GNK Dinamo Zagreb

hrvatski nogometni klub

»NK Dinamo« preusmjerava ovamo. Za ostala značenja, pogledajte Dinamo (razdvojba).
»Dinamo Zagreb« preusmjerava ovamo. Za ostala značenja, pogledajte Dinamo Zagreb (razdvojba).

Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb je hrvatski nogometni klub iz Zagreba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su modri, zagrebački plavi, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Plavko. Domaće utakmice igra na Stadionu Maksimir. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Klub je cijenjen u svijetu po svojoj nogometnoj školi koja se zadnjih godina smatra za jednu od najboljih u Europi.[3]

GNK Dinamo Zagreb
Puno ime Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb
Nadimak Modri, Plavi, Purgeri
Osnovan 9. lipnja 1945.; za svoj nadnevak osnutka uzima 26. travnja 1911., dan osnutka Građanskoga[1]
Igralište Maksimir, Zagreb
Kapacitet 24.851[2]
Predsjednik Velimir Zajec
Trener Sergej Jakirović
Liga HNL
2023./24. 1.
Domaći dres
Gostujući dres
Treći dres
Trenutačna sezona

1. HŠK Građanski osnovan je 26. travnja 1911. godine. Nakon što je komunistička vlast 1945. godine dekretom ukinula najpopularnije predratne zagrebačke nogometne klubove Građanski, HAŠK i Concordia[4] zbog igranja nogometnog prvenstva za vrijeme NDH, Nogometni klub Dinamo osnovan je 9. lipnja 1945. kao nogometna sekcija Fiskulturnog društva Dinamo, koja od 1949. godine djeluje kao samostalni nogometni klub. Od Građanskog je Dinamo preuzeo plavu boju dresova, većinu igrača i navijača te nadimak purgeri, a i grb kluba je napravljen po uzoru na grb Građanskog.[5]

Promjene imena kluba u HAŠK Građanski i Croatia Zagreb nisu dobro primljene ratnih devedesetih godina 20. stoljeća, današnje ime usvojeno je na sjednici skupštine kluba 12. travnja 2011. godine kad se ime Nogometni klub Dinamo Zagreb mijenja u Građanski nogometni klub Dinamo Zagreb želeći naglasiti povezanost s Građanskim.

U bogatoj povijesti kluba osvojili su 36 naslova prvaka u pet država te 25 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji je uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova u sezoni 1966./67., preteču Kupa UEFA-e. Klub je od osnivanja športski simbol grada Zagreba. Najviše odigranih utakmica, 802,[nedostaje izvor] za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji je strijelac Dražan Jerković s 322[nedostaje izvor] postignuta gola. Najduže je kapetan bio Tomislav Crnković.

Najveći sportski rival kluba je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. Do danas su odigrali 232 utakmica u svim natjecanjima, Dinamo je pobijedio 102 puta, a Hajduk 72 puta. Zbog dugotrajnog rivalstva koje traje od 1920-ih godina i utakmica Građanskog i Hajduka, kao dva najpopularnija i najtrofejnija kluba u zemlji čije utakmice izazivaju velike tenzije, mnogi svrstavaju Vječni derbi među najznačanije nogometne derbije na Svijetu.[6]

Povijest

 
Grb Građanskog

Klub nastavlja tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Tijekom 34 godine djelovanja šest puta je osvojio naslov prvaka Kraljevine Jugoslavije i NDH (1923., 1926., 1928., 1937., 1940. i 1943.). Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Dinamo je od Građanskog baštinio veći dio svoje tradicije (grb i boja).

 
Franjo Wölfl, najbolji strijelac kluba u službenim utakmicama[7]

U prostorijama Elektre u Gundulićevoj ulici, osnovan je 9. lipnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački športski komesar Ivica Medarić, koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom, je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om.[8]

Nakon osnivanja klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölfl, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Márton Bukovi. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru – čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak purgeri, navijačku bazu, a od 1969. godine i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan koji su zbog dominacije u jugoslavenskom nogometu dobili naziv velika četvorka. Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1947./48., 1953./54., 1957./58., 1981./82. i kupove 1951., 1959./60., 1962./63., 1964./65., 1968./69., 1979./80. i 1982./83.

 
Stara emajlirana značka kluba iz doba druge Jugoslavije

Premda je Dinamo, sazdan na uništenoj slavnoj prijeratnoj tradiciji zagrebačkih klubova nosio podobno socijalističko ime, velikosrpski krugovi u jugoslavenskom režimu namijenili su mu ulogu "one druge kvaziustaške Hrvatske, zbog čega nitko od ljudi s političkim ambicijama nije htio ni smio priviriti ne samo u upravu, nego ni na stadion."[9] Smišljenom politikom velikosrpskih krugova, a uz pomoć hrvatskih jugounitarista, orjunaša i autonomaša, poticano je neprijateljstvo između hrvatskog Sjevera i Juga, preko uzgajanog antagonizma između Hajduka i Dinama, a na planu podjele hrvatskog naroda te na planu podjele i prisvajanja hrvatske zemlje.[9]

Plod takve politike bila je i utakmica od 29. svibnja 1960. godine koja se igrala u Splitu. Dinamo je osvojio kup i bio im je dovoljno neriješeno za osvojiti prvenstvo. Trener Milovan Ćirić, kojeg su udbaško-orjunaški krugovi doveli u Hajduk, tako je zatrovao odnose Zagreba i Splita da je Hajduk na surov način pobijedio Dinamo 3:2 čim je Crvena zvezda osvojila prvenstvo; pritom valja navesti da je Ćirić u 20. minuti kod 0:1 za Dinamo izvadio hrvatskog domoljuba Antu Žanetića, najboljeg europskog desnog beka svog vremena i igrača svjetske reprezentaciju u izboru engleskih novinara (Žanetić je iste večeri pretučen na splitskoj rivi, a u organizaciji udbaša iz Hajdukove uprave i orjunaša).[9][10]

 
Miroslav Blažević

Zbog svega toga Dinamo, iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u Jugoslaviji nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonijelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli – simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je doba anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogometnog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.

Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. godine nakon pobjede u završnici nad Leeds Unitedom, a prije toga je izbacio njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je u završnici istog natjecanja izgubivši od španjolske Valencije.

Nakon 24 godine čekanja Dinamo osvaja svoj četvrti naslov u Jugoslaviji 1982. predvođen legendarnim trenerom Ćirom Blaževićem i igračima Zajecom, Kranjčarom, Mlinarićem, Deverićem i Vlakom. Mnogobrojni igrači slavne 82' generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Dinamo je te godine imao više od 40.000 članova, najviše u Europi iza slavne Barcelone.

 
Zvonimir Boban, kapetan Dinama s 19 godina

Dinamo je dana 25. lipnja 1991. godine pod ravnanjem tadašnjeg predsjednika Josipa Šoića promijenio ime u HAŠK Građanski. Bio je to pokušaj bijega od komunističkog imena Dinamo i povratak tradicijama dvaju slavnih prethodnika. Navijači nikad nisu prihvatili ovaj hibrid i nesretno ime je napušteno 1993. godine. Godine 1993. ime je promijenjeno u Croatia Zagreb. Bio je to potez kojim je tadašnji hrvatski politički vrh predvođen predsjednikom Franjom Tuđmanom želio distancirati od komunističke prošlosti i naziva kluba. Predsjednik Tuđman je uspješnim nastupom kluba u Europi, kojeg su državne tvrtke obilno financirale, pod imenom Croatia želio promovirati novostvorenu hrvatsku državu.

Pokušaj predsjednika Tuđmana stvoriti u Maksimiru klub nacionalnog jedinstva funkcionirao je samo za njegova života. U drugoj polovici devedesetih Dinamo osvaja pet hrvatskih prvenstava u nizu: 1996., 1997., 1998., 1999. i 2000. Iako je Croatia igrajući dvaput u Ligi prvaka ostavila dubok trag u maksimirskoj povijesti, ni ona se nije uspjela nametnuti javnosti i navijačima. Navijači Dinama osobito Bad Blue Boysi su se žestoko protivili i zahtijevali vraćanje imena Dinamo.

