Hrvatska nogometna reprezentacija

Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Republiku Hrvatsku u međunarodnim natjecanjima u nogometu. FIFA ju je službeno priznala 17. srpnja 1941. godine, nogometna reprezentacija Hrvatske u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine.[2] Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska je nastupala kao dio SFR Jugoslavije tako da su hrvatski igrači nastupali u jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji sve do 1990. i raspada SFRJ. U tom razdoblju Hrvatska je iako sastavnica Jugoslavije odigrala jednu međunarodnu prijateljsku utakmicu protiv Indonezije u Zagrebu 1956. Moderna nogometna reprezentacija započela je s nastupima 1990. godine, nakon što je Hrvatska proglasila razdruženje od Jugoslavije, a nakon što je Republika Hrvatska ostvarila neovisnost, potvrđeno joj je članstvo u Svjetskoj nogometnoj organizaciji (FIFA) 3. srpnja 1992. godine.[3] U Europsku nogometnu organizaciju UEFA Hrvatska je primljena u punopravno članstvo 17. lipnja 1993. godine, tako da je UEFA Euro '96 prvo međunarodno natjecanje na koje je Hrvatska nogometna reprezentacija stekla pravo sudjelovanja kroz kvalifikacije, a potom i u završnici u Engleskoj. [2] Svoj prvi javni nastup na svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj gdje je natjecanje završila na trećem mjestu, a hrvatski reprezentativac Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno svjetsko (2010.) i jedno europsko prvenstvo (2000.).

Hrvatska
HNS.png
Nadimak Vatreni
Nogometni savez HNS
Izbornik Zlatko Dalić
Kapetan Luka Modrić
Najviše nastupa Luka Modrić (142)
Najbolji strijelac Davor Šuker (45)
FIFA-ina ljestvica Rast 17. (1608 bodova)[1] (stanje 16. rujna 2021.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Banate of Croatia (1939-1941).svg Hrvatska 4:0 Švicarska Flag of Switzerland.svg
(Zagreb, 2. travnja 1940.)

Od 1990.
Flag of Croatia (1990).png Hrvatska 2:1 SAD Flag of the United States.svg
(Zagreb, 17. listopada 1990.)

Najveća pobjeda
Flag of Croatia.svg Hrvatska 10:0 San Marino Flag of San Marino.svg
(Rijeka, 4. lipnja 2016.)
Najveći poraz
Flag of Spain.svg Španjolska 6:0 Flag of Croatia.svg Hrvatska
(Elche, 11. rujna 2018.)
Nogometno SP
Nastupi 5 od 6 (prvi put 1998.)
Najbolji rezultat Doprvaci (2018.)
Nogometno EP
Nastupi 6 od 7 (prvi put 1996.)
Najbolji rezultat Četvrtfinale (1996. i 2008.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1998.
srebro Rusija 2018.

Zbog rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska je reprezentacija od Fife dobila dva priznanja (Mover of the Year).[4] To je jedino još uspjelo dvjema reprezentacijama: kolumbijskoj i francuskoj. Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati ovu tablicu, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu, s obzirom da je tek par mjeseci prije postala članom Fife. Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, Hrvatska se popela na treće mjesto ljestvice, ostvarivši time najveći napredak u povijesti Fifine ljestvice[5][6][7] (nešto kasnije ponovno se nalazila na vrhu ljestvice; u proljeće 2013. popela se na četvrto mjesto ljestvice).

RazdobljeUredi

Hrvatsku su s nogometom upoznali engleski iseljenici u Rijeci 1873. godine i Županji 1880. godine. 1896. godine objavljena su prva Pravila nogometne igre. [8] Prema službenim Fifinim povijesnim dokumentima, Hrvatska je svoju prvu neslužbenu utakmicu odigrala 23. lipnja 1907. godine.[3][9] Za vrijeme različiti zajedničkih državnih zajednica, hrvatski su igrači igrali za reprezentacije Kraljevine SHS/Jugoslavije (1919.1941.) te Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1945.1991.).[10]

1940. godine Jozo Jakopić vodio je kao izbornik neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske.[2] Hrvatska je kao neovisna reprezentacija svoj službeni debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez je postao aktivan pridruživši se Fifi 17. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio Rudolf Hitrec odigrala je sveukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica Fife.[3][11] Prvi službeni rezultat kao Fifine članice hrvatska reprezentacija odigrala je 1:1 protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi.[2]

U razdoblju od 1950. do 1956. godine je bila aktivna republička hrvatska nogometna reprezentacija u natjecanjima s ostalim republičkim reprezentacijama, a u jedinom međunarodnom susretu 1956. pobijedila je indonezijsku reprezentaciju. Hrvatski nogometaši su za vrijeme postojanja SFRJ nastupali za jugoslavensku reprezentaciju u svim natjecanjima sve do 1990. godine.[12][13]

Hrvatska je, kao dio Jugoslavije (1918. – 1941.; 1943. – 1991., osvojila 9 medalja:

Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
Europska prvenstva
srebro Francuska 1960. kao dio Jugoslavije
srebro Italija 1968. kao dio Jugoslavije
Olimpijske igre
zlato Rim 1960. kao dio Jugoslavije
srebro Melbourne 1956. kao dio Jugoslavije
srebro Helsinki 1952. kao dio Jugoslavije
srebro London 1948. kao dio Jugoslavije
bronca Los Angeles 1984. kao dio Jugoslavije
Mediteranske igre
zlato Izmir 1971. kao dio Jugoslavije
zlato Split 1979. kao dio Jugoslavije

Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Farskih Otoka 16. svibnja 1991. godine. Samo je još vratar Tomislav Ivković nastupio za Jugoslaviju u utakmici sa Švedskom 4. rujna 1991.[14] Tijekom tog razdoblja obnovljena je hrvatska nogometna reprezentaicja koja je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1[15] bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi izbornik moderne hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije.[16] Iako je Hrvatska još uvijek bila dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske.[17][18]

Sredinom 1992. godine HNS je obnovio članstvo u Fifi te je primljen u članstvo UEFA-e. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj Fifinoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.[7] FIFA i UEFA su kasnile za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja "zbog ratnih okolnosti" pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine, kada su već počele kvalifikacije, pa je na taj način Hrvatska bila onemogućena sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. S druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te time i sva prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja, no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 nije sudjelovala.

Vrijeme izbornika BlaževićaUredi

Miroslav Blažević imenovan je izbornikom 1994. godine i vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela prvom natjecateljskom pobjedom u povijesti, 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.

Prvi natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini.[2] Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine[19] te osvojila svoje prvo Fifino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).[20]

Hrvatska postava 3–5–2 sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović.

Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine. Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0[21] u utakmici koja će ostati upamćena po pogotku Davora Šukera lobom s 20 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere.[22] U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je izgubila od Portugala rezultatom 0:3, ali se svejedno plasirala u četvrtfinalu gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2.[23]

Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile, nakon što je Hrvatska u doigravanju, nakon drugogo mjesta u kvalifikacijskoj skupini, bila bolja od Ukrajine u dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), a izgubila je od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osmini finala susrela se s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska pobijedila 1:0 i našla se u četvrtfinalu, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu Fifine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.[24] Tu utakmicu je Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 pogocima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U polufinalu Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom. Nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo pogodaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat, nakon što je oteo loptu hrvatskom kapetanu Bobanu na 20 m od hrvatskih vratiju. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak nakon što je oteo loptu hrvatskom igraču 25 – 30 m od hrvatskih vratiju, pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2, iako je Francuskoj isključen igrač, pa su zadnjih 20 minuta igrali s igračem manje. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su pobijedili 2:1, a pogotkom u toj utakmici, ukupno šestom na tom natjecanju, Davor Šuker postao je najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka.[25] Hrvatska je u siječnju 1999. godine izborila i treće mjesto na Fifinoj ljestvici što je i njezin najbolji plasman do danas.[7][12] 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od Fife (Best Mover of the Year).[4] Neki inozemni mediji sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih naziva Zlatnom generacijom.[26]

Doček osvajačima brončane medalje organiziran je na zagrebačkom Trgu Francuske Republike gdje ih je dočekalo stotinjak tisuća navijača. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman primio je i odlikovao reprezentativce, članove stožera i logistike reprezentacije: "za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, za osvjedočenu srčanost, požrtvovnost i viteštvo u športskom nadmetanju, u osvajanju 3. mjesta na 16. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.":[27]

Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini za sljedeće Europsko prvenstvo 2000. godine završila na trećem mjestu iza reprezentacija SR Jugoslavije i Republike Irske, ne uspjevši se kvalificirati na to natjecanje.[28] Obje utakmice između hrvatske i jugoslavenske reprezentacije završile su neodlučenim rezultatima. Utakmice su praćene političkim tenzijama navijača obaju momčadi a tijekom utakmice u Beogradu (0:0) dogodili su se i politički prosvjedi.[29] Uzvratna utakmica u Zagrebu završila je rezultatom 2:2.[22]

