Otvori glavni izbornik

Finska nogometna reprezentacija

Finska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Finske, pod vodstvom Finskog nogometnog saveza (fin. Suomen Palloliitto, šve. Finlands Bollförbund). Finska je punopravna članica UEFA-e i FIFA-e, kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza, te nosi Fifin kod - FIN. Službeni domaći stadion je Olimpijski stadion u Helsinkiju. Najniži rang na FIFA-inoj ljestvici, Finska je imala u prosincu 1996. (79.), dok je najviši rang postignut u ožujku 2007. (33.). Najviši rang prema Elo ljestvici, Finska je imala u ožujku 2002. - 30. mjesto, dok je najniži rang postignut tijekom 1962. i 1963. - 125. mjesto. Finska je trenutna prema Elo ljestvici na 55. mjestu.

Finska
Huuhkajat logo.svg
Nadimak Huuhkajat
Nogometni savez Finski nogometni savez
Izbornik Flag of Finland.svg Markku Kanerva
Kapetan Tim Sparv
Najviše nastupa Jari Litmanen (137)
Najbolji strijelac Jari Litmanen (32)
FIFA-ina ljestvica 55. (stanje 24. listopada 2019.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Finland.svg Finska 2:5 Švedska Flag of Sweden.svg
(Helsinki, Finska, 22. listopada 1911.)
Najveća pobjeda
Flag of Finland.svg Finska 10:2 Estonija Flag of Estonia.svg
(Helsinki, Finska, 11. kolovoza 1922.)
Najveći poraz
Njemačka Flag of the NSDAP (1920–1945).svg 13:0 Finska Flag of Finland.svg
(Leipzig, Njemačka, 1. rujna 1940.)

Finska se u svojoj nogometnoj povijesti nikada nije plasirala u samu završnicu Svjetskog prvenstva, ali je sudjelovala na 4 Olimpijska turnira. Također, smatra se jednom od najslabijih nogometnih reprezentacija Europe u posljednjih nekoliko desetljeća. Možda je razlog tome, to što nogomet nije napopularniji sport među finskim gledateljima, te je kao takav imao status amaterskog sporta u zemlji. Tek posljednjih 15 godina, od ulaska Finske u EU i uvođenjem Bosmanovog pravila, finski igrači imaju značajnu mogućnost da igraju u najjačim ligama Europe.

U studenom 2019. godine je Finska s pobjedom nad Luksemburgom se prvi puta plasirala na Europsko prvenstvo.[1]

PovijestUredi

Finski nogometni savez osnovan je 1907., dok je članom FIFA-e, međunarodne organizacije postao 1908., unatoč činjenici da je u to vrijeme Finska još uvijek bila autonomna u obliku Velikog vojvodstva unutar Ruskog Carstva, sve do nezavisnosti 1917. Prva međunarodna utakmica odigrana je protiv susjedne Švedske 22. listopada 1911. u Helsinkiju (poraz Finske rezultatom 2:5). Na Olimpijskim igrama u Stockholmu 1912., Finska je osvojila četvrto mjesto. Nakon pobjeda protiv Italije i Rusije, Finska gubi u polufinalu od reprezentacije Velike Britanije. U borbi za broncu, Finska je teško poražena od Nizozemske, rezultatom 9:0. Finski reprezentativci smatrali su da se utakmica za 3. mjesto igra dan kasnije, tako da su večer prije utakmice izašli van. Posljedica toga bio je težak poraz. Međutim, mladi 17-ogodišnji finski reprezentativac Eino Soinio izabran je u All-Star momčad Olimpijskog turnira, prema odabiru švedskih dnevnih novina Idrottsbladet.

Na Olimpijskim igrama 1936. u Berlinu, Finska sudjeluje drugi puta, ali poražena je od Perua već u prvom krugu. Kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1938. u Francuskoj, Finska je tražila plasman na sam Mundijal. Međutim, reprezentacija nije osvojila ni jedan bod.

