Split

grad u Hrvatskoj

Split je najveći grad u Dalmaciji, te po broju stanovnika i drugi najveći grad u Hrvatskoj, a predstavlja gospodarsko i kulturno središte Dalmacije. Smješten je na središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora, omeđen Kaštelanskim zaljevom sa zapada i sjevera, a Bračkim kanalom s juga te prostorno pokriva veći dio Splitskog poluotoka koji se spaja s kopnom svojom sjevernom i istočnom stranom.

Split
Flag of Split.svg
Zastava grada Splita
Split - pogled na rivu.jpg
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Flag of Split-Dalmatia County.svg Splitsko-dalmatinska
Površina
 - ukupna 79 km2
 - gradskog naselja 25 km2
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 178.192[1] stan.
 - ukupna gustoća 2255,59 stan./km2
 - Split i okolica ~ 342.000 stan.
Gradonačelnik Ivica Puljak (Centar)
Gradsko vijeće
 - predsjednik Jakov Prkić (Pametno)
 - broj članova 35
Gradska naselja 8 naselja
Dan grada 7. svibnja
Zaštitnik sv. Dujam
sv. Anastazije (Staš)
bl. Rajnerije (Arnir)
Gospe od Pojišana
Poštanski broj 21000
Pozivni broj +385 (0)21
Autooznaka ST
Službena stranica www.split.hr
Zemljovid
Split na karti Hrvatska
Split
Split
Split na zemljovidu Hrvatske

Gradsko središte, smješteno s istočne strane poluotoka Marjan koji je danas zaštićena park-šuma, čini starovjekovna Dioklecijanova palača iz 4. stoljeća (pod UNESCO-vom zaštitom od 26. listopada 1979. godine[2]), što je jedinstven primjer u svijetu. Naslonjena na antičku palaču, duž južne morske obale prema zapadu, naslonjena je srednjovjekovna jezgra. Oko te dvije jezgre koje danas čine jednu cjelinu, prema zapadu, istoku i sjeveru niknula su tijekom godina i mnoga novija pa i moderna splitska naselja. Na sjevernoj obali Splitskog poluotoka smješten je Gradski stadion Poljud, koji je od trenutka svoje izgradnje dom poznatog nogometnog kluba HNK Hajduk, čuveno splitsko brodogradilište koje danas nosi naziv Brodosplit i koje je dugi niz godina najveći splitski gospodarski subjekt, kao i luka Lora u kojoj se danas nalazi i sjedište Hrvatske ratne mornarice.

Upravno je središte Splitsko-dalmatinske županije i gravitira mu područje triju najjužnijih hrvatskih županija (nekadašnja Zajednica općina Split), te dio Hercegovine, pa i Bosne. Prema zadnjem popisu stanovništva, provedenom 2011. godine, Split ima 178.192 stanovnika, druga je po veličini hrvatska trgovačka luka, najveća putnička luka u Hrvatskoj i treća luka na Sredozemlju po broju putnika. Split je među-regionalno transportno središte i iznimno posjećena turistička destinacija, a pomorskim putem je direkno povezan sa svim srednjedalmatiskim otocima kao i s Apeninskim poluotokom.

ImeUredi

 
Biljka brnistra raste po Dalmaciji, a po njoj je prema narodnim legendama grad Split dobio ime

Prema narodnoj predaji grad je dobio ime po biljki brnistri (Spartium junceum, brnistra ili žuka) za koju se dugo smatralo da predstavlja točan prijevod izvornog grčkog imena kolonije - Aspálathos (grč. Aσπάλαθος) - ili skraćeno Spálathos (grč. Σπάλαθος), a koja je na mjestu današnjeg Splita bila osnovana još u antičko doba, u 3. ili 2. stoljeću p.kr.[3] Ta tradicionalna hipoteza o nazivu grada danas je više nego upitna, budući da zapravo druga biljka - hlapinika (Calicotome spinosa, grč. ασπάλαθος, aspálathos) - na grčkom jeziku nosi izvorno ime ove grčke kolonije. Zabuna oko imena je razumljiva jer su biljke vrlo slične izgledom, ali upravo biljka brnistra je jako česta na ovom području (raste u velikom broju na Marjanu, kao i na obližnjem Mosoru te na Kozjaku), za razliku od hlapinike.

Kako je grad nakon gradnje palače dospio pod rimsku vlast ime je latinizirano u Spalatum ili Aspalatum, što je tijekom srednjeg vijeka dalje evoluiralo u Aspalathum, Spalathum, Spalatrum i na kraju u Spalatro što je bio naziv na dalmatinskom jeziku, izumrlom romanskom jeziku kojeg je koristilo domaće stanovništvo romanskog podrijetla.

Kasnije se u srednjovjekovnim latinskim ispravama i velikom broju dokumenata grad naziva Spalatum, a talijanska izvedenica imena Spalato, koju su koristili i Mlečani, koristila se sve do ranog novog vijeka. Tijekom 19. stoljeća sve se više koristi hrvatsko ime grada Split, koje je u službenim dokumentima hiperijekavizirano u Spljet, da bi potom opet bilo i službeno vraćeno u današnje ime nakon što je po završetku Prvog svjetskog rata grad Split pripojen Kraljevini Jugoslaviji.

Dugo vremena kružile su alternativne hipoteze o nastanku imena grada po kojima je, pogrešno, ime grada bilo povezivano s latinskom riječi za palaču (palatium), što je razumljivo, obzirom na činjenicu da Dioklecijanova palača više od sedamnaest stoljeća godina čini samu jezgru grada. Jedna od takvih hipoteza bila je ona da ime grada potječe od S. Palatium, skraćenog oblika Salonae Palatium (hrv. Salonitanska palača), prema nazivu za antičku Salonu, koja se nalazi u obližnjem Solinu. Takve pogrešne etimološke hipoteze potječu od Bizantskog Cara Konstantina VII Porfirogeneta,[4] a kasnije ih spominje te preuzima i Toma Arhiđakon.[5] Međutim, poznato je da je grad nekoliko stoljeća stariji od palače po kojoj je navodno dobio ime pa su takve hipoteze danas posve napuštene.

Druga zabilježena imena još su i Spalatrum, Spalathron, Spalantum, Spaleta, Spalat.[6]

PovijestUredi

Grad je utemeljen kao grčka kolonija imena Aspálathos (Aσπάλαθος) u 3. ili 2. stoljeću pr. kr. na obalama tadašnje ilirske Dalmacije, a kasnije postaje rezidencija rimskog cara Dioklecijana nakon što je po njegovom nalogu podno poluotoka Marjana izgrađena Dioklecijanova palača 305. godine.

Nakon što su obližnju Salonu, glavni grad rimske provincije Dalmacije, razorili Avari i Slaveni oko 650. godine, grad Split dobiva na važnosti, a naseljava ga većinom odbjeglo stanovništvo razorene Salone koje se od napadača sakrilo iza jakih zidina palače, nakon čega toga postaje Bizantski grad. Nešto kasnije pada pod utjecaj Venecijanske republike i Hrvatskog kraljevstva, ali ostaje pod vlašću Bizantskog Carstva. Tijekom cijelog perioda visokog i kasnog srednjeg vijeka Split uživa autonomiju kao slobodni grad, jedan od dalmatinskih gradova-država, ali isto tako ostaje obilježen dugotrajnom borbom za prevlast između Mletaka i Hrvatske (tada već u uniji s Ugarskom) oko kontrole nad Dalmatinskim gradovima.