Pod vodstvom Otta Barića 1997. godine ponio je titulu s 81 od 90 mogućih bodova i s 21 bodom ispred drugoplasiranog Hajduka. U dva navrata 1998. i 1999. godine igra Ligu prvaka. Godine 1998. nakon pobjede nad Celticom u trećem pretkolu, u skupini s Ajaxom, Olympiakosom i Portom, Dinamo završava kao drugi iza Olympiacosa s 8 bodova, dvije pobjede i dva poraza. Godine 1999. u skupini s Manchester Unitedom, Olympiqueom iz Marseillea i Sturmom iz Graza završava kao posljednji s pobjedom i dva remija.

 
Luka Modrić, najbolji svjetski igrač, kapetan Dinama 2008.

U veljači 2000. godine na Valentinovo, nakon višegodišnje borbe navijača, vraća se ime Dinamo. Početak novog stoljeća obilježen je teškom financijskom situacijom i dugovima prema bivšim igračima. Predsjednik Dinama 2000. godine postaje Mirko Barišić. Situacija se polako stabilizira. Dinamo 2003. godine osvaja prvenstvo ali pokušaji proboja u Europi redovito završavaju porazima. U trećim pretkolima Lige prvaka 2000. poražen je od Milana, 2003. od Kijevskog Dinama, 2006. od Arsenala, 2007. od Werdera iz Bremena i 2008. od Šahtara iz Donjecka. U pet navrata, 2004., 2007. i 2008., 2009. i 2010. godine modri nastupaju u skupinama Kupa UEFA. U sezoni 2011./2012. Dinamo uspjeva ući u Ligu prvaka, pobijedivši švedski Malmö FF ukupnim rezultatom 4:3.

Nakon najlošijeg prvenstvenog rezultata u neovisnoj hrvatskoj državi, igranja u Ligi za ostanak, 2005. godine, Dinamo doživljava oporavak u narednoj sezoni predvođen trenerom Josipom Kužeom te uvjerljivo osvaja prvenstva 2006., 2007. i 2008. godine. Predvođen Brankom Ivankovićem kao trenerom, u prvenstvu 2006./07 od 99 mogućih osvaja 92 boda uz 30 pobjeda u 33 kola. Od 14. kola sezone 2006/07 do 8. kola 2007/08 nanizao je 28 uzastopnih pobjeda u 1. HNL, a između ožujka 2006. i veljače 2008. 29 pobjeda za redom na domaćem terenu. S takvim dostignućima, Dinamo je zadnjih godina statistički najuspješnija momčad u europskom nogometu.

U sezoni 2018./19. Dinamo se uspio probiti do playoffa Europske lige. U grupnoj fazi ostao je neporažen s 14 bodova. Tako se plasirao u 1/16 finala gdje je u gostima izgubio od Viktorije Plzen rezultatom 2:1. Na Maksimiru, Dinamo je deklasirao ovaj češki klub rezultatom 3:0 i ušao u osminu finala protiv portugalske Benfice. Doma je Dinamo slavio s 1:0 uz mnogo propuštenih prilika, a izgubio u Lisabonu rezultatom 3:0. Dinamo je svojim povratkom u Europu osigurao nastup čak 5 hrvatskih klubova u europska natjecanja za sezonu 2019./20. i prekinuo pauzu dugu 21 godinu, od sezone 1997./98. kada je izgubio u osmini finala od snažnog Atlético Madrida (2:1). Zanimljivo je, ali i bizarno, da je ovo prvi playoff nekog hrvatskog nogometnog kluba u velikom europskom natjecanju u 21. stoljeću (pretposljednji put 1998.), unatoč velikim uspjesima reprezentacije (bronca i srebro na SP-ima) za to vrijeme.

Nastavljajući uspjehe u europskim natjecanjima, Dinamo je 18. ožujka 2021. pobjedom nad Tottenhamom rezultatom 3:0 (3:2) ušao u povijesno četvrtfinale Europske lige 2020./21., što je najveći uspjeh tog kluba nakon točno 51 godine. Naime, Dinamo je svoje posljednje četvrtfinale nekog natjecanja pod EUFA-om posljednji puta igrao u Kupu pobjednika kupova 18. ožujka 1970. gdje je ispao od Schalke 04 ukupnim rezultatom 1:4.

Zanimljivo je da je u grupnoj fazi Europske lige 2020./21. Dinamo bio 526 minuta bez primljenog pogotka što je rekord sa svih europskih klupskih natjecanja koje vodi UEFA.

U ožujku 2024. godine održali su se prvi demokratski izbori za Skupštinu GNK Dinama, a glasanju je pristupilo 54,6% članova. U prvoj izbornoj jedinici pobjedu je odnijela lista Dinamovo proljeće koju je predvodio Velimir Zajec.[11]

1967.

 
Grafit na Peščenici u Zagrebu

Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. godine kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova protiv engleskog Leeds Uniteda, četiri godine nakon poraza u završnici istog natjecanja protiv Valencije.

Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. godine Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. godine u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Početak sezone pokazao je da sreća obično prati hrabre, jer bez sreće Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, modre je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate.[nedostaje izvor] Naime nakon što je sudac bacio novčić Zambata i ostali igrači su počeli skakati od sreće i potpuno zbunili suca i protivnika.[nedostaje izvor] Ni do danas se ne zna na čiju je stranu odlučio novčić.[nedostaje izvor] Od tada je fortuna očito okrenula leđa modrima jer od tada, više od 40 godina, nisu prezimili u Europi. U drugom kolu mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), a u trećem strepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru).

U četvrtzavršnici Kupa velesajamskih gradova Stara dama se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Pogotke su zabili Novak, Mesić i Rudi Belin.

 
Branko Zebec, legendarni trener

U poluzavršnici je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 pogotka iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a pogotke su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, pogodak postiže Rudi Belin. Pothvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.

U završnici je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, O'Gradyjem i Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. godine u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva pogotka. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filipom Blaškovićem.

Bio je to nadnevak koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. godine tadašnji predsjednik FIFA-e sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.

  • Prvo kolo:
    •   Dinamo –   Spartak Brno 2:0
    •   Spartak Brno –   Dinamo 2:0
  • Drugo kolo:
    •   Dinamo –   Dunfermline 2:0
    •   Dunfermline –   Dinamo 4:2
  • Treće kolo:
    •   Dinamo –   Dynamo Pitesti 0:0
    •   Dynamo Pitesti –   Dinamo 0:1
  • Četvrtfinale:
    •   Juventus –   Dinamo 2:2
    •   Dinamo –   Juventus 3:0
  • Polufinale:
    •   Eintracht Frankfurt –   Dinamo 3:0
    •   Dinamo –   Eintracht Frankfurt 4:0
  • Finale:
    •   Dinamo –   Leeds United 2:0
    •   Leeds United –   Dinamo 0:0

Dinamo u Europi

GNK Dinamo je odigrao najviše nogometnih utakmica u europskim nogometnim natjecanjima od svih hrvatskih klubova. Dinamo je prvi hrvatski klub koji je odigrao službenu utakmicu u europskom natjecanju. GNK Dinamo je do danas jedini hrvatski klub koji je osvojio neko europsko natjecanje, Kup velesajamskih gradova 1967. godine. Prva europska utakmica je odigrana 10. rujna 1958. protiv češke Dukle iz Praga i završila je neriješeno, rezultatom 2:2. Dinamo je najbolje rezultate postigao u šezdesetim godinama 20. stoljeća kad se natjecao u Kupu velesajamskih gradova. Dinamo je 1963. igrao finale tog natjecanja i izgubio od Valencije, a 1967. je uspio osvojiti natjecanje pobjedom u finalu nad Leeds Unitedom.

