Otvori glavni izbornik

Jugoslavenska nogometna reprezentacija predstavljala je Kraljevinu Jugoslaviju (1918. - 1943.) i Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju (1946. - 1992.) u međunarodnim nogometnim natjecanjima. Tijekom razdoblja svog postojanja, reprezentacija je ostvarivala vrlo dobre nogometne rezultate. Pitanje prava nastupa na europskom prvenstvu 1992. pokrenuto je još 1991., kad je krenula velikosrpska agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Međunarodno priznat proces raspada SFRJ još je više potencirao to pitanje. Godine 1992. Ujedinjeni narodi ukinuli su joj mogućnost nastupanja u međunarodnim nogometnim natjecanjima.

Jugoslavija
Fudbalski Savez SFRJ.svg
Nadimak "Plavi"
Nogometni savez Nogometni savez Jugoslavije
Фудбалски Савез Југославије
Nogometna zveza Jugoslavije
Фудбалски Сојуз на Југославија
Federata Jugosllave e Futbollit[1]
Najviše nastupa Dragan Džajić (85)
Najbolji strijelac Stjepan Bobek (38)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of the Czech Republic.svg Čehoslovačka 7:0 Kraljevina Jugoslavija Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg
(Antwerp, Belgija; 28. kolovoza 1920.)

Prva međunarodna kao SFRJ
Flag of the Czech Republic.svg Čehoslovačka 0:2 SFRJ Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
(Prag, Čehoslovačka; 9. svibnja 1945.)

Zadnja međunarodna kao SFRJ
Flag of the Netherlands.svg Nizozemska 2:0 SFRJ Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
(Amsterdam, Nizozemska; 25. ožujka 1992.)

Najveća pobjeda
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg SFRJ 10:0 Venezuela Flag of Venezuela (state).svg
(prijateljska, Curitiba, Brazil; 14. lipnja 1972.)
Najveći poraz
Flag of the Czech Republic.svg Čehoslovačka 7:0 Kraljevina Jugoslavija Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg
(Antwerp, Belgija; 28. kolovoza 1920.)

Flag of Uruguay.svg Urugvaj 7:0 Kraljevina Jugoslavija Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg
(Pariz, Francuska; 26. svibnja 1924.)

Flag of the Czech Republic.svg Čehoslovačka 7:0 Kraljevina Jugoslavija Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg
(Prag, Čehoslovačka; 28. listopada 1925.)

Nogometno SP
Nastupi 1930. 1950. 1954. 1958. 1962. 1974. 1982. 1990. (prvi put 1930.)
Najbolji rezultat četvrto mjesto (1930. i 1962.)
Europsko prvenstvo u nogometu
Nastupi 1960. 1968. 1976. 1984. (prvi put 1960.)
Najbolji rezultat drugo mjesto (1960. i 1968.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
Europska prvenstva
srebro Francuska 1960.
srebro Italija 1968.
Olimpijske igre
zlato Rim 1960.
srebro Melbourne 1956.
srebro Helsinki 1952.
srebro London 1948.
bronca Los Angeles 1984.
Mediteranske igre
zlato Izmir 1971.
zlato Split 1979.

Srpsko-crnogorska, a poslije srpska nogometna reprezentacija sebe smatra jedinom službenom nasljednicom reprezentacije Jugoslavije, a zbog nepoznatih razloga FIFA i UEFA još uvijek tako to drže u statistikama[2][3][4] premda je Badinterova komisija još 1991. izričito zaključila da Srbija i Crna Gora nisu nikakva jedina sljednica bivše SFRJ, nego je sljednica kao i sve druge republike.[5] Još nisu poznata imena dužnosnika UEFA-e i FIFA-e koja su donijela tu odluku, niti temeljem kojeg su ključa dopustili isključiti sve ostale republike iz diobe športske baštine i pripojiti ih isključivo Srbiji,[6][7][8] unatoč izričitim odredbama UN-a i Badinterove komisije, osobito uzimajući u obzir da su na drugim poljima sve sljednice bivše SFRJ po određenom ključu podijelile baštinu bivše države, unatoč tome što je Srbija htjela svu baštinu (imovinu) prisvojiti sebi i nije prihvaćala nikakvu podjelu imovine (a dugove je htjela podijeliti).[9]

PovijestUredi

 Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis službenih utakmica jugoslavenske nogometne reprezentacije

Prva organizirana reprezentacija bila je 1919. u Kraljevini Jugoslaviji koja je postojala između dva svjetska rata. Nogometni savez Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osnovan je u Zagrebu 1919. godine pod imenom Jugoslavenski nogometni savez (službeno priznat od FIFA-e), a reprezentacija je svoju prvu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala na Ljetnim olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. godine. Protivnik je bila reprezentacija Čehoslovačke, a igrači koji su u toj povijesnoj utakmici zaigrali su bili: Vrđuka, Župančić, Šifer, Tavčar, Cindrić, Rupec, Vragović, Dubravčić, Perška, Granec i Ružić. Reprezentacija Čehoslovačke na kraju je uvjerljivo pobjedila 7:0.

