Dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je naziv za govor određenog područja ili skupine ljudi. Dijalekt je hijerarhijski iznad razine govora određenog mjesta, a ispod razine narječja, odnosno jezika.[1] Jezikoslovna disciplina koja proučava dijalekte naziva se dijalektologija. Jezične zakonitosti konkretnih mjesnih govora, odnosno fonologija, morfologija, sintaksa, leksik[2] i ostale jezične razine se opisuju kroz terenska istraživanja. Na temelju opisa mjesnih govora dijalektolozi osmišljavaju podjelu dijalekata. Zbog različitih kriterija podjele, za jedan jezik ili narječje može postojati nekoliko podjela na dijalekte.

U stranoj literaturi pojam "dijalekt" koristi se u širem smislu tako da obuhvaća sve oblike jezika, uključujući i kodificirane idiome,[3] primjerice standardni jezik. U hrvatskom se jezikoslovlju standardni jezik ne naziva dijalektom, nego samo govorni (vernakularni, narodni, nestandardni) oblici jezika.[4]

Narječja hrvatskog jezika

uredi

U hrvatskoj dijalektologiji naziv narječje koristi se za skupinu dijalekata. Hrvatska se narječja dijele na štokavsko, kajkavsko i čakavsko,[5] a unutar njih razlikujemo dijalekte, koje uglavnom dijelimo prema refleksu jata: ikavski, ekavski, jekavski, ikavsko-ekavski.

Čakavski dijalekti:

uredi
Podjele čakavskoga narječja na dijalekte
Willem Vermeer (1982.)[6] Dalibor Brozović (1988.)[7] Josip Lisac (2009.)[8] Iva Lukežić (2012.)[9]

Kriterij podjele:
akcentuacija

  • sjeverozapadni čakavski
    • istarski
      • sjevernoistarski
      • srednjeistarski
    • neistarski
      • kastavski
      • creski
      • novljanski
  • srednjočakavski
  • jugoistočni čakavski

Napomena: Willem Vermeer koristi
terminologiju na engleskom jeziku.[6]

Kriterij podjele:
refleksi jata

Kriteriji podjele:
akcentuacija i konsonantizam

Napomena: Podjela uvelike
odgovara podjeli Dalibora Brozovića.[8][7]

Kriteriji podjele:
akcentuacija i refleksi jata

  • sjevernočakavski
    • buzetski
    • ekavski
    • ikavski
    • ikavsko-ekavski
  • srednjočakavski ikavsko-ekavski
  • južnočakavski ikavski
  • jugozapadni istarski

Kajkavski dijalekti:

uredi
Podjele kajkavskog narječja na dijalekte
Aleksandar Belić (1927.)[10] Stjepan Ivšić (1936.)[11] Dalibor Brozović (1988.)[12] Mijo Lončarić (1996.)[13] Iva Lukežić (2012.)[14]

Kriterij podjele:
konsonantizam

  • istočni
  • sjeverozapadni
  • jugozapadni

Napomena: Zastarjela
teoretska podjela.[15]

Kriterij podjele:
akcentuacija

  • Konzervativni govori
    • zagorsko-međimurski
    • donjosutlansko-žumberački
  • Revolucionarni govori
    • križevačko-podravski
    • turopoljsko-posavski

Napomena: Stjepan Ivšić nije istražio
kajkavske govore Gorskog kotara[16]
i ne uključuje ih u svoju podjelu.

Kriteriji podjele:
akcentuacija i konsonantizam

Kriteriji podjele:
akcentuacija i vokalizam

  • plješivičkoprigorski
  • samoborski
  • gornjosutlanski
  • bednjansko-zagorski
  • varaždinsko-ludbreški
  • međimurski
  • podravski
  • sjevernomoslavački
  • glogovničko-bilogorski
  • gornjolonjski
  • donjolonjski
  • turopoljski
  • vukomeričko-pokupski
  • donjosutlanski
  • goranski