 
Novčić sa likom Dioklecijana, koji je postavio temelje današnjem Splitu

Venecija na kraju prevladava pa tijekom ranog novog vijeka Split potpuno potpada pod vlast Venecije i predstavlja snažno utvrđeni grad, sa svih strana okružen Otomanskim teritorijem. Zaleđe grada je potpalo pod Turke nakon Morejskog rata 1699. godine, a 1797. godine, nakon što Venecija pada pred Napoleonom, mirovnim sporazumom iz Campo Formija Split je pripao Habsburškoj monarhiji. 1805. godine, Požunskim mirovnim sporazumom, Split je pridodan Napoleonovoj Kraljevini Italiji, a 1806. biva uključen u Prvo Francusko Carstvo, postavši u 1809. godini dijelom Ilirskih provincija. Nakon što je 1813. okupiran od Austrijskog Carstva, bio mu je i dodijeljen temeljem odluka Bečkog kongresa 1814. godine, a Split ostaje u sastavu austrijske Kraljevine Dalmacije sve do pada Austro-Ugarske završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine i formiranja Kraljevine Jugoslavije.

Početkom Drugog svjetskog rata grad je aneksirala fašistička Italija, sukladno Rimskim ugovorima koje je potpisalo vodstvo NDH na čelu s Pavelićem, nakon čega grad ostaje bez svog prirodnog zaleđa, a stanovništvo se pokušava talijanizirati. Zbog toga velik dio građana odlazi u partizane koji su ga i oslobodili odmah nakon kapitulacije Italije u 1943. godini. Ubrzo ga je ponovo okupirala nacistička Njemačka koja ga je poklonila svojoj marionetskoj saveznici NDH. Grad su partizani konačno oslobodili 26. listopada 1944. i taj datum se slavi i danas kao Dan oslobođenja grada Splita. U travnju 1945.godine u Splitu je na sjednici ZAVNOH-a u Staroj gradskoj vijećnici formirana Narodna vlada Federalne Hrvatske. Sjednicom je predsjedao pjesnik Vladimir Nazor. Predsjednik Vlade bio je Vladimir Bakarić, a među 11 ministara kao ministrica financija bila je Splićanka Anka Beus. Vicko Krstulović bio je drugi član Vlade iz Splita.[7]

Nakon rata Split je postao dijelom socijalističke Jugoslavije, kao drugi grad po veličini u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Nakon raspada Jugoslavije i Domovinskog rata Hrvatska je proglasila neovisnost, a Split postaje dijelom suvremene demokratske Republike Hrvatske.

ZemljopisUredi

PoložajUredi

 
Split i okolica viđena iz orbite

Split je smješten na jadranskoj obali u srednjoj Dalmaciji na Splitskom poluotoku na čijem se zapadnom kraju nalaze "pluća grada" - poluotok, brdo (178 mnv.) i zaštićena park-šuma Marjan. Od uzvisina, okružuju ga u zaleđu - sa sjevera i sjeveroistoka planina Mosor (1.339 mnv.), sa sjeverozapada brdo Kozjak (779 mnv.), s istoka brdo Perun (533 mnv.), a najstarija gradska jezgra, zajedno s Dioklecijanovom palačom i srednjovjekovnim dijelom nalazi se podno brda Marjana, s istočne strane. Splitski poluotok okružuju otoci Brač, Hvar, Šolta i Čiovo. Trajekti iz luke Split često su jedina veza otoka srednje Dalmacije s kopnom. Panoramski se Split može razgledati pobliže s prve marjanske vidilice ili s 11 km udaljene kliške tvrđave s koje se vidi cijeli Split te splitski akvatorij s otocima.

KlimaUredi

 
Snijeg u Splitu (iznimno 4. veljače 2012.)

Split ima graničnu umjereno toplu vlažnu klimu s vrućim ljetom (Cfa) i sredozemnu klimu (Csa) po Köppenovoj klasifikaciji klime, jer samo jedan ljetni mjesec ima manje od 40 mm kiše, sprječavajući da se klima nad Splitom klasificira kao isključivo vlažna umjereno topla vlažna ili mediteranska. Split ima vruća, umjereno suha ljeta i blage, vlažne zime, koje se povremeno mogu biti osjetno hladnije zbog jake bure. Prosječna godišnja količina oborina je viša od 820 mm. Siječanj je najhladniji mjesec, s prosječno niskom temperaturom oko 5 °C. Studeni je najvlažniji mjesec s ukupno 113 mm oborina i 12 kišnih dana. Srpanj je najsuši mjesec, s ukupno 26 mm oborina. Zima je najvlažnije godišnje doba; međutim, u Splitu može kišiti u bilo koje doba godine. Snijeg je obično rijedak; od početka vođenja evidencije, mjeseci prosinac i siječanj u prosjeku su imali jedan snježni dan, dok je veljača u prosjeku imala 2 snježna dana. U veljači 2012. godine Split je primio neobično veliku količinu snijega što je stvaralo velike probleme u prometu. Split godišnje primi više od 2.600 sunčanih sati. Srpanj je najtopliji mjesec, s prosječno visokom temperaturom oko 30 °C.

Klimatološki srednjaci za Split
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
apsolutni maksimum, °C 17,4 22,3 24,3 27,7 33,2 38,1 38,6 38,5 34,2 27,9 25,8 18,6 38,9
srednji maksimum, °C 10,4 11,2 13,8 17,2 22,7 26,8 30 29,7 24,9 19,9 14,7 11,4 19,4
srednja dnevna temperatura, °C 8 8,4 10,6 13,7 18,9 22,8 25,7 25,4 21,2 16,8 12 9,1 16,1
srednji minimum, °C 5,6 5,7 7,8 10,6 15,4 18,9 21,7 21,7 18 14,1 9,6 6,7 13
apsolutni minimum, °C −9 −8,1 −6,6 0,3 4,8 9,1 13 11,2 8,8 3,8 −4,5 −6,3 −9
oborine, mm 73,7 61,2 63,4 61,9 61,6 47,3 25,5 44,8 68,9 82,1 101,7 90,8 782,8
Izvor: Državni hidrometeorološki zavod[8][9]

Gradska naseljaUredi

Pregled kretanja broja stanovnika grada Splita po godinama, Državni zavod za statistiku RH[10]
Godina Broj stanovnika % +/-
1857. 12.417
1869. 14.587 17,50%
1880. 16.883 15,70%
1890. 18.483 9,50%
1900. 21.925 18,60%
1910. 25.103 14,50%
1921. 29.155 16,10%
1931. 40.029 37,30%
1948. 54.187 35,40%
1953. 64.874 19,70%
1961. 85.374 31,60%
1971. 129.203 51,30%
1981. 176.303 36,50%
1991. 200.459 13,70%
2001. 188.694 −5,9%
2011. 178.102 −5,6%

Tijekom 1980-ih, do preustroja administrativne podjele uspostavom samostalne RH, Split je bio jedan od osam velikih gradova u SFRJ koji su imali donekle različit oblik lokalne samouprave, a svi ostali gradovi s ovim oblikom upravnog ustroja u Jugoslaviji bili su glavni gradovi republika ili pokrajine, tako da je Split bio jedini "neglavni" grad s ovim statusom u tadašnjoj federalnoj državi. Split je dakle, od 1982., bio jedini od velikih urbanih područja na obali organiziran u tzv. gradsku zajednicu općina (GZO) Split, a tvorile su je općine Kaštela, Solin i Split. Ovakav oblik gradske administracije u Hrvatskoj je, osim Splita, imao jedino Zagreb, koji je i danas zadržao sličan oblik ustroja lokalne samouprave, primjeren velikim gradovima, dok je Split ukidanjem statusa velikoga grada s GZO, praktički uskraćen za mogućnost integriranja njegovog urbanog područja u osmišljeniju i bolje upravljanu cjelinu, podijeljen na tri grada sa zasebnim upravama i interesima, iako su im "granice" realno nevidljive i protežu se po sredini gradskih ulica.