Tijekom 1950-ih i 1960-ih, Finska je ostvarivala mizerne rezultate. 1952. Helsinki je bio grad domaćin Olimpijskim igrama, a domaćin je već na samom početku poražen od Austrije, te eliminiran iz daljnjeg natjecanja.

Jedini značajniji rezultat tijekom tog razdoblja (1950-e i 1960-e) bila su osvajanja naslova prvaka na neslužbenom Nordijskom prvenstvu 1952., 1964. i 1966.

Nakon što su mnoge zapadne zemlje bojkotirale Olimpijske igre u Moskvi 1980., Finska je pozvana da sudjeluje na nogometnom turniru. Nažalost, reprezentacija nije prošla dalje od skupine.

NadimakUredi

Finska reprezentacija ima nadimak "Huuhkajat" (fin. Euroazijske sove). Naime, nadimak im je preuzet od euroazijske sove Bubi koja živi na tornju Olimpijskog stadiona u Helsinkiju. Sova se prvi puta "javno" pojavila na stadionu 2007. na kvalifikacijskoj utakmici između Finske i Belgije. Sovina prisutnost nakratko je prekinula utakmicu, no kada je utakmica nastavljena, Finska je pobijedila Belgiju rezultatom 2:0. Mnogi vjeruju da im je upravo sova Bubi pomogla. Bubi je proglašen helsinškim "Stanovnikom godine" za 2007., te je na iznenađenje gledatelja, posjetio svečanu ceremoniju dodjeljivanja nagrada na stadionu.[2] Sova je ime dobila po znanstvenom imenu te vrste ptica - Bubo bubo, te nadimku finskog sportskog komentatora, Brora-Erika "Bubija" Walleniusa.

StadioniUredi

Većinu domaćih reprezentativnih utakmica, Finska igra na Olimpijskom stadionu u Helsinkiju. To je glavni stadion finske reprezentacije. Stadion je izgrađen 1938., a na njemu su se 1952. održavale Olimpijske igre. Prije tog stadiona, Finska je uglavnom koristila Töölön Pallokenttä stadion, također u Helsinkiju.

Danas Finska domaće utakmice protiv slabijih protivnika održava na Ratina stadionu u Tampereu. Helsinški Finnair stadion, također se koristi za neke kvalifikacijske i prijateljske utakmice.

Europska prvenstvaUredi

Kvalifikacije za EPUredi

U sustav kvalifikacija za Europsko prvenstvo, Finska je krenula u kvalifikacijskom ciklusu za Euro 1968. Međutim reprezentacija je tek 1978. ostvarila prvu pobjedu u kvalifikacijama.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih nacionalna momčad je donekle poboljšala rezultate. Za plasman na Euro 1980., Finskoj je nedostajao svega bod u kvalifikacijama.

Richard Møller Nielsen, europski prvak sa Danskom 1992., vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Euro 2000. U tom razdoblju, Finci su ostvarili senzacionalnu pobjedu protiv Turske u gostima. Međutim, Finska nije bila dovoljno jaka da se "suprotstavi" Njemačkoj i Turskoj, koje su se u konačnici plasirale na spomenuti turnir.

Očekivanja finske reprezentacije porasla su prije početka kvalifikacija za Euro 2004. Tome su pridonjele i pobjede u prijateljskim utakmicama protiv Norveške, Belgije i Portugala. Međutim, Finska je kvalifikacije započela porazima od Walesa i SRJ. Nakon toga uslijedila su dva poraza od Italije, te domaća 3:0 pobjeda protiv SRJ. Finska je završila kvalifikacije kao četvrta u skupini.