Godine 1929. država je promijenila ime u Jugoslavija, pa je nogometni savez preimenovan u Fudbalski savez Jugoslavije te je svoj stožer prebacio u Beograd. Jugoslavenska reprezentacija sudjelovala je na prvom Svjetskom nogometnom prvenstvu 1930. godine, u okrnjenom sastavu budući su se hrvatski igrači, te na kraju i izbornik, povukli iz reprezentacije. Reprezentacija je završila na četvrtom mjestu.[10] U prvoj utakmici prvenstva Jugoslavija je iznenadila moćni Brazil pobjedivši ga 2:1, a igrači koji su tom prigodom igrali bili su: Jakšić, Sekulić, Tirnanić, Ivković, Bek, Đokić, Marjanović, Arsenijević, Vujadinović, Mihajlović i Stefanović. Za ovu su reprezentaciju igrali isključivo srpski igrači, budući su je hrvatski igrači bojkotirali zbog preseljenja stožera Saveza iz Zagreba u Beograd.[11]

Rad kompletne reprezentacije i Saveza potom je prekinuo Drugi svjetski rat. Za vrijeme rata na području Hrvatske i BiH postojala je reprezentacija NDH. Nakon rata formirana je socijalistička federacija, a rekonstituiran je i Savez. Savez je bio jedan od osnivača UEFA-e, a organizirao je i domaćinstvo Europskog nogometnog prvenstva 1976. godine koje se igralo u Beogradu i Zagrebu. Jugoslavenska reprezentacija je za vrijeme SFRJ nastupila na osam Svjetskih prvenstava, četiri Europska te osvojila zlatnu olimpijsku medalju na Ljetnim olimpijskim igrama 1960. godine (također su osvojili srebro tri puta kao drugi, te jedanput broncu, završivši treći).

Dragan Džajić ima najviše nastupa za jugoslavensku reprezentaciju (85) između 1964. i 1979. godine. Najbolji strijelac reprezentacije je Stjepan Bobek s 38 pogodaka postignutih između 1946. i 1956. godine.

Jugoslavenska reprezentacija do 21 godine osvojila je prvo UEFA-ino prvenstvo 1978. godine.

Jugoslavenska reprezentacija do 20 godine osvojila je Svjetsko juniorsko prvenstvo 1987. godine održano u Čileu.

Raspuštanje reprezentacije i UN-ov embargoUredi

Nakon završetka Hladnog rata u zemljama u kojima je do tada dominirao Komunizam počela su se stvarati demokratska načela. Uslijed zahutkale atmosfere nacionalne tenzije podigle su se na dotad neviđenu razinu. Tijekom prijateljske utakmice između Jugoslavije i Nizozemske održane 1990. godine (pripremne utakmice za nadolazeće Svjetsko nogometno prvenstvo u Italiji) hrvatski navijači u Zagrebu zviždali su jugoslavenskim igračima i samoj himni, mašući nizozemskim zastavama (koja dijeli izrazitu sličnost s hrvatskom zastavom). Raspadom SFRJ raspala se i dotadašnja nogometna reprezentacija, a ono što je od nje ostalo bilo je diskvalificirano s Europskog prvenstva 1992. godine održanog u Švedskoj. Odluka o diskvalifikaciji donesena je 31. svibnja 1992. godine - samo 10 dana prije službenog početka natjecanja.[12]

Iako je nogometna reprezentacija Jugoslavije kvalifikacije za Euro '92 završila na prvom mjestu, na tom natjecanju joj nije bilo dopušteno natjecanje zbog UN-ovog embarga. Umjesto Jugoslavije na prvenstvo je, stoga, došla reprezentacija Danske koja će u konačnici i osvojiti turnir. Jugoslavija je u to vrijeme već bila postavljena za nositelja Skupine 5 u kvalifikacijama za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u SAD-u 1994. godine, ali joj niti tu natjecanje nije bilo dopušteno što je samu kvalifikacijsku skupinu učinilo znatno slabijom od očekivane.