Vrijeme izbornika JozićaUredi

Izbornik Blažević dao je ostavku u jesen 2000. godine pa je na klupu izabran Mirko Jozić. Hrvatska je ostala neporažena u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Taj turnir započeli su porazom od Meksika nakon kojeg je uslijedila pobjeda od 2:1 protiv finalista Europskog prvenstva iz 2000. godine, Talijana.[30][31] U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je izgubila od Ekvadora (0:1) što joj je onemogućilo prolazak u drugu fazu natjecanja[32] a igrači su uglavnom krivnju svaljivali na pritisak uzrokovan velikim očekivanjima.[33] Jozić je nakon prvenstva dao ostavku i u srpnju 2002. godine na njegovo mjesto dolazi Otto Barić.[34][35]

Vrijeme izbornika BarićaUredi

Pod Barićevim vodstvom igra Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. godine bila je svakojaka a prolazak na to natjecanje osigurala je ponovo nakon doigravanja u dvije utakmice, ovaj put protiv Slovenije (2:1). Dado Pršo postigao odlučujući pogodak u gostima u uzvratnom susretu.[36] Na samom turniru Hrvatska je odigrala 0:0 sa Švicarskom, remizirala i s braniteljima naslova Francuzima (2:2)[37] ali zbog poraza od Engleza (2:4) nije prošla u četvrtfinale.[38] Barićev dvogodišnji ugovor istekao je u srpnju 2004. godine i odlučeno je da neće biti produžen.[39] Barić je afirmirao ustrajni pristup HNS-a da poziva "izvrsne perspektivne" igrače hrvatskog podrijetla koji su igrali po zapadnoeuropskim zemljama da igraju za Hrvatsku.

Vrijeme izbornika KranjčaraUredi

 
Fotografija s utakmice Brazil – Hrvatska odigrane 13. lipnja 2006. godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj. CNN koji je svakoga dana izabirao "Potez dana" (Play of the Day), samo tada umjesto nekog poteza nogometnog terena za "Potez dana" izabrao navijanje hrvatskih navijača na toj utakmici.

Bivši hrvatski reprezentativac Zlatko Kranjčar naslijedio je Barića na mjestu izbornika reprezentacije u srpnju 2004. godine i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006. godine prošao bez poraza[40][41] a također bio optužen za nepotizam zbog izbora svog vlastitog sina, Nike Kranjčara u sastav.[42] Na samom prvenstvu Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od Brazila (0:1)[43] te odigrala neodlučeno s Japanom (0:0) u okršaju u kojem je Darijo Srna promašio jedanaesterac u prvom poluvremenu.[44] Treća utakmica, remi sa Australijom (2:2) u kojoj su čak tri igrača zaradila crvene kartone, potvrdila je ispadanje Hrvatske s još jednog velikog natjecanja u prvom krugu.[45] Ta utakmica će ostati upamćena po pogrešci glavnog suca Grahama Polla koji je pokazao tri žuta kartona hrvatskom reprezentativcu Josipu Šimuniću.[46]

Vrijeme izbornika BilićaUredi

Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. godine izbornika Kranjčara zamijenio sa Slavenom Bilićem.[47] Bilić je u momčad sa sobom doveo i nekoliko igrača[48] i postizao nešto[49][50][51] uključujući i pobjedu 2:0 u svom premijernom nastupu s reprezenacijom u prijateljskoj utakmici protiv Talijana koji su nepunih dva mjeseca prije toga postali svjetskim prvacima na FIFA Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.[52] Unatoč odluci o suspenziji Darija Srne, Ivice Olića i Boška Balabana u prvih par utakmica kvalifikacija zbog njihovog kasnog noćnog provoda izvan kampa reprezentacije,[53] Bilić je svoju momčad vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. godine. Kvalifikacije su završili na prvom mjestu skupine[54] sa samo jednim porazom od Makedonije te posebno istaknutim dvjema pobjedama protiv Engleske reprezentacije koja se između ostalog i zbog toga nije uspjela kvalificirati na završni turnir prvi put nakon 1984. godine.[55]

 
Fotografija s utakmice Hrvatska – Austrija odigrane 8. lipnja 2008. godine za vrijeme Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Nakon što je glavnog napadača Eduarda da Silvu ozlijedio protivnički igrač u Premier ligi, Bilić je bio prisiljen izmijeniti način igre reprezentacije[56][57] pa su u sastav dovedeni Nikola Kalinić i Nikola Pokrivač koji do tada nikad nisu nastupali za nacionalnu momčad.[58][59] Reprezentacija je dobila kritike na račun "loše" igre u pripremnim utakmicama protiv Škotske i Moldove[60][61] a su na samom prvenstvu prvi put u povijesti ostvarili sve tri pobjede u skupini – protiv domaćina Austrije te protiv Njemačke i Poljske čime su na prvom mjestu u skupini izborili četvrtfinale.[62] U četvrtfinalu Hrvatska se susrela s Turskom. Nakon što je utakmica završila 0:0 a Hrvatska povela pogotkom Ivana Klasnića u predzadnjoj minuti drugog produžetka, Turska je uspjela izjednačiti u 122. minuti utakmice pogotkom Semiha Senturka u sudačkoj nadoknadi. Hrvatska je te zadnje minute igrala s igračem manje jer sudac nije dopustio ući u igru hrvatskom igraču kojem se je bila ukazivala pomoć. Nakon toga uslijedili su jedanaesterci koji su odlučivali koja će reprezentacija nastavili natjecanje. Hrvatski reprezentativci potpuno 'odsječenih nogu nakon šokantne završnice' su jedanaesterce i napustili natjecanje nakon rezultata 1:1 (1:3).[63] Uspjeli su do kraja turnira ostati reprezentacija koja je primila najmanje pogodaka na istome (2), imala najmanje izgubljenih utakmica (0) i postigla najraniji pogodak (u četvrtoj minuti prve utakmice protiv Austrije što je također označilo i najraniji pogodak s bijele točke ikada postignut u povijesti Europskih nogometnih prvenstava).[64]

Unatoč glasinama da će dati ostavku,[65][66] izbornik Bilić je produžio svoj ugovor te na taj način postao prvi izbornik nakon Blaževića koji će voditi Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja.[67] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, Hrvatska se ponovno našla s Englezima.[68] Nakon domaće pobjede protiv Kazahstana,[69] Hrvatska je izgubila od Engleske (1:4) kod kuće i na taj način prekinula svoj niz neporaženosti na stadionu Maksimir koji je trajao punih 14 godina[70] te upisala prvi od do sada jedinih pet domaćih kvalifikacijska poraza u povijesti. Tijekom kvalifikacija momčad se mučila s ozljedama raznih igrača pa je uslijedio i poraz 1:5 od Engleske na stadionu Wembley. Iako je u posljednjoj utakmici Hrvatska pobijedila Kazahstan, nije se uspjela kvalificirati na natjecanje jer je Ukrajina – nakon pobjede nad Englezima – također pobijedila Andoru i zauzela drugo mjesto u skupini. Nakon završetka kvalifikacija Bilić je ugovor produžen i on je ostao izbornikom još jedno natjecanje – Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj. Hrvatska je postavljena za nositelja kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj, natjecanja za koje je Hrvatska zajedno s Mađarskom bila kandidat za domaćina što bi im omogućilo izravnu kvalifikaciju. ali se nakon odluke da će se prvenstvo održati u Poljskoj i Ukrajini Hrvatska našla u kvalifikacijskoj skupini F [71] i završili su kvalifikacijski put na drugom mjestu iza Grčke te su morali igrati dokvalifikacijske utakmice s Turskom. Hrvatska je prošla, pobijedivši sveukupno rezultatom 3:0, a sva tri pogotka postignuta u prvoj utakmici odigranoj u Istanbulu. Na završnom torniru Hrvatska je igrala u skupini C u Poljskoj s reprezentacijama Irske, Italije i Španjolske te nakon jedne pobjede (3:1 protiv Irske), jednog neriješenog ishoda (1:1 protiv Italije) te jednog poraza (0:1 od Španjolske) završila natjecanje u skupini. Bilić je podnio ostavku po završetku Eura 2012. kao što je i najavio pred početak tog natjecanja.