Kriteriji podjele:
akcentuacija i vokalizam

  • Središnji dijalekti
    • zagorsko-međimurski
    • križevačko-podravski
    • turopoljsko-posavski
  • Rubni dijalekti
    • sutlanski
    • prigorski
    • gorskokotarski
    • zapadnoslavonski†

Napomena: Zapadnoslavonski dijalekt
nestao u migracijama nakon 15.st.[17]

Podjele štokavskog narječja na dijalekte
Aleksandar Belić (1909.)[18] Pavle Ivić (1988.)[19] Josip Lisac (2003.)[20] Miloš Okuka (2008.)[21] Iva Lukežić (2012.)[22]

Kriterij podjele:
refleksi jata

  • istočni, staroštokavštinaa
    • timočki
    • južnomoravski
  • zapadni, novoštokavština
    • istočni (ekavski)
      • kosovsko-resavski
      • šumadijski govori
    • južni (jekavski)
      • zetski
      • hercegovački govori
    • zapadni (ikavski) govori
  • čakavštinab
    • istočni (ikavski)
    • zapadni (ekavski)
    • južni (jekavski)
      • lastovski dijalekt

Napomene:
a) Aleksandar Belić smatra
govore torlačkog narječja
štokavskim govorima.
b) Pitanje pripadnosti čakavskih
dijalekata i status čakavskog
narječja nije bilo
riješeno do 1977. godine.[23]

Kriteriji podjele:
akcentuacija i refleksi jata

Napomena:
Pavle Ivić smatra
govore torlačkog narječja
štokavskim govorima.[19]

Kriteriji podjele:
akcentuacija, šćakavizam i refleksi jata

Kriteriji podjele:
akcentuacija, šćakavizam,
refleksi jata i etnicitet

Napomena:
Miloš Okuka smatra govore
torlačkog narječja štokavskim govorima.
Ova podjela koristi etnicitet
kao vanjezični kriterij podjele.[22]

Kriteriji podjele:
šćakavizam i refleksi jata

Napomena:
Iva Lukežić u svojoj podjeli
štokavskih dijalekata ne uključuje
istočnoštokavske dijalekte.[22]

Izvori

uredi
  1. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 14, str. 192
  2. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7969
  3. William McGregor. 2009. Linguistics: An Introduction (engleski). A&C Black. str. 160. ISBN 9781847063670
  4. Benedikt Perak; Robert Trask; Milica Mihaljević. Temeljni lingvistički pojmovi. str. 81
  5. Josip Lisac, "Hrvatska dijalektologija 1.", Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-168-4, str. 143
  6. a b [1] Willem Vermeer: On the principal sources for the study of Čakavian dialects with neocircumflex in adjectives and e­presents, Studies in Slavic and General Linguistics 2, 1982., 279.-340. (ispravljeno izdanje iz 2009.)
  7. a b Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  8. a b Josip Lisac, Hrvatska dijalektologija, 2. Čakavsko narječje, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2009.
  9. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  10. Aleksandar Belić: Kajkavsko narječje, u: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, Zagreb, knjiga 2, 1927.
  11. Stjepan Ivšić: Jezik Hrvata kajkavaca, Ljetopis JAZU 48, Zagreb, 1936.
  12. Dalibor Brozović, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  13. Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
  14. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  15. Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
  16. Mijo Lončarić: Kajkavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1996.
  17. Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  18. Aleksandar Belić Zum heutigen Stande der serbokroatischen Dialektologie (Mit einer Karte), Rocznik slawistyczny, II, Krakow, 82.–103., 1909.
  19. a b Pavle Ivić, Dalibor Brozović: Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb, 1988.
  20. Josip Lisac: Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Golden marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2003.
  21. Miloš Okuka: Srpski dijalekti, SKD Prosvjeta, Zagreb, 2008.
  22. a b c Iva Lukežić: Zajednička povijest hrvatskih narječja 1. Fonologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet u Rijeci, Katedra čakavskoga sabora Grobnišćine, Zagreb - Rijeka - Čavle, 2012.
  23. Milan Moguš, Čakavsko narječje, Fonologija, Zagreb: Školska knjiga, 1977.