Grčki jezik

Grčki jezik jest jezik koji pripada helenskoj grani indoeuropske jezične porodice; uz hetitski najranije je zabilježeni indoeuropski jezik.[1]

PovijestUredi

 
rekonstruiran prostor rasprostranjenosti pragrčkog jezika

Razvio se oko 2000. pr. Kr. na tlu Grčke. Njegova je povijest podijeljena u:

Prvi tragovi njihova dolaska na koje pokazuju arheološki nalazi potječu iz vremena oko 1900. pr. Kr. kada su se Minijci doselili u Grčku iz krajeva sjeverno od Crnog mora. Poslije je uslijedilo još nekoliko seoba, a zadnja je bila oko 1200. g. pr. Kr. To su bili Dorani koji su se spustili s područja oko srednjeg Dunava dvama smjerovima: kroz Iliriju i Epir te kroz Makedoniju i Tesaliju. Došavši, uništili su mikensku civilizaciju.

 
Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.[2]
Zapadna grupa:

██ dorsko

██ sjeverozapadno dorsko

██ ahejsko dorsko

Središnja grupa:

██ eolsko

██ arkadociparsko

Istočna grupa:

██ atičko

██ jonsko

Nakon toga uslijedilo je tzv. mračno doba, a nakon njega povijesno doba Grčke i otada postoji neprekinut kontinuitet kulture.

Od 4. do 6. stoljeća pr. Kr. grčki se nalazi u klasičnom razdoblju na što se obično misli kada se govori o antičkom grčkom. Glavni starogrčki dijalekti bili su ahajski, eolski, dorski i jonski te, s razvojem Atene, atički. Narječja se obično raščlanjuju ovako:

Atički je s vremenom svojim velikim kulturnim prestižem potisnuo ostala narječja i, počevši od 4. stoljeća pr. Kr., prihvatili su ga svi prozni pisci, a kasnije i pjesnici kao zajednički jezik. Postao je, u ponešto izmijenjenom obliku s nekim jonskim primjesama, osnova za tzv. koiné koji je bio opći medij komuniciranja država dijadoha nastalih nakon osvajanja Aleksandra Makedonskog, a kasnije i Istočnog Rimskog Carstva, iz toga narječja razvio se bizantski grčki, a onda i moderni grčki. Jedini potomak ostalih grčkih dijalekata, koji se nisu stopili u koiné, današnji je tsakonski (cakonski) koji je nastao od lakonskog dijalekta.[3]

Grčki alfabetUredi

Prvi pisani spomenici na grčkome jeziku potječu iz sredine 2. tisućljeća pr. Kr. To nisu najstariji indoeuropski pisani spomenici jer su, primjerice, hetitski najstariji. Međutim, grčki, uz manje prekida, ima kontinuitet pismenosti od 3500. g., a današnji grčki izravan je potomak najstarijih govora grčkog stanovništva iz minojsko-mikenskog doba. Takav neprekinut slijed može se pronaći samo još kod kineskoga i u manjoj mjeri indijskih jezika.

 
inačice grčkoga alfabeta

Najstarije pismo Grka bio je mikenski slogovni linear B koje nije bilo prikladno za zapisivanje grčkog jezika. Pismo je vjerojatno nastalo u kontinentalnoj Grčkoj gdje je kretski linear A prilagođen grčkom jeziku oko 16. st. pr. Kr. kada minojska kultura bilježi najveći procvat. Kasnijim je napredovanjem Mikene linearno B pismo preneseno na Kretu. Upravo su na Kreti, u Knosu, nađeni najstariji primjerci lineara B. Odnose se na doba vladavine Ahejaca u 15. st. pr. Kr. Jezik je grčki. Pločice sa zapisima na linearu B nađene još i na Peleponezu i u srednjoj Grčkoj. Od 9. stoljeća pojavljuju se razni oblici feničkog pisma. Uz neke je prilagodbe (izbacivanje nepotrebnih znakova za suglasnike, ubacivanje znakova za samoglasnike) postao grčkim pismom. Od više je varijanti nakraju prevladao jonski alfabet koji je 403. g. pr. Kr. bio službeno uveden u Ateni.[3]

Danas se još uvijek upotrebljava, a rabi se i za označavanje kutova u matematici.

