Otvori glavni izbornik
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Bačvice. Za druga značenja, pogledajte Bačvice (razdvojba).

Bačvice su stambena četvrt i gradski kotar hrvatskog grada Splita, ali i ime plitke pješčane plaže odnosno uvale po kojoj je predio poznat. Plaža je smještena nedaleko od Gradske luke prema istoku i znamenita je po pješćanoj pličiini koja seže više desetaka metara od plaže te po lokalnoj igri, piciginu.

Gradski kotar
Bačvice

Bačvice District (Split).svg
Područje gradskog kotara Bačvica

Površina: 1,19 km2
Stanovništvo: 3.347 stan.
Gustoća stanovništva: 2.812 stan./km2
Predsjednik Vijeća: Edo Unković
Dan kotara: {{{dan kotara}}}

Gradski kotar Bačvice smješten je između mora i Zvonimirove ulice, zatim omeđen Poljičkom cestom sa sjevera, Bušićevom ulicom, Zajčevom ulicom i Putem Trstenika sa istoka te gradskom lukom sa zapada.

Sadržaj

PovijestUredi

Od kulturno-povijesnih spomenika kotara Bačvice, ističe se crkva Gospe od Pojišana iz 10. stoljeća, sagrađana iznad uvale Bačvice, na predjelu Pojišan.[1]

Do potkraj XIX. stoljeća na tom su prostoru vinogradi, voćnjaci, vrtovi. U nepreglednom zelenilu pitomog krajolika isticala se tek pokoja kamena dvokatnica bogatijih težaka s Lučca i zavjetna crkva Gospe od Pojišana s novosagrađenim samostanom te tri prekrasne uvale: Bačvice, Ovčice, Firule. Pučki naziv Bačvice zabilježen je u latinskoj varijanti Butisello već u 11. stoljeću u drevnoj ispravi jednoga hrvatskog vladara. Istim nazivom (u mletačkoj varijanti Botticelle) zove se u XVII. stoljeću utvrđeni poluotočić što je s jugoistoka zatvarao prostranu školjku splitske luke. U vrijeme Kandijskog rata na njemu je podignuta utvrda da bi zajedno s tvrđavom Gripe branila pristup gradu s istočne kopnene, ali i s morske strane. Zašto je poluotočić (danas Park pomorca) nazvan Bačvice? Valjda zato što su njegove visoke i strme hridine sa zapadne strane nekoć bile "bačvastog" oblika. Kad je minula turska opasnost na njemu su ostale topovske bitnice koje su s onima na rtu Sustipana štitile od nezvanih gostiju morski prilaz Splitu. U vrijeme kužnih pošasti na poluotočiću su uz crkvicu Sv. Marije ukapali umrle građane. Samo u vrijeme kuge 1783.-84. pokopano je više od 1800 Splićana u rakama po dvoje. Sve do početka XX. stoljeća na to je podsjećao kameni križ s natpisom ob pestem. Dakle, poluotočić Bačvice bio je pedesetak godina prije Sustipana prvo veliko splitsko izvangradsko groblje.[2]

Izgradnjom lukobrana (1872.-1887.) poluotočić poprima današnji izgled. Bogata obitelj Katalinić zida podno njegovih zapadnih hridina dvije velike zgrade, a na vrhu ljetnikovac. Otada se naziva Katalinića brig, a nekadašnji naziv Bačvice prenosi se na veliku pješčanu plažu te s vremenom i na ostali okolni prostor. Blagodat morskog kupanja poznavali su Splićani od davnine. Već od 1821. moglo se u Selebanovim kupkama u Marmontovoj ulici namjesto sumporne vode koristiti i morsku. Prvo drveno kupalište na sojenicama Bagno Polo sagrađeno je 1878. zapadno od Matejuške. Kada je u neposrednoj blizini proveden ispust gradske kanalizacije, isto je zatvoreno godine 1927. Drugo splitsko kupalište na sojenicama podigao je u uvali Bačvice Ivan Košćina 1891. (iste godine kad je počela izgradnja splitskog kazališta). Bilo je to slikovito drveno zdanje sa središnjim paviljonom i sa dva krila po trideset kabina. Paviljon je u prizemlju bio ostakljen, a na katu se nalazila otvorena veranda sa strehom. Istočno krilo dijelio je od zapadnoga mali drveni gat posred kojeg se uzdizala visoka drvena ograda. Naime, istočni je dio bio namijenjen ženama i djeci, a zapadni muškarcima. Iz "moralnih" razloga kupači su bili strogo odijeljeni. Do kupališta je iz gradske luke vozio poseban parobrodić, a poslije i konjski omnibus obitelji Tome Kaliterne. Kupalište Košćina raznijela je orkanska oluja 1915. u jeku Prvoga svjetskog rata. Austrijske vojne vlasti improvizirale su od spašene drvenarije desetak kabina i kućicu za čuvara na samoj obali. Poslije rata građu je otkupila splitska općina i dopunivši je novim dijelovima otvorila 18. svibnja 1919. prvo Općinsko kupalište sa trideset kabina. Idućih deset godina Općina o svom trošku dograđuje i dotjeruje kupalište. Duboko u more istureni su mostovi, platoi i skakaonice, podignuta je i nova ulazna zgrada.[2]

U sastavuUredi

U sastavu gradskog kotara Bačvica, osim Bačvica pripadaju: Toć, Baterijelo, Pojišan, Ovčice i Firule.

Uvala BačviceUredi

Uvala Bačvice duga je 600 m od kojeg pješčani dio zauzima 180 m, a ostatak uvale čini betonirano šetalište. Plaža na Bačvicama je kultno piciginsko igralište na kojemu se, od 2005. godine[3], svake godine održava Svjetsko prvenstvo u piciginu.

Tijekom proljeća 2009. gradsko poglavarstvo je odlučilo nasuti još malo materijala na ovu poznatu pješčanu plažu, što je zaustavljeno negodovanjem građana, ali šteta na plaži je već učinjena, prekrasan pijesak je uništen.

Na području pješčane plaže Bačvice izgrađeno je moderno kupalište koje je službeno otvoreno 1919. godine[4] i ubrzo je postalo omiljeno kupalište građana i njihovih gostiju. U uvali su izgrađeni kupališni objekti koji su danas preuređeni u ugostiteljske objekte i noćne klubove.

Uvala se prethodno nazivala Špalacijun i još do kraja 19. stoljeća kraj nje su se nalazili brojni vinogradi i polja. Prvo kupalište otvoreno je 1891. godine zalaganjem Ivana Košćine, a sastojalo se od dugog drvenog mula na stupićima zabodenim u pijesak i sa drvenim kabinama na obali. Godine 1901. plaža je podijeljena viskom ogradom na dva dijela, na muški i na ženski dio i bilo je zabranjeno muškarcima i ženama da se kupaju na plaži u isto doba dana. Staro kupalište stradalo je u nevremenu 1915. godine.[5]

ZanimljivostiUredi

  • Godine 1983. na plaži Bačvice snimljen je legendarni video spot za reklamu gaziranog pića Pipi, Dalmacijavina, u kojem je sudjelovala bivša Miss Jugoslavije, Ana Sasso. Godine 2013. skupina Studio Frendo lansirala je pjesmu "Pipi" čiji se sadržaj vrti oko te epizode na Bačvicama.
  • Splitska grupa Stivideni snimila je pjesmu "Idemo na Bačvice" posvećenu toj plaži.

BilješkeUredi

LiteraturaUredi

  • Prijatelj, Kruno, Spomenici Splita i okolice, Ex libris, Split-Zagreb, 2005. ISBN 953-6310-46-5

Vanjske povezniceUredi