Kup velesajamskih gradova je priznat kao preteča Kupa UEFA ali nije bio organiziran od strane UEFA-e te ga UEFA ne smatra utakmice u Kupu velesajamskih gradova kao dio službene statistike klubova. FIFA naprotiv priznaje to natjecanje. Natjecanje se održavalo od 1955. godine do 1972. godine kada je ukinuto. Osim Dinama osvajači su bili tri puta Barcelona, po dva puta Valencia i Leeds United te po jednom Arsenal, Ferencváros, Newcastle United, Real Zaragoza i Roma.

Dinamo je igrao i polufinale Kupa pobjednika kupova 1962. godine. Od sedamdesetih godina Dinamo ne postiže značajnije rezultate sve do druge polovice devedesetih kada se neovisnoj Hrvatskoj uspijeva dva puta kvalificirati u Ligu prvaka. U 21. stoljeću Dinamo je redovit sudionik europskih natjecanja, Lige prvaka i Europske lige. Dinamo je do sad ukupno sedam puta bio sudionik Lige prvaka u sezonama 1998./99., 1999./00., 2011./12., 2012./13., 2015./16., 2016./17., 2019./20. te je pet puta igrao skupinu Europske lige.

Dinamo je nakon 49 godina prezimio u Europi što mu nije uspjelo od 1970. godine te je dočekao europsko proljeće 2019. kada je igrao osminu završnice Europske lige gdje je izgubio od Benfice (1:0, 0:3 prod.).

Od 1958. godine do danas Dinamo je ukupno odigrao 313 europskih utakmica, a pobijedio je 124 puta uz 459 postignuta zgoditka.

Statistika u Europi

Bilješka: Uključene su utakmice u Kupu velesajamskih gradova koje nije organizirala UEFA i koje nisu uključene u službenu statistiku UEFA-e.
Ukinuta natjecanja su navedena u kurzivu.

Natjecanje Utakmice Pobjede Neriješeno Porazi Postignuti pogodci Primljeni pogodci
UEFA Liga prvaka
Kup prvaka
129 55 25 49 197 176
UEFA Europska liga
Kup UEFA
116 43 28 45 169 144
UEFA Kup pobjednika kupova 30 11 5 14 31 38
Kup velesajamskih gradova 38 15 10 13 65 47
Ukupno 313 124 68 121 459 405

Izvor: uefa.com, ažurirano 19. rujna 2019.

Domaće i gostujuće utakmice

Ukupno Utakmice Pobjede Nerješeno Porazi Postignuti pogodci Primljeni pogodci Razlika
Domaće 156 78 34 44 288 174 +114
Gostujuće 157 46 34 77 171 231 −60
Ukupno 313 124 68 121 459 405 +54

Izvor: uefa.com, ažurirano 19. rujna 2019.

Imena kroz povijest

1911. – 1945. 1. HŠK Građanski
1945. – 1949. FD(K) Dinamo
1949. – 1950. SD Dinamo
1950. – 1991. NK Dinamo
1991. – 1993. NK HAŠK Građanski
1993. – 2000. NK Croatia
2000. – 2011. NK Dinamo
2011. – danas GNK Dinamo

Grb i dres

Dres Dinama tradicionalno je tamnoplave boje. Rezervni je dres bijeli, a u novije je vrijeme zamijenjen srebrnom inačicom. Godine 2007. novi je dobavljač športske opreme Diadora po prvi put u Dinamovoj povijesti prezentirala narančasti dres za gostujuće utakmice. Grb Dinama okruglog je oblika, podijeljen kosom crtom na dvije jednake polovice. Na desnoj strani, na plavoj podlozi, nalazi se malo tiskano slovo d bijele boje sa zlatnim obrubom. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Obrubljen je zlatnom bojom, no u zadnjih nekoliko godina koristila se i srebrna inačica. U uporabi je od 1969. godine, kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Klupski uspjesi

Natjecanja do 1945. godine osvojio je Građanski
* kod domaćih natjecanja označuje nenacionalna prvenstva
Natjecanja Mjesto Sezona
88 domaćih natjecanja

49 prvenstva (36 nacionalnih, 13 nenacionalnih)
Prvenstvo Hrvatske i Slavonije (Austro-Ugarska)* Prvak 0 /
Drugi 0 /
Treći 1 1912./13. (u trenutku prekida)
Ratno prvenstvo grada Zagreba* Prvak 1 1918. (II.) (u trenutku prekida)
Drugi 1 1918. (I.)
Treći 0 /
Prvenstvo grada Zagreba* Prvak 1 1918./19.
Drugi 0 /
Treći 0 /
Prvenstvo Hrvatske i Slavonije (SHS)* Prvak 1 1919.
Drugi 0 /
Treći 0 /
Prvenstvo Zagrebačkog nogometnog podsaveza* Prvak 6 1919./20., 1923., 1923./24., 1924./25., 1925./26., 1927./28.
Drugi 7 1920./21., 1926./27. (1. A razred), 1928./29., 1930./31. (1. razred), 1931./32. (1. A razred), 1932./33. (1. A razred), 1935./36. (1. podsavezni razred)
Treći 2 1921./22., 1929./30. (1. razred)
Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije Prvak 5 1923., 1926., 1928., 1936./37., 1939./40.
Drugi 2 1925., 1938./39.
Treći 3 1930./31., 1934./35., 1937./38.
Hrvatsko-slovenska liga* Prvak 1 1939./40.
Drugi 0 /
Treći 0 /
Prvenstvo Banovine Hrvatske* Prvak 0 /
Drugi 1 1940./41.
Treći 0 /
Prvenstvo NDH Prvak 2 1941. (u trenutku prekida), 1943.
Drugi 2 1942., 1944. (skupina Zagreb)
Тreći 0 /
Prvenstvo Zagrebačkog nogometnog dosaveza* Prvak 2 1942./43., 1943./44.
Drugi 1 1945. (u trenutku prekida)
Treći 0 /
Prvenstvo Zagreba* Prvak 1 1946.
Drugi 0 /
Тreći 0 /
Hrvatska liga* Prvak 0 /
Drugi 1 1946.
Тreći 0 /
Prva savezna liga Jugoslavije Prvak 4 1947./48., 1953./54., 1957./58., 1981./82.
Drugi 11 1946./47., 1951., 1959./60., 1962./63., 1965./66., 1966./67., 1968./69., 1976./77., 1978./79., 1989./90., 1990./91.
Тreći 7 1954./55., 1961./62., 1963./64., 1967./68., 1970./71., 1975./76., 1982./83.
1. HNL/HNL Prvаk 25 1992./93., 1995./96., 1996./97., 1997./98., 1998./99., 1999./00., 2002./03., 2005./06., 2006./07., 2007/08., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2011./12., 2012./13., 2013./14., 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2018./19., 2019./20., 2020./21., 2021./22., 2022./23., 2023./24.
Drugi 4 1994./95., 2000./01., 2003./04., 2016./17.
Тreći 2 1993./94., 2001./02.
31 kup (25 nacionalnih, 6 nenacionalnih)
Kup Zagrebačkog nogometnog podsaveza/Balokovićev pokal* Osvajač 6 1922./23., 1926./27., 1927./28., 1933./34., 1934./35., 1935./36.
Finalist 3 1924./25., 1925./26., 1929./30.
Kup Kraljevine Jugoslavije Osvajač 1 1937./38.
Finalist 1 1936.
Kup NDH Osvajač 1 1941.
Finalist 0 /
Kup FNR/SFR Jugoslavije Osvajač 7 1951., 1959./60., 1962./63., 1964./65., 1968./69., 1979./80., 1982./83.
Finalist 8 1950., 1963./64., 1965./66., 1971./72., 1975./76., 1981./82., 1984./85., 1985./86.
Кup Hrvatske Osvajač 16 1993./94., 1995./96., 1996./97., 1997./98., 2000./01., 2001./02., 2003./04., 2006./07., 2007./08., 2008./09., 2010./11., 2011./12., 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2020./21.
Finalist 7 1992., 1992./93., 1994./95., 1999./00., 2013./14., 2016./17., 2018./19.
8 superkupova
Superkup Hrvatske Osvajač 8 2002., 2003., 2006., 2010., 2013., 2019., 2022., 2023.
Finalist 4 1993., 1994., 2004., 2014.
2 europska natjecanja
UEFA Europska liga Osvajač 0 /
Finalist 0 /
Polufinale 0 /
Četvrtfinale 1 2020./21.
UEFA Kup pobjednika kupova Osvajač 0 /
Finalist 0 /
Polufinale 1 1960./61.
Četvrtfinale 2 1964./65., 1969./70.
Kup velesajamskih gradova Osvajač 1 1966./67.
Finalist 1 1962./63.
Polufinale 0 /
Četvrtfinale 0 /
Mitropa/Zentropa kup Osvajač 0 /
Finalist 0 /
3./4. mjesto/polufinale 3 1940. (4. mjesto), 1951. (3. mjesto), 1962. (polufinale)
Četvrtfinale 2 1928., 1966./67.
Balkanski kup Osvajač 1 1976.
Finalist 0 /
Polufinale 0 /
Četvrtfinale 0 /

