Portugalska nogometna reprezentacija
Portugalska nogometna reprezentacija predstavlja Portugal u nogometu. Pod upravom je portugalskog nogometnog saveza. Sa šest osvojenih odličja na velikim natjecanjima ubraja se među najbolje reprezentacije svijeta. Portugalska reprezentacija osvojila je Europsko prvenstvo u Francuskoj 2016. Prvi put su Portugalci došli do velikog finala na Europskom prvenstvu 2004. (kada su bili domaćini) osvojivši srebrno odličje kada su izgubili od Grčke.
| Portugal | ||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nadimak | A Selecção A Selecção das Quinas | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Nogometni savez | Portugalski nogometni savez | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Izbornik |  Roberto Martínez
| |||||||||||||||||||||||||||||||
| Kapetan | Cristiano Ronaldo | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Najviše nastupa | Cristiano Ronaldo (205) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Najbolji strijelac | Cristiano Ronaldo (128) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| FIFA-ina ljestvica | 6. (1747,04 bodova)[1] (stanje 20. lipnja 2024.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Prvi međunarodni nastup Španjolska 3:1 Portugal  (Madrid, Španjolska, 18. studenog 1921.) | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Najveća pobjeda Portugal 9:0 Luksemburg  (Faro/Loulé, Portugal, 11. rujna 2023.) | ||||||||||||||||||||||||||||||||
Najveći poraz Portugal 0:10 Engleska  (Lisabon, Portugal, 25. svibnja 1947.) | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nogometno SP | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nastupi | 8 (prvi put 1934.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Najbolji rezultat | treće mjesto (1966.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Nogometno EP | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nastupi | 8 (prvi put 1984.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Najbolji rezultat | prvaci (2016.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Završnica UEFA Lige nacija | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nastupi | 1 (prvi put 2019.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Najbolji rezultat | prvaci (2019.) | |||||||||||||||||||||||||||||||
| Osvojene medalje | ||||||||||||||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||||||||||||
Portugal je osvojio prvo izdanje UEFA Lige nacija, koje se održavalo u njihovoj zemlji, pobjedivši u finalu reprezentaciju Nizozemske rezultatom 1:0.[2]
Povijest
urediOvaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. |
Portugalska reprezentacija godinama je imala vrhunske igrače, zbog toga je i krasi epitet europski Brazil, međutim do sada je samo dvaput sudjelovala u utakmicama za odličje na SP-ima i četiri puta u polufinaluma europskih prvenstava. Najveće uspjehe je postigla 1966. godine u Engleskoj, gdje je stigla do bronce, predvođena velikim strijelcem Eusebiom i 2004. te 2016. na europskom prvenstvu u Portugalu, odnosno Francuskoj, gdje je osvojila srebro, odnosno zlato.
