Grčki alfabet

Povijest alfabeta

srednje brončano doba 19.–15. st. pr. Kr.

meroitičko 3. st. pr. Kr.
Genealogija

Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava.[1] Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.

Tablica grčkog alfabetaUredi

Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.

Slovo Ime Glas Latinička transkripcija Feničko slovo
starogrčko novogrčko starogrčki novogrčki starogrčki novogrčki
Α α ἄλφα άλφα alfa [a] [] [a] a a   alef
Β β βῆτα βήτα beta [b] [v] b v   bet
Γ γ γάμμα γάμμα gama [g] [ʝ], [ɣ] g gh, g   gimel
Δ δ δέλτα δέλτα delta [d] [ð] d dh, d   dalet
Ε ε εἶ, ἒ ψιλόν έψιλον epsilon [e] [] e e   he
Ζ ζ ζῆτα ζήτα zeta [zd], [] [z] z z   zajin
Η η ἦτα ήτα eta [ɛː] ([h]) [i] e, ē i   het
Θ θ θῆτα θήτα theta [] [θ] th th   tet
Ι ι ἰῶτα ιώτα jota [i], [] [i], [j] i, ī i   jod
Κ κ κάππα κάππα kapa [k] [k], [c] k k   kaf
Λ λ λάβδα, λάμβδα λάμδα lambda [l] [l] l l   lamed
Μ μ μῦ μι mi [m] [m] m m   mem
Ν ν νῦ νι ni [n] [n] n n   nun
Ξ ξ ξεῖ, ξῖ ξι ksi [ks] [ks] ks ks   sameh
Ο ο οὖ, ὂ μικρόν όμικρον omikron [o] [] o, ŏ o   ajin
Π π πεῖ, πῖ πι pi [p] [p] p p   pe
Ρ ρ ῥῶ ρω ro [r], [] [ɾ] r r   reš
Σ σ, ς σῖγμα σίγμα sigma [s] [s] s s   šin
Τ τ ταῦ ταυ tau [t] [t] t t   tav
Υ υ ὗ, ὓ ψιλόν ύψιλον ipsilon [u], [y], [] [i] u, y y   vav
Φ φ φεῖ, φῖ φι fi [] [f] ph, f f
Χ χ χεῖ, χῖ χι hi [], [ks] [ç], [x] kh, ks h
Ψ ψ ψεῖ, ψῖ ψι psi [ps] [ps] ps ps
Ω ω ὦ, ὦ μέγα ωμέγα omega [ɔː] [] o, ō o   ajin

ZnamenkeUredi

Slovo Feničko slovo Ime Latinička transkripcija Glas
latinica starogrčko novogrčko
Ϛ ϛ[2]   vav stigma στίγμα st [st]
Ϙ ϙ,[3] Ϟ ϟ[4]   kof kopa ϙόππα κόππα k [k]
Ͳ ͳ,[5] Ϡ ϡ[6]   cade sampi σαμπῖ ss [sː], [ks], [ts]

ArhajskoUredi

Slovo Feničko slovo Ime Latinička transkripcija Glas
latinica starogrčko novogrčko
Ϝ ϝ,[7] Ͷ ͷ[8]   vav digama ϝαῦ δίγαμμα w [w]
Ͱ ͱ[9]   het heta ἧτα ήτα h [h]
Ϻ ϻ[10]   cade san ϻάν σάν s [s]
Ϸ ϸ[11]   cade šo sh [ʃ]

PravopisUredi

StarogrčkiUredi

U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.

Spiritus dobivaju samoglasnici i ρ na početku riječi, primjerice γρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αἰνέω. Početno ρ uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.

Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.

Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice τος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.[12]

NovogrčkiUredi

Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: παϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali παιδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.

Pravila su dakle:

  • ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu
  • ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa.[13]

Dvije se oznake mogu i kombinirati: ταΐζω (/taˈizo/).

Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τι ('što god') i ότι ('da' (veznik)).[14]

Vanjske povezniceUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: grčki alfabet

BilješkeUredi

  1. Coulmas, Florian. 1996. The Blackwell Encyclopedia of Writing Systems. Blackwell Publishers Ltd.. Oxford. ISBN 0-631-21481-X (en)
  2. Stigma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  3. Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en)
  4. Numeric Koppa, Nick Nicholas' Home Page (en)
  5. Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en)
  6. Numeric Sampi, Nick Nicholas' Home Page (en)
  7. Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  8. Pamphylian Digamma, Nick Nicholas' Home Page (en)
  9. Heta, Nick Nicholas' Home Page (en)
  10. San, Nick Nicholas' Home Page (en)
  11. Sho, Nick Nicholas' Home Page (en)
  12. Dukat, Zdeslav. 1990. Gramatika grčkoga jezika 2. izd izdanje. Školska knjiga. Zagreb. ISBN 86-03-99563-X. OCLC 439745473
  13. Accent Marks denoting Stress in Greek, and Other Diacritics. www.foundalis.com. Pristupljeno 7. svibnja 2022.
  14. Punctuation. archive.ph. 6. kolovoza 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2012. Pristupljeno 7. svibnja 2022.

IzvoriUredi

  • (en), R. Elsie, « en:Albanian Literature in Greek Script: the Eighteenth and Early Nineteenth-Century Orthodox Tradition in Albanian Writing », en en:Byzantine and Modern Greek Studies, vol. 15, n° 20, Birmingham, 1991, PDFInačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2020..
  • (en), N. e A. Humez, en:Alpha to omega: the life & times of the Greek alphabet, ed. Godine, Boston, 1981, (ISBN 0-87923-377-X).
  • (en), L. Hamilton Jeffery, en:The local scripts of archaic Greece: a study of the origin of the Greek alphabet and its development from the eighth to the fifth centuries B.C., ed. Clarendon Press, Oxford, 1990, (ISBN 978-0198140610).
  • (en), M. S. Makratis (ed.), en:Greek letters: from tablets to pixels, ed. Oak Knoll Press, 1996, (ISBN 978-1884718274).
  • (en), H. Hansen e G. Quinn, en:Greek: An Intensive Course, ed. Fordham University Press, 1992, (ISBN 978-0823216635).
  • (en), B. B. Powell, en:Homer and the Origin of the Greek Alphabet, ed. Cambridge University Press, 1996, (ISBN 978-0521589079).
  • (en), M. S. Makratis, en:Character codes for Greek: Problems and modern solutions, 1996.
  • Zdravka Martinić-Jerčić, Dubravka Matković: PROMETEJ: udžbenik grčkog jezika za 1.i 2. godinu učenja (ISBN 978-953-0-50510-0)


  Nedovršeni članak Grčki alfabet koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.