Koine

Koine, poznatiji kao aleksandrijski dijalekt, bio je kasnoantički dijalekt starogrčkoga jezika. Naziv koine izveden je od grčkog ἡ κοινὴ διάλεκτος [he koinè diálektos] – u prijevodu 'zajednički dijalekt'.

Upotrebljavan je u govoru i pismu za vrijeme epoha helenizma, rimskoga carstva te ranog razdoblja bizantskog carstva; koine grčki također je onaj koji je rabljen kao biblijski jezik – njime je pisan Novi zavjet, Septuaginta (grčki prijevod Staroga zavjeta) te mnogi ranokršćanski zapisi sve do srednjega vijeka kada je evolvuirao u srednjovjekovni grčki jezik, a kasnije je iz istoga nastao moderni grčki jezik.

Svojedobno je grčki koine bio de facto lingua franca, a danas se upotrebljava u liturgijskim slavljima grčke pravoslavne crkve.