Split je podijeljen na 34 gradska kotara:[11][12]

Aglomeracija naseljaUredi

Šire područje Splita (Eurostatov Larger Urban Zone-LUZ) ima približno 340.000 stanovnika.[13] Zračna udaljenost između krajnjih točaka aglomeracije, a to su mjesto Marina zapadno od Trogira i mjesta Pisak (18 km istočno od Omiša), iznosi gotovo 70 km uzduž obale.

Prema statutu Grad Split obuhvaća područje osam naselja: Split, Kamen, Stobreč, Slatine, Donje Sitno, Gornje Sitno, Srinjine i Žrnovnica, te pripadajući akvatorij.

Iako se, kao upravne jedinice, iduća naselja susjedna Splitu vode kao zasebna, ona čine jednu funkcionalnu cjelinu odnosno urbanu aglomeraciju:

S obzirom na to da su trajektne karte pojeftinile, a vrijeme putovanja se smanjilo, slobodno se može reći kako je i gradić Supetar na otoku Braču postao južna splitska "četvrt", što bi se moglo reći i za otok Šoltu, a zanimjivo je da je upravo Šolta nekad i bila u sastavu općine Split, kao što je i danas istočna polovica otoka Čiova u sastavu grada Splita.

StanovništvoUredi

Pregled stanovnika grada Splita po narodnosti, Državni zavod za statistiku RH, Popis stanovništva 2011. godine.[14]
Narodnost Broj stanovnika % stanovništva
Hrvati 171389 96,23
Srbi 2533 1,42
Bošnjaci 664 0,37
Crnogorci 354 0,20
Slovenci 341 0,19
Albanci 322 0,18
Makedonci 222 0,12
Mađari 108 0,06
Talijani 83 0,05
Rusi 71 0,04
Česi 53 0,03
Nijemci 51 0,03
Slovaci 37 0,02
Židovi 29 0,02
Bugari 27 0,02
Poljaci 27 0,02
Ukrajinci 23 0,01
Ostali 1768 0,99
Ukupno 178102 100

Etnicitet Splita do 19. stoljećaUredi

Etnicitet Aspalathosa u početku njegovog postojanja obilježena je značajnom etničkom i kulturnom razlikom između njegovih osnivača isejskih Grka te ilirskog plemena Dalmata koji su živjeli u neposrednom okruženju. Iako se rimskim osvajanjima Ilirika nadomak nove ere, Aspalatos i okolna područje relativno brzo romaniziraju te grad postaje poznat kao rimski Spalatum, od početka 7. st i slavensko-hrvatske doseobe ponovno govorimo o značajnoj etničkoj i dijelom kulturnoj razlici između starosjedilačkog romanskog stanovništva izbjeglog iz Spalatuma i Salone te okolnog hrvatskog stanovništva.

Kroatizacija splitskih Romana svoje začetke ima u 10. st., a vremenom dolazi do značajnije prisutnosti hrvatskog etničkog elementa u svim splitskim društvenim slojevima.[15] Među najuglednijim građanima broj hrvatskih osobnih imena i antroponimijskih tvorbi u 11. st. nosi četvrtina građana Splita, dok je kod splitskih pučana riječ o polovini stanovništva.[16] Do 14. st. Split je gotovo u potpunosti kroatiziran što se ne mijenja ni vlašću Venecije početkom 15. st.[15]

Kontinuirana nesigurnosti i snažan pritisak susjednog islamskog carstva utječu na značajnija useljavanja. Do zadnje četvrtine 16. st. u splitske Varoši pristižu Hrvati s kaštelanskog, solinsko-kliškog i žrnovničkog područja, a zatim i iz područja Poljica. To se posebno intenziviralo nakon 1607. godine i kataklizmičke epidemije kuge kada se broj od 4.233 stanovnika Splita iz godine 1606. smanjio na svega njih 1.405 u godini nakon.

Oslobođenjem Dalmacije od Turaka krajem 17. st., glavnina useljenika u splitske Varoši dolazi iz Zagore, a manjim dijelom i sa susjednih otoka. Split tada postaje privlačan i talijanskim trgovcima, obrtnicima, obrazovanim pojedincima te se vremenom transformira u sredinu u kojoj vlada talijanski jezik. Ipak, zahvaljujući čakavskim Varošima gdje se u kontinuitetu čuva hrvatski identitet, Split u etničkom smislu ostaje hrvatski grad.[17]

Popis stanovništvaUredi

Prema popisu stanovništva od 2011. godine, Grad Split ima 178.192 stanovnika. Po narodnosti, 96,23% čine Hrvati, dok ostalih 3,77% čine pripadnici nacionalnih manjina od kojih više od 400 pripadnika imaju bošnjačka, crnogorska, slovenska, albanska i srpska.[18] 98,27% stanovnika Grada Splita govori hrvatskim jezikom kao materinskim jezikom.[19] 86,15% stanovnika Grada Splita su katolici.[20]

Od ukupno 178.192 stanovnika Grada Splita 2011., u Donjem Sitnom živilo je 313 stanovnika, Gornjem Sitnom 392, Kamenu 1.769, Slatinama 1.106, Srinjinama 1.201, Stobreču 2.978, Žrnovnici 3.222, a u samom naselju gradu Splitu 167.121 stanovnik.[21]

KulturaUredi

Povijesni kompleks Splita s Dioklecijanovom palačom
  Svjetska baštinaUNESCO
 
  Hrvatska
Godina uvrštenja: 1979.(3. zasjedanje)
Vrsta: kulturno dobro
Mjerilo: ii, iii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/97 UNESCO

Splitske kulturne ustanove i institucije:

Kulturne manifestacije grada Splita:

Arhitektura i znamenitostiUredi

 
Grgur Ninski, djelo I. Meštrovića (postavljen nasuprot Zlatnih vrata)
 
Projekt Split 3, Papandopulova ulica, arhitekt Ivo Radić

U Splitu je pred Prvi svjetski rat bilo šest mostova. Splitski kažiput iz 1913. godine sadrži da je most na zvao Kupališnim mostom. Bili su i Sjeverni most (pokraj Bulatove vile), Manuški most (usred Manuša), Vojnički most (pokraj Perivoja), Pazarski most (pokraj Svetog Dominika) i Lučki most (ispod Svetog Petra).[23]

Arheološki lokalitet "Ad basilicas pictas"Uredi

U tijeku pripremnih iskopavanja za izgradnju trgovačkog centra Small Mall na raskrižju Ulice Domovinskog rata s Vukovarskom, Livanjskom i Bihaćkom ulicom otkriveno je novo i neočekivano važno arheološko nalazište. Radi se o do sada nepoznatom amfiteatru iz IV stoljeća, odnosno iz vremena kad je car Dioklecijan obitavao u svojoj palači. Unatoč nepristupačnosti većem dijelu ostataka antičke građevine zbog okolnih kasnije sagrađenih i danas još funkcionalnih građevina, arheolozi su bili u mogućnosti procijeniti neke njene osnovne karakteristike[30]. Istraživanje je provela i tvrtka Neir, a nadzirao splitski Konzervatorski odjel[31].