U kolovozu 2005. najavljeno je da će Englez Roy Hodgson postati novi finski izbornik. Mandat mu je započeo u siječnju 2006. Nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Euro 2008., Hodgson je smijenjen.[3] U tim kvalifikacijama, Finska se natjecala u skupini A protiv Portugala, Poljske, Srbije, Belgije, Armenije, Azerbajdžana i Kazahstana. Finska je dobro otvorila kvalifikacije, pobijedivši Poljsku u gostima, rezultatom 3:1, te remiziravši protiv Portugala s 1:1 kod kuće. Finci nakon toga osvajaju četiri boda na teškim gostovanjima kod Armenije i Kazahstana (0:0 s Armenijom, 2:0 s Kazahstanom). 15. studenog 2006., Finska kod kuće pobjeđuje Armeniju s 1:0 te je tako ostala jedina neporažena nacija u kvalifikacijama. U prvoj utakmici kvalifikacija u 2007. Finska je izgubila od Azerbajdžana 1:0. Bila je to jedna od najgorih utakmica u finskoj nogometnoj povijesti. Početkom lipnja momčad je s 2:0 izgubila od Srbije u utakmici odigranoj kod kuće. Time je i za Finsku uklonjena mogućnost da kroz sustav kvalifikacija može nastupiti na završnom turniru. Međutim, u sljedećoj utakmici protiv Belgije, Finska pobjeđuje s 2:0, te se rađa nova nada u mogući preobrat. Slijedi serija pobjeda, uključujući 2:1 pobjedu protiv Azerbajdžana. Uslijedila je važna utakmica protiv Portugala u gostima, u kojoj je samo pobjeda mogla jamčiti Fincima da mogu ući u dodatne kvalifikacije. Međutim, utakmica je završila bez pogodaka i Finska se i ovaj put nije uspjela kvalificirati. Kao važan čimbenici koji su do toga doveli, bili su poraz od Azerbajdžana i dva neriješena rezultata protiv Portugala, u kojima je Finska ispustila važnih 7 bodova. Unatoč svemu, Finska je veoma napredovala u tim kvalifikacijama, te ju je 2007. FIFA proglasila reprezentacijom koja je najviše napredovala u tekućoj godini.

Europsko prvenstvo 2020. godineUredi

U kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u 2020. uspjeli su se plasirati Finci za turnir. Pobjedom protiv Lihtenštajna s 3:0, kolo prije kraja natjecanja u skupini J osigurali su drugo mjesto iza pobjednika skupine Italije. Napadač Teemu Pukki je zabio devet golova u kvalifikacijama.[4]

Svjetska prvenstvaUredi

Kvalifikacije za SPUredi

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku, Finskoj je nedostajalo svega dva boda da se plasira na završni turnir.

Sredinom 1990-ih, Finska ima sve više igrača koji igraju u jakim europskim ligama. Predvodnik tog vala, bio je Jari Litmanen, tada zvijezda nizozemskog Ajaxa. Trener Richard Møller Nielsen koji je sa Danskom 1992. osvojio naslov europskog prvaka, vodio je Finsku kroz kvalifikacije za Mundijal 1998.bb Reprezentacija je u tom razdoblju ostvarila solidne rezultate kao što su gostujuća pobjeda protiv Švicarske i remi protiv Norveške. Upravo je bod protiv Norveške veoma respektabilan za Finsku, kao "ne-nogomenu zemlju", bodući da su Norvežani na Svjetskom prvenstvu s rezultatom 2:1 pobijedili Brazil, kasnijeg vice-prvaka Svijeta. U posljednjoj utakmici kvalifikacija, Finska je kod kuće trebala pobijediti Mađarsku kako bi se plasirala u doigravanje, odnosno dodatne kvalifikacije. Reprezentacija je dugo vodila rezultatom 1:0, no u sudačkom produžetku postignut je autogol, te su snovi o dodatnim kvalifikacijama i mogućem plasmanu na Mundijal - raspršeni.

Antti Muurinen naslijedio je Richarda Nielsena na finskoj klupi 2000. godine. Izbornik je tada imao na raspolaganju vjerojatno najbolju finsku nogometnu generaciju. Uz legendarnog Litmanena, tu generaciju činili su Antti Niemi, Sami Hyypiä, Teemu Tainio i Mikael Forssell. Momčad je unatoč teškom ždrijebu, nastupala prilično dobro u kvalifikacijama za Mundijal 2002. Od značajnijih rezultata, to su dva remija protiv Njemačke, jedan domaći remi protiv Engleske, te 5:1 pobjeda protiv Grčke u Helsinkiju. U konačnici, Engleska i Njemačka pokazali su se previše jakim protivnicima, te je Finska završila kao treća u skupini. Reprezentacija je ostvarila odličan učinak u kojem nije poražena kod kuće tijekom tih kvalifikacija.

