Juraj Šižgorić

Juraj Šižgorić
	Grobnica Jurja Šižgorića u Šibenskoj katedrali.
Rođenje	Šibenik, 13. rujna o. 1455.
Smrt	Šibenik, 30. studenoga 1509.
Zanimanje	pjesnik, povjesničar
	Portal o životopisima

Juraj Šižgorić (lat. Georgius Sisgoreus, Georgius Sisgoritus) (Šibenik, o. 1445. – Šibenik, 1509.), hrvatski je latinistički pjesnik iz šibenske plemićke obitelji Šižgorić.

Životopis

Juraj Šižgorić središnja je ličnost šibenskog humanističkog kruga i jedna od najznačajnijih ličnosti kulturnog života u XV. stoljeću hrvatskog naroda. Rođen je u Šibeniku o. 1445., a studirao je u Padovi gdje je doktorirao crkveno pravo 1471. godine. Bio je svećenik s mnogim dužnostima, među ostalim i biskupskog vikara dvaput. Postoje spekulacije o moćnim neprijateljima zbog gubitka očinskog imanja, no malo se detalja zna o njegovom životu u gradu. Šižgorić je tijesno bio vezan uz svoj zavičaj te je svojemu latiniziranomu imenu često dodavao i sintagmu Sibenicensis Dalmata, a u djelima mu se očituje i domoljublje te protuturska tematika.

Djelo

Elegiarum et carminum libri tres (Knjiga elegija i pjesama) najstarija je hrvatska pjesnička inkunabula i njegovo jedino za života tiskano djelo (Venecija, 1477.).^[1] Sastoji se od 62 pjesme, većinom u elegijskom distihu, a 11 je pjesama sastavljeno u safičkoj strofi te 3 u falečkim jedanaestercima. Tematika je antičko mitološka ili povijesna, ali žanrovski prevladavaju poslanice, pozdravnice i epigrami. Premda u zbirci nema ljubavne poezije, neke pjesme pokazuju da Šižgorić poznaje konvencije rimske ljubavne elegije. Najpoznatija je De Sibenicensis agri vastatione (Elegija o pustošenju Šibenskog polja), tada suvremena elegija protuturske tematike. Šižgorićeva tužaljka za izgubljenom braćom koja se nalazi u zbirci postoji i u dužoj verziji, naslova Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patauii.

Druga Šižgorićeva zbirka latinskih pjesama sastavljena je 1487. godine ostala je u rukopisu sve do 1962. godine, a posvećena je šibenskom knezu Antoniju Calbu (knez od 1486. – 1489.). Sastoji se od 16 pjesama u sapfičkoj strofi, i to 13 himana posvećenih apostolima i svetom Pavlu. U zbirci se također nalazi posvetna oda Calbu te dvije osobne pjesme s aluzijom na suparnika.^[2]

Zemljopisno-povijesna rasprava u prozi De situ Illyriae et civitate Sibenici (O smještaju Ilirije i grada Šibenika) sastoji se od 17 poglavlja i domoljubne je tematike.^[3] Posvećena je Calbu kao i zbirka himni apostolima. Referencija Alberta Fortisa na Šižgorićevo djelo Delle piu nobili prerogative di Sebenico, dugo smatrano izgubljenim, odnosi se na upravo na De situ Illyriae.

Šižgorićev opus obuhvaća i danas izgubljeno djelo Dicteria Illyrica (Ilirske poslovice), prijevode hrvatskih poslovica koje je priredio zajedno sa šibenskim plemićem Jakovom Naplavićem.

Izvori

Bilješke i literatura

↑ Djelo je na hrvatski jezik preveo Nikola Šop; Juraj Šižgorić Šibenčanin, Elegije i pjesme, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1966.
↑ Veljko Gortan, Neobjavljena zbirka Šižgorićevih latinskih pjesama, Građa za povijest književnosti hrvatske, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga 28, Zagreb, 1962.; DiZbi, dizbi.hazu.hr
↑ Pretisak je objavljen 1966. i 1981. godine s prijevodom Veljka Gortana; Juraj Šižgorić Šibenčanin, O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku, Muzej grada, Šibenik, 1966. i 1981.

Dukić, Davor: Latinska književnost hrvatskog humanizma, Katedra za stariju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2007./2008.
Leksikon hrvatskih pisaca (ur. D. Fališevac, K. Nemec, D. Novaković), Zagreb 2000., ISBN 9530611072
Juraj Šižgorić, Izbor iz djela (ur. Darko Novaković), Vinkovci 2000., ISBN 9536929066
Šižgorić, Juraj, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 7. rujna 2017.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

Maja Kožić, U spomen Jurju Šižgoriću povodom petstote obljetnice njegova djela "O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku, Etnološka tribina, Vol.17 No.10, prosinac 1987., Hrčak
Milivoj Šrepel, Humanist Šižgorić, Rad JAZU Knj. 51, Zagreb, 1899., DiZbi
Znameniti Hrvati - Juraj Šižgorić, Hrvatska pošta

[1] Djelo je na hrvatski jezik preveo Nikola Šop; Juraj Šižgorić Šibenčanin, Elegije i pjesme, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1966.

[2] Veljko Gortan, Neobjavljena zbirka Šižgorićevih latinskih pjesama, Građa za povijest književnosti hrvatske, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga 28, Zagreb, 1962.; DiZbi, dizbi.hazu.hr

[3] Pretisak je objavljen 1966. i 1981. godine s prijevodom Veljka Gortana; Juraj Šižgorić Šibenčanin, O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku, Muzej grada, Šibenik, 1966. i 1981.

[1]

[2]

[3]