Otvori glavni izbornik

Marko Marulić

hrvatski pjesnik i humanist

Marko Marulić (lat. Marcus Marulus Spalatensis) (Split, 18. kolovoza 1450. - Split, 5. siječnja 1524.) hrvatski je književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i etnik "Splićanin". Ostavio je bogat i raznovrstan opus, koji se odlikuje iznimnom književnom stilizacijom, znanjem i vještinom te sposobnošću prilagodbe raznovrsnoj čitateljskoj publici.[1]

Marko Marulić
Marko Marulic (Zagreb).jpg
Rođenje 18. kolovoza 1450.
Split, Hrvatska
Smrt 5. siječnja 1524.
Split, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Književni period humanizam

Većinu svojih djela pisao je na latinskom, ali je ostavio i značajan opus na hrvatskome te nekoliko kratkih spisa na talijanskome jeziku. U svojim latinskim djelima potpisuje se kao "Marcus Marulus Spalatensis" ili "Marcus Marulus Delmata", a u hrvatskim kao "Marko Pečenić".[2] Književni uzori su mu bili Biblija, antička književnost i patrologija.[3]

Prva uporaba riječi psihologija pripisuje se Maruliću.[4]

ŽivotopisUredi

Rođen je u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1436. nazivala i Pecenić ili Pečenić.[5] Oblik Marulić nalazi se u Juditi. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se točno gdje je studirao, prema nekim pretpostavkama u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao razne gradske dužnosti: egzaminatora, sudca, izvršitelja oporuka. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga.[2][3]

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva oprečna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno. Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

 
Spomenik Marku Maruliću u Splitu. Svečano otkrivanje spomenika bilo je 26. srpnja 1925. godine, povodom otvorenja željezničke pruge Zagreb-Split i održavanja velike Jadranske izložbe. Na postamentu je s prednje strane kipar Ivan Meštrović uklesao: Marko Marulić 1450.-1524., a sa stražnje: Ivan Meštrović svoje djelo poklonio. Ploču su 1942. godine čekićima razmrskali talijanski fašisti.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka. I pjesnikovi pozivi na borbu protiv Turaka zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi "Molitva suprotiva Turkom". Povremeno je putovao u Mletke i Rim, a neko je vrijeme proveo na Šolti, u Nečujmu što u Ribanju i ribarskom prigovaranju spominje i Petar Hektorović.

Marulića se naziva ocem hrvatske književnosti, učenim pjesnikom, poeta doctus te kršćanskim pjesnikom, poeta christianus. Životopis mu je napisao Frano Božičević Natalis, nazvanu Vita Marci Maruli Spalatensis ("Život Marka Marulića iz Splita").

StvaralaštvoUredi

FormaUredi

Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali postavlja ih u nove oblike, vjerojatno utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. devotio moderna.

Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski odražava srednjovjekovlje i u leksiku i u stilu. Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom (80%), hrvatskom i talijanskom (3 pisma i 2 soneta).

TematikaUredi

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskome i hrvatskom jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, suvremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. st. doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najčitanijim onodobnim duhovnim djelima. Glavni je predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima.

DjelaUredi

Marko Marulić u doba turskih napada na dalmatinske gradove piše djelo Judita kojim želi ohrabriti Splićane i građane ostalih dalmatinskih gradova da se odupru osmanlijskoj opasnosti. Sredinom travnja 2019. franjevci opservanti su u samostanskoj knjižnici pronašli trideset knjiga Marka Marulića, među njima i inkunabule (tiskane do 1500. godine) iz osobne biblioteke Marka Marulića, s njegovim bilješkama na marginama i nekoliko ilustracija. Nađeno je trideset inkunabula i knjiga tiskanih od 1471. do 1522. godine različitog sadržaja: nekoliko izdanja Biblije, klasična rimska djela, izdanja s područja teologije, pravne znanosti, čak i medicine i dr. Uočio se i Marulićev sitnoslikarski dar, jer su u knjigama našli brojne crtane ukrase, manicule i vitice, inicijale i dva veća crteža. Vijest je pred uskim krugom zainteresiranih štovatelja i stručnjaka za Marulovo djelo iznio Zvonko Pandžić. Djela su otkrivena nakon što se nedavno prije otkrića prionulo ka sistematizaciji knjižnica i arhiva u suradnji s Gradskom knjižnicom Marka Marulića. Dotad su djela bila klasificirana po sustavu veličine knjige, stare knjige, kodeksi i nova izdanja. U ime franjevaca opservanata bili su zaduženi fra Šime Škibola i Bernardin Škunca, te jedna knjižničarka. Znali su da je Marulić oporučno samostanu na Poljudu ostavio nekoliko knjiga iz svoje knjižnice. Dolaskom Zvonka Pandžića mnogo se promijenilo, Pandžić je prema Marulićevu rukopisu na marginama otkrio da je mnogo više ostavljeno knjiga nego se mislilo, te je zasad izdvojio trideset takvih volumena. Vjerojatno je nešto ostavio i konventualcima u crkvi sv. Frane na obali, gdje je bio pokopan, premda im nije oporučno ostavio građu.[6]