Amfiteatar je imao arenu raspona 50 metara, bio je ukupnog promjera 80 metara[32], a nalazio se uz sam Dioklecijanov aqueduct sve do kraja kandijskog rata 1647. godine kada ga je, već djelomično porušenog, u potpunosti dao razrušiti mletački providur Dalmacije Leonardo Foscolo kako bi spriječio moguće utvrđivanje Osmanlija na tako maloj udaljenosti od tadašnjeg mletačkog Splita. Inače, lokalitet na kojem su pronađeni ostatci ove povijesno toliko važne građevine već je poznat pod nazivom “Ad basilicas pictas”[32] (“Kod oslikanih bazilika”). Tu su već ranije pronađeni ostatci arhitekture koja je prethodila nastanku Dioklecijanove palace, točnije antičnom naselju Spalathum, kao i ostaci nekih drugih antičkih i srednjovjekovnih građevina[31].

Ovaj pronalazak je od iznimne ne samo arheološke, već i kulturno-povijesne, kao i turističke važnosti. Uz Pulsku Arenu, te amfiteatre u antičkoj Saloni i Burnumu kraj Knina, ovo je četvrti primjer ove arhitekture na području Republike Hrvatske. Ipak, zbog nemogućnosti daljnjeg istraživanja na lokalitetu, pronađeni ostatci su konzervirani i ostavljeni za neka daljnja proučavanja. Vjerojatno je iz istog razloga zaustavljena i izgradnja navedenog trgovačkog centra jer se nakon tog otkrića odustalo od gradnje istog na toj vrlo atraktivnoj poziciji uz sam povijesni centar grada[31].

Obrazovanje i znanostUredi

SveučilišteUredi

 
Splitska Sveučilišna knjižnica

Sveučilište u Splitu utemeljeno je 1974. godine. Sadašnji rektor Sveučilišta je prof. dr. Šimun Anđelinović. U sklopu Sveučilišta u Splitu djeluje jedanest fakulteta, jedna umjetnička akademija te četiri sveučilišna odjela koji ostvaruju više od 180 studijskih programa. Na Sveučilištu danas studira preko 20 000 studenata. Također, Sveučilište u Splitu je rangirano kao najbolje u ovom dijelu Europe i jedno od 500 najboljih u svijetu.[nedostaje izvor]

Sveučilišna knjižnicaUredi

Sveučilišna knjižnica u Splitu je matična knjižnica visokoškolskih i specijalnih knjižnica s područja Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije.[24] Sljednica je Gradske biblioteke, nastale 1903. godine, koja je uz knjižnicu Arheološkog muzeja u Splitu u to vrijeme bila jedina kulturna ustanova zaslužna za brigu o bogatoj zavičajnoj baštini na području Splita.[25] Današnja zgrada Sveučilišne knjižnice iz 2008. godine nalazi se u središtu sveučilišnog kampusa i ističe se svojom lebdećom konstrukcijom.[26]

Znanstvene institucijeUredi

U Splitu djeluje nekoliko instituta od kojih su najznačajniji Institut za oceanografiju i ribarstvo, koji se bavi istraživanjem mora i morskoga života, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Hrvatski hidrografski institut, Teološko-katehetski Institut, Franjevački institut za kulturu mira, Mediteranski institut za istraživanje života (MEDILS) koji je pokrenuo znanstvenik dr. Miroslav Radman i Institut Građevinarstva Hrvatske.

Osnovne i srednje školeUredi

U Splitu djeluje 25 osnovnih škola i 18 srednjih škola.

ŠportUredi

Splićani vole reći za svoj grad da je "najsportskiji grad na svitu". Ima svoju kuću slave. Split je kolijevka picigina i njegove varijante picigola.

U Splitu su se održala i brojna međunarodna športska natjecanja, primjerice MIS 1979., PEP 1981., atletsko EP 1990. godine, Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. te Europsko prvenstvo u rukometu 2018. godine.

U Splitu djeluju brojna športska društva, a mnoga od njih su se okitila i kontinentalnim naslovima. Osvajači barem jednog europskog trofeja su: košarkaški klub Split, rukometni klub ORK Dalma, vaterpolo klubovi Jadran, Mornar, POŠK, kuglački klubovi Mertojak, Poštar, taekwondo klub TKD Marjan, pikado klub Split Londra.

Među ostalima, u Splitu djeluju slijedeći športski klubovi i društva:

Nogomet Hajduk, Split, Krilnik, Galeb, Dalmatinac, Adriatic
Košarka Split (poznat i kao KK Jugoplastika), Dalvin, Adriatic, Universitas
Vaterpolo POŠK, Jadran, Mornar, ŽVK Bura, Lubinski porat, Pauk, Split, Veteran '70, Zenta
Ragbi RK Nada (pobjednici Srednjoeuropskog kupa) i Ragbi 59
Rukomet (muškarci) RK Split, RK Brda, Krilnik, RK Balić & Metličić
Rukomet (žene) Nada (pod imenom RK Dalma donijeli su naslov osvajačica KPK), Split Kaltenberg, Split 2010
Odbojka OK Brda, OK Split 1700
Borilački športovi Džudo klubovi Pujanke i Student, karate klub Sokol
Veslanje VK Gusar (Celent i Mrduljaš - bronca na OI 1980., braća Skelin srebro na OI 2004.) i VK Mornar
Jedrenje Labud, Mornar, Split, Zenta, Špinut
Plivanje POŠK, Jadran, Mornar
Atletika ASK, AK Hajduk
Tenis TK Split
Kuglanje Poštar, KK Mertojak
Boćanje (balote) Marjan, Nada, FINA, Elektrodalmacija
Pikado Split Londra
Hokej Hokej Klub Split,[27] Hokej klub Spartanac Split
Bejzbol i softbol Nada
Američki nogomet Split Sea Wolves[28]
Klizanje i koturanje Koturaljaško-klizački klub Split[29]
Planinarenje i alpinizam HPK Dalmacija

U Splitu djeluju i brojni klubovi borilačkih športova (karate, taekwondo, judo, aikido, boks, kickboks, full-contact, tajlandski boks) koji su dali brojne velikane borbenih vještina u europskim i svjetskim mjerilima. Od najuspješnijih boraca spomenimo Branka Cikatića, Marka Žaju, Sinišu Andrijaševića. Izbornik hrvatske karataške reprezentacije Slaven Mikelić je jedan od najtrofejnijih hrv. izbornika.[30]

Nadalje, Split ima i uspješne boćarske klubove od kojih među brojnima ističemo Poštar, koji je donio prvi naslov europskog prvaka u Split; Split je imao svoju kuglačku ligu još prije 2. svj. rata, a zadnjih godina se afirmirao i KK Mertojak (svjetski juniorski prvaci 2017. u pojedinačnoj konkurenciji i u paru). U Splitu djeluju i klub hokeja na travi te klubovi dizača utega (Nikolaj Pešalovje nositelj brončane olimpijske medalje). Iz Splita je i poznati vozačem moto-trka Ivan Šola, koji je i pilot prve hrvatske bob-posade, koja je također bila sastavljena od Splićana.