Vrijeme izbornika ŠtimcaUredi

Igor Štimac započeo je svoj izbornički mandat domaćim porazom 2:4 na Poljudu od Švicarske dana 15. kolovoza 2012. u sklopu proslave 100. obljetnice osnutka HNS-a. Kvalifikacijski ciklus u skupini pod njegovim vodstvom je započeo (u šest utakmica ostvareno je pet pobjeda i remi s Belgijom a posljednje četiri utakmice su bile – osvojen je samo jedan bod). Pored utakmice sa Švicarskom, odigrane su još četiri prijateljske utakmice (pobjeda protiv Južne Koreje 4:0 6. veljače 2013., poraz od Portugala 1:0 10. lipnja 2013., pobjeda nad Lihteštajnom 3:2 14. kolovoza 2013. te ponovna pobjeda nad Južnom Korejom 2:1 9. rujna 2013.). Nakon poraza od Škotske u Glasgowu 15. listopada 2013. i izborenog doigravanja za SP u Brazilu, Igor je dao svoj izbornički mandat na raspolaganje predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru koji tu ostavku i prihvaća.[72]

Vrijeme izbornika KovačaUredi

Nakon odlaska 15. listopada 2013. Igora Štimca sa izborničke funkcije, Niko Kovač preuzima "A" selekciju u doigravanju za SP u Brazilu.[73] Hrvatska je u dvije utakmice doigravanja protiv Islanda izborila odlazak na SP u Brazilu.[74] Na SP u Brazilu reprezentacija nije prošla skupinu. Praćeno svečanošću otvaranja prvenstva, Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od domaćina Brazila 1:3. Pobijedila je Kamerun 4:0 a ponovno su kobni bili Meksikanci kao i u Japanu 2002. godine, pobjedivši 3:1. Nakon rezultata u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj 2016. godine, Izvršni odbor saveza jednoglasno smjenjuje Niku Kovača s mjesta izbornika.[75]

Vrijeme izbornika ČačićaUredi

U kvalifikacijama za Euro 2016. Hrvatska je igrala u skupini protiv Italije, Bugarske, Norveške, Azerbejdžana i Malte. Nakon neodlučenog remija u gostima protiv Azerbejdžana i gostujućeg poraza od Norveške, u rujnu 2015. godine, Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza jednoglasno je odlučio raskinuti Kovačev ugovor. Nakon smjene Nike Kovača, 21. rujna 2015. Hrvatski nogometni savez je potvrdio kako je Ante Čačić novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.[76][77][78][79]

  „Razgovarali smo i promišljali, mislim da smo došli do najboljeg rješenja. Zadovoljan sam kao i svim prijašnjim izborima. Izabrali smo izbornika koji će voditi Hrvatsku na Europsko i Svjetsko prvenstvo. Ne bi bilo korektno da smo mu dali samo dvije utakmice. Apeliram na zajedništvo, svih segmenata društvo. Ugovor će mu biti do 31.7.2018.[80]

Hrvatska nogometna reprezentacija je pod njegovim vodstvom u predzadnjoj utakmici kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Francuskoj pobijedila Bugarsku 3:0,[81] golovima Perišića na asistenciju Modrića[82] u 2. minuti, Rakitića u 42. minuti[83] i Kalinića u 82. minuti.[84] Hrvatska se plasirala u završnicu završivši kao drugoplasirani skupine H. Pod Čačićevim vodstvom, Hrvatska je srušila rekord u najviše postignutih golova u jednoj utakmici pobjedivši u prijateljskoj utakmici u Rijeci San Marino rezultatom 10-0.

 
Sastav Hrvatske na Euru 2016.

Na Euru 2016. Hrvatska je igrala u skupini D s Turskom, Češkom i braniteljem naslova Španjolskom. Hrvatska je započela natjecanje pobjedom nad Turskom rezultatom 1:0 pogotkom iz voleja Luke Modrića.[85] Sljedeća utakmica bila je protiv Češke. Hrvatska je povela preko Ivana Perišića i udvostručila pogotkom Ivana Rakitića potom je na 2:1 smanjio Milan Škoda. U 86. minuti utakmicu su prekinuli huligani ubacivanjem baklji i "topovskih udara" na teren[86] a jedan "topovski udar" ozlijedio je zaštitara za vrijeme prekida utakmice dok je uklanjao baklje s terena.[87][88] Nakon toga prekida Česi su iskoristili potresenost hrvatskih reprezentativaca te je Tomáš Necid iz jedanaesterca u posljednjoj minuti utakmice postavio konačni rezultat 2:2. Posljednja utakmica u skupini bila je protiv Španjolske koja je povela pogotkom Álvara Morate, Nikola Kalinić i Ivan Perišić svojim pogocima osigurali su Hrvatskoj povijesnu pobjedu i prvo mjesto u skupini, dok je Španjolskoj to prvi put poraz na utakmici europskog prvenstva od 2004.[89][90] Slijedila je utakmica osmine finala s Portugalom koji je se plasirao kao najbolja trećeplasirana ekipa svih skupina.[91] Portugal je pobijedio pogotgom Ricarda Quaresme u završnici drugog produžetka, u 117. minuti nakon što je Ivan Perišić u prethodnom napadu glavom pogodio stativu, izbacivši Hrvatsku s turnira.[92] Nakon prvanstva, kapetan Darijo Srna najavio je povlačenje iz međunarodnog nogometa, skupivši rekordna 134 nastupa za reprezentaciju. Luka Modrić najavljen je kao njegov nasljednik za kapetana momčadi.[93][94]

Hrvatska je započela kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo vodeći svoju skupinu neporažena i bez primljenog pogotka prva tri kola utakmica. Uzastopni porazi od Islanda i Turske kao i remi protiv Finske izazvali su negodovanje javnosti protiv izbornika Ante Čačića.[95][96] Zamijenio ga je Zlatko Dalić koji je vodio momčad do pobjede protiv Ukrajine 2:0 u Kijevu[97] osiguravši mjesto u dokvalifikacijama protiv Grčke. Hrvatska se kvalificirala pobijedom u Zagrebu rezultatom 4:1, te neriješenim 0:0 u Grčkoj.[98][99]

Vrijeme izbornika DalićaUredi

 
Luka Modrić – kapetan reprezentacije

Na Svjetskom prevenstvu u Rusiji, Hrvatska je u prvoj utakmici pobijedila Nigeriju rezultatom 2:0 autogolom Eteba i pogotkom Modrića iz jedanaesterca nakon čega je uslijedila pobjeda 3:0 protiv Argentine pogodcima Rebića, Modrića i Rakitića koja je tada bila 5. na Fifinoj ljestvici. U zadnjoj utakmici u skupini Hrvatska je sa 2:1 pobijedila Island. Hrvatsku je u toj utakmici u vodstvo doveo Milan Badelj nakon čega je s jedanaest metara izjednačio Gylfi Sigurðsson da bi Vatrenima u posljednjoj minuti susreta pobjedu donio Ivan Perišić. Hrvatska je nakon 20 godina prošla skupinu na SP-u te prvi puta u povijesti sa stopostotnim učinkom. Hrvatska je u osmini finala igrala protiv Danske. Danska je povela već u 1. minuti pogotkom Jorgesena a tri minute kasnije uzvratio je Mario Mandžukić. U 115. minuti danski vratar Kasper Schmeichel obranio je jedanaesterac Luki Modriću nakon čega je utakmica završila neriješeno i uslijedilo je izvođenje jedanaesteraca. Za Hrvatsku su pogađali Kramarić, Modrić i Rakitić dok je udarce Badelja i Pivarića zaustavio danski vratar. Za Dansku su pogodili Kjær i Krohn-Dehli dok je hrvatski vratar Danijel Subašić zaustavio udarce Eriksena, Schönea i Jørgensena. Uslijedio je četvrtfinalni dvoboj s domaćinima Rusima. U toj utakmici domaćina je u vodstvo doveo Denis Čerišev a zatim izjednačio je Kramarić. Hrvatska je došla do preokreta u 101. minuti pogotkom Domagoja Vide a Rusi su se vratili u 115. minuti pogotkom Márija Fernandesa. U lutriji jedanaesteraca za Hrvatsku su pogađali Brozović, Modrić, Vida i Rakitić dok je Kovačićev udarac obranio Igor Akinfejev. Za Rusiju su zabili Dzagojev, Ignaševič i Kuzjajev; udarac Smolova obranio je Subašić dok je Fernandes pucao pokraj gola. U polufinalnom ogledu Englezi su poveli pogotkom Trippiera u 5. minuti, a izjednačio je Perišić u 68. minuti, da bi u 109. minuti pobjedu Hrvatskoj donio Mario Mandžukić. Dalićevi izabranici time su nadmašili najveći dotadašnji postignuće onaj "Brončane generacije" iz 1998. plasiravši se u finale svjetskog prvenstva prvi put u povijesti. U finalu SP-a čekala je Francuska. Francuzi su poveli autogolom Marije Mandžukića nakon, prekršaja nad Griezmannom u 19. minuti do 10 minuta poslije izjednačio Perišić. No za Francusku su redom zabili Griezmann iz jedanaesterca u 38 minuta, koji je sudac dosudio nakon konzultacija s VAR-om, Pogba u 59. i Mbappé u 65. minuta. Poraz je ublažio Maria Mandžukića u 69. minuti. Hrvatska je osvojila svoje prvo srebro u povijesti a najboljim igračem SP-a proglašen je Luka Modrić.

Ciklus nakon prvenstva započeo je 1:1 remijem protiv Portugala u prijateljskoj utakmici (što je bila prva utakmica u kojoj je Hrvatska zabila pogodak i nije izgubila od te reprezentacije) nakon čega je uslijedio poraz od Španjolske (0:6) na početku novog natjecanja – Lige nacija u Elcheu što najteži poraz u povijesti reprezentacije do danas. U istom natjecanju Hrvatska je remizirala s Engleskom na Rujevici (0:0), pobijedila Španjolsku na Maksimiru (3:2) gdje je svoja prva i jedina dva pogotka za reprezentaciju postigao je Tin Jedvaj te je poražena od Engleske (1:2) na Wembleyju u utakmici u kojoj je Hrvatska povela pogotkom Andreja Kramarića no Englezi su preokrenuli pogocima Lingarda i Kanea.

