Splitska čakavština

Splitski govor (splitska čakavština), čakavski govor s područja grada Splita, predstavlja zaštićeno kulturno dobro.[1]

Opis dobraUredi

Splitski govor (splitska čakavština) pripada južnočakavskom, odnosno ikavskom dijalektu čakavskoga narječja. Zemljopisno je područje ikavskog dijalekta svedeno u njegovu kopnenome dijelu na uzak i isprekidan pojas uz more. Južnočakavski – ikavski se dijalekt proteže od Petrčana do Zadra te od Biograda do Vodica, a u sjevernoj Dalmaciji od Primoštena do Rogoznice, preko Trogira, Kaštela, Splita sve do Poljica. Gradski su govori, pa tako i splitski, više predmet sociolingvističkih nego dijalektoloških istraživanja jer oni su izloženiji različitim utjecajima. Nositelji splitskog čakavskog govora danas jesu stanovnici grada Splita, „fetivi“ Splićani, Splićani „od kolina“. Jezik se mijenja i dosadašnje opise splitskog govora valja nastaviti istraživati te nadopunjavati novijim istraživanjima. Najveći i najbolji psiholog i portretist mentaliteta Splićana je kroničar Splita Miljenko Smoje. Radi aktivnosti na očuvanju i promociji splitskog govora osnovana je Udruga za očuvanje baštine splitske čakavštine „Marko Uvodić Splićanin“. Cilj Udruge je educirati djecu po školama, osnovati izdavačku kuću za tiskanje mjesečnog dječjeg lista na čakavskom koji bi bio dostupan osnovnim školama, profesorima i ostalim građanima, ljubiteljima splitskog govora. [1]

ZaštitaUredi

Pod oznakom Z-5902 zaveden je pod vrstom "nematerijalna kulturna baština", pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "usmena predaja, izričaji i govori". Nije pod UNESCO-vom zaštitom.[1]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 28. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.