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj, Finska je ostvarila katastrofalan učinak u kojem nije osvojila ni bod. Djelomično su tome razlog jaki suparnici u skupini, poput Nizozemske, Češke i Rumunjske. Izbornik Muurinen dobio je otkaz u lipnju 2005., a zamijenio ga je Jyrki Heliskoski. Međutim, ni Heliskoski nije uspio poboljšati rezultate reprezentacije.

Kvalifikacije za SP 2010.Uredi

Bivšeg izbornika Royja Hodgsona, naslijedio je sunarodnjak Stuart Baxter, koji je potpisao ugovor do kraja kvalifikacija za Euro 2012.[5] U kvalifikacijama za Mundijal 2010., Finska je ostvarila malo bolji rezultat nego u kvalifikacijama za Euro 2008. U skupini sa Njemačkom, Rusijom, Walesom, Azerbajdžanom i Lihtenštajnom, reprezentacija je ostvarila treće mjesto u skupini. U odlične rezultate se podrazumijeva 3:3 protiv Njemačke koja je te godine bila europski vice-prvak. Finska kvalifikacije završava s 5 pobjeda, 3 neriješena i 2 poraza. Jedina su reprezentacija koja u svojoj skupini nije poražena od Njemačke, a u uzvratnoj utakmici protiv Nijemaca bili su blizu pobjede u sudačkom produžetku.

Momčad Ut. Pob. Ner. Izg. Po.G. Pr.G. G.Raz. Bod.
  Njemačka 10 8 2 0 26 5 +21 26
  Rusija 10 7 1 2 19 6 +13 22
  Finska 10 5 3 2 14 14 0 18
  Wales 10 4 0 6 9 12 -3 12
  Azerbajdžan 10 1 2 7 4 14 -10 5
  Lihtenštajn 10 0 2 8 2 23 -21 2

Sudjelovanja na SPUredi

Finska se dosad nije uspjela plasirati na Mundijal. Iako se dosada nikad nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo, Finska je uspjela zadržati svoje mjesto na FIFA-inoj ljestvici među TOP 50.

Uspjesi na velikim natjecanjimaUredi

Svjetsko prvenstvoUredi

Prvenstvo Rezultat
  Urugvaj 1930. Nije sudjelovala
  Italija 1934. Nije sudjelovala
  Francuska 1938. Nije se kvalificirala
  Brazil 1950. Povukla se
  Švicarska 1954. Nije se kvalificirala
  Švedska 1958. Nije se kvalificirala
  Čile 1962. Nije se kvalificirala
  Engleska 1966. Nije se kvalificirala
  Meksiko 1970. Nije se kvalificirala
  SR Njemačka 1974. Nije se kvalificirala
  Argentina 1978. Nije se kvalificirala
  Španjolska 1982. Nije se kvalificirala
  Meksiko 1986. Nije se kvalificirala
  Italija 1990. Nije se kvalificirala
  SAD 1994. Nije se kvalificirala
  Francuska 1998. Nije se kvalificirala
    Južna Koreja i Japan 2002. Nije se kvalificirala
  Njemačka 2006. Nije se kvalificirala
  Južnoafrička Republika 2010. Nije se kvalificirala
  Brazil 2014. Nije se kvalificirala
  Rusija 2018. Nije se kvalificirala

Europsko prvenstvoUredi

Prvenstvo Rezultat
  Francuska 1960. Nije sudjelovala
  Španjolska 1964. Nije sudjelovala
  Italija 1968. Nije se kvalificirala
  Belgija 1972. Nije se kvalificirala
  Jugoslavija 1976. Nije se kvalificirala
  Italija 1980. Nije se kvalificirala
  Francuska 1984. Nije se kvalificirala
  SR Njemačka 1988. Nije se kvalificirala
  Švedska 1992. Nije se kvalificirala
  Engleska 1996. Nije se kvalificirala
    Belgija i Nizozemska 2000. Nije se kvalificirala
  Portugal 2004. Nije se kvalificirala
    Austrija i Švicarska 2008. Nije se kvalificirala
    Poljska i Ukrajina 2012. Nije se kvalificirala
  Europa 2020. Kvalificirala se