Uslijedile su kvalifikacije za EURO 2020. Hrvatska je bila smještena u skupinu sa Slovačkom, Mađarskom, Azerbajdžanom i Walesom. Hrvatska je uspjela proći skupinu kao prva sa 5 pobjeda, 2 neriješena i jednim porazom. Dalić je tako postao prvi izbornik nakon Blaževića koji je odveo Hrvatsku i na svjetsko i na europsko prvenstvo.

ImidžUredi

Ime, dresovi i treninziUredi

 
Službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je 1990. godine Miroslav Šutej

Službena Fifina skraćenica imena hrvatske nogometne reprezentacije je CRO i taj se akronim upotrebljava kako bi se reprezentacija identificirala u Fifi i medijima.[100] Druga skraćenica koja se upotrebljava je i HRV.[101] Nadimak hrvatske nogometni reprezentacije je Vatreni. Tvorac tog imena je hrvatski književnik iz Samobora Josip Prudeus.[102] U vrijeme kada je momčad vodio Slaven Bilić drugi nadimak im je i Bilić Boysi.[103]

Prvi službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej 1990. godine. Premda je promijenjen otkad je službeni sponzor postao Nike, dres je uglavnom zadržao nacionalni identitet. Također, hrvatska šahovnica, prisutna i na grbu Republike Hrvatske, kao i na dresu nogometne reprezentacije koristi se sve češće i na dresovima u ostalim športovima – bilo momčadskim ili pojedinačnim.[16]

Dresovi kroz povijestUredi

 
 
 
 
 
Prvi nastup 1940.
 
 
 
 
 
 
 
 
1996. – 1997. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
1998. – 2000. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
2000. – 2002. komplet I
 
 
 
 
 
 
2002. – 2004. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
2004. – 2006. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
2006. – 2008. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
Prvi nastup 1990.
 
 
 
 
 
 
 
 
1996. – 1997. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
1998. – 2000. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
2000. – 2002. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
 
2002. – 2004. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
 
2004. – 2006. komplet II
 
 
 
 
 
 
2006. – 2008. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
 
2008. – 2010. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
2010. – 2012. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
2012. – 2014. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
2014. – 2016. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2016. – 2018. komplet I
 
 
 
 
 
 
2018. – 2020. komplet I
 
 
 
 
 
 
 
 
2020. – 2022. komplet I
 
 
 
 
 
 
2008. – 2010. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
 
2010. – 2012. komplet II
 
 
 
 
 
 
2012. – 2014. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
2014. – 2016. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
2016. – 2018. komplet II
 
 
 
 
 
2018. – 2020. komplet II
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2020. – 2022. komplet II

StadioniUredi

 
Stadion Maksimir na kojem hrvatska nogometna reprezentacija igra veliku većinu svojih domaćih utakmica.

Većinu domaćih utakmica hrvatska nogometna reprezentacija igra na stadionu Maksimir u Zagrebu. Stadion je izgrađen 1912. godine, a obnovljen 1997. godine. Ime je dobio po kvartu u kojem se nalazi – Maksimiru.[104] Na njemu je hrvatska reprezentacija do danas odigrala najviše utakmica, a bio je i domaćin prve kvalifikacijske utakmice protiv Litve[2] Hrvatski nogometni savez i Vlada dogovorili su daljnja poboljšanja stadiona (uključujući i povećanje broja sjedala s postojećih 40-tak tisuća) koja će ga učiniti najskupljim nogometnim stadionom na svijetu.[104][105] Međutim, 2008. godine UEFA je zaprijetila da će ograničiti broj domaćih navijača koji će moći gledati utakmice svoje reprezentacije zbog navijačkih nereda koji su se dogodili tijekom Europskog prvenstva te godine.[106] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije odobrio završne planove obnove stadiona 2008. godine, a jedan od glavnih razloga bili su veliki troškovi; od prosinca 2008. godine obnavljanje stadiona je odgođeno do daljnjega. Uz sve to, potres koji je pogodio Zagreb dana 22. ožujka 2020. godine je dodatno narušio statiku dotrajalog stadiona te se očekuje da se postojeći stadion sruši i sagradi novi.;[107][108]

Osim u Zagrebu, hrvatska reprezentacija domaće utakmice igra i u drugim gradovima. Najčešće u Splitu gdje se igra na stadionu Poljud koji je bio domaćin nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko prvenstvu 1998. godine. Od prve utakmice 1995. godine protiv Italije koja je završila neodlučenim 1:1 rezultatom, Hrvatska nije uspjela pobijediti u službenoj FIFA utakmici na Poljudu. Zbog ove činjenice je Poljud nazivan ukletim.[109] Ta kletva napokon je prekinuta u lipnju 2011. godine kada je Hrvatska pobijedila Gruziju rezultatom 2:1. Reprezentacija je nekoliko kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica odigrala i u Rijeci na stadionima Kantrida i Rujevica (gdje je do danas još uvijek neporažena), na stadionu Gradski vrt u Osijeku te na stadionu Varteks u Varaždinu.

Statistika rezultata na domaćim stadionimaUredi

Od prve službene utakmice (17. listopada 1990. godine protiv reprezentacije SAD-a) do danas, Hrvatska je svoje domaće oglede igrala na sveukupno jedanaest stadiona u devet gradova.

Stadion Grad Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Po. Pr. Bodovi po utakmici
Stadion Maksimir Zagreb 66 45 15 6 137 44 2,27
Stadion Poljud Split 15 3 7 5 20 21 1,07
Stadion Gradski vrt Osijek 12 10 2 0 32 8 2,67
Stadion Kantrida Rijeka 11 10 1 0 19 4 2,82
Stadion Varteks Varaždin 8 5 2 1 17 5 2,13
Stadion Rujevica Rijeka 7 5 2 0 20 3 2,33
Stadion Aldo Drosina Pula 5 4 0 1 12 6 2,40
Stadion HNK Cibalia Vinkovci 1 1 0 0 5 0 3,00
Stadion Kranjčevićeva Zagreb 1 1 0 0 3 0 3,00
Gradski stadion Koprivnica 1 1 0 0 1 0 3,00
Stadion Šubićevac Šibenik 1 0 1 0 2 2 1,00
Gradski stadion Velika Gorica 1 0 1 0 1 1 1,00
Ukupno 129 85 31 13 269 94 2.22

Ažurirano: 08. rujna 2021.

NavijačiUredi

Najprominentniji navijači hrvatske reprezentacije su navijači nogometnih klubova Hajduka iz Splita te Dinama iz Zagreba koji u hrvatskoj nogometnoj ligi imaju najveći broj navijača.[110] Zbog rivalstva ovih dviju navijačkih skupina – Bad Blue Boysa iz Zagreba i Torcide iz Splita – obje su bile povezane s huliganskim nemirima tijekom utakmica ova dva kluba,[111][112] premda nasilje između njih do danas nije zabilježeno na utakmicama reprezentacije. Nogometna reprezentacija Hrvatske veliku potporu ima i od Hrvata koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini, prvenstveno od navijača nogometnog kluba HŠK Zrinjski Mostar koji su poznati pod imenom Ultras-Zrinjski.[113] Hrvatske navijače gotovo uvijek prati slogan Uvijek Vjerni kako se također zvao i nekadašnji Klub navijača hrvatske nogometne reprezentacije. [114]

 
Jedno od glavnih okupljališta hrvatskih navijača je svakako Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Fotografija prikazuje navijače tijekom utakmice Hrvatska – Njemačka odigrane 12. lipnja 2008. godine u sklopu Europskog nogometnog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Međutim, ponašanje navijača na međunarodnim utakmicama dovelo je i do mnogih sankcija protiv reprezentacije. Hrvatska je bila kažnjena pod prijetnjom izbacivanja iz UEFA-inih natjecanja zbog rasističkog ponašanja navijača tijekom Europskog prvenstva 2004. godine.[115] U više navrata zabilježeno je opiranje navijača pravilima sigurnosti. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine jedan navijač je pobjegao osiguranju i prišao igračima ulaskom direktno na teren; bio je uhićen zbog smetanja posjeda.[116] Tijekom prijateljske utakmice s Italijom u Livornu, mala grupa hrvatskih navijača stojeći na tribinama napravila je znak Svastike kao odgovor na to što su talijanski navijači mahali s komunističkim zastavama; UEFA je kaznila Hrvatski nogometni savez zbog incidenta.[115][117] Slični događaji zabilježeni su tijekom Europskog prvenstva 2008. godine; UEFA je ponovno kaznila Hrvatsku zbog isticanja rasističkih banera u utakmici protiv Turske,[118] a FIFA je kaznila HNS zbog rasističkog vrijeđanja engleskog igrača Emila Heskeyja 10. rujna 2008. godine.[119]

Hrvatski navijači vrlo često upotrebljavaju baklje bilo da je riječ o utakmicama domaćeg prvenstva ili na međunarodnim utakmicama[120][121][122] što prema riječima bivšeg reprezentativca Igora Štimca i sadašnjeg reprezentativca Luke Modrića dodatno motivira kompletnu momčad.[123][124] Međutim, bakljade su zabranjene pa je hrvatska reprezentacija dodatno više puta kažnjavana zbog toga. Hrvatski navijači također su ušli u sukob s Turcima tijekom Europskog prvenstva 2008. godine u utakmici s turskom nogometnom reprezentacijom. Osiguranje je bilo dodatno pojačano u vrijeme kada su se hrvatski i turski navijači okupljali u Beču nedugo prije početka utakmice četvrtfinala tog turnira; nakon utakmice hrvatski navijači odupirali su se policiji i ušli u sukobe s turskim navijačima.[125]