Od športskih priredbi koje se održavaju u Splitu, valja spomenuti veličanstvenu Mrdujsku regatu jedriličara, koja je otvorena gotovo svima, od vrhunskih profesionalaca, do onih koji su toliko svladali vještinu jedrenja da bi izbjegavali sudare na moru. Tako se zbog velikog broja sudionika 2004. godine startna crta mjerila miljama. Održavaju se i druge brojne regate s dugom tradicijom: ACI kup, Božićna regata krstaša (1995.), Faros maraton (Split–Stari Grad–Split), IOM Trofej Zente (2002.), Komiška regata (Split–Komiža–Split; 1992.), Mrdujska regata (Split–Mrduja–Split; 1927.), Regata Sv. Nikole za samce i dvojce (Split–Komiža; 2002.), Splitova regata krstaša (Split–Jelsa–Split; 1954.), Sušac 100x2 (Split–Sušac–Split; 1996.), Viška regata krstaša (Split–Vis–Split; 1945.)

Do kasnih 1980-ih, u Splitu se ljeti održavao nogometni "Trofej Marjana", na kojemu su sudjelovali brojni veliki svjetski nogometni klubovi (Ajax, Girondins de Bordeaux, Vasco da Gama i dr.) i velike svjetske nogometne reprezentacije, među kojima su najpoznatije SSSR i Hrvatska. Malonogometni turnir Torcida kup održava se od 1995. godine.

U atletici, od 2001. godine održava se trkačka utrka Splitski polumaraton (prije poznat kao Polumaraton Svetog Duje) za koji se prijavi više od 1.000 natjecatelja iz Hrvatske i inozemstva,[31] a od 1999. godine održava se triatlon utrka Marjanski đir.

1998. godine u Splitu je održan ATP turnir Croatian Indoors (Split) na kojem je pobjednik bio Goran Ivanišević.[32][33] Od 2020. održava se challenger turnir Split Open.

Kup Svetog Duje održava se od 1995., a od 2006. ima status satelitskog turnira Svjetskog kupa u mačevanju.[34] Kup Jadrana (od 1981.) je drugo najstarije mačevalačko natjecanje u Hrvatskoj.[35] Povremeno je u 90-im održavan Splitski ženski rally, bodovan za hrvatsko prvenstvo žena u rallyu,[36] a i svjetska serija strongman natjecanja, Strongman Champions League održala se u Splitu u nekoliko navrata.[nedostaje izvor]

Splitski olimpijciUredi

Da je Split izrazito sportski grad govore brojnost i iznimni uspjesi splitskih sportaša na Olimpijskim igrama.[37] Grad Split se tako može pohvaliti činjenicom da iz njega potječu ili su u njemu stasali nositelji i nositeljice čak 26 zlatnih (od čega dvije na Paraolimpijskim igrama), 49 srebrnih i 18 brončanih olimpijskih medalja, što u pojedinačnim, a što u grupnim sportovima.

Zlatne medalje:

Srebrne medalje:

Brončane medalje:

GospodarstvoUredi

Razvoj kemijske industrije u SplituUredi

Početak kemijske industrije u Splitu se vezuje uz proizvodnju cementa.  Uspješan početak proizvodnje cementa u Austrijskom carstvu 1842. godine  i njegova sve veća popularnost potiče širenje pogona diljem carstva i pronalazak sirovine -lapora. Tehnologija proizvodnje cementa ubrzo se širi i u hrvatskim krajevima. U Splitu su tvornicu pokrenuli  Hartung i Höfling 1868. godine gradnjom peći za pečenje lapora. Partneri 1868. registriraju zajedničku firmu za proizvodnju cementa Enrico Hartung e Compagno, a kako su se burno razišli, Hartung nastavlja s proizvodnjom bitumena, dok Enrico Höfling pokreće proizvodnju cementa u Splitu. Splitski pogon je bio napravljen s  tehnološki primitivnom jamastom peći za pečenje lapora i nalazio se u podnožju južnih obronaka Marjana, tj. na zapadnoj obali splitske luke. Tvornica se pokretala na ugljen.  Općinska vlast im je dodijelila je koncesiju za lokaciju koja je bila vrlo povoljna, blizina luke i kvaliteta sirovine, omogućavala je lakšu distribuciju gotovog proizvoda[38]

U veljači 1871. građevinski poduzetnik i trgovac Marino Bettiza, zajedno s Lorenzom Gilardijem kupuju Splitski pogon za proizvodnju cementa.

U prvom razdoblju tvornica je djelovala vrlo uspješno- što zbog njihovih graditeljskih i trgovačkih iskustava, što zbog bliske suradnje s tadašnjim gradonačelnikom Antoniom bajamontijem, koji se trudio modernizirati Split, pa njihov cement koristi za izgradnju i modernizaciju.

Na periferiji Splita, u području zvanom Dujmovača, 1876. se službeno registrira nova parna tvornica opeke i cementa, koja je predstavljala prvu ozbiljniju konkurenciju splitskoj tvornici. Oni moderniziraju tvornicu, te su počeli i proizvoditi cementne proizvode, ploćice, ukrase za zgrade. Za kvalitetu tih svojih proizvoda tvornica dobivaju prestižna priznanja na izložbama u Trstu (1882.), Zagrebu (1891.), Madridu (1897.) itd.  Ti dekorativni elementi još se  uvijek uočiti na pročeljima splitskih zgrada, dvorištima užeg splitskog središta, ali i u drugim dalmatinskim gradovima. Vlasnici 1889. uspijevaju otkupiti od Općine marjanski tupinolom, a koncem 1893. i zemljište na zapadnoj obali splitske luke na kojem je podignuta tvornica. Ubrzo, u vrlo kratkom razdoblju umiru oba osnivača tvornice. 1905 su instalirali nove peći  tipa Dietzsch 1905. koje su radile u kontinuiranom modu. Njihova gradnja bila je skupa i veoma zahtjevna.[39] Zapadno od postojećeg, starog postrojenja sagrađena je zgrada s novim pećima. Proširenje tvornice pri tome nije ometalo već uhodanu postojeću proizvodnju u jamastoj peći. Zbog blizine gradskog centra i brda Marjan, splitska tvornica cementa zabilježena je na brojnim razglednicama.[40]

