Griko

Griko je jedan od dva narječja talijanskoga grčkoga (drugi je greko ili kalabrijski grčki) koji se smatraju novogrčkim južnotalijanskim narječjima (grčki: Κατωιταλιώτικα, 'južnotalijanska') koji su potomci srednjovjekovnoga grčkog pod utjecajem dorskog po jednoj teoriji, a po drugoj, starijoj, potomci su starogrčkih govora Magne Graecije. Rabi se u regiji Lecce na poluotoku Salentu u Apuliji u Italiji, područje se zove Grecia Salentina, a ondje se nalazi devet sela: Calimera, Martignano, Martano, Sternatia, Zollino, Corigliano d’Otranto, Soleto, Melpignano i Castrignano dei Greci. Ipak, čini se da griko nestaje iz Martignana, Soleta i Melpignana. Među 40 000 stanovnika, samo je nekoliko tisuća tečnih govornika. Prema UNESCO-u ima ih 20 000.

Dva područja gdje se griko govori i danas (Salento, gdje se i zove griko, te Kalabrija, gdje se zove greko).

Kalabrijski grčki zove se greko, a njime se govori u Kalabriji.

Povijest

Magna Graecia

Magna Graecia bila je grčka kolonija na jugu Italije od osmoga stoljeća prije Krista. Od desetoga stoljeća ove ere Grci iz Grčke bježe pred Turcima. U jedanaestom stoljeću Normani su se naselili u južnoj Italiji i latinizirali područje. Grčki kler također je prihvatio latinski jezik na misama. Grčki je polako gubio prestiž kako je u 13. stoljeću moć Bizanta opadala. Pod konstantnim utjecajem drugih naroda, grčka je kultura nestajala, grčki je postajao jezik neobrazovanih seljana, ali čak se i u tim slojevima diglosija povećala tijekom 17. stoljeća. Bilo je samo 12 sela u kojima se griko svakodnevno rabio na početku 19. stoljeća. Ipak, zainteresiranost za folklor učinio je svoje jer su se pjesme na griku skupljale i izdavale.

Emigracijska komisija koju je utemeljio talijanski parlament od 1901. pomagala je ljudima emigrirati. To je dovelo do masovnih emigracija sa siromašna juga s vrhuncem 1911. Ipak, fašistička vlast od 1922. odgovarala je ljude od emigracije i progonila govornike grčkoga. Unatoč tomu, sve do agrarne reforme 1950. – 1951. grčki su seljaci bili samodostatni zahvaljujući ogromnim zemljišnim posjedima (masserie), pa su mogli očuvati i svoj jezik. Po završetku Drugoga svjetskog rata napuštanje sela i obvezatna vojna služba potkopali su samodostatnost.

Inicijative koje su nastojale promovirati počele su u kasnim 1950-im, a vodili su ih intelektualci u Kalabriji i Bovi Marini te strani istraživači. Grupa studenata iz Bovesije izdala je pamflet La Ionica. U 1970-ima ustanovljen je Kulturni krug La Ionica, a pamflet je postao periodičan s poezijom i prozom na talijanskom i grčkom. Krug i govornici grčkog sa Salentine ustanovili su UGIM (Unione dei Greci dell’Italia Meridionale). Cilj je UGIM-a bila neuspješna peticija da se stave dvojezični znakovi na ceste i da se na Radiju Cosenza postavi petominutni program na grčkome. Ipak, privatne radiopostaje Radio Bova, Radio Mélito i Radio San Paolo u Kalabriji odlučile su puštati neke programe na grčkome. Grčka je vlada s pomoću Internacionalnog društva govornika grčkoga (SFEE) uspostavila bliske veze s La Ionicom i pozvala djecu koja govore kalabrijski grčki da posjećuju ljetni kamp u Grčkoj.

Problemi

Talijanski grčki nalazi se na UNESCO-ovu popisu ugroženih jezika. Grčki se ne rabi u javnoj administraciji ni u sudstvu. Ima nekih dvojezičnih znakova na cestama. Grčki se ponekad može čuti na nekim privatnim radijima, ali u Kalabriji, no ne i na televiziji. Postoje neke publikacije koje se izdaju na talijanskome i grčkome (talijanske novine ponekad imaju članke na griku). Glazbena je tradicija ipak velika i popularna, pa se upotrebljava za popularizaciju jezika.

Obilježja

Postoje mnoga obilježja po kojima se griko razlikuje od modernoga grčkog.

Fonologija

Griko je sačuvao antičke geminacije (udvostručenje kao u hrvatskome najjači) suglasnika, sporadično je sačuvao antički izgovor ete i ipsilona. Skupovi ντ i μπ izgovaraju se kao [nd]/[d] i [mb].

Gramatika

Očuvao je imenice na -in (-ιν) koje potječu od antičkih umanjenica na -ion (-ιον), vokativ na -e (-ε) u muškom rodu druge deklinacije (na -os, -ος) i deklinaciju imenica srednjega roda na -os (-ος). Primjer je posljednjega sklonidbe imenice δάσος ('šuma'):

Padež	Jednina	Množina
nominativ	dásos δάσος	dási δάση
genitiv/ dativ	dásu δάσους	dásos δασών
akuzativ	dáson δάσος	dási δάση
vokativ	dáson δάσος	dási δάση

Od pridjeva, očuvao je antičke komparative i pridjeve s dva završetka (danas se vrlo često sklanjaju kao pridjevi s tri završetka, svakako je oblik s dva završetka u prošlosti bio rašireniji).

Glagoli su očuvali stariji oblik imperativa aorista, stariji nastavak participa i infinitiv, iako s ograničenom upotrebom.

Primjer

Ovdje je pjesma Καληνύφτα (Kalinifta, Laku noć):

	Griko	Moderni grčki	Hrvatski prijevod
Pjesma	Καληνύφτα (Kali'nifta) Εβώ πάντα σε σένα πενσέω, γιατί σένα φσυχή μου 'γαπώ, τσαι που πάω, που σύρνω, που στέω στην καρδία, μου πάντα σένα βαστῶ.	Καληνύχτα (Kali'nihta) Εγώ πάντα εσένα σκέφτομαι, γιατί εσένα ψυχή μου αγαπώ, και όπου πάω, όπου σέρνομαι, όπου στέκομαι, στην καρδιά μου πάντα εσένα βαστώ.	Laku noćUvijek mislim na tebejer te volim, moja dušo,i kamo god odem, kamo god se odvučem, gdje god stojim,u svojem srcu uvijek držim tebe.
MFA	[eˈvo ˈpanta se ˈsena penˈseo jaˈti ˈsena fsiˈhi mu ɣaˈpo tɕe pu ˈpao pu ˈsirno pu ˈsteo stin karˈdia mu ˈpanta ˈsena vasˈto]	[eˈɣo ˈpanda eˈsena ˈsceftome ʝaˈti eˈsena psiˈçi mu aɣaˈpo ce ˈopu ˈpao ˈopu ˈserno[me] ˈopu ˈsteko[me] stin ɡarˈðʝa mu ˈpanda eˈsena vaˈsto]