Razdoblje nakon raspuštanjaUredi

Nakon raspada SFRJ, a samim time i raspuštanja nogometne reprezentacije Jugoslavije istu je naslijedila reprezentacija Srbije i Crne gore. Ta je reprezentacija nastavila nastupati na službenim natjecanjima pod imenom Jugoslavija sve do 2003. godine kada su i država i nogometna reprezentacija službeno promijenile ime u Srbija i Crna Gora. Ta će, pak, reprezentacija postojati do 2006. godine kada će se ove dvije države razjediniti i oformiti svoju vlastitu autonomiju, a samim time i reprezentaciju.

Nogometne reprezentacije nastale nakon raspada Jugoslavije su:

Dresovi kroz povijestUredi

 
 
 
 
 
1930.
 
 
 
 
 
1950. - 1962.
 
 
 
 
 
 
 
 
1974.
 
 
 
 
 
 
 
 
1982.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1984.
 
 
 
 
 
 
 
1990.

Međunarodna natjecanjaUredi

Svjetska prvenstvaUredi

Godina Faza natjecanja Pozicija Uta. Pob. Izj.* Por. Po. Pr.
  1930. poluzavršnica 4 [13] 3 2 0 1 7 7
  1934. nisu se kvalificirali - - - - - - -
  1938. nisu se kvalificirali - - - - - - -
  1950. 1. krug 5 3 2 0 1 7 3
  1954. četvrtzavršnica 7 3 1 1 1 2 3
  1958. četvrtzavršnica 5 4 1 2 1 7 7
  1962. poluzavršnica 4 6 3 0 3 10 7
  1966. nisu se kvalificirali - - - - - - -
  1970. nisu se kvalificirali - - - - - - -
  1974. četvrtzavršnica 7 6 1 2 3 12 7
  1978. nisu se kvalificirali - - - - - - -
  1982. 1. krug 16 3 1 1 1 2 2
  1986. nisu se kvalificirali - - - - - - -
  1990. četvrtzavršnica 5 5 3 1 1 8 6
Ukupno 8/14 ' 36 16 8 13 60 46

Europska prvenstvaUredi

Godina Faza natjecanja Uta. Pob. Izj.* Por. Po. Pr.
  1960. završnica 2 1 0 1 6 6
  1964. nisu se kvalificirali - - - - - -
  1968. završnica 3 1 1 1 2 3
  1972. nisu se kvalificirali - - - - - -
  1976. četvrto mjesto 2 0 0 2 4 7
  1980. nisu se kvalificirali - - - - - -
  1984. 1. krug 3 0 0 3 2 10
  1988. nisu se kvalificirali - - - - - -
  1992. kvalificirali su se*
Ukupno 4/9 10 2 1 7 14 26
  • Diskvalificirana zbog UN-ovih sankcija. Umjesto nje na natjecanje otišla je reprezentacija Danske koja je tada osvojila titulu prvaka.

Mediteranske igreUredi

Nastupi na Mediteranskim igrama.

  • prvaci: 1971., 1979.
  • doprvaci:
  • treći:

1951. - nije bio nogometni turnir[14]

1955. - (nije sudjelovala)[15]

1959. - (nije sudjelovala)[16]

1963. - (nije sudjelovala)[17]

1967. - (nije sudjelovala)[18]

1971. (zlato) - Ivan Ćurković, Dušan Drašković, Ljubiša Drenovački, Todor Grebenački, Dušan Jovanović, Ilija Katić, Josip Kečkeš, Aleksandar Milojković, Bora Milutinović, Mesud Nalić, Marjan Novak, Aleksandar Panajotović, Ognjen Petrović, Josip Pirmajer, Branko Radulović, Vladimir Savić, Ištvan Šanta, Momčilo Vujačić[19] Trener: Aleksandar Tirnanić

1975. - 5. mjesto[20]

1979. (zlato) - Aleksandar Stojanović, Zoran Vujović, Nikica Cukrov, Boro Primorac, Vedran Rožić, Nenad Starovlah, Blaž Slišković, Mišo Krstičević, Ismet Hadžić, Rajko Janjanin, Miloš Šestić, Zlatko Vujović, Predrag Pašić, Srećko Bogdan, Tomislav Ivković, Miloš Hrstić, Dragan Okuka.[21] Trener: ?