Tijekom prvog desetljeća 20. stoljeća vlasnici investiraju i u izgradnju novih, primjerenijih tvorničkih hala, plinska rasvjeta se zamjenjuje električnom energijom iz vlastitog agregata, tvornica već posjeduje telefonsku liniju, uvodi se žičara za dovoz lapora, počinje se s uređivanjem puta uz obalu i proširivanjem pristanišnog mula,. Tvornica je zapošljavala 70 radnika. Definitivno su to bile najuspješnije godine splitske tvornice. U siječnju 1925. godine splitsko Općinsko vijeće, zbog straha od odrona i narušavanja izgleda Marjana, zabranjuje daljnju eksploataciju nalazišta lapora.[41]

Gilardi i Bettiza iste godine tvornicu prodaju dobavljačima lapora - obitelji Ferić. Cementara proizvodi do 1933. godine, a nekoliko mjeseci nakon talijanske okupacije 1941. godine vlasti su tjeraju vlasnike da sruše peći i njihove dimnjake zbog blizine  Primorske banovine sagrađenu 1940. godine. Na kraj ove tvornice  je definitivno djelovao rast gradskog središta, koji ju je onemogućio u radu, a zatim istisnuo kao neprimjerenu i suvišnu[42]

 
Pogled s Luke Matejuška na Split

Splitska brodogradnja u 19. stoljećuUredi

Razvoj pomorstva i brodogradnje u Splitu kroz 19. stoljeće pratio je ukupan razvoj pomorstva Kraljevine Dalmacije, ali Split je imao svoje specifičnosti vezane uz njegov položaj; položaj samog grada Splita kao veza između kopnene i pomorske trgovine.[43] Brodogradnja u Splitu doživljava svoj vrhunac tijekom pedesetih i šezdesetih godina  19. stoljeća, međutim, već početkom sedamdesetih počinje se osjećati početak krize, koja će svoj vrhunac doživjeti u posljednja dva desetljeća 19. stoljeća.[44]

Do polovice 19. st. u splitskim škverovima su se gradili i popravljali samo brodovi manje tonaže, split je najviše gradio pelige, bracere i gajete. Sredinom 19. stoljeća u svijetu se razvija brodogradnja i pomorstvo, a Split nastoji prihvatiti i primijeniti nove tehnološke i ekonomske razvitke. Prvo brodogradilište za gradnju velikih jedrenjaka duge plovidbe započelo je s radom 1854. godine na Matejuški. U njemu je prvi brod porinut 1855. godine. Bio je to brigantin od 299 tona, imena Imperatore Diocleziano, bio je naoružan s dva topa i zapošljavao 12 članova posade sa zapovjednikom Vicom Andreisom. Drugi jedrenjak, bark Concordia S. porinut  je u more 1856. godine. Jedrenjak je imao 463 tone, naoružanje s dva topa i 16 članova posade, njegov zapovjednik bio je kapetan Domenico Kargotić. U konačnici, ovaj jedrenjak prodan je 1874. godine u Buenos Aires. Treći jedrenjak bio je brigantin, Speranza S., porinut je 1857./1858. godine. Jedrenjak je imamo 185 tona, naoružanje od dva topa i osam članova posade, zapovjednik broda bio je kapetan Stroff. Ovaj jedrenjak prodan je već 1861. godine u Livorno.[45] Primjetno je da su brodovima davana talijanska imena, što se može objasniti utjecajem višestoljetne mletačke vladavine nad Dalmacijom i talijanskog jezika kao službenog u Dalmaciji sve do 1909. godine.[46] Prvo izgrađeno brodogradilište imalo je ambiciju da pridonese razvoju pomorstva ali i gospodarstva općenito, međutim, njegovo djelovanje je prekinuto a gradnja velikih jedrenjaka preseljena je izvan Dalmacije. Brodogradnja u Splitu ostala je na razini obrta u drvu. S obzirom na prestanak djelovanja brodogradilišta, ta djelatnost se u Splitu ugasila, sve do 1861. godine kada je sagrađen trabakul Antonio e Felice i nakon njega, 1862. godine trabakul Buon Padre. Nakon ovoga, sve do 1868. godine nema podataka o izradi novih brodova u Splitu. Uvidom u pomorske statistike, vidljivo je da je do kraja 19. stoljeća ostao aktivan samo jedan škver u Splitu, u kojem su se gradili brodovi manje tonaže i vršili popravci na različitim plovilima, uključujući i jedan parobrod od 12 tona.  U 1899. godini u škver je zapošljavao čak 41-og radnika.[45]

ReligijaUredi

Crkvena upravna organizacijaUredi

Rimokatolička crkvaUredi

 
Zvonik katedrale sv. Duje

U Splitu je sjedište Splitsko-makarske nadbiskupije. Grad je podijeljen na dva dekanata i na 26 rimokatoličkih župa:

 
Crkva Gospe od Zdravlja

Od katoličkih crkvenih redova, družba i kongregacija, u Splitu djeluju Službenice milosrđa (anćele), dominikanci, franjevački Red male braće, klarise, isusovci, kapucini, konventualci, karmelićani (na Kamenu), karmelićanke Božanskog Srca Isusova, salezijanci, Kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje. Nekada su djelovali i benediktinci (samostan sv. Marije). Jedine pripadnice reda anakoreta - klanjateljica Presvete euharistije na svijetu su u Splitu.

Crkve reformacijske baštineUredi

U Splitu djeluje nekoliko aktivnih crkava reformacijske ili protestantske baštine:

  • Evanđeoska crkva "Radosna vijest"
  • Baptistička crkva Split
  • Evangelička metodistička crkva

Sveci zaštitniciUredi

Svetac zaštitnik Splita je sveti Dujam (Sveti Duje), biskup Salone, mučenik iz 304. godine, a suzaštitnici su sveti Anastazije (Staš) i blaženi Rajnerije (Arnir). Kao poglavita zaštitnica osobito se štuje i Gospe od Pojišana (Molitva čudotvornoj Gospi od Pojišana).

Posvećenost grada sv. Dujmu među ostalim, izražen je i kroz splitski kovani novac kroz povijest. Tako početkom 14. stoljeća, Splitska komuna kuje srebrni novac, bagatin,[47] na čijem je reversu simbol križa zamijenjen prikazom poprsja sv. Dujma. Zaštitnik grada na novcu se zadržao i tijekom mletačke vladavine do njezina pada 1797.g. gdje je bio prikazan cijelom figurom s biskupskim obilježjima, baš kakav je bio i u razdoblju Hrvoja Vukčića Hrvatinića prije toga.[48]

Gradska upravaUredi

Upravna tijela Grada Splita su:

Za gradonačelnika Splita u drugom krugu glasanja na izborima za gradonačelnika održanim 30. svibnja 2021. godine izabran je[49] odlikovani od Predsjednika RH Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, dobitnik Državne nagrade za znanost i Državne nagrade za popularizaciju znanosti, redoviti profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Splitu i gostujući profesor na Ecole polytechnique, Palaiseau, Francuska te gostujući znanstvenik na CERN-u u Ženevi, Švicarska, koautor više od 1000 znanstvenih radova, te više od 600 aktivnosti na promociji i popularizaciji znanosti, elektrotehničar i fizičar, dr. sc. Ivica Puljak.[50] Od ukupno 148.369 birača upisanih u popis birača 64.592 birača je sudjelovalo na izborima te je to prilikom za sadašnjeg gradonačelnika glasalo 35.565 birača ili ukupno 55,06%.[49]