Navijači

 
Bad Blue Boysi na sjevernoj tribini s igračima proslavljaju naslov prvaka 2008.

Bad Blue Boys

Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača, prva organizirana grupa pojavila se tek 1980-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača Plavih, po uzoru na inozemne grupe, osnovala je navijačku grupu Bad Blue Boys. Naziv grupe inspirirao je u to vrijeme vrlo popularan film Bad Boys sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi.

Od osnutka 17. ožujka 1986. godine, na utakmici s Hajdukom u Splitu, bodre Dinamo u velikom broju, kako na domaćim, tako i na gostujućim utakmicama. Tijekom godina, unatoč brojnim incidentima, postali su zaštitni znak kluba zbog svoje vjernosti i fanatičnog navijanja. Na domaćim utakmicama smješteni su na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona.

Ujedinjeni su u Udrugu navijača Dinama, sa sjedištem u Draškovićevoj ulici u Zagrebu i Klub navijača Bad Blue Boys. Kao maskotu grupe prihvatili su buldoga, a himna je skupine pjesma Dinamo ja volim. Izdavali su fanzin posvećen njima (Ajmo plavi), a u prosincu 2006. godine pokrenut je fanzin Dinamov sjever kao službeno glasilo Udruge navijača Dinama. Izdaju videomaterijale, a imaju i svoje međumrežne stranice.[12]

Popularnost

Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača, kako u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, tako i diljem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati, jer je bio jedan od simbola hrvatstva. GfK Hrvatska proveo je 2005. istraživanje koje se bavilo popularnošću nogometnih klubova u Hrvatskoj i približno 33 % ispitanika navelo je da navija za Dinamo,[13] što je otprilike 1.500.000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a preostala trećina da ih nogomet ne zanima, te ne navijaju ni za koga. Godine 2010. ponovno je provedeno istraživanje, a 36 % ispitanika (1.600.000) navelo je Dinamo kao klub za koji navija.[14]

 
Spomenik navijačima Dinama poginulim u Domovinskom ratu podno Zapadne tribine Maksimira

Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske, tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći. Dinamo velik broj navijača ima u susjednoj BiH, posebice u dijelovima gdje žive Hrvati, poput zapadne Hercegovine, dijelova Srednje Bosne i bosanske Posavine. U inozemstvu, navijači Dinama u većem broju žive u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, te u SAD-u, Kanadi i Australiji.

Rezultati po regijama:[13]

Stadion Maksimir

 
Stadion Maksimir

Stadion Maksimir najveći je nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra GNK Dinamo. Nazvan je po gradskom kvartu u kojem se nalazi. Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. godine na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 19. rujna 1948. godine s beogradskim Partizanom (2:1), pred 40.000 gledatelja.[15]

Postojeći stadion počeo se graditi 1952. godine, a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. godine dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955. godine, a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje 1961. godine izgrađena je istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta Hitrec – Kacian, te je postavljena rasvjeta. Gradnja južne tribine započela je 1964., a završila 1969. godine. Uprava Dinama 1972. godine preselila se iz prostorija u Haulikovoj ulici na stadion.

Godine 1974. na stadion je uvedena nova rasvjeta, a 1998. godine počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjeverna tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristio u nedovršenom stanju.

Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočnu tribinu kapacitet stadiona bio je 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion je mogao primiti 40.000 gledatelja. Na Maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990. godine. Danas se njime redovito koristi i upravlja GNK Dinamo.

U ljeto 2011. godine stadion je podvrgnut temeljitom renoviranju. Sve su sjedalice zamijenjene, postavljen je novi teren s drenažom i grijanjem, te nove klupe za pričuvne igrače. Uređene su novinarske, VIP lože i mjesta za invalide, atletska je staza prekrivena plavom umjetnom travom, a zidovi ispod tribina plavim platnom. Stare stolice (5.000 stolica) donirane su u NK GOŠK Gabela.[16]

Tribina istok zatvorena je za gledatelje zbog potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. godine, te je trenutačan kapacitet stadiona 24.851.[2]

GNK Dinamo Zagreb II

GNK Dinamo Zagreb II bila je druga momčad kluba. Osnovana je 2014., a ukinuta 2022.

Nogometna škola Hitrec – Kacian

 
Velimir Zajec
 
Luka Modrić
 
Andrej Kramarić s 452 pogotka najbolji strijelac u povijesti nogometne škole

Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije Drugoga svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a Kicker, tada najveći športski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta.

Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945. godine, u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938. godine, a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor nogometne škole je Romeo Jozak.

Prvi pisani tragovi o mlađim kategorijama sežu u 1924. godinu kada je u Zagrebu prvi put odigrana je međunarodna utakmica juniora. U Zagrebu je 2. kolovoza gostovala jedna od tadašnjih najboljih bečkih momčadi Vienna i odigrala utakmicu protiv juniora Građanskog. Susret je završio 4:2 pobjedom Bečana, a postava tih prvih juniora Građanskog glasila je: Petrović – Varkljan (Modlić), Knežević – Katić, Artl, Maldini – Igrački, Arnold, Bobnar, Ivančić, Očić.

Veliki napredak u razvoju nogometne škole dolazi krajem 30-ih godina prošlog stoljeća kada za trenera Građanskog dolazi legendarni Marton Bukovi koji radi mini revoluciju u radu s mladim igračima preuzimajući na sebe uz seniorsku momčad i rad s mlađim uzrastima. U školi su tih godina stasali Čonč, Bobek, Zebec.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Dinamo nastavlja poklanjati posebnu pozornost radu s mladima i odgoju novih igrača. Ponovno je učitelj Bukovi inicijator kreacije novih naraštaja nogometaša nakon velikog egzodusa nogometne kvalitete iz Zagreba. Iz tog doba, juniorski sastav trenirao je bivši proslavljeni vratar Građanskog, Maksimilijan Mihelčič. Prve uspjehe i procvat pogona za rad s mlađim kategorijama klub doživljava 1950., kada je skrb o juniorima preuzeo Mirko Kokotović te iste godine mladići osvajaju prvenstvo Zagreba, Hrvatske i Jugoslavije.

Godine 1952. istaknuti Branko Horvatek počeo je pripremati jednu od najistaknutijih generacija u plavom. Pod njegovom su paskom stasali Dražan Jerković, Mladen Košćak, Marijan Kolonić i mnogi drugi. Novi su naslov prvaka Dinamovi juniori osvojili 1954. godine. Značajan trenutak u povijesti nogometne škole zbio se 1967. godine kada su juniori predvođeni igračima kao što su Marijan Čerček i Marijan Novak ostvarili značajne uspjehe, osvojivši omladinski Kup Jugoslavije. Bio je to dovoljan povod za odluku o osnivanju prve nogometne škole pod nazivom Hitrec – Kacian. Odluka je donesena 27. prosinca 1967. godine.