Hrvatska djelaUredi

 
Spomenik u Mostaru, na Trgu hrvatskih velikana, podignut od strane Matice hrvatske
 
Spomenik u Vukovaru.
  • Judita (napisana 1501., objavljena 1521.), u versi haruacchi slozhena.., religiozni je ep na hrvatskome jeziku i čakavskome narječju, nadahnut starozavjetnom junakinjom Juditom, onodobnim zbivanjima (osmanlijski prodor u hrvatske zemlje), a istodobno je i tumač kršćanskog svjetonazora. Marulić u Juditi spaja bibilijske motive zajedno sa motivima kraja u kojemu živi (motiv kićenja splitskih žena u razdoblju u kojemu je on živio). Znameniti stih kojim je pisana Judita Marulić preuzima od ''starih poeta'', a način pisanja od starohrvatskih pisaca, tzv. ''začinjavaca''.
  • Suzana - biblijska poema u 780 stihova, na kraju djela spominje hrvatske knjige, a tematizira biblijsku priču babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.
  • Molitva suprotiva Turkom - pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500.. U pjesmi je skriven akrostih Solus Deus potes nos liberare de tribulatione inimicorum Turcorum sua potentia infinita, "Samo nas Bog, svojom svemoćnom rukom, može spasiti od nevolje naših neprijatelja Turaka", koji je otkrio Luko Paljetak. Pretpostavlja se da su na nj utjecali Juraj Šižgorić svojom Elegijom o pustošenju Šibenskog polja te srednjovjekovna pjesma Spasi, Marije, tvojih vjernih iz Tkonskog zbornika. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turce, zatim na Petra Lučića i djelo Molitva Bogu protiv Turkom te na Primoža Trubara i djelo Pjesni zuper Turke.
  • Tuženje grada Hjerosolima - lamenti protuturske tematike.
  • Dobri nauci, Divici Mariji, Od uskarsa Isusova, Utiha nesriće (dijaloška pjesma), Od uzvišenja Gospina, Svrh muke Isukrstove, Uredi duhovni, Stumačenje Kata - nabožne i moralističke pjesme.
  • Spovid koludric od sedam smartnih grihov, Anka satira, Poklad i korizma - svjetovna poezija, pjesme posvećene sestri Biri.
  • Oficij Blažene Dive Marije, Od naslidovanja Isukarstova - prijevodi s latinskog, potonji iz izvornika Tome Kempenskog, De imitatione Christi.
  • Govoren'je svetoga Bernarda od duše osujene - dramski tekst.
  • dva pisma Katarini Obirtić - uz prozne dijelove u Juditi, jedini prozni hrvatski tekstovi.
  • Čten’je života i muke blaženoga i sfetoga Dujma - žića o životu sv. Dujma
  • Čten’je života i muke blaženoga Staša mučenika - žića o životu Svetog Anastazije (Staša)
  • Čten’je prinesen’ja telez svetoga Staša i svetoga Dujma iz Solina grada u Split grad
  • Pjesma u čast sv. Lovrinca

Pročitajte više na: https://www.express.hr/kultura/ludo-otkrili-tri-nepoznata-djela-marulica-i-jos-nesto-22749 - www.express.hr

Djela koja se obično pripisuju Maruliću:

  • Prikazanje historije svetoga Panucija - dramski tekst kao adaptacija talijanskog predloška Fea Balcarija.
  • Skazan'je od nevoljnoga dne od suda ognjenoga - dramski tekst.

