Dijalekt

Dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je naziv za govor određenog područja ili skupine ljudi. Dijalekt je hijerarhijski iznad razine govora određenog mjesta, a ispod razine narječja, odnosno jezika.[1] Jezikoslovna disciplina koja proučava dijalekte naziva se dijalektologija. Jezične zakonitosti konkretnih mjesnih govora, odnosno fonologija, morfologija, sintaksa, leksik[2] i ostale jezične razine se opisuju kroz terenska istraživanja. Na temelju opisa mjesnih govora dijalektolozi osmišljavaju podjelu dijalekata. Zbog različitih kriterija podjele, za jedan jezik ili narječje može postojati nekoliko podjela na dijalekte.

U stranoj literaturi pojam "dijalekt" koristi se u širem smislu tako da obuhvaća sve oblike jezika, uključujući i kodificirane idiome[3], primjerice standardni jezik. U hrvatskom se jezikoslovlju standardni jezik ne naziva dijalektom, nego samo govorni (vernakularni, narodni, nestandardni) oblici jezika.[4]

Dijalekti hrvatskih narječjaUredi

 Podrobniji članak o temi: Dijalekti hrvatskih narječja
U hrvatskoj dijalektologiji se rabi naziv narječje za skupinu dijalekata. Hrvatska se narječja dijele na štokavsko, kajkavsko i čakavsko[5], a unutar njih razlikujemo dijalekte, koje uglavnom dijelimo prema refleksu jata: ikavski, ekavski, jekavski, ikavsko-ekavski.

Čakavski dijalekti:Uredi

Podjele čakavskoga narječja na dijalekte
Božidar Finka i Milan Moguš (1981.)[6] Willem Vermeer (1982.)[7] Dalibor Brozović (1988.)[8] Josip Lisac (2009.)[9] Iva Lukežić (2012.)[10]

Kriteriji podjele:

  1. upotreba zamjenice ča odnosno ca ili samo zač odnosno zac
  2. čakavska akcentuacija koja se ogleda u:
    1. troakcenatskom sustavu i/ili
    2. starom mjestu akcenta i/ili
    3. starom akcenatskom inventaru pri pomaku siline;
  3. čakavski refleksi ě za koje je karakterističan:
    1. ikavsko-ekavski odnos po pravilu,
    2. dosljedna poraba ekavizama, ikavizama ili jekavizama;
  4. čakavski izgovor fonema (ť);
  5. prijelaz ę u a iza j, č, z;
  6. uporaba oblika bin, biš — bimo, bite pri tvorbi kondicionala;
  7. prijelaz ď u j;
  8. izostanak afrikate d͡ʒ

  • Govori koji zadovoljavaju sve
    kriterije ili ne zadovoljaju samo kriterij 1.
  • Govori koji djelomično zadovoljavaju kriterij 1.,
    zadovoljavaju kriterij 2. i barem jedan od
    kriterija 4., 5. ili 6.
  • Govori s nekom od navedenih čakavskih osobina
    koji ne zadovoljaju ili djelomično
    zadovoljavaju kriterije prve dvije skupine govora

Napomena: Cilj podjele bio je
dokazivanje pripadnosti govora čakavskom narječju.[6]

Kriterij podjele:
akcentuacija

  • sjeverozapadni čakavski
    • istarski
      • sjevernoistarski
      • srednjeistarski
    • neistarski
      • kastavski
      • creski
      • novljanski
  • srednjočakavski
  • jugoistočni čakavski

Napomena: Willem Vermeer koristi
terminologiju na engleskom jeziku.[7]

Kriterij podjele:
refleksi jata

  • buzetski ili gornjomiranski
  • jugozapadni istarski
  • sjevernočakavski
  • srednječakavski
  • južnočakavski
  • lastovski

Kriteriji podjele:
akcentuacija i konsonantizam

  • buzetski
  • jugozapadni istarski
  • sjevernočakavski
  • srednjočakavski
  • južnočakavski
  • lastovska oaza

Napomena: Podjela uvelike
odgovara podjeli Dalibora Brozovića.[9][8]