Aktualni saziv Gradskog vijeća izabran je na općim lokalnim izborima održanim 16. svibnja 2021. godine. Od ukupno 148.374 birača glasovalo je 65.204 birača ili ukupno 43,96%. Izborni prag su prešle stranka HDZ, koja je osvojila 14.837 glasova ili 23,27%, stranka Centar s 12.862 glasa ili 20,17%, stranka HGS sa 7.563 glasa ili 11,86%, koalicija SDP i HSU sa 6.225 glasova ili 9,76%, koalicija Možemo!, NL i Pametno za Split i Dalmaciju sa 6.088 glasova ili 9,54%, stranka Most s 5.074 glasa ili 7,95% te Kandidacijska lista grupe birača kojoj je nositelj liste bio Tomislav Mamić s 3.886 glasova ili 6,09%. Na osnovu rezultata izbora konstituirano je Gradsko vijeće u slijedećem sastavu:[51]

Stranka Broj zastupnika
HDZ 9
Centar 7
HGS 4
SDP, HSU 3
Možemo!, NL, Pametno za Split i Dalmaciju 3
Most 3
Kandidacijska lista grupe birača 2

MedijiUredi

U Splitu djeluje nekoliko lokalnih televizijskih (TV Jadran, Mreža TV-Split i Kanal 5) i radijskih postaja (HR Split, Radio Dalmacija, Radio KL-Eurodom, Radio Riva,[52] Radio Sunce.[53] 1990-ih su bile poznate postaje Radio M i Radio Gradska mreža, a 1980-ih je djelovao iz Splita Radio Brač.

Najveće dalmatinske dnevne novine Slobodna Dalmacija izlaze u Splitu (odnedavno se tiskaju u Dugopolju). U Splitu je bilo sjedište redakcije časopisa Feral Tribune.

ZanimljivostiUredi

GalerijaUredi

Gradovi pobratimi/prijateljiUredi

 
Putokaz za Split u središtu Los Angelesa, grada prijatelja.
Gradovi prijatelji[54] Predložena pobratimstva Povelja o prijateljstvu

  Cockburn
  Mostar
  Ostrava
  Punta Arenas[55][56]
  Antofagasta[55]
  Kotor (Crna Gora)[57]
  Gladsaxe
  Ancona
  Pescara[58]
  Bet Shemesh
  Štip

  Trondheim
  Charlottenburg-Wilmersdorf
(okrug u Berlinu)
    Dover
  Odesa
  Los Angeles
  Velenje
  Hangzhou[59]
  Rzeszow
  Vukovar

  Debrecen
(mađ. prijedlog još iz 1. polovice 1990-ih)
  Rosario
(arg. ponuda stigla 25. srpnja 2006.)

  Jeruzalem

Konzulati u SplituUredi

  Austrija
  Češka
  Čile
  Danska
  Finska

  Irska
  Italija
  Nizozemska
  Njemačka
  Slovačka

  Slovenija
  Španjolska
  Švedska
  Ujedinjeno Kraljevstvo

Povezani članciUredi

Vidi jošUredi

OpširnijeUredi

Povijest grada Splita

Arhitektura u gradu i okolici

Splitske kulturne i športske manifestacije

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Split.