Javno mnijenjeUredi

Nogomet je najpopularniji šport u Hrvatskoj[126] i odigrao je važnu ulogu u stjecanju nezavisnosti tijekom raspada Jugoslavije. Domoljublje je naraslo tijekom stvaranja reprezentacije u ranim 1990-im, za vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Natječući se odvojeno u službenim i neslužbenim utakmicama, reprezentacija je osnažila jedinstvo hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.[127] Nadalje, Tuđmanov odnos s reprezentacijom je postao važna karika u jačanju i jedinstvu hrvatske države i naroda. Nakon do tada najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Tuđman je izjavio da "nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi".[127] Jednoglasna podrška reprezentaciji je narasla usporedno s odobravanjem državnog vrha. Franjo Tuđman je održavao snažan odnos s reprezentacijom i zahvalio joj na doprinosu u stvaranju neovisne i suverene hrvatske države. Američki političar i diplomat Strobe Talbott predvidio je da će jačanje hrvatskog nogometa ovisiti od samog naroda.[128] Reprezentaciju je nakon osvajanja brončane medalje u Francuskoj 1998. dočekalo je oko 100.000 navijača, među kojima je bio i predsjednik Tuđman. Tuđman je govorio u ime navijača hvaleći nastupe hrvatskih reprezentativaca.

  „Čini mi osobito zadovoljstvo da kao državni poglavar, u ime hrvatskog državnog vodstva, mogu čestitati hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na velebnim rezultatima, koje je postigla na svjetskom nogometnom prvenstvu. Tim ste dragi nogometaši, dali velik prilog svojoj Hrvatskoj, onoj Hrvatskoj, koja je bila s vama kao što ste se uvjerili danas u Zagrebu. Velikim rezultatima koje ste postigli na Svjetskom prvenstvu dali ste veliki prilog poznavanju Hrvatske u svijetu i podizanju njezina ugleda. Bili ste jedinstveni sa svojim nacionalnim bićem, sa domovinskom i iseljenom Hrvatskom, s vama je bilo svih osam milijuna Hrvata za sve vrijeme dok ste vodili sportske bitke. Dali ste svoj prilog svojoj domovini i neka vas uspjesi koje ste postigli obvezuju na daljnje napore, neka ti uspjesi služe i kao uzor mladim naraštajima.”

Tadašnji hrvatski izbornik Miroslav Ćiro Blažević je zahvalio predsjedniku Tuđmanu na uručenim odlikovanjima dodijeljenim za uspjeh reprezentacije, dok je kapetan Zvonimir Boban u ime svojih suigrača zahvalio Tuđmanu, koji im je, prema njegovim riječima, omogućio da igraju za njihovu Hrvatsku i stvorio njihovu Hrvatsku.

Pred Europsko prvenstvo 2008. godine, izbornik Slaven Bilić i njegov rock sastav Rawbau su izdali singl, "Vatreno ludilo", koji je podsjetio na slavne pobjede tijekom Svjetskog prvenstva 1998. godine i pohvalio današnje ambicije. Pjesma se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.[129][130][131] reprezentacija je dobila nadimak Bilić boysi.[103] Ostali hrvatski glazbenici, kao što su Dino Dvornik, Connect, Prljavo kazalište i Baruni snimili su pjesme u znak podrške reprezentaciji, među kojima su: "Malo nas je, al' nas ima", "Samo je jedno", "Moj dom je Hrvatska", "Srce vatreno" i "Neka pati koga smeta".

Reprezentacija je prihvatila pjesmu "Lijepa li si", koju pjeva Marko Perković Thompson. U izboru slušatelja Narodnog radija povodom 20. godina hrvatske državnosti, pjesma je proglašena najljepšom domoljubnom pjesmom. "Lijepa li si" podsjeća na hrvatsku himnu, "Lijepa naša domovino".

NatjecanjimaUredi

Svjetsko prvenstvoUredi

Premda je postala službenom članicom Fife 1992. godine, nije mogla nastupiti na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1994. godine budući su kvalifikacije za to natjecanje započele prije njezinog službenog početka članstva.[132] Hrvatska nogometna reprezentacija se kvalificirala i nastupila na pet svjetskih nogometnih prvenstava od kada sudjeluje u kvalifikacijama i propustila je samo ono u Južnoj Africi 2010. godine. Do danas je njezini najbolji nastupi osvojeno drugo mjesto u Rusiji 2018. godine., te treće mjesto u Francuskoj 1998. Na ostalim svjetskim prvenstvima na kojima je nastupila, reprezentacija je završila nastup nakon razigravanja po skupinama.

Prvenstvo Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
  Francuska 1998.   3. mjesto 7 5 0 2 11:5
    Južna Koreja i Japan 2002. 1. krug (23. mjesto) 3 1 0 2 2:3
  Njemačka 2006. 1. krug (22. mjesto) 3 0 2 1 2:3
  Južna Afrika 2010. nisu se kvalificirali
  Brazil 2014. 1. krug (19. mjesto) 3 1 0 2 6:6
  Rusija 2018.   2. mjesto 7 4 2 1 14:9
  Katar 2022.
      Kanada, Meksiko, SAD 2026.
Ukupno 5 završnica / 6 natjecanja 23 11 4 8 35:26

Europsko prvenstvoUredi

Od dosadašnjih sedam natjecanja na koje se mogla kvalificirati od kada je članica UEFA-e Hrvatska je propustila samo jedno, ono 2000. u Beligiji i Nizozemskoj. Najbolji rezultati ostvareni su četvrtfinala u prvom nastupu na prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te ponovno četvrtfinala na prvenstvu održanom u Austriji i Švicarskoj 2008. godine. Hrvatski nogometni savez je skupa s Mađarskim podnio službenu kandidaturu za zajedničko domaćinstvo ovih dviju država za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine, ali su za domaćina tog prvenstva na kraju izabrane Poljska i Ukrajina. [133]

Prvenstvo Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
  Engleska 1996. Četvrtfinale (7. mjesto) 4 2 0 2 5:5
    Belgija i Nizozemska 2000. nisu se kvalificirali
  Portugal 2004. 1. krug (13. mjesto) 3 0 2 1 4:6
    Austrija i Švicarska 2008. Četvrtfinale (5. mjesto) 4 3 1 0 5:2
    Poljska i Ukrajina 2012. 1. krug (10. mjesto) 3 1 1 1 4:3
  Francuska 2016. Osmina finala (9. mjesto) 4 2 1 1 5:4
  Europa 2020. Osmina finala (14.mjesto) 4 1 1 2 7:8
Ukupno 6 završnica / 7 natjecanja 22 9 6 7 30:28

UEFA Liga nacijaUredi

Sezona Liga Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz. Ukupno
  2018./19. A Skupina (3.mjesto) 4 1 1 2 4:10 9. mjesto
  2020./21. A Skupina (3.mjesto) 6 1 0 5 9:16 12. mjesto
Ukupno 2 sezone 10 2 1 7 13:26

Manji turniriUredi

Turnir Rezultat Uta. Pob. Ner. Por. Gol-raz.
  Maroko 1996. Turnir kralja Hassana II. 1.mjesto 2 0 2 0 3:3
  Japan 1997. Kirin kup[134] 2. mjesto 2 0 1 1 4:5
  Južna Koreja 1999. Korea kup 1.mjesto 3 1 2 0 5:4
  Hong Kong 2006. Carlsberg kup 3. mjesto 2 1 0 1 4:2
  Kina 2017. China Cup 4. mjesto 2 0 2 0 2:2
  Katar 2020. Qatar Airways Turnir otkazano* - - - - -
Ukupno 2 naslova 11 2 7 2 18:16

* Qatar Airways Turnir odgođen zbog pandemije COVID-19

Fifina ljestvicaUredi

Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati ovu tablicu, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu, s obzirom da je tek par mjeseci prije postala članom Fife. Svjetsko prvenstvo 1998. odvelo je Hrvatsku na četvrto mjesto odmah nakon turnira, čineći je momčadi s najvećim napretkom u povijesti Fifine ljestvice. Najbolje mjesto Hrvatska je držala početkom 1999. godine (3.mjesto). [135][136]

Zbog svojih uspješnih rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska je reprezentacija od Fife dobila dva priznanja (Mover of the Year) i jedina je reprezentacija do danas kojoj je to uspjelo dva puta.[4]

U tablicama su prikazani najbolji plasmani u pojedinoj godini: [137]

1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021.
113 116 61 39 22 19 4 3 7 14 19 20 19 19 15 6 5 7 9 8 8 4 14 13 14 14 4 4 6 11

Fifina ljestvica na završetku godine

1992. 1993. 1994. 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020. 2021.
113 122 62 41 24 19 4 9 18 19 32 20 23 20 15 10 7 10 10 8 10 16 19 18 14 17 4 6 11 18