Godinama su živjeli od sjećanja na sjajne igre Crne perle, sve do pojave Figa i Ruija Coste. Bila je to generacija koju je stvorio Carlos Quieroz i koja je osvojila svjetski juniorski naslov 1989. i 1991. godine. Više od 30 godina Portugal je čekao novu 'zlatnu generaciju' i nakon četvrtfinala na europskoj smotri 1996. godine i polufinala na europskoj smotri četiri godine kasnije činilo se kako će ta generacija svoj vrhunac doživjeti na SP-u 2002. godine. Suprotno svim najavama Figo i društvo doživjeli su nokaut već u prvoj fazi natjecanja. Izbornik Oliveira je smijenjen, a umjesto njega je angažiran Brazilac Luiz Felipe Scolari, koji je na klupi Brazila osvojio svjetski naslov 2002. godine. Dovođenje Scolarija isplatilo se već u prvoj akciji - na Euru 2004. godine. Portugal je stigao do finala, gdje je izgubio od Grčke. Odlične igre Portugalci su nastavili i u kvalifikacijama za SP 2006. u Njemačkoj. Skupinu su preskočili rutinski s devet pobjeda i tri remija, a ostala je upamćena pobjeda od 7:1 protiv Rusije. Na prvenstvu su osvojili sjajno četvrto mjesto, izgubivši od Njemačke u borbi za broncu. Na Euru 2008. ispali su u četvrtzavršnici također od Njemačke, dok ih je u osmini završnice Svjetskog prvenstva 2010. u Južnoj Africi izbacila Španjolska, rezultatom 1:0, prekinuvši sjajan portugalski niz od 19 utakmica bez poraza.[3]
Na Europskom prvenstvu u 2016. godini su nogometaši Portugala pobijedili Francusku na Stade de Franceu i došli do svojeg prvog naslova prvaka Europe. Portugal je došao do naslova prvaka Europe iako je na cijelom turniru upisao jednu pobjedu u 90 minuta, protiv Walesa u polufinalu. A Selecção je gotovo 100 minuta igrala bez svojeg kapetana Cristiana Ronalda, a pobjedu im je donio igrač s klupe Éder u 109. minuti utakmice.[4]
Uspjesi na svjetskim prvenstvima
uredi| Urugvaj 1930. | nisu sudjelovali |
| Italija 1934. | nisu se kvalificirali |
| Francuska 1938. | nisu se kvalificirali |
| Brazil 1950. | nisu se kvalificirali |
| Švicarska 1954. | nisu se kvalificirali |
| Švedska 1958. | nisu se kvalificirali |
| Čile 1962. | nisu se kvalificirali |
| Engleska 1966. | 3. mjesto |
| Meksiko 1970. | nisu se kvalificirali |
| Zapadna Njemačka 1974. | nisu se kvalificirali |
| Argentina 1978. | nisu se kvalificirali |
| Španjolska 1982. | nisu se kvalificirali |
| Meksiko 1986. | skupina |
| Italija 1990. | nisu se kvalificirali |
| SAD 1994. | nisu se kvalificirali |
| Francuska 1998. | nisu se kvalificirali |
| Južna Koreja i Japan 2002. | skupina |
| Njemačka 2006. | 4. mjesto |
| Južna Afrika 2010. | osmina finala |
| Brazil 2014. | skupina |
| Rusija 2018. | osmina finala |
| Katar 2022. | četvrtzavršnica |
Uspjesi na europskim prvenstvima
uredi| 1960. Francuska | nisu se kvalificirali |
| 1964. Španjolska | nisu se kvalificirali |
| 1968. Italija | nisu se kvalificirali |
| 1972. Belgija | nisu se kvalificirali |
| 1976. Jugoslavija | nisu se kvalificirali |
| 1980. Italija | nisu se kvalificirali |
| 1984. Francuska | polufinale |
| 1988. Zapadna Njemačka | nisu se kvalificirali |
| 1992. Švedska | nisu se kvalificirali |
| 1996. Engleska | četvrtzavršnica |
| 2000. Nizozemska i Belgija | polufinale |
| 2004. Portugal | 2. mjesto |
| 2008. Austrija i Švicarska | četvrtzavršnica |
| 2012. Poljska i Ukrajina | polufinale |
| 2016. Francuska | 1. mjesto |
| 2020. Europa | osmina finala |
| 2024. Njemačka | četvrtzavršnica |
Trenutačni sastav
urediPortugalski izbornik objavio je konačni popis igrača za Svjetsko prvenstvo 2022. 10. studenog 2022.[5]
Nastupi i golovi zadnji put su ažurirani 17. studenog 2022. nakon utakmice protiv Nigerije.
