Ćirilica
Ćirilica je pismo koje se rabi u istočnoj Europi, te sjevernoj i središnjoj Aziji. Ćirilicu koriste sljedeći slavenski jezici (neki isključivo, a neki ravnopravno uz latinicu):
- ruski
- ukrajinski
- bjeloruski
- bugarski
- makedonski
- srpski, uz latinicu
- crnogorski, uz latinicu
- bošnjački, uz latinicu.
| Povijest alfabeta |
|---|
|
srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr.
|
| meroitičko 3. st. pr. Kr. |
| Genealogija |
Ćirilicu rabe i mnogi neslavenski jezici na području bivšeg Sovjetskog Saveza (kazaški, kirgiski, tatarski, baškirski, čečenski) i njegovih satelitskih država (Mongolija). Do 1860. godine ćirilica se rabila i u Rumunjskoj, a do 1990. i u Moldaviji. Na latinicu su prešli i neki drugi jezici država koje su nastale raspadom Sovjetskog Saveza, npr. azerski, turkmenski i uzbečki.
Ulaskom Bugarske u EU 1. siječnja 2007., ćirilica postaje treće službeno pismo EU, uz latinicu i grčko pismo.[1] Prema podatcima iz 2011. godine 252 milijuna ljudi u Euroaziji rabi ćirilicu kao službeno pismo za svoj narodni jezik.
Ćirilica je pismo koje se pojavilo nakon glagoljice, slavenskog pisma koje su u 9. st. razvili Ćiril i Metod, da bi približili Sveto Pismo slavenskim narodima na balkanskom poluotoku. Glagoljica je bila dosta složena, pa su učenici Ćirila i Metoda stvorili novo pismo koristeći grčki alfabet, dok su slova tipična za slavenske jezike i koja ne postoje u grčkom pismu ostala u izvornom obliku iz glagoljice. U 12. st. ćirilica je glavno pismo u pravoslavnih Slavena, a uporaba glagoljice zadržala se uglavnom kod Hrvata u nekim djelovima Hrvatske i Slovenije.[2] Kod Hrvata se javlja posebna hrvatska redakcija ćirilice koja je bila u uporabi do polovice 19. stoljeća, a u nekim krajevima u lokalnoj komunikaciji i u 20. stoljeću. Svojim imenom ćirilica odaje počast sv. Ćirilu koji je stvorio glagoljicu, a time posredno i ćirilicu. Ćirilicu je prema jednom mišljenju izmislio Kliment Ohridski, Ćirilov i Metodov učenik, ali ova tvrdnja je sporna.
Slova ćirilice uredi
Poput abecede u hrvatskom jeziku, ćirilična abeceda u srpskom jeziku (azbuka) ima 30 slova. Slova azbuke poredana su drugim redoslijedom.
| red. br. | Ћирилица | Latinica |
|---|---|---|
| 1 | А, а | A, a |
| 2 | Б, б | B, b |
| 3 | В, в | V, v |
| 4 | Г, г | G, g |
| 5 | Д, д | D, d |
| 6 | Ђ, ђ | Đ, đ |
| 7 | Е, е | E, e |
| 8 | Ж, ж | Ž, ž |
| 9 | З, з | Z, z |
| 10 | И, и | I, i |
| 11 | Ј, ј | J, j |
| 12 | К, к | K, k |
| 13 | Л, л | L, l |
| 14 | Љ, љ | Lj, lj |
| 15 | М, м | M, m |
| 16 | Н, н | N, n |
| 17 | Њ, њ | Nj, nj |
| 18 | О, о | O, o |
| 19 | П, п | P, p |
| 20 | Р, р | R, r |
| 21 | С, с | S, s |
| 22 | Т, т | T, t |
| 23 | Ћ, ћ | Ć, ć |
| 24 | У, у | U, u |
| 25 | Ф, ф | F, f |
| 26 | Х, х | H, h |
| 27 | Ц, ц | C, c |
| 28 | Ч, ч | Č, č |
| 29 | Џ, џ | Dž, dž |
| 30 | Ш, ш | Š, š |
Ruska ćirilica ima dodatna slova, koja su nastala iz staroslavenskih glasova, najviše slova "jat". To su:
- Ё, ё – "jo"
- Й, й – kratko "i" (čita se slično kao "j")
- Щ, щ – "šč"
- Ъ, ъ – tvrdi znak
- Ы, ы – jeri (tvrdo "i")
- Ь, ь – meki znak
- Э, э – E, e
- Ю, ю – "ju"
- Я, я – "ja"
Dodatna ukrajinska slova:
- Ї, ї – "ji"
- Є, є – "je"
- Ґ, ґ – G, g
- І, і – I, i
Dodatna bjeloruska slova:
- Ў, ў – kratko "у"
Dodatna makedonska slova:
- Ѓ, ѓ – Đ, đ
- Ѕ, ѕ – Dz, dz
- Ќ, ќ – Ć, ć
Crnogorska ćirilica ima dodatna dva slova – Ć i З́, čiji su latinični ekvivalenti Ś i Ź.
Pretvorbe uredi
Ćirilica se najčešće može pretvoriti u latinicu automatiziranim računalnim alatima. Uvjet je postojanje teksta u digitaliziranom obliku. Neki oblici ćirilice se mogu čak pretvoriti skoro 1:1, to jest svako slovo, ali poneka posebna slova ne postoje u drugim pismima (posebno latinici) najčešće izvedena iz staroslavenskog slova jat.
Izvori uredi
- ↑ Leonard Orban. 24. svibnja 2007. Cyrillic, the third official alphabet of the EU, was created by a truly multilingual European (PDF). europe.eu (engleski). Pristupljeno 5. travnja 2015.
- ↑ Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 25. siječnja 2019. Juri Žakan. lzmk.hr. Pristupljeno 25. siječnja 2019.