Razni rekordiUredi

Izbornici (od 1990.)Uredi

Izbornik Razdoblje Ukupno utakmica Pobjede Neodlučeni Porazi Postotak pobjeda Bodovi po utakmici Uspjesi
Jerković, DražanDražan Jerković 1990. – 1991. 3 3 0 0 100 3
Poklepović, StankoStanko Poklepović 1992. 4 1 1 2 25 1
Marković, VlatkoVlatko Marković 1993. 1 1 0 0 100 3
Blažević, MiroslavMiroslav Blažević 1994. – 2000. 72 33 24 15 45,83 1,71 Engleska 1996. – četvrtfinale
Francuska 1998. - 3. mjesto
Ivić, TomislavTomislav Ivić 16. studenog 1994. 1 1 0 0 100 3
Jozić, MirkoMirko Jozić 2000. – 2002. 18 9 6 3 50 1,83 Japan i Južna Koreja 2002. – grupna faza
Barić, OttoOtto Barić 2002. – 2004. 24 11 8 5 45,83 1,7 Portugal 2004. – grupna faza
Kranjčar, ZlatkoZlatko Kranjčar 2004. – 2006. 25 11 8 6 44 1,64 Njemačka 2006. – grupna faza
Bilić, SlavenSlaven Bilić 2006. – 2012. 65 42 15 8 64,61 2,2 Austrija i Švicarska 2008. – četvrtfinale
Poljska i Ukrajina 2012. – grupna faza
Štimac, IgorIgor Štimac 2012. – 2013. 15 8 2 5 53,33 1,73 4. mjesto na Fifinoj ljestvici 11. travnja 2013.
Kovač, NikoNiko Kovač 2013. – 2015. 19 10 5 4 52,63 1,84 Brazil 2014. – grupna faza
Čačić, AnteAnte Čačić 2015. – 2017. 25 15 6 4 60 2,04 Francuska 2016. – osmina finala
Dalić, ZlatkoZlatko Dalić 2017. – danas 50 23 11 16 46,00 1,60 Rusija 2018. – finale (2. mjesto)
Europa 2020. – osmina finala
Ukupno 322 168 86 68 52,17 1,83

Igrači s najviše nastupaUredi

# Ime Reprezentacija Nastupi Golovi
1 Luka Modrić 2006. – 142 18
2 Darijo Srna 2002. – 2016. 134 22
3 Stipe Pletikosa 1999. – 2014. 114 0
4 Ivan Perišić 2011. – 107 30
5 Ivan Rakitić 2007. – 2020. 106 15
6 Josip Šimunić 2001. – 2013. 105 3
7 Ivica Olić 2002. – 2015. 104 20
8 Vedran Ćorluka[141] 2006. – 2018. 103 4
9 Dario Šimić 1996. – 2008. 100 3
10 Domagoj Vida 2010. – 94 4
11 Mario Mandžukić 2007. – 2018. 89 33
12 Robert Kovač 1999. – 2009. 84 0
13 Niko Kovač 1996. – 2008. 83 14
14 Robert Jarni 1990. – 2002. 81 1
Niko Kranjčar 2004. – 2013. 81 16

Najbolji strijelciUredi

# Ime Reprezentacija Golovi Nastupi
1 Davor Šuker[22] 1990. – 2002. 45 69
2 Mario Mandžukić 2007. – 2018. 33 89
3 Ivan Perišić 2011. – 30 107
4 Eduardo da Silva 2004. – 2014.1 29 64
5 Darijo Srna 2002. – 2016. 22 134
6 Ivica Olić 2002. – 2015. 20 104
7 Luka Modrić 2006. – 18 142
8 Niko Kranjčar 2004. – 2013. 16 81
9 Nikola Kalinić 2008. – 2018. 15 42
Ivan Rakitić 2007. – 2020. 15 106
Goran Vlaović 1992. – 2002. 15 51
12 Niko Kovač 1996. – 2008. 14 83
Andrej Kramarić 2014. – 14 61
14 Mladen Petrić 2001. – 2013. 13 45
Franjo Wölfl 1941. – 1944. 13 18
16 Zvonimir Boban 1990. – 1999. 12 51
Ivan Klasnić 2004. – 2011. 12 41

Napomene:

  • 1 Do 23. veljače 2008., kad mu je Martin Taylor slomio nogu, od 2004. do 2007. postigao je 13 pogodaka za reprezentaciju (u nepune dvije godine, veljača 2006. – listopad 2007., skoro 7 godišnje). Nakon rehabilitacije, postigao je 16 pogodaka u 5 godina (3,2 godišnje). Ni u klupskom nogometu nikad više nije bio tako učinkovit strijelac kao što je bio prije ozljede.

Ostala priznanjaUredi

SastavUredi

Zadnji put ažurirano 4. rujna 2021. nakon utakmice protiv Slovačke

0#0 Poz. Igrač Datum rođenja (dob) Nastupi Golovi Klub
1 1G Dominik Livaković (1995.-01-09) 9. siječnja 1995. (26 god.) 26 0   Dinamo Zagreb
12 1G Ivica Ivušić (1995.-02-01) 1. veljače 1995. (26 god.) 2 0   Osijek
23 1G Simon Sluga (1993.-03-17) 17. ožujka 1993. (28 god.) 3 0   Luton Town

2 2B Filip Uremović (1997.-02-11) 11. veljače 1997. (24 god.) 6 0   Rubin Kazanj
3 2B Borna Barišić (1992.-11-10) 10. studenog 1992. (28 god.) 22 1   Rangers
5 2B Duje Ćaleta-Car (1996.-09-17) 17. rujna 1996. (24 god.) 18 0   Marseille
6 2B Dejan Lovren (4. kapetan) (1989.-07-05) 5. srpnja 1989. (32 god.) 69 4   Zenit Sankt Peterburg
16 2B Mile Škorić (1991.-06-19) 19. lipnja 1991. (30 god.) 6 0   Osijek
20 2B Borna Sosa (1998.-01-21) 21. siječnja 1998. (23 god.) 2 0   VfB Stuttgart
21 2B Domagoj Vida (vice-kapetan) (1989.-04-29) 29. travnja 1989. (32 god.) 94 4   Beşiktaş
22 2B Josip Juranović (1995.-08-16) 16. kolovoza 1995. (26 god.) 13 0   Celtic

7 3V Luka Ivanušec (1998.-11-26) 26. studenog 1998. (22 god.) 8 1   Dinamo Zagreb
8 3V Mateo Kovačić (1994.-05-06) 6. svibnja 1994. (27 god.) 74 3   Chelsea
10 3V Nikola Vlašić (1997.-10-04) 4. listopada 1997. (23 god.) 29 7   West Ham United
11 3V Marcelo Brozović (1992.-11-16) 16. studenog 1992. (28 god.) 66 7   Internazionale
13 3V Nikola Moro (1998.-03-12) 12. ožujka 1998. (23 god.) 0 0   Dinamo Moskva
15 3V Mario Pašalić (1995.-02-09) 9. veljače 1995. (26 god.) 30 5   Atalanta
17 3V Lovro Majer (1998.-01-17) 17. siječnja 1998. (23 god.) 2 0   Rennes

4 4N Ivan Perišić (3. kapetan) (1989.-02-02) 2. veljače 1989. (32 god.) 107 30   Internazionale
9 4N Andrej Kramarić (1991.-06-19) 19. lipnja 1991. (30 god.) 61 14   1899 Hoffenheim
14 4N Marko Livaja (1993.-08-26) 26. kolovoza 1993. (28 god.) 7 1   Hajduk Split
18 4N Mislav Oršić (1992.-12-29) 29. prosinca 1992. (28 god.) 13 1   Dinamo Zagreb
19 4N Antonio Čolak (1993.-09-17) 17. rujna 1993. (27 god.) 3 0   Malmö


Stručni stožerUredi

Pozicija Ime[142]
Izbornik   Zlatko Dalić
Treneri   Ivica Olić
  Dražen Ladić
  Vedran Ćorluka
Trener vratara   Marjan Mrmić
Kondicijski trener   Luka Milanović
Video analitičar   Marc Rochon
Opservatori   Nikola Jerkan
  Ognjen Vukojević
Fizioterapeuti   Nenad Krošnjar
  Nderim Redžaj
  Goran Beloglavec
  Miroslav Jamnić
Doktori   Saša Janković
  Eduard Rod
Team managerica   Iva Olivari
Povjerenik za sigurnost   Miroslav Marković
Glasnogovornik   Tomislav Pacak
Kuhar   Tomica Đukić
Ekonomi   Mladen Pilčić
  Goran Vincek
  Dennis Lukančić