Koliko je to bio značajan korak unaprijed pokazat će uspješne 1970-te kad su juniori tri puta zaredom bili prvaci Jugoslavije i jednom osvajači kupa i što je još važnije isprofilirali igrače za prvu momčad koji će kasnije postati ikone kluba. U prvim redovima to su Zlatko Kranjčar, Velimir Zajec, Josip Kuže i Marijan Vlak. Dinamo je ranih 80-ih počeo organizirano raditi s djecom već od 6. godine života (otvorena škola). Sve to sigurno je dalo velike rezultate klubu, u nogometnoj školi stasali su svjetski poznati igrači poput Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog.

Ulaskom u 21. stoljeće dolazi do modernizacije nogometne škole i uspon u neslućene visine. Ozbiljni početak ustrojavanja Nogometne škole počeo je s Božidarom Šikićem kad se dodatno intenzivirao rad s mladima. Ipak, dizanje kvalitete na vrhunski europski nivo krenuo je dolaskom Romea Jozaka na mjesto direktora škole, 2007. godine. Rad u školi organiziran je tako da svaka kategorija ima svoje trenere, a zajednički im je cilj osposobiti što više darovitih igrača za prvi sastav. Sve dobne kategorije postižu zapažene rezultate, juniori i kadeti nižu uspjehe u prvenstvu Hrvatske, Hrvatskom kupu, kao i na istaknutim međunarodnim turnirima.

Zapaženi igrači koji su stasali u nogometnoj školi zadnjih godina su: Eduardo da Silva, Niko Kranjčar, Luka Modrić, Vedran Ćorluka, Dejan Lovren, Milan Badelj, Šime Vrsaljko, Andrej Kramarić, Mateo Kovačić, Tin Jedvaj, Alen Halilović, Ante Ćorić, Josip Brekalo.

Nogometna škola je 2004. godine dobila Trofej podmlatka, najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza.

Vještim vođenjem kluba Zdravko Mamić je kupio budućnost Dinama za idućih deset godina, stvorivši prvoklasnu akademiju za uzgoj mladih igrača, bolju od Ajaxove i usporedivu s Barceloninom La Masijom.[17]

Dinamova nogometna škola zadnjih je godina smatrana jednom od najboljih u Europi. Dinamova škola je drugi najbolji proizvođač igrača koji trenutačno igraju u najjačim europskim ligama. Modri su u svojoj školi imali čak 67 igrača iz top liga koji su u klubu bili u razdoblju od 15. do 21. godine. Institut za nogometnu statistiku CIES objavio je popis najboljih nogometnih škola Europe, a prema njegovom istraživanju najbolja je Ajaxova sa 71 igračem u top ligama, a slijedi Dinamo sa 67 igrača.[3]

Od igrača hrvatske nogometne reprezentacije koji su osvojili broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. protiv Nizozemske, sedmorica su bili bivši igrači Dinama: Dražen Ladić, Robert Prosinečki, Mario Stanić, Zvonimir Soldo, Krunoslav Jurčić, kapetan momčadi Zvonimir Boban te Zlatna kopačka Davor Šuker, najbolji strijelac prvenstva sa 6 golova.

U polufinalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. godine Dinamo je bio rekorder s desetoricom igrača iz svoje nogometne škole dok su sljedeći po redu Manchester United, Anderlecht i Standard Liege imali petoricu igrača.[18] Od 23 hrvatskih reprezentativaca koji su osvojili srebro u Rusiji, čak njih 14 su bili igrači Dinama.

Od igrača koji su nastupili u finalu Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji protiv Francuske šestorica su bivši igrači Dinama: Šime Vrsaljko, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Marcelo Brozović, Mario Mandžukić i Luka Modrić, kapetan i najbolji igrač svjetskog prvenstva odnosno osvajač Zlatne lopte. Kapetani reprezentacije Boban i Modrić su ujedno i bivši kapetani Dinama, a Boban je najmlađi kapetan Dinama u povijesti.

Juniori Dinama osvojili su Manchester United Premijer kup 2013. godine u Manchesteru. Mlada momčad Dinama osvojila je FIFA Kup mladih 2018. godine.

Dinamovi juniori su se pobjedom nad vršnjacima iz Southamptona 3:1 u polufinalu elitnog natjecanja Internacionalni kup Premier lige, neslužbene Lige prvaka za taj uzrast, plasirali u finale s Bayernom.[19] Finale su izgubili 2:0.

Dinamo je 2019. godine igrao četvrtfinale Lige prvaka mladih s juniorima Chelsea gdje su ispali nakon jedanaesteraca.[20] Dinamovi juniori su se plasirali u četvrtfinale Lige prvaka mladih 2020. godine protiv Benfice.

Vječni derbi

Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova u Hrvatskoj. Iako bi pravilnije bilo reći suparništvo, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1913. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu.

Građanski i Hajduk su odigrali 27 derbija, a od 1946. godine do kolovoza 2022. odigrano je 233 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 102 pobjede, Hajduk 72, a 59 utakmica je završilo neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 130 derbija. Dinamo je zabilježio 62 pobjede, Hajduk 36, a 32 puta utakmica je završila bez pobjednika.

Statistika
Zadnji put ažurirano 13. kolovoza 2022.

1913. – 1941. Građanski – Hajduk 30 12 9 9 55:49
1946. – 1991. Dinamo – Hajduk 103 40 27 36 147:137
1992. – 2021. Dinamo – Hajduk 130 62 32 36 189:127
Ukupno 263 114 68 81 391:313

Momčad

Trenutačna momčad

Zadnji put ažurirano: 28. srpnja 2023. Napomena: Zastave označavaju reprezentaciju kako je definirano FIFA-inim pravilima prihvatljivosti. Igrači mogu imati više od jednog državljanstva izvan FIFA-e.

Br. Poz. Država Igrač
1 VRA   Danijel Zagorac
2 BRA   Sadegh Moharrami
4 BRA   Boško Šutalo
6 BRA   Maxime Bernauer
7 VEZ   Luka Ivanušec
8 VEZ   Anes Krdžalić
9 NAP   Bruno Petković
10 VEZ   Martin Baturina
11 NAP   Mahir Emreli
13 BRA   Stefan Ristovski
14 VEZ   Robert Ljubičić
15 BRA   Bogdan Mihajličenko
17 NAP   Fran Topić
18 NAP   Josip Drmić
20 NAP   Antonio Marin
Br. Poz. Država Igrač
25 VEZ   Petar Sučić
27 VEZ   Josip Mišić
30 VEZ   Takuro Kaneko
31 VEZ   Marko Bulat
33 VRA   Ivan Nevistić
36 VEZ   Luka Vrbančić
37 BRA   Josip Šutalo
39 BRA   Mauro Perković
40 VRA   Dominik Livaković (kapetan)
41 NAP   Gabriel Rukavina
42 VEZ   Luka Lukanić
55 BRA   Dino Perić
66 NAP   Bartol Barišić
70 NAP   Luka Menalo
77 NAP   Dario Špikić

Na posudbi

Napomena: Zastave označavaju reprezentaciju kako je definirano FIFA-inim pravilima prihvatljivosti. Igrači mogu imati više od jednog državljanstva izvan FIFA-e.

Br. Poz. Država Igrač
BRA   Petar Bočkaj (posuđen   Pafosu do 30. lipnja 2024.)
VEZ   Marko Soldo (posuđen Gorici do 30. lipnja 2024.)
VEZ   Marko Brkljača (posuđen   Aluminiju do 18. siječnja 2024.)
Br. Poz. Država Igrač
VEZ   Marko Tolić (posuđen   Slovanu iz Bratislave do 30. lipnja 2024.)
BRA   Jakov Gurlica (posuđen   u Bravo do 30. lipnja 2024.)
BRA   Maro Katinić (posuđen   u Bravo do 18. siječnja 2024.)