Finski reprezentativciUredi

Prva momčadUredi

# Pozicija Ime Datum rođenja Klub
1 Vratar Otto Fredrikson 30. studenog 1981.   Spartak Nalhcik
Vratar Niki Mäenpää 23. siječnja 1985.   VVV-Venlo
Branič Tuomo Turunen 30. kolovoza 1987.   IFK Göteborg
Branič Ville Jalasto 19. travnja 1986.   Aalesunds FK
13 Branič Veli Lampi 18. lipnja 1984.   Arsenal Kyiv
3 Branič Niklas Moisander 29. rujna 1985.   Ajax Amsterdam
Branič Kalle Parviainen 3. listopada 1982.   Haka Valkeakoski
Vezni Markus Heikkinen 13. listopada 1978.   Rapid Beč
14 Vezni Tim Sparv 20. veljače 1987.   Groningen
8 Vezni Kasper Hämäläinen 8. kolovoza 1986.   Djurgården
Vezni Roni Porokara 12. prosinca 1983.   Örebro
7 Vezni Roman Eremenko 19. ožujka 1987.   Rubin Kazan
6 Vezni Mika Väyrynen 28. prosinca 1981.   Heerenveen
Vezni Jha Hakola 27. listopada 1987.   Willem II
6 Vezni Joel Perovuo 11. kolovoza 1985.   Djurgården
9 Napadač Mikael Forssell 15. ožujka 1981.   Hannover 96.
10 Napadač Jari Litmanen 20. veljače 1971.   Lahti
16 Napadač Jonatan Johansson 16. kolovoza 1975.   TPS
20 Napadač Teemu Pukki 29. ožujka 1990.   FC Schalke 04.
16 Napadač Paulus Roiha 3. kolovoza 1980.   Åtvidabergs FF
Izbornik: Mixu Paatelainen  

Ostali igračiUredi

Dolje navedeni reprezentativci, potencijalni su kandidati za prvu momčad finske reprezentacije.

# Pozicija Ime Datum rođenja Klub
12 Vratar Lukas Hradecky 24. studenog 1989.   Esbjerg
12 Vratar Jukka Lehtovaara 15. ožujka 1988.   TPS
Vratar Peter Enckelman 10. ožujka 1977. Bez kluba
Branič Ari Nyman 7. veljače 1984.   Inter Turku
19 Branič Joni Aho 12. travnja 1986.   Inter Turku
Branič Jani Lyyski 16. ožujka 1983.   Djurgården
14 Branič Hannu Patronen 23. svibnja 1984.   Helsingborgs
20 Branič Paulus Arajuuri 15. lipnja 1988.   Kalmar FF
4 Branič Sami Hyypiä 7. listopada 1973.   Bayer Leverkusen
5 Branič Markus Halsti 19. ožujka 1984.   FF Malmö
2 Branič Petri Pasanen 24. rujna 1980.   Werder Bremen
3 Branič Jukka Raitala 15. rujna 1988.   Hoffenheim
17 Vezni Sebastian Sorsa 25. siječnja 1984.   HJK Helsinki
18 Vezni Mika Ojala 21. lipnja 1988.   Inter Turku
11 Vezni Joonas Kolkka 28. rujna 1974.   NAC Breda
Vezni Perparim Hetemaj 12. prosinca 1986.   Chievo
Vezni Daniel Sjölund 22. travnja 1983.   Djurgården
15 Vezni Juska Savolainen 1. srpnja 1983.   FK Haugesund
Vezni Mehmet Hetemaj 8. prosinca 1987.   AlbinoLeffe
Vezni Teemu Tainio 27. studenog 1979.   Birmingham City
Vezni Mika Ääritalo 25. srpnja 1985.   TPS
6 Vezni Aleksej Eremenko 24. ožujka 1983.   Rubin Kazan
18 Napadač Shefki Kuqi 10. studenog 1976.   Swansea City
Napadač Berat Sadik 14. rujna 1986.   Zulte Waregem
Napadač Niklas Tarvajärvi 13. ožujka 1983.   Karlsruhe
Napadač Hermanni Vuorinen 27. siječnja 1985.   Honka
11 Napadač Timo Furuholm 11. kolovoza 1987.   Fortuna Düsseldorf