Latinska djelaUredi

 
Spomenik Marku Maruliću u Čileu
 
Spomenik Marku Maruliću u Kninu
 
Naslovnica Evangelistariuma (Evanđelistara) iz 1571.
  • Epistola Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. ("Pismo Marka Marulića Splićanina Hadrijanu VI.") - pismo je Hadrijanu VI. kao apel za uspostavu sloge među katoličkim vladarima da se zajedno odupru Turcima.
  • Evangelistarium ("Evanđelistar") - sustavna je moralistička rasprava u sedam knjiga, nastala u razdoblju od 1480. do 1500., tiskana šezdesetak puta. U djelu se govori o etičkim načelima i moralnim dužnostima kakva se očekuju od jednog kršćanina, a temelj su tri kreposti: vjera, nada i ljubav.
  • Grata salutatrix - elegijska je poslanica Frani Božičeviću Natalisu.
  • In epigrammata priscorum commentarius - tumač starih natpisa nastao poslije 1503. godine, posvećen Dmini Papaliću.
  • In somnum diurnum - tužaljka je Frani Martinčiću.
  • Regum Dalmatiae et Croatiae gesta - slobodan je prijevod dijela Ljetopisa popa Dukljanina, tzv. Hrvatske kronike, nastao 1510., a prvi put izdan 1666. godine, posvećen Dmini Papaliću.
  • Repertorium ("Repertorij"), Multa et varia ("Sve i svašta") - izvadci su iz Biblije te antičkih i humanističkih djela, prvi put tiskani 1998. godine.
  • Quinquaginta parabolae ("Pedeset prispodoba") zbirka je pripovjedaka iz 1510. godine posvećena Tomi Nigeru, a uzor su novozavjetne priče.
  • Vita divi Hieronimi ("Život sv. Jeronima") - djelo iz 1507. godine, a prvi je put izdana kasne 1994. godine. Priložena mu je polemička rasprava protiv onih koji tvrde da je sveti Jeronim bio Italac.
  • Marci Maruli eiusdem Epigrammata ("Epigrami", poznatiji kao "Glasgowski stihovi") - ciklus 141 epigrama nastajao kroz dulje vrijeme, otkriven tek 1995. u prijepisu, Hunterovom kodeksu u Glasgowu, a na hrvatski preveden i objavljen 1999., zanimljiv zbog svojih počesto vulgarnih tema, inspiriranima Katulom i Ovidijem

Marulić je pisao i druge latinske pjesme: elegije, epigrame, poslanice, stihovane svetačke životopise, himne, čak i ljubavne pjesme. Poznate su pjesme Carmen de doctrina u osamdesetak izdanja te Hymnus ad deum.

Samo po naslovu poznata djela:

  • Psichiologia de ratione animae humanae ("Psihologija o temelju ljudske duše") - djelo je samo sačuvanog naslova iz popisa Marulićevih radova u Natalisovoj biografiji. Prema tomu sadržava prvo spominjanje termina "psihologija" u književnim izvorima[7], dakle čak šezdesetak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela (Rudolf Goclenius, 1590. rabeći grčki alfabet), [8] kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma.
  • Quaestiones utriusque testamenti, de pace Italia carmen heroicum

Prijevodi na druge jezikeUredi

Prijevodi s drugih jezikaUredi

Na hrvatski je oko 1500. godine preveo djelo Tome Kempenca Od naslidovan`ja Isukarstova i od pogarjen`ja tašćin segasvitnjih.[9]

IzvoriUredi

  1. NSK - Sjećanje na Marula ,pristupljeno 4. siječnja 2013.
  2. 2,0 2,1 Proleksis - Marko Marulić, pristupljeno 5. studenog 2013.
  3. 3,0 3,1 Hrvatska enciklopedija - Marko Marulić, pristupljeno 5. studenog 2013.
  4. http://www.matis.hr/eng/izlog_opsirnije.php?sw=ljudi&id=252
  5. Kuzmanić, Mario-Nepo, str. 87.
  6. (): Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića, Kamenjar.com. 19. travnja 2019. Pristupljeno 10. svibnja 2019.
  7. Članak Krune Krstića na stranicama Hrvatskoga psihološkoga društva
  8. http://www.lzmk.hr/izdanjeZavodNatuknica.aspx?id=141
  9. Knjižnice grada Zagreba Thomas a Kempis: Od naszleduvanya Kristussevoga: knige chetiri

LiteraturaUredi

  • Pandžić, Zvonko, Nepoznata proza Marka Marulića. O novootkrivenim i novoatribuiranim hrvatskim rukopisima. Zagreb, Tusculanae Editiones, 2009., 173 str. ISBN 987-953-95144-6-2.
  • Kuzmanić, Mario-Nepo, Splitski plemići, prezime i etnos, Split, 1998. ISBN 953-163-106-9
  • Marulić, Marko, Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000.

Vanjske povezniceUredi