Također pogledajteUredi

IzvoriUredi

  1. The FIFA/Coca-Cola World Ranking – Ranking Table – FIFA.com (engleski). FIFA. 27. svibnja 2021. Pristupljeno 27. svibnja 2021.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Kramarsic, Igor/Puric, Bojan. Croatia International matches. rsssf.com. Pristupljeno 14. srpnja 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. 3,0 3,1 3,2 Goal Programme – Croatian Football Federation - 2006. FIFA.com. 17. srpnja 2008. Pristupljeno 4. rujna 2008.
  4. 4,0 4,1 4,2 FIFA Best Mover of the Year awards. FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2008. Pristupljeno 23. srpnja 2008. Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "croatiamover" definirano više puta s različitim sadržajem
  5. Croatia follow in golden footsteps. FIFA.com. 7. kolovoza 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  6. Croatia eyeing top ten. FIFA.com. 3. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  7. 7,0 7,1 7,2 Croatia – FIFA World Rankings. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  8. Bach, N. Nenad. 23. studenoga 2007. In 1880 local Croatian young men began to play football in Zupanja. Croatian World Network. Pristupljeno 6. rujna 2008.
  9. (češki) SK Slavia Praha
  10. Ramet 2005., str. 171.
  11. Povijest Hrvatskog Nogometnog Saveza (Hrvatski). H-R. 25. rujna 2007. Pristupljeno 19. kolovoza 2008.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  12. 12,0 12,1 Longman, Jere. 6. srpnja 1998. World Cup '98; Croatia and Its Fortunate Sons. The New York Times. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  13. 1990 FIFA World Cup squads – Yugoslavia. FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2012. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  14. Yugoslavia National Team List of Results 1990–1999. rsssf.com. Pristupljeno 19. srpnja 2008.
  15. Aljosa Asanovic – International appearances. rsssf.com. Pristupljeno 20. srpnja 2008.
  16. 16,0 16,1 Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. srpnja 2012. Pristupljeno 17. veljače 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  17. Croatia – International matches 1990–1995. rsssf.com. Pristupljeno 18. srpnja 2008.
  18. Croatia Marks Independence Day for First Time. Southeast European times. Pristupljeno 21. srpnja 2008.
  19. 1996 European Championship - Qualifying. TheFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2005. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  20. Best Mover of the Year. fifa.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2008. Pristupljeno 11. prosinca 2008.
  21. Šuker stars as Danes downed. European Championships archive. UEFA.com. 16. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. travnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  22. 22,0 22,1 22,2 22,3 Islamović, Elvir. 1. travnja 2008. Suker: a man with the Midas touch. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. svibnja 2008. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
  23. Germany overcome ten-man Croatia. European Championships archive. UEFA.com. 23. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. svibnja 2008. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  24. FIFA/Coca-Cola World Ranking. FIFA.com. 20. svibnja 1998. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2018. Pristupljeno 10. prosinca 2008.
  25. Zidane lights the blue-touch paper for France. FIFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2013. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  26. Campbell, Alan. 2. rujna 2001. The Golden Generation beginning to show their age. The Sunday Herald. Pristupljeno 25. srpnja 2008.
  27. narodne-novine.nn.hr: Odluka Predsjednika Republike Hrvatske o odlikovanjima; objavljeno 15. srpnja 1998.; pristupljeno: 7. veljače 2021.
  28. Sport: Football Euro 2000 qualifying group tables. BBC News. 10. listopada 1999. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  29. Draw for Balkan rivals. BBC News. 18. kolovoza 1999. Pristupljeno 25. srpnja 2008.
  30. 2002 FIFA World Cup Korea/Japan Preliminaries. FIFA.com. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  31. Croatia punish Italy. BBC Sport. 8. lipnja 2002. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  32. Ecuador end Croatia hopes. BBC Sport. 13. lipnja 2002. Pristupljeno 10. kolovoza 2008.
  33. Croatia blame pressure. BBC Sport. 13. lipnja 2002. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  34. Jozic to step down. BBC Sport. 16. lipnja 2002. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  35. Baric leads Croatian charge. BBC Sport. 26. svibnja 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  36. Euro 2004 Qualifying Group Eight. BBC Sport. 11. listopada 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  37. Croatia 2–2 France. BBC News. 17. lipnja 2004. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  38. England 4–2 Croatia. BBC News. 21. lipnja 2004. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  39. Baric to step down. BBC News. 27. svibnja 2004. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  40. Former striker Kranjcar hired to lead Croatia to World Cup. CNN Sports Illustrated. 13. srpnja 2004. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
  41. 2006 World Cup qualifying standings. FIFA.com. Pristupljeno 22. srpnja 2008.
  42. Mcdermott, Scott. 23. ožujka 2008. Croatia Fans Hate Me But I'd Never Quit Says Niko Kranjcar. The Sunday Mail. Pristupljeno 1. rujna 2008.
  43. 2006 FIFA World Cup – Brazil vs Croatia match report. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  44. 2006 FIFA World Cup – Croatia vs Japan match report. FIFA.com. Pristupljeno 11. kolovoza 2008.
  45. Croatia 2–2 Australia. BBC Sport. 22. lipnja 2006. Pristupljeno 19. listopada 2008.
  46. Biggs, Alan/Kelso, Paul. 24. lipnja 2006. Poll's career on the line after Stuttgart debacle. The Guardian. London. Pristupljeno 23. srpnja 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  47. Bilic appointed new Croatia coach. BBC Sport. 25. srpnja 2006. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  48. Youth seeking to be given its head at Euro 2008. The Citizen. 2. lipnja 2008. Pristupljeno 29. srpnja 2008.
  49. Slaven Bilic: Encouraging my players is my way of doing things. The Independent. London. 14. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  50. Bilic came close to quitting job. BBC Sport. 21. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  51. Players plead for Bilic stay. The World Game. 22. lipnja 2008. Pristupljeno 3. rujna 2008.
  52. Phillips, Mitch. 17. kolovoza 2006. Croatia beat Italy 2–0. Rediff News. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  53. Grant, Michael. 7. srpnja 2008. Euro 2008: Fear Factor Despite his brutish look, Croatia manager Slaven Bilic. The Sunday Herald. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  54. Macedonia 2–0 Croatia: Croats qualify. ESPNSoccernet. 17. studenoga 2007. Pristupljeno 10. srpnja 2008.
  55. Croatia, England face off again in World Cup qualifying. The Associated Press. Canadian Broadcasting Corporation (CBC Sports). 25. studenoga 2007. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
  56. Ryan, Mark. 24. veljače 2008. After Taylor breaks Eduardo's leg, Wenger insists: Ban him for life. Mail Online. Pristupljeno 22. listopada 2008.
  57. Qualifying – Group E. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2008. Pristupljeno 9. kolovoza 2008.
  58. Islamović, Elvir. 5. svibnja 2008. Bilić names squad for EURO assault. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  59. Islamović, Elvir. 14. travnja 2008. Bilić praying for fully fit strike force. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2008. Pristupljeno 31. kolovoza 2008.
  60. Moffat, Colin. 26. ožujka 2008. Scotland 1–1 Croatia. BBC Sport. Pristupljeno 1. rujna 2008.
  61. Croatia 1–0 Moldova. ESPNSoccernet. Pristupljeno 1. rujna 2008.
  62. Haylett, Trevor. 16. lipnja 2008. Klasnić completes Croatian clean sweep. European Championships archive. UEFA.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. svibnja 2008. Pristupljeno 21. srpnja 2008.
  63. Bilic on wrong end of upset as Croatia fluff the penalty shootout in Euro 2008 quarterfinals. International Herald Tribune. 21. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. travnja 2011. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
  64. Hughes, Ian. 8. lipnja 2008. Austria 0–1 Croatia. BBC Sport. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  65. Parrish, Rob. 17. ožujka 2008. Bilic reveals Hamburg offer. SkySports.com. Pristupljeno 2. rujna 2008.
  66. Lacey, David. 1. rujna 2008. Ince winces on visit to old stamping ground as fortune and Bellamy finally smile on Curbishley. The Guardian. London. Pristupljeno 2. rujna 2008.
  67. Bilic agrees new Croatia deal. SkySports.com. 30. travnja 2008. Pristupljeno 23. srpnja 2008.
  68. England–Croatia topping the bill. FIFA.com. 5. prosinca 2007. Pristupljeno 24. srpnja 2008.
  69. Croatia 3–0 Kazakhstan: Croats cruise. ESPNSoccernet. 6. rujna 2008. Pristupljeno 11. rujna 2008.
  70. Stevenson, Jonathan. 11. rujna 2008. Croatia 1–4 England. BBC Sport. Pristupljeno 11. rujna 2008.
  71. UEFA Qualifying Round. © 1998–2011 UEFA. 28. rujna 2011. Pristupljeno 27. rujna 2011.
  72. Prihvaćena ostavka Igora Štimca. Sportske Novosti. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2013. Pristupljeno 16. listopada 2013.
