2004.. Pristupljeno 6. listopada 2020.
- ↑ Alkarske vojvode kroz povijest - Alka. www.alka.hr. Pristupljeno 19. prosinca 2020.
- ↑ Vodstvo konjičkog saveza odalo počast Bruni Vuletiću u Beogradu. NACIONAL.HR. Pristupljeno 19. prosinca 2020.