Statistike
uredi
Igrači s najviše nastupauredi
|
Igrači s najviše golovauredi
|
Izbornici
uredi- Broj utakmica unesen poslije utakmice sa Luksemburgom: 17. studenog 2019.
| Godine | Drž. | Izbornici | Utakmica | Pobjeda | Neriješeno | Poraza |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1921. – 1923. |
|
Odbor | 3 | 0 | 0 | 3 |
| 1925. – 1926. |
|
Ribeiro dos Reis | 5 | 1 | 0 | 4 |
| 1926. – 1929., 1935. – 1945., 1952. |
|
Cândido de Oliveira | 28 | 6 | 9 | 13 |
| 1929. |
|
Maia Loureiro | 1 | 0 | 0 | 1 |
| 1930. |
|
Laurindo Grijó | 4 | 2 | 0 | 2 |
| 1931., 1945. – 1947., 1951., 1955. – 1957. |
|
Tavares da Silva | 29 | 10 | 4 | 15 |
| 1932. – 1933., 1950., 1953. – 1954. |
|
Salvador do Carmo | 12 | 3 | 4 | 5 |
| 1947. – 1948. |
|
Virgílio Paula | 3 | 1 | 0 | 2 |
| 1949. |
|
Armando Sampaio | 4 | 1 | 1 | 2 |
| 1957. – 1960., 1962. – 1964., 1968. – 1969. |
|
José Maria Antunes | 31 | 9 | 4 | 18 |
| 1961., 1962. |
|
Armando Ferreira | 6 | 1 | 1 | 4 |
| 1961. |
|
Fernando Peyroteo | 2 | 0 | 0 | 2 |
| 1964. – 1966. |
|
Manuel da Luz Afonso | 20 | 15 | 2 | 3 |
| 1967., 1970. – 1971. |
|
José Gomes da Silva | 13 | 5 | 4 | 4 |
| 1972. – 1973. |
|
José Augusto | 15 | 9 | 4 | 2 |
| 1974. – 1976. |
|
José Maria Pedroto | 15 | 6 | 4 | 5 |
| 1977. – 1978., 1980. – 1982., 1987. – 1989. |
|
Juca | 34 | 15 | 7 | 12 |
| 1978. – 1980. |
|
Mário Wilson | 10 | 5 | 2 | 3 |
| 1964. – 1966., 1982. – 1983. | 
|
Otto Glória | 7 | 3 | 1 | 3 |
| 1983. – 1984. |
|
Fernando Cabrita | 9 | 5 | 2 | 2 |
| 1984. – 1986. |
|
José Augusto Torres | 17 | 8 | 1 | 8 |
| 1986. – 1987. |
|
Ruy Seabra | 6 | 1 | 4 | 1 |
| 1990. – 1991., 1996. – 1997. |
|
Ruy Seabra | 26 | 11 | 10 | 5 |
| 1990. – 1991., 1996. – 1997. |
|
Artur Jorge | 26 | 11 | 10 | 5 |
| 1991. – 1993., 2008. – 2010. |
|
Carlos Queiroz | 49 | 25 | 16 | 8 |
| 1994. |
|
Nelo Vingada | 2 | 0 | 2 | 0 |
| 1994. – 1996., 2000. – 2002. |
|
António Oliveira | 43 | 25 | 10 | 8 |
| 1997. – 2000. |
|
Humberto Coelho | 24 | 16 | 4 | 4 |
| 2002. – 2003. |
|
Agostinho Oliveira | 6 | 2 | 3 | 2 |
| 2003. – 2008. |
|
Luiz Felipe Scolari | 74 | 42 | 18 | 14 |
| 2008. – 2010. |
|
Carlos Queiroz | 32 | 18 | 10 | 4 |
| 2010. – 2004. |
|
Paulo Bento | 46 | 26 | 12 | 8 |
| 2014. – trenutno |
|
Fernando Santos | 71 | 44 | 16 | 11 |
Izvori
uredi- ↑ [ https://www.fifa.com/fifa-world-ranking/men?dateId=id13792]
- ↑ [1]
- ↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2011. Pristupljeno 10. siječnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link) - ↑ Euro 2016.: Portugal je prvak Europe. hrt.hr. 10. srpnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. srpnja 2016. Pristupljeno 11. srpnja 2016.
- ↑ Convocados para o Mundial 2022 (portugalski). Portugalski nogometni savez. 10. studenoga 2022. Pristupljeno 10. studenoga 2022.