StatistikaUredi

Najviše nastupaUredi

# Ime igrača Karijera Br. nastupa Br. golova
1 Jari Litmanen 1989. - danas 137 32
2 Sami Hyypiä 1992. - danas 105 5
3 Jonatan Johansson 1996. – danas 103 22
4 Ari Hjelm 1983.1996. 100 20
5 Joonas Kolkka 1994. – danas 98 11
6 Erkka Petäjä 1983.1994. 83 0
7 Arto Tolsa 1964.1981. 76 10
7 Hannu Tihinen 1997.2010. 76 5
9 Toni Kuivasto 1997. – danas 75 1
10 Mika Nurmela 1992.2007. 71 4

Najviše golovaUredi

# Ime igrača Karijera Br. golova Br. utakmica Golova po utak.
1 Jari Litmanen 1989. – danas 32 137 0,23
2 Jonatan Johansson 1996. – danas 22 103 0,21
3 Ari Hjelm 1983.1996. 20 100 0,2
4 Mikael Forssell 1999. – danas 19 67 0,28
5 Mika-Matti Paatelainen 1963.1972. 18 70 0,26
6 Verner Eklöf 1919.1927. 17 32 0,53
7 Aulis Koponen 1924.1935. 16 39 0,41
7 Gunnar Åström 1923.1937. 16 44 0,36
9 William Kanerva 1922.1938. 13 51 0,25
9 Jorma Vaihela 1947.1954. 13 33 0,39

Popis izbornikaUredi

Izbornik Reprezentativna karijera Br. utak. Pob. Ner. Izg. % pobjeda
Nitko 1911.1921. 17 6 2 9 35,3
  Jarl Öhman 1922. 4 1 0 3 25
Nitko 1923.1935. 77 22 12 43 28,6
  Ferdinand Fabra 1936.1937. 8 1 1 6 12,5
Nitko 1937.1938. 9 3 0 6 33,3
  Gábor Obitz 1939. 6 1 0 5 16,7
Nitko 1939.1943. 7 0 1 6 0,0
  Axel Mårtensson 1945. 2 0 0 2 0,0
  Niilo Tammisalo 1946. 3 0 0 3 0,0
  Aatos Lehtonen 1947.1955. 51 7 9 35 13,7
  Kurt Weinreich 1955.1958. 23 3 1 19 13,0
  Aatos Lehtonen 1959.1961. 19 3 0 16 15,8
  Olavi Laaksonen 1962.1974. 91 16 21 54 17,6
  Martti Kosma 1975. 2 0 1 1 0,0
  Aulis Rytkönen 1975.1978. 30 8 4 18 26,7
  Esko Malm 1979.1981. 27 4 6 17 14,8
  Martti Kuusela 1982.1987. 53 9 11 33 17,0
  Jukka Vakkila 1988.1992. 48 7 21 20 14,6
  Tommy Lindholm 1993.1994. 25 5 7 13 20,0
  Jukka Ikäläinen 1994.1996. 21 7 4 10 33,3
  Richard Møller Nielsen 1996.1999. 34 9 12 13 26,5
  Antti Muurinen 2000.2005. 72 34 12 26 47,2
  Jyrki Heliskoski 2005. 6 2 2 2 33,3
  Roy Hodgson 2006.2007. 22 6 11 5 27,3
  Stuart Baxter 2008. - 2010. 31 8 6 17 25,8
  Olli Huttunen 2010. 1 1 0 0 100,0
  Stuart Baxter 2011. 2 0 1 1 0,0
  Mixu Paatelainen 2011. - danas 10 4 1 5 40,0

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi