Dragan Džajić

Dragan Džajić (Ub, 30. svibnja 1946.) bivši je srbijanski nogometaš.

Dragan Džajić
Osobni podatci
Rođenje	30. svibnja 1946. Ub, Srbija
Visina	174 cm
Klub
Trenutačni klub	igračka mirovina
Pozicija	krilni vezni
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1961. – 1975. 1975. – 1977. 1977. – 1978.	Crvena zvezda Bastia Crvena zvezda	0280 0(108) 0056 00(31) 0025 000(5)
Reprezentativna karijera**
1964. – 1978.	Jugoslavija	0085 00(23)
Portal o životopisima
Portal o športu

Džajić je u petnaestoj godini postao član Crvene zvezde, jer je prethodno sjajno igrao na jednom turniru u Valjevu i lovci iz velikih klubova su ga odmah zapazili. Kada je stigao do prve selekcije juniora, samo šest meseci kasnije prebačen je u prvu momčad. Debitirao je 6. svibnja 1963. u meču protiv titogradske Budućnosti s nepunih 17 godina. Već u narednoj sezoni 1963./64. osvojio je prvu prvenstvenu titulu i postao predvodnik nove generacije koja je tri puta uzastopno (1968, 1969. i 1970) i još jednom 1973. osvajala titulu najboljih u prvenstvu Jugoslavije i četiri Kupa Jugoslavije.

Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju debitirao je 17. lipnja 1964. u Beogradu, u utakmici protiv Rumunjske (1:2).

Na Europskom prvenstvu 1968. održanom u Italiji, Džajić je 5. lipnja u Firenci, u meču protiv tadašnjih svjetskih prvaka Engleza, u trku prevario braniča Wilsona, u šesnaestercu spustio na koljena kapetana Bobby Moorea i onda lobovao Banksa koji je vidio loptu tek kada se našla u mreži i donio Jugoslaviji plasman u finale, koje je kasnije ona, nakon dvije utakmice, izgubila od Italije. Džajić je postigao gol za Jugoslaviju u prvoj utakmici, a s 2 gola bio je najefikasniji strijelac tog Euroskog prvenstva.

Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1974. u Zapadnoj Njemačkoj, na kome je reprezentacija Jugoslavije na otvaranju prvenstva igrala neriješeno s tadašnjim svjetskim prvakom Brazilom i postigla rekordnu pobjedu od 9:0 protiv reprezentacije Zaira, a Džajić je postigao jedan gol. Međutim, nakon prolaska u drugu fazu prvenstva, reprezentativci Jugoslavije nisu ponovili igre kao iz prve faze i naređali su 3 poraza, pa su se morali vratiti kući.

Dvije sezone (1975. i 1976) proveo je u Bastiji, gdje je za francuskog prvoligaša odigrao 80 mečeva, vratio se u Beograd i u Crvenu zvezdu, čiji je dres posljednji put nosio 28. svibnja 1978. u Mostaru. Za Crvenu zvezdu je odigrao rekordnih 590 mečeva, postigao 287 golova (od toga 305 prvenstvenih susreta i 113 golova). Za reprezentaciju je igrao ukupno 85 puta, a njegov rekord je oborio Savo Milošević 2004.

Crvena zvezda je Džajiću 1979. ponudila ulogu tehničkog direktora kluba s koje je postigao najveće uspjehe u povijesti Crvene zvezde, osvajanje Kupa prvaka i Interkontinentalnog kupa 1991. Prvi mandat predsjednika Crvene zvezde, od 1998. do 2002., u teškim financijskim uvjetima i s neadekvatinim igračkim kadrom, okončao je s dvije titule prvaka i dva trofeja u kupu, da bi prihvatio i drugi mandat na funkciji predsjednika.

Nakon loših rezultata Crvene zvezde i zdravstvenih problema, Džajić se 2004. povukao s mjesta predsjednika Crvene zvezde.

Povodom 50. godina UEFE, Nogometni savez Srbije i Crne Gore ga je 2003. izabrao za najboljeg igrača Srbije u proteklih 50 godina.