Slovo Ime Glas Latinička transkripcija Feničko slovo
starogrčko novogrčko starogrčki novogrčki starogrčki novogrčki
Α α ἄλφα άλφα alfa [a] [aː] [a] a a alef
Β β βῆτα βήτα beta [b] [v] b v bet
Γ γ γάμμα γάμμα gama [g] [ʝ], [ɣ] g gh, g gimel
Δ δ δέλτα δέλτα delta [d] [ð] d dh, d dalet
Ε ε εἶ, ἒ ψιλόν έψιλον epsilon [e] [e̞] e e he
Ζ ζ ζῆτα ζήτα zeta [zd], [zː] [z] z z zajin
Η η ἦτα ήτα eta [ɛː] ([h]) [i] e, ē i het
Θ θ θῆτα θήτα theta [tʰ] [θ] th th tet
Ι ι ἰῶτα ιώτα jota [i], [iː] [i], [j] i, ī i jod
Κ κ κάππα κάππα kapa [k] [k], [c] k k kaf
Λ λ λάβδα, λάμβδα λάμδα lambda [l] [l] l l lamed
Μ μ μῦ μι mi [m] [m] m m mem
Ν ν νῦ νι ni [n] [n] n n nun
Ξ ξ ξεῖ, ξῖ ξι ksi [ks] [ks] ks ks sameh
Ο ο οὖ, ὂ μικρόν όμικρον omikron [o] [o̞] o, ŏ o ajin
Π π πεῖ, πῖ πι pi [p] [p] p p pe
Ρ ρ ῥῶ ρω ro [r], [r̥] [ɾ] r r reš
Σ σ, ς σῖγμα σίγμα sigma [s] [s] s s šin
Τ τ ταῦ ταυ tau [t] [t] t t tav
Υ υ ὗ, ὓ ψιλόν ύψιλον ipsilon [u], [y], [yː] [i] u, y y vav
Φ φ φεῖ, φῖ φι fi [pʰ] [f] ph, f f
Χ χ χεῖ, χῖ χι hi [kʰ], [ks] [ç], [x] kh, ks h
Ψ ψ ψεῖ, ψῖ ψι psi [ps] [ps] ps ps
Ω ω ὦ, ὦ μέγα ωμέγα omega [ɔː] [o̞] o, ō o ajin

KnjiževnostUredi

 
Homerova bista

Starogrčka književnost bogata je, a na rimskoj i starogrčkoj književnosti zasniva se današnja zapadnoeuropska kultura.[4] Dramatici Eshil, Sofoklo i Euripid te Homer – legenda grčkoga epskoga pjesništva – najvažniji su stvaraoci toga vremena.

Nakon razdoblja bizantske književnosti koje završava padom Carigrada započinje razdoblje novogrčke književnosti (od 1453. do danas). Djela su pisana na katarevusi i na demotskom.

Nakon osmanskih osvajanja književnost se pretežno oblikovala na otocima pod vlašću zapadnih zemalja (poput Roda, Cipra i Krete). Tijekom 18. stoljeća fanarioti predvode prosvjetiteljska nastojanja koja su se proširila i na središte grčke dijaspore (Trst, Beč, Odesa). Osnivane su škole i tiskana djela namijenjena razvoju pismenosti i promicanju kulture. Adamantios Korais (izdavač mnogobrojnih dijela klasičnih grčkih autora i tvorac katarevuse) te Rigas Velestinlis (revolucionar i domoljubni pjesnik) postavili su temelje borbi za nacionalno oslobođenje.

Nakon oslobođenja postojalo je grčko jezično pitanje koje je riješeno 1976. uvođenjem demotskog kao standardnog jezika.[5]

IzvoriUredi

  1. Hrvatski obiteljski leksikon, izdanje 2005., pristupljeno 17. listopada 2014.
  2. Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
  3. a b Dukat, Zdeslav. 1990. Gramatika grčkoga jezika 2. izd izdanje. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 86-03-99563-X. OCLC 439745473
  4. Te zapadno-europske kulture, koja je prema njima samima "neki naročiti proizvod Nordijaca" u biti niti nema. Ispravno gledajući ta kultura zasnovana je na grčkoj kulturi., Mirko Omrčen, Hoće li hrvatske guske ponovno srljati u maglu?, objavljeno 8. studenoga 2011., pristupljeno 17. listopada 2014.
  5. Grci | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 29. travnja 2022.