IzvoriUredi

  1. O gradu, split.hr, pristupljeno 26. lipnja 2011.
  2. (): Split - grad UNESCO-a, TZ Grada Splita. 22. prosinca 2019.
  3. Otkud nam je došlo ime Split? pristupljeno 1. rujna 2020
  4. Wilkes, J. J. 1986. 17.. Diocletian's palace, Split : residence of a retired Roman emperor. Dept. of Ancient History and Classical Archaeology, University of Sheffield. Sheffield. ISBN 0-9511263-0-X. The name Aspálathos had referred to a white thorn common in the area. Thus, contrary to popular belief, the name Spalatum has nothing to do with the Latin word for palace, palatium. According to Wilkes, the erroneous etymology was notably due to Byzantine Emperor Constantine VII Porphyrogenitus.
  5. Toma Arhiđakon, Historia Salonitana
  6. Archive.org Denkschriften: Der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-historische classe]
    "In der Umgebung von Spalato, ,Spalato' (Local) der Tab. Peut., Spalatrum, Spalathron des Ravennaten, Spalatum, -et- im Mittelalter, seltener Spalantum (c. 1325) oder Spaleta (Albericus), Spalat des Venetianers Martin da Canal im XIII. Jahrhundert (Arch. storico it. 8, 1845, 294, 700), ra 'AmdXcßov oder ■r t 'AcKäAa6o; des Kaisers Konstantin, sl. Spljet, im Localdialekt Split, dessen Name unwillkührlich an Spoletum in Uinbrien erinnert..."
  7. Sirotković, Hodimir. 1995. Državnopravno značenje odluka ZAVNOH-a za izgradnju državnosti Hrvatske u drugom svjetskom ratu. Časopis za suvremenu povijest. 27 (3): 507–520. ISSN 0590-9597. Pristupljeno 7. lipnja 2021.
  8. Klimatske vrijednosti za Split, Državni hidrometeorološki zavod.
  9. "Mjesečne vrijednosti za Split u razdoblju 1948.−2019.", Državni hidrometeorološki zavod.
  10. Državni zavod za statistiku RH. www.dzs.hr. Pristupljeno 31. ožujka 2021.
  11. GIS Grada SplitaInačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2012. Gradski kotari  (PDF)
  12. Službeni glasnik Grada Splita, br.18/2016., od 13. travnja 2016.  (PDF)
  13. Eurostat – Functional Urban Areas. europa.eu. Pristupljeno 30. kolovoza 2021.
  14. 2. STANOVNIŠTVO PREMA NARODNOSTI PO GRADOVIMA/OPĆINAMA, POPIS 2011. www.dzs.hr. Pristupljeno 31. ožujka 2021.
  15. 15,0 15,1 Saša Mrduljaš. 1. travnja 2012. Etnički i politički identitet Splita do početka novoga vijeka. Društvena istraživanja : časopis za opća društvena pitanja. 21 (2 (116)): 465–483. 10.5559/di.21.2.09. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  16. Vesna Jakić-Cestarić. 13. ožujka 1981. Nastajanje hrvatskoga (čakavskog) Splita i Trogira u svjetlu antroponi- ma XI. stoljeća. Hrvatski dijalektološki zbornik (5): 93–112. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  17. Saša Mrduljaš. 1. rujna 2012. Etnicitet Splita za mletačke i osmanlijske dominacije prostorima današnje Dalmacije. Pilar : časopis za društvene i humanističke studije. VII (13(1)): 77–94. Pristupljeno 4. travnja 2020.
  18. 2. Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, popis 2011., Splitsko-dalmatinska županija, DZS RH
  19. 5. Stanovništvo prema materinskom jeziku po gradovima/općinama, popis 2011., Splitsko-dalmatinska županija, DZS RH
  20. 3. Stanovništvo prema vjeri po gradovima/općinama, popis 2011., Splitsko-dalmatinska županija, DZS RH
  21. 1. Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011., Grad Split, DZS RH
  22. Samostan sv. Frane, Gradska knjižnica Marka Marulića, Split. Pristupljeno 3. travnja 2016.
  23. Milena Budimir: "Kažiput" će sve reć: klikom do starih imena ulica , Slobodna Dalmacija, 21. svibnja 2013. Pristupljeno 29. prosinca 2018.
  24. Dubravka Dujmović, Mirta Matošić, Sofija Bogoje. 13. rujna 2016. Matična djelatnost sveučilišnih knjižnica u Splitu i Zadru te knjižnica Dubrovačkog sveučilišta. Knjižničarstvo : glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema. 20 (1): 43–54. Pristupljeno 17. travnja 2021.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  25. Mihaela Kovačić, Petar Krolo. 2008. Zbirka starih knjiga i rukopisa Sveučilišne knjižnice u Splitu : slaganje mozaika zavičajnosti. Vjesnik bibliotekara Hrvatske. 51 (1/4): 73–94. Pristupljeno 17. travnja 2021.
  26. Željko Rogošić. 23. lipnja 2008. Lebdeća knjižnica za splitski kampus. arhiva.nacional.hr. Nacional News Corporation d.o.o. Pristupljeno 14. travnja 2021.
  27. HK Split. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2008. Pristupljeno 1. veljače 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  28. Dalmacija NewsInačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2011. Split Seawolves želi u Hrvatsku ligu, 25. veljače 2011., pristupljeno 26. veljače 2011.
  29. KKK Split. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. travnja 2008. Pristupljeno 1. veljače 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  30. Karate klub Sokol
  31. Još 30 dana do 17. Splitskog polumaratona, 3sporta.com, 26. siječnja 2017.
  32. https://www.atptour.com/en/tournaments/split/8388/overview
  33. https://www.grandslamhistory.com/atp/croatian-indoors-split
  34. https://sportnet.rtl.hr/vijesti/418012/ostali-sportovi-ostalo/svjetski-macevalacki-kup-u-splitu/
  35. http://www.split-macevanje.hr/kup_jadrana.php
  36. http://www.racing.hr/uspjesne-zene-za-volanom-trkaceg-automobila/
  37. Vladović, Sanja. Muzej sporta Split, Kuća slave splitskog sporta. www.muzejsporta-st.hr. Pristupljeno 1. travnja 2021.
  38. Kuzmanić, Nenad. 24. siječnja 2021. Povijest hrvatske industrije: Kronika o prvoj dalmatinskoj tvornici portland-cementa. Kemija u industriji : Časopis kemičara i kemijskih inženjera Hrvatske. 70 (1–2): 99–101. ISSN 0022-9830
  39. Kuzmanić, Nenad. 24. siječnja 2021. Povijest hrvatske industrije: Kronika o prvoj dalmatinskoj tvornici portland-cementa. Kemija u industriji : Časopis kemičara i kemijskih inženjera Hrvatske. 70 (1–2): 99–101. ISSN 0022-9830
  40. Žižić, Dujmo; Bartulović, Hrvoje. 30. lipnja 2015. Peći za cement tipa Dietzsch i njihovo značenje za industrijsku arhitekturu Dalmacije. Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam. 23 (1 (49)): 42–55. ISSN 1330-0652
  41. Kuzmanić, Nenad. 24. siječnja 2021. Povijest hrvatske industrije: Kronika o prvoj dalmatinskoj tvornici portland-cementa. Kemija u industriji : Časopis kemičara i kemijskih inženjera Hrvatske. 70 (1–2): 99–101. ISSN 0022-9830
  42. Žižić, Dujmo; Bartulović, Hrvoje. 30. lipnja 2015. Peći za cement tipa Dietzsch i njihovo značenje za industrijsku arhitekturu Dalmacije. Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam. 23 (1 (49)): 42–55. ISSN 1330-0652
  43. Bratanić, Mateo; Uglešić, Sanda. 2019. Brodarsko-obrazovni čimbenici stanja splitskog pomorstva u drugoj polovici 19. stoljeća. Pomorski Split do početka XX. stoljeća, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Splitu 26. i 27. rujna 2016.: 363–390
  44. Bratanić, Mateo; Uglešić, Sanda. 2019. Brodarsko-obrazovni čimbenici stanja splitskog pomorstva u drugoj polovici 19. stoljeća. Pomorski Split do početka XX. stoljeća, Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Splitu 26. i 27. rujna 2016.: 363–390
  45. 45,0 45,1 Tudor, Gordana. 27. prosinca 2010. PRILOG POZNAVANJU SPLITSKE BRODOGRADNJE U 19. STOLJEĆU. Kulturna baština (36): 41–58. ISSN 0351-0557
  46. Teklić, Branka. 30. prosinca 2019. PRILOG O HRVATSKIM IMENIMA JEDRENJAKA IZGRAĐENIMA U DALMACIJI U SVJETLU HRVATSKOG NARODNOG PREPORODA. Kulturna baština (45): 91–118. ISSN 0351-0557
  47. Mira Kolar-Dimitrijević. 1. i 3.. Povijest novca u Hrvatskoj (od 1527. do 1941. godine) (PDF). HNB. Zagreb. Pristupljeno 20. travnja 2020.
  48. Marko Medved, Josip Selak. 3. srpnja 2015. Svetci patroni na kovanom novcu hrvatske obale do pojave turskog novca. Riječki teološki časopis. 45 (1): 167–192. Pristupljeno 20. travnja 2020.
  49. 49,0 49,1 Konačni rezultati drugog kruga glasovanja za izvbor gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika grada Splita provedenog 30. svibnja 2021 (pdf). split.hr. 3. lipnja 2021. Pristupljeno 31. srpnja 2021.
  50. O gradonačelniku. www.split.hr. Pristupljeno 30. srpnja 2021.
  51. Konačni rezultati izbora članova Gradskog vijeća grada Splita provedenih 16. svibnja 2021 (pdf). split.hr. 21. svibnja 2021. Pristupljeno 31. srpnja 2021.
  52. Radio Riva
  53. Radio SunceInačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2012. Radio Sunce je projekt Županijske lige protiv raka – Split. Djeluje od 22. ožujka 2010.
  54. Gradovi prijatelji Splita
  55. 55,0 55,1 Ana Jerković: Predstavljeno Hrvatsko-čileansko kulturno društvo, Slobodna Dalmacija, 15. listopada 2010.
    "Uz to, splitska škola Bol povezala se sa školama u Čileu, te svako dijete zna gdje je Punta Arenas, inače uz Antofagastu grad prijatelj Splita."
  56. (šp.) IL. Municipalidad de Punta Arenas Acta sesion Nº 06 ordinaria, de fecha 16 de febrero del 2005 honorable concejo municipal de Punta Arenas.
    "Otra de la ciudad de Split. Ellos celebran el jubileo; 1700 años de la creación de Split y entre sus proyectos está construir una alameda con árboles de ciudades hermanas. Eso sería el 30 de Mayo"
  57. (crnog.) Prijateljski gradovi, kotor.me, pristupljeno 30. srpnja 2020.
  58. Grad partner.Konzulat R. Italije u SplituInačica izvorne stranice arhivirana 20. prosinca 2013. Amerigo Vespucci“ u splitskoj luci, 13. rujna 2007.
  59. J.D.: Kineski grad Hangzhou postao petnaesti grad prijatelj Splita, dalmacijanews.hr, 15. listopada 2014.
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.