Momčadi prvaka

Slijede momčadi prvaka za svaku sezonu u klupskoj povijesti osim onih u kojima je Građanski bio prvak Prvenstva Zagrebačkog nogometnog podsaveza, no nije bio prvak države. Također ne uključuje podatke za Prvenstvo Hrvatske i Slavonije, Ratno prvenstvo grada Zagreba, Prvenstvo grada Zagreba, Prvenstvo Zagrebačkog nogometnog dosaveza, Prvenstvo Zagreba 1946. i Hrvatsku ligu 1946. Iza imena svakog igrača naveden je broj njegovih ligaških nastupa i pogodaka za tu sezonu.

Sezona Igrači Trener Najbolji strijelac Napomena Izvor
1923. Franjo Mantler (7/9), Dragutin Babić (7/3), Viktor Götz (7/2), Antun Pavleković (7/2), Fritz Ferderber (7/1), Rudolf Rupec (7/1), Dragutin Vrđuka (7/1), Stjepan Pasinek (6/4), Dragutin Vragović (6/3), Emil Perška (6/2), Jaroslav Šifer (5), Dragutin Bažant (2), Hugo Kinert (1/1), Marijan Golner (1), Dušan Pejnović (1) Arthur Gaskell Franjo Mantler (9) Broj nastupa i postignutih pogodaka uključuje utakmice Prvenstva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1923. i Prvenstva Zagrebačkog nogometnog podsaveza 1923. Građanski je osvojio oba natjecanja. [21]
1926. Franjo Giller (13/18), Dragutin Vragović (13/6), Gustav Remec (13), Franjo Mantler (12/12), Emil Perška (12/9), Maksimilijan Mihelčič (12), Rudolf Hitrec (10/4), Géza Ábrahám (8/9), Ivan Ivančić (8), Stjepan Pasinek (7/7), Luka Vidnjević (7/1), Zvonimir Artl (7), Eugen Dasović (5/2), Rudolf Rupec (5), Miroslav Arnold (3/1), Dragutin Babić (3), Antun Pavleković (2/2), „Očić” (2), Josip Polić (2), „Potocki” (1/4), „Galović” (1), „Gjurgjan” (1), Vladimir Kokotović (1), Đuro Petermanec (1), Šloser Stanković (1), Ljubomir Štampfl (1), Vilim Vokaun (1), Vilim Witte (1) Imre Poszony Franjo Giller (18) Broj nastupa i postignutih pogodaka uključuje utakmice Prvenstva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1926. i Prvenstva Zagrebačkog nogometnog podsaveza 1925./26. Građanski je osvojio oba natjecanja. [22]
1928. Slavin Cindrić (19/28), Franjo Mantler (19), Rudolf Hitrec (18), Viktor Pikić (17/1), Maksimilijan Mihelčič (17), Nikola Babić (16/11), Emil Perška (16/5), Zvonimir Stanković (15/3), Dragutin Babić (13/11), Zvonimir Gmajnički (12), Stjepan Pasinek (8/10), Mato Mekić (7), Gustav Remec (7), Franjo Giler (5/2), Ivan Ivančić (4/2), „Bugar” (3), Dragutin Bratulić (2), Mirko Korošec (2), Stanislav Kreč (2), Đuro Petermanec (2), Anton Gumhalter (1), Franjo Kovačić (1), Rudolf Kralj (1), Hermenegildo Kranjc (1), Alfons Pažur (1) Josef Brandstätter Slavin Cindrić (28) Broj nastupa i postignutih pogodaka uključuje utakmice Prvenstva Jugoslavije 1928. i Prvenstva Zagrebačkog nogometnog podsaveza 1927./28. Građanski je osvojio oba natjecanja. [23]
1936./37. Emil Urch (18), Branko Pleše (17/11), Mirko Kokotović (17/2), Ivan Jazbinšek (17), Josip Kovačević (16), August Lešnik (15/16), Bernard Hügl (15), Ivica Medarić (14/7), Svetozar Đanić (13/4), Milan Antolković (12/7), August Bivec (11), Miroslav Brozović (10/2), Franjo Cesarec (7), Antun Pogačnik (5), August Jutt (3), Marko Rajković (3), Idriz Lađarević (2), Boris Župančić (2), Dragutin Košutić (1) Márton Bukovi August Lešnik (16) [24]
1939./40. August Lešnik (28/40), Ivan Jazbinšek (26), Franjo Wölfl (24/25), Florijan Matekalo (23/10), Zvonimir Cimermančić (22/11), Milan Antolković (22/8), Franjo Glaser (22/1), Ivan Belošević (21), Mirko Kokotović (20/2), Miroslav Brozović (20/1), August Jutt (19), Svetozar Đanić (15/8), Drago Žalant (15/5), Ivan Šuprina (15), Bernard Hügl (6), Emil Urch (5), Branko Pleše (3/2), Vladimir Cingula (1), Marjan Peštaj (1) Márton Bukovi August Lešnik (40) Broj nastupa i postignutih pogodaka uključuje utakmice Hrvatsko-slovenske lige 1939./40. i Prvenstva Jugoslavije 1939./40. Građanski je osvojio oba natjecanja. [25]
1941. Nedostaju podatci o imenima igrača, broju nastupa i pogodaka
1943. Zvonimir Cimermančić (22/18), Ernest Dubac (22/2), Miroslav Brozović (22/1), Mirko Kokotović (21/6), Ivan Jazbinšek (21/1), August Lešnik (20/28), Franjo Glaser (20), Gustav Lechner (20), Milan Antolković (18/9), Franjo Wölfl (17/31), Branko Pleše (13/1), Ivica Reiss (12/6), Vlado Zajec (5), Franjo Šoštarić (2), Zvonko Canjuga (2), „Vidović” (2) Márton Bukovi Franjo Wölfl (31) [26]
1947./48. Zvonimir Cimermančić (18/10), Željko Čajkovski (18/6), Branko Pleše (18/2), Josip Drago Horvat (18), Franjo Wölfl (17/22), Ratko Kacian (16/4), Marko Jurić (12), Ivica Reiss (10/2), Krešo Pukšec (10), Aleksandar Benko (9/4), Josip Babić (9), Ivan Horvat (9), Ivan Jazbinšek (9), Božidar Senčar (7/4), Slavko Arneri (6), Đuka Strugar (4), Zvonimir Monsider (3), Zvonko Strnad (2/1), Mirko Kokotović (2), Dragutin Lojen (1) Mirko Kokotović, Karl Mütsch Franjo Wölfl (22) [27]
1953./54. Dionizije Dvornić (26/15), Vladimir Čonč (26/14), Josip Šikić (25), Željko Čajkovski (24/13), Branko Režek (23/2), Aleksandar Benko (21/13), Lav Mantula (21/2), Tomislav Crnković (20), Ivan Horvat (20), Branko Kralj (16), Stojan Osojnak (10/9), Luka Lipošinović (10/3), Emil Ferković (10), Vladimir Majerović (10), Dragutin Cizarić (9), Josip Drago Horvat (6), Ivica Banožić (3), Dragutin Kukec (3), Zvonimir Cimermančić (2), Zvonko Strnad (1) Ivan Jazbinšek Dionizije Dvornić (15) [28]
1957./58. Tomislav Crnković (25), Branko Režek (24/2), Gordan Irović (24), Josip Šikić (24), Dražan Jerković (22/17), Franjo Gašpert (22/8), Mladen Košćak (22), Luka Lipošinović (20/8), Vladimir Čonč (20/3), Željko Matuš (20/2), Ivica Banožić (18), Aleksandar Benko (12/8), Drago Hmelina (8/2), Ivan Šantek (8), Emil Ferković (5), Zdravko Prelčec (4/1), Bernard jr. Hügl (3), Vladimir Majerović (2), Marijan Kolonić (1) Gustav Lechner Dražan Jerković (17) [29]