  73. Niko Kovač novi izbornik A reprezentacije. jutarnji.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2015. Pristupljeno 16. listopada 2013.
  74. Hrvatska na SP 2014. sportske.jutarnji.hr. Pristupljeno 20. studenoga 2013.
  75. Niko Kovač smjenjen!. tportal.hr. Pristupljeno 9. rujna 2015.
  76. ANTE ČAČIĆ NOVI JE HRVATSKI IZBORNIK! Jednoglasnom odlukom HNS potvrdio Kovačevog nasljednika! Šuker: 'Po svemu to zaslužuje', Jutarnji list, 21. rujna 2015.
  77. Navijači u šoku:Ante Čačić novi izbornik!, Dnevno.hr, 21. rujna 2015.
  78. Marko Cvijanović, Izvršni odbor HNS-a: Ante Čačić novi izbornik, Novi list, 21. rujna 2015.
  79. Službeno: Ante Čačić novi izbornik hrvatske reprezentacije, Slobodna Dalmacija, 21. rujna 2015.
  80. Ante Čačić novi izbornik, a pomoćnik mu je Joe Šimunić! – 'Do sada smo svaki put pogodili', Gol.hr, 21. rujna 2015.
  81. Čačićeva Hrvatska svladala Bugarsku s 3:0, HRT sport, 10. listopada 2015.
  82. Hrvatska pobijedila Bugarsku na praznom Maksimiru, seebiz.eu, 10. listopada 2015.
  83. Hrvatska pobijedila Bugarsku u otužnoj atmosferi na Maksimiru, Dalmacija news, 10. listopada 2015.
  84. Hrvatska pobijedila Bugarsku izvanrednom igrom, Sportcom.hr, 11. listopada 2015
  85. Turkey 0:1 Croatia. BBC Sport. 12. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  86. sportnet.rtl.hr:"VIDEO: Huligani se na "krasan" način zahvalili reprezentaciji, Češka izvukla bod"; objavljeno: 17. lipnja 2016.; preuzeto: 7. veljače 2021.
  87. Czech Republic 2:2 Croatia. BBC Sport. 17. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  88. [VIDEO] Remi Hrvatske i Češke nakon nereda na tribinama. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  89. Croatia 2:1 Spain. BBC Sport. 21. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  90. Croatia 2–1 Spain: Ivan Perišić hands Croatia dramatic win to top Group D. Sky Sports. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  91. Hungary 3:3 Portugal. BBC Sport. 22. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  92. Croatia 0:1 Portugal. BBC Sport. 25. lipnja 2016. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  93. Luka Modrić, the new captain: "I'm so proud". Hrvatski nogometni savez. 29. kolovoza 2016. Pristupljeno 29. kolovoza 2016.
  94. Trifunović, Boris. 9. kolovoza 2016. Srna je dobio nasljednika: Luka Modrić novi kapetan Hrvatske. 24sata. Pristupljeno 9. kolovoza 2016.
  95. Real Madrid star Luka Modrić unwilling to back Croatia coach in outburst | Goal.com. Pristupljeno 24. listopada 2017.
  96. Dosje Ante Čačić: Niti zna, niti autoritet ima... Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 24. listopada 2017.
  97. Ukraine vs. Croatia | 2017 UEFA World Cup Qualifying Highlights (VIDEO). Fox Sports. Pristupljeno 24. listopada 2017.
  98. [VIDEO] Rapsodija Vatrenih u Maksimiru, u Pirej nose prednost 4:1!. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  99. Croatia 4:1 Greece. BBC Sport. 9. studenoga 2017. Pristupljeno 1. srpnja 2018.
  100. Country info – Croatia. FIFA.com. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
  101. ISO 3166 Country Codes. ISO 3166 Maintenance Agency. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
  102. Braniteljski portal Lili Benčik: (FOTO VIDEO) Otišao je učitelj, pjesnik, veliki čovjek i prijatelj, autor imena Vatreni – Josip Prudeus 26. siječnja 2020. (pristupljeno 28. siječnja 2020.)
  103. 103,0 103,1 Croatian press praises 'Bilic boys'. FIFA.com. 17. lipnja 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008.
  104. 104,0 104,1 McIntyre, Katie. Architecture & Design – Maksimir Stadium. Panstadia (Vol. 7 – No. 4). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2010. Pristupljeno 7. kolovoza 2008.
  105. Maksimir Stadium – World's Most Expensive. Javno. 11. listopada 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
  106. UEFA to Punish HNS Due to Fascist Signs?. Javno. 27. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
  107. Mayor: I Will Not Build Stadium at That Cost. Javno. 11. listopada 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. siječnja 2009. Pristupljeno 12. rujna 2008.
  108. {{[1], objavljeno: 9. svibnja 2020.; pristupljeno 9. rujna 2020.}}
  109. Nastavljeno poljudsko prokletstvo. Net.hr. 6. veljače 2008. Pristupljeno 21. studenoga 2010.
  110. Za koji hrvatski nogometni klub navijate?. Growth from Knowledge (GFK Hrvatska). 18. svibnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2008. Pristupljeno 19. kolovoza 2008.
  111. Brincat, Henry. Incident brings back memories of Malta-Croatia match: Seven Hajduk fans arrested. The Malta Independent. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2011. Pristupljeno 7. kolovoza 2008.
  112. Brimson, Dougie/Miles, Kevin. 31. svibnja 2006. Is hooliganism inevitable at this World Cup?. The Guardian. London. Pristupljeno 4. rujna 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  113. Football, blood and war. The Observer. London. 18. siječnja 2004. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  114. O Klubu. Pristupljeno 4. siječnja 2009.
  115. 115,0 115,1 Croatia threatened with expulsion. Daily Mail. 10. listopada 2006. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  116. Croatian fan interrupts Brazil-Croatia World Cup game. People's Daily. 14. lipnja 2006. Pristupljeno 12. srpnja 2008.
  117. Croatia to receive penalty for 'human swastika'. The Jerusalem Post. 18. kolovoza 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. travnja 2011. Pristupljeno 19. srpnja 2008.
  118. Croatia federation fined over racist fans. Reuters. 28. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2012. Pristupljeno 7. srpnja 2008.
  119. Mitchell, Kevin. 26. rujna 2008. Tabloids steam in as racists make a monkey of Fifa. The Observer. London. Pristupljeno 28. rujna 2008.
  120. Milosavljevic, Zoran. 5. svibnja 2008. Crowd trouble mars Croatian derby, Cluj on verge of title. Reuters. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  121. Flares and Flags on Monuments in Vienna. Javno. 20. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2008. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  122. Related images from Reuters, Eurosport and Javno news service: Croatia fans with flares in the stands, Similar celebrations[neaktivna poveznica], Primary photo gallery
  123. Lawrence, Amy. 7. rujna 2008. Croatia think large. The Observer. London. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  124. Eder, Alan/Stedul, Joseph. 9. lipnja 2008. Modric: Goalkeeper Was Far From My Penalty. Javno. Pristupljeno 8. rujna 2008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  125. Eder, Alan. 20. lipnja 2008. Police Clash with Croatian Football Fans. Javno. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2008. Pristupljeno 8. rujna 2008.
  126. Foster 2004, str. 52.
  127. 127,0 127,1 Bellamy 2003, str. 113.
  128. 128,0 128,1 Bellamy 2003, str. 116.
  129. Bilic has Croatia rocking. FIFA.com. 18. travnja 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  130. Marcus, Jeffrey. 19. lipnja 2008. Rock On Slaven Bilic. The New York Times. Pristupljeno 14. kolovoza 2008.
  131. Bilic: Klasnic story a fairytale. FIFA.com. 16. lipnja 2008. Pristupljeno 18. kolovoza 2008.
  132. World Cup 1994 qualifications. rsssf.com. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  133. EURO joy for Poland and Ukraine. European Championships archive. UEFA.com. 18. travnja 2007. Pristupljeno 20. kolovoza 2008.
  134. Kirin Cup 1997, wildstat.com, pristupljeno 26. prosinca 2016.
  135. Croatia follow in golden footsteps. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). 7. kolovoza 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  136. Croatia eyeing top ten. Fédération Internationale de Football Association (FIFA.com). 3. ožujka 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. prosinca 2008. Pristupljeno 26. kolovoza 2008.
  137. The FIFA/Coca-Cola World Ranking – Associations – Croatia – Men's – FIFA.com. FIFA. Pristupljeno 3. prosinca 2019.
  138. Statistike - Nastupi. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 19. veljače 2017.
  139. http://zvono.eu/clanak.php?z=5409 Preuzeto 13. listopada 2018.
  140. Drago Hudika, Luka Ivanušec je postao najmlađi strijelac u povijesti reprezentacije, vecernji.hr, 14. siječnja 2017.
  141. sport.hrt.hr, U emotivnom pismu ističe kako je za reprezentaciju prvi put zaigrao 2002. kao 16-godišnjak te kako je nakon 145 utakmica kasnije, od čega 103 u dresu A reprezentacije, došlo pravo vrijeme da tom dresu kaže zbogom i hvala., objavljeno 10. kolovoza 2018., pristupljeno 12. kolovoza 2018.
  142. Hrvatska A reprezentacija. Hrvatski nogometni savez. Pristupljeno 20. lipnja 2021.

LiteraturaUredi

  • Ramet. P, Sabrina. 2005. Thinking about Yugoslavia. Cambridge University. ISBN 0521851513
  • Klemenčić, Mladen. 2004. Nogometni leksikon. leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 9536036843
  • Perica, Vjekoslav. 2002. Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford US. ISBN 0195174291
  • Foster, Jane. 2004. Footprint Croatia. Footprint Travel Guides. ISBN 1903471796
  • Bellamy. J, Alex. 2003. The Formation of Croatian National Identity. Manchester University Press. ISBN 0-7190-6502-X
  • Giulianotti, Richard. 1997. Entering the Field: New Perspectives on World Football. Berg Publishers. ISBN 1859731988

Vanjske povezniceUredi

Sestrinski projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Hrvatska nogometna reprezentacija

Mrežna mjestaUredi