1983. - (nije sudjelovala)[22]

1987. - (nije sudjelovala)[23]

1991. - 4. mjesto. Milojević, Grak, Stanić, Jokanović, Mijalković, Saveljić, Vukov, Varupa, Novak, Petrić, Bogdanović, Živković, Vlaović[24]

Poznati igračiUredi

SR Bosna i Hercegovina:

SR Crna Gora:

SR Hrvatska:



SR Makedonija:

SR Slovenija:

SR Srbija

SAP Kosovo:

SAP Vojvodina:

IzvoriUredi

  1. Radio Evropa e Lirë Bekim Bislimi: Futboll - Kosova pjesëmarrje ndërkombëtare?, 10. ožujka 2012.
    Zoti Ademi thekson se Federata e Futbollit të Kosovës do t’ia shtrojë Federatës Botërore të Futbollit argumentin se futbolli kosovar ka qenë i shkëputur që nga viti 1989 nga Federata Jugosllave e Futbollit.
  2. History at FSS official website, Preuzeto 4. listopada 2012. (srp.)
  3. Serbia at FIFA official website
  4. News: Serbia na službenoj stranici UEFA-e, objavljeno 1. siječnja 2011., preuzeto 4. listopada 2012.
  5. Andrassy - Bakotić - Vukas, Međunarodno pravo 1., Zagreb 1998., str. 276. - 277.
    pitanje sukcesije država treba rješavati na temelju načela međunarodnog prava, te na temelju pravičnosti, uzimajući u obzir da su sve države kojih se to tiče vezane kogentnim normama općeg međunarodnog prava, posebice onima o poštovanju temeljnih prava čovjeka, prava naroda i prava nacionalnih manjina (mišljenje broj 1. i 9.);
    nijedna država sljednica sama nema pravo nastaviti članstvo SFRJ u međunarodnim organizacijama (mišljenje broj 9.);
    SR Jugoslavija je nova država koja se ne može smatrati sljednicom SFRJ (mišljenje broj 10);
  6. Branimir Korać: Hrvatske medalje u Jugoslaviji, Sportnet.hr, 5. kolovoza 2008.
  7. Bernard Jurišić: Sportski velikani i medalje koje hrvatska sportska povijest ne smije zaboravljati, Sportnet.hr, 31. srpnja 2012.
  8. Bernard Jurišić: Ako nam Srbija krade prošle olimpijske medalje, hoće li nam Luksemburg ukrasti buduće?, Sportnet.hr, 24. srpnja 2012.
  9. Goran Rotim: Nikad sazvana ostavinska rasprava, Banka.hr, 11. ožujka 2011.
    "Srbija ni danas ne dopušta podjelu. ...Štoviše, prema Ugovoru o sukcesiji, bila je dužna dopuniti popis od 123 nekretnine. Srbija to nije učinila. ..Potpisom Bečkog ugovora 2001. sljednice su, od Slovenije do Makedonije, preuzele svaka svoj dio dugova bivše SFRJ. Pod pritiskom međunarodne zajednice "oprostile“ su Srbiji milijarde dolara bivših saveznih deviznih rezervi koje je Milošević ionako opljačkao - što prenio sebi, što financirao ratove. "Oprostile“ su i onih 2 milijarde dolara štete Miloševićeva "upada u monetarni sustav“ (tiskanja novca) uoči samog raspada pokojnice i nestanak dinara kao zajedničke valute. Trebalo je podijeliti nekih 590 milijuna dolara prijavljenih na računima mješovitih banaka u inozemstvu. Većina tih banaka više ne postoji. Novca nema i Srbija do danas ne otkriva gdje je. Kopije arhiva mješovitih banaka u posjedu su bivše Narodne banke Jugoslavije, tj. Srbije, koja opet ne dopušta uvid u njih. Iako to od Beograda traže sve ostale sljednice i iako je obvezan i prema Ugovoru o sukcesiji omogućiti uvid u arhive..."
  10. (engl.) 1930 FIFA World Cup Uruguay, fifa.com, pristupljeno 4. travnja 2019. {[eng oznaka}}
  11. Фудбалски Савез Србије - HISTORY (srp.)
  12. [1] (engl.)
  13. 1930 FIFA World Cup Uruguay
  14. MI 1951.
  15. MI 1955.
  16. MI 1959.
  17. MI 1963.
  18. MI 1967.
  19. OKSCG
  20. MI 1975.
  21. OKSCG
  22. MI 1983.
  23. MI 1987.
  24. Osvajači odličja