1981./82. Marko Mlinarić (33/2), Marijan Vlak (32), Snješko Cerin (31/19), Petar Bručić (31/2), Dragan Bošnjak (30/2), Džemal Mustedanagić (29), Velimir Zajec (28/1), Zvjezdan Cvetković (26/3), Milivoj Bračun (26), Stjepan Deverić (25/11), Zoran Panić (23/8), Zlatko Kranjčar (17/12), Ismet Hadžić (16), Emil Dragičević (15/1), Zlatan Arnautović (9/4), Borislav Cvetković (9/1), Željko Hohnjec (9/1), Drago Dumbović (6), Marin Kurtela (6), Milan Ćalasan (4), Branko Devčić (3), Zvonko Marić (3), Mladen Munjaković (3), Radimir Bobinac (2), Davor Braun (2), Čedo Jovićević (1), Eddie Krncevic (1) Miroslav Blažević Snješko Cerin (19) [30]
1992./93. Goran Vlaović (29/23), Andrej Panadić (29/3), Slavko Ištvanić (29), Mario Stanić (26/10), Sead Halilović (26/5), Josip Gašpar (26), Igor Cvitanović (25/15), Željko Adžić (25/10), Dževad Turković (25/7), Damir Lesjak (24/3), Vjekoslav Škrinjar (21/2), Dražen Ladić (16), Alen Peternac (15/1), Miralem Ibrahimović (13), Željko Šoić (12/1), Željko Pakasin (7/4), Goran Borović (5), Dario Šimić (5), Mario Kuš (4), Dražen Madunović (4), Miro Katić (3/3), Domagoj Kosić (3/1), Tomislav Butina (1), Silvio Marić (1) Miroslav Blažević Goran Vlaović (23) [31]
1995./96. Josip Gašpar (28/3), Mark Viduka (27/12), Damir Krznar (27/2), Srđan Mladinić (27/2), Dario Šimić (26/3), Zoran Mamić (25/5), Alen Petrović (24/3), Zvonimir Soldo (24/2), Dževad Turković (24/2), Igor Cvitanović (23/19), Marko Mlinarić (23/2), Silvio Marić (22/3), Dražen Ladić (22), Zoran Slišković (20/3), Miljenko Kovačić (16/4), Joško Jeličić (11/5), Danijel Štefulj (11/2), Tomislav Rukavina (11), Edin Mujčin (10/1), Miralem Ibrahimović (10), Domagoj Kosić (9/1), Stjepan Tomas (7), Mario Cvitanović (4), Daniel Šarić (4), Krešimir Radić (2), Mirza Golubica (1) Zlatko Kranjčar Igor Cvitanović (19) [32]
1996./97. Igor Cvitanović (27/20), Silvio Marić (26/13), Dario Šimić (26/6), Srđan Mladinić (26/3), Mark Viduka (25/18), Krunoslav Jurčić (24/7), Dražen Ladić (24), Josip Gašpar (22/1), Edin Mujčin (21/5), Daniel Šarić (21/2), Damir Krznar (20/1), Stjepan Tomas (19/1), Zoran Slišković (18/1), Vladimir Petrović (17), Danijel Štefulj (16/1), Goran Jurić (15), Alen Petrović (14/1), Mario Cvitanović (12/1), Tomislav Rukavina (11/1), Renato Jurčec (9/5), Miralem Ibrahimović (7), Miljenko Kovačić (6), Marinko Galič (4), Domagoj Kosić (4), Dževad Turković (1) Otto Barić (29) i Marijan Vlak (1) Igor Cvitanović (20) [33]
1997./98. Dario Šimić (29/2), Vladimir Petrović (27/12), Edin Mujčin (27/6), Krunoslav Jurčić (27/3), Dražen Ladić (27), Stjepan Tomas (26/1), Mark Viduka (25/8), Daniel Šarić (23/5), Mario Cvitanović (23), Goran Jurić (23), Tomislav Rukavina (21/2), Damir Krznar (20/2), Silvio Marić (18/7), Joško Jeličić (17/3), Robert Prosinečki (16/5), Igor Cvitanović (14/9), Nermin Šabić (13), Tomo Šokota (12/4), Renato Jurčec (10/3), Tomislav Butina (6), Srđan Mladinić (6), Danijel Štefulj (6), Mihael Mikić (5/2), Igor Bišćan (5), Damir Milinović (3), Josip Šimić (3), Zoran Brlenić (2), Alen Petrović (2), Branko Banović (1), Josip Gašpar (1), Miralem Ibrahimović (1), Juan Carlos Muñoz (1) Zlatko Kranjčar (17), Marijan Vlak (14) i Hrvoje Braović (1) Vladimir Petrović (12) [34]
1998./99. Dražen Ladić (31), Mario Tokić (30), Edin Mujčin (28/10), Mario Cvitanović (28/1), Daniel Šarić (26/1), Goran Jurić (25), Krunoslav Jurčić (23/3), Tomislav Rukavina (23), Tomo Šokota (21/4), Joško Jeličić (20/6), Igor Bišćan (19/2), Ardian Kozniku (18/3), Nermin Šabić (17), Mihael Mikić (15/6), Robert Prosinečki (15/4), Josip Šimić (15/3), Silvio Marić (14/5), Damir Krznar (14/1), Dario Šimić (13/1), Kazuyoshi Miura (12), Gražvydas Mikulėnas (11/3), Stjepan Tomas (11), Mark Viduka (7/2), Danijel Štefulj (4), Goce Sedloski (3), Branko Banović (2), Srđan Mladinić (1), Vladimir Vasilj (1) Velimir Zajec (15), Zlatko Kranjčar (8), Ilija Lončarević (8), Ivan Bedi (1) i Hrvoje Braović (1) Edin Mujčin (10) [35]
1999./00. Tomo Šokota (30/21), Stjepan Tomas (30), Igor Bišćan (29/6), Daniel Šarić (28/1), Dražen Ladić (28), Mihael Mikić (26/6), Edin Mujčin (25/3), Mario Tokić (25/1), Mario Cvitanović (24/1), Goran Jurić (21), Josip Šimić (20/14), Robert Prosinečki (19/5), Renato Pilipović (19), Nermin Šabić (18/1), Zoran Pavlović (15/2), Krunoslav Jurčić (14/4), Igor Cvitanović (12/6), Damir Krznar (12/1), Tomislav Rukavina (12/1), Goce Sedloski (10/1), Miljenko Mumlek (9/5), Mario Bazina (9/1), Ardian Kozniku (8/1), Tomislav Butina (6), Gražvydas Mikulėnas (4/1), Joško Jeličić (4), Saša Bjelanović (1), Vladimir Vasilj (1) Marijan Vlak (21) i Osvaldo Ardiles (11) Tomo Šokota (21) [36]
2002./03. Tomislav Butina (32), Dumitru Mitu (31/9), Goce Sedloski (30/2), Mihael Mikić (28/3), Edin Mujčin (28/2), Jasmin Agić (28), Ivica Olić (27/16), Dario Smoje (25/6), Boško Balaban (24/15), Silvio Marić (24/7), Kristijan Polovanec (24), Niko Kranjčar (21/4), Dario Zahora (16/3), Mario Jurić (15/1), Vladimir Petrović (14/3), Dino Drpić (14/1), Damir Krznar (14), Dalibor Poldrugač (13/1), Boštjan Cesar (11), Spomenko Bošnjak (7/1), Jerko Leko (4/1), Enes Mešanović (3), Mate Dragičević (2/1), Mario Čutura (1), Mario Jozić (1), Danijel Krivić (1) Miroslav Blažević Ivica Olić (16) [37]