Kriteriji podjele:
akcentuacija i refleksi jata

  • sjevernočakavski
    • buzetski
    • ekavski
    • ikavski
    • ikavsko-ekavski
  • srednjočakavski ikavsko-ekavski
  • južnočakavski ikavski
  • jugozapadni istarski

Kajkavski dijalekti:Uredi

Podjele kajkavskog narječja na dijalekte
Aleksandar Belić (1927.)[11] Stjepan Ivšić (1936.)[12] Dalibor Brozović (1988.)[13] Mijo Lončarić (1996.)[14] Iva Lukežić (2012.)[15]

Kriterij podjele:
konsonantizam

  • istočni
  • sjeverozapadni
  • jugozapadni

Napomena: Zastarjela
teoretska podjela.[16]

Kriterij podjele:
akcentuacija

  • Konzervativni govori
    • zagorsko-međimurski
    • donjosutlansko-žumberački
  • Revolucionarni govori
    • križevačko-podravski
    • turopoljsko-posavski

Napomena: Stjepan Ivšić nije istražio
kajkavske govore Gorskog kotara[17]
i ne uključuje ih u svoju podjelu.

Kriteriji podjele:
akcentuacija i konsonantizam

Kriteriji podjele:
akcentuacija i vokalizam

  • plješivičkoprigorski
  • samoborski
  • gornjosutlanski
  • bednjansko-zagorski
  • varaždinsko-ludbreški
  • međimurski
  • podravski
  • sjevernomoslavački
  • glogovničko-bilogorski
  • gornjolonjski
  • donjolonjski
  • turopoljski
  • vukomeričko-pokupski
  • donjosutlanski
  • goranski

Kriteriji podjele:
akcentuacija i vokalizam

  • Središnji dijalekti
    • zagorsko-međimurski
    • križevačko-podravski
    • turopoljsko-posavski
  • Rubni dijalekti
    • sutlanski
    • prigorski
    • gorskokotarski
    • zapadnoslavonski†

Napomena: Zapadnoslavonski dijalekt
nestao u migracijama nakon 15.st.[18]

Štokavski dijalekti:Uredi

  1. nenovoštokavski
    1. slavonski (šćakavski mješanog jata)
    2. Istočnobosanski (ščakavski (i)jekavski)
  2. novoštokavski
    1. novoštokavski ikavski (šćakavski i štakavski)
    2. novoštokavsko (i)jekavski (štakavski)

Rubno su prisutni i sljedeći dijalekti;

  1. nenovoštokavski štakavski (i)jekavski (zetski ili bokeljsko-perojski)
  2. nenovovoštokavski štakavski ekavski (kosovsko-rekavski ili rekaški)
  3. novoštokavski štakavski ekavski (iločki)
  4. torlački (karaševski i janjevačko-lepenički)

Koji su se razvili iz hr.dijalekta, no poprimili osobine novijih doseljenika ili okružja u koje su se doselili.

IzvoriUredi

  1. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 14, str. 192
  2. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7969
  3. William McGregor (2009). Linguistics: An Introduction, str. 160, A&C Black ISBN 9781847063670
  4. Benedikt Perak. Temeljni lingvistički pojmovi, str. 81
  5. Josip Lisac, "Hrvatska dijalektologija 1.", Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-168-4, str. 143
  6. 6,0 6,1 Božidar Finka, Milan Moguš, Karta čakavskog narječja, Hrvatski dijalektološki zbornik 1981., 5., str. 49.-58.
  7. 7,0 7,1 [1] Willem Vermeer: On the principal sources for the study of Čakavian dialects with neocircumflex in adjectives and e­presents, Studies in Slavic and General Linguistics 2, 1982., 279.-340. (ispravljeno izdanje iz 2009.)
  8. 8,0 8,1 Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  9. 9,0 9,1 Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija, 2. Čakavsko narječje, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.
  10. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  11. Aleksandar Belić: Kajkavsko narječje, u: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, knjiga 2, 1927.
  12. Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
  13. Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  14. Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
  15. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  16. Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
  17. Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
  18. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.