2005./06. Luka Modrić (32/8), Ivan Turina (32), Vedran Ćorluka (31/3), Dino Drpić (31/1), Zoran Mamić (30/3), Eduardo (29/21), Marijan Buljat (29/1), Mathias Chago (28/3), Ivan Bošnjak (27/22), Hrvoje Čale (25/2), Etto (24/5), Silvio Marić (22/1), Anderson Costa (13/2), Ante Tomić (12/1), Goran Ljubojević (11/1), Dumitru Mitu (11/1), Miroslav Šarić (10), Eddy Bosnar (8), Carlos (7/1), Mario Lučić (7), Ognjen Vukojević (6), Boštjan Cesar (5/2), Vitor Júnior (5), Dario Zahora (5), Vedran Ješe (1), Teo Kardum (1), Dejan Lovren (1) Josip Kuže Ivan Bošnjak (22) [38]
2006./07. Eduardo (32/34), Dino Drpić (31/5), Ognjen Vukojević (31), Luka Modrić (30/6), Vedran Ćorluka (30/4), Filip Lončarić (26), Carlos (24/1), Davor Vugrinec (21/12), Zoran Mamić (18), Mario Cvitanović (17/2), Ante Tomić (17), Marijan Buljat (16/1), Hrvoje Čale (16), Jasmin Agić (15/1), Gordon Schildenfeld (15/1), Josip Tadić (13/5), Etto (13/1), Sammir (13/1), Nikola Pokrivač (13), Dario Jertec (12), Mihael Mikić (10/3), Anderson Costa (10/1), Saško Pandev (10/1), Jens Nowotny (10), Ivan Turina (7), Goran Ljubojević (5/3), Stjepan Babić (1), Tomislav Havojić (1), Sandi Hudorović (1) Branko Ivanković (20), Josip Kuže (11) i Džemal Mustedanagić (2) Eduardo (34) [39]
2007./08. Mario Mandžukić (29/12), Ognjen Vukojević (29/11), Hrvoje Čale (28/1), Josip Tadić (27/11), Luka Modrić (25/13), Georg Koch (25), Sammir (24/4), Ivica Vrdoljak (24/3), Etto (23/1), Dino Drpić (22/1), Franck Manga Guela (21/2), Mihael Mikić (21/1), Boško Balaban (18/11), Nikola Pokrivač (17/5), Gordon Schildenfeld (17/1), Marijan Buljat (16/2), Carlos (15/1), Tomo Šokota (13/5), Davor Vugrinec (13/4), Mathias Chago (10), Tomislav Mikulić (10), Igor Bišćan (9), Ivan Kelava (7), Domagoj Antolić (5), Tomislav Barbarić (5), Dario Jertec (2/1), Filip Lončarić (2), Ante Tomić (2), Ivan Peko (1) Branko Ivanković (18), Zvonimir Soldo (14) i Rajko Magić (1) Luka Modrić (13) [40]
2008./09. Sammir (32/8), Milan Badelj (31/4), Ivica Vrdoljak (29/3), Mario Mandžukić (28/16), Igor Bišćan (27/1), Mirko Hrgović (25/2), Tomislav Butina (24), Luis Ibáñez (23/1), Josip Tadić (22/4), Dejan Lovren (22/1), Pedro Morales (21/7), Mathias Chago (16/2), Etto (16/1), Mihael Mikić (15), Ilija Sivonjić (14/3), Boško Balaban (13/6), Ivan Tomečak (13/4), Dino Drpić (13), Adrián Calello (12), Robert Kovač (12), Ivan Kelava (10), Miroslav Slepička (9/6), Ante Tomić (8/1), Carlos (7), Tomo Šokota (6/1), Tomislav Barbarić (6), Guillermo Suárez (5), Andrej Kramarić (1), Mate Maleš (1) Branko Ivanković (16), Krunoslav Jurčić (13) i Marijan Vlak (4) Mario Mandžukić (16) [41]
2009./10. Milan Badelj (27/11), Ivica Vrdoljak (27), Sammir (26/5), Tomislav Butina (25), Mario Mandžukić (24/14), Andrej Kramarić (24/7), Tomislav Barbarić (22/4), Pedro Morales (21/13), Etto (21), Adrián Calello (20), Leandro Cufré (18), Luis Ibáñez (18), Ivan Tomečak (17/1), Miroslav Slepička (15/4), Robert Kovač (14), Dejan Lovren (14), Dimitrios Papadopoulos (13/2), Ilija Sivonjić (11/6), Domagoj Antolić (10), Šime Vrsaljko (10), Dodô (9/3), Igor Bišćan (8), Karlo Primorac (7), Denis Glavina (4), Filip Lončarić (4), Mathias Chago (3), Carlos (2), Frano Mlinar (1), Dominik Picak (1), Ivan Turina (1) Krunoslav Jurčić Mario Mandžukić (14) [42]
2010./11. Milan Badelj (29/6), Leandro Cufré (26), Ivan Kelava (24), Sammir (22/10), Fatos Beqiraj (22/8), Ivan Tomečak (22/4), Luis Ibáñez (22/2), Tonel (22/2), Ante Rukavina (21/4), Jakub Sylvestr (21/2), Arijan Ademi (21), Adrián Calello (18/2), Pedro Morales (16/3), Mathias Chago (16/2), Šime Vrsaljko (16/1), Igor Bišćan (14), Andrej Kramarić (12/1), Leonard Mesarić (11/1), Tomislav Barbarić (10/1), Etto (10), Mateo Kovačić (7/1), Dodô (7), Josip Brezovec (6), Filip Lončarić (6), Mario Šitum (5/1), Ilija Sivonjić (5), Antun Palić (4), Miroslav Slepička (3/1), Domagoj Antolić (1), Tomislav Butina (1) Vahid Halilhodžić (24), Velimir Zajec (3), Marijo Tot (2) i Sreten Ćuk (1) Sammir (10) [43]
2011./12. Domagoj Vida (29/2), Fatos Beqiraj (28/15), Ivan Kelava (27), Luis Ibáñez (26/7), Mateo Kovačić (25/4), Milan Badelj (24/3), Jerko Leko (23/2), Ivan Krstanović (22/10), Šime Vrsaljko (22), Sammir (21/5), Tonel (20/2), Ante Rukavina (19/5), Adrián Calello (19/1), Mehmed Alispahić (17/4), Ivan Tomečak (14/3), Mario Šitum (11/4), Nikola Pokrivač (11/2), Josip Šimunić (11), Jakub Sylvestr (11), Josip Pivarić (10/3), Leandro Cufré (10), Arijan Ademi (5), Igor Bišćan (3), Filip Lončarić (3), Pedro Morales (2/1), Andrej Kramarić (1), Antun Palić (1), Ante Puljić (1), Dino Špehar (1) Krunoslav Jurčić (17) i Ante Čačić (13) Fatos Beqiraj (15) [44]
2012./13. Ivan Kelava (33), Sammir (28/13), Josip Pivarić (28/3), Fatos Beqiraj (27/4), Josip Šimunić (25/1), Šime Vrsaljko (25), Arijan Ademi (24/3), Ante Rukavina (23/4), Marcelo Brozović (23/2), Ivan Krstanović (22/7), Luis Ibáñez (20/2), Duje Čop (19/9), Alen Halilović (18/2), Domagoj Vida (15/4), Jerko Leko (14/2), Mehmed Alispahić (13/1), Tin Jedvaj (13/1), Mateo Kovačić (11/1), Said Husejinović (10/2), Ante Puljić (10/1), Zvonko Pamić (9/2), Lee Addy (8), Ivan Tomečak (8), Ivan Peko (7), Adrián Calello (6), Tonel (6), Nikola Pokrivač (4), Jozo Šimunović (3/1), Bryan Carrasco (3), Milan Badelj (2/1), Josip Ćalušić (2), Fran Brodić (1), Dino Špehar (1) Ante Čačić (17) i Krunoslav Jurčić (16) Sammir (13) [45]
2013./14. Duje Čop (33/22), El Arbi Hillel Soudani (31/16), Junior Fernándes (28/13), Josip Šimunić (28/2), Ivo Pinto (28), Marcelo Brozović (27/6), Alen Halilović (26/5), Domagoj Antolić (26/2), Jerko Leko (25/1), Arijan Ademi (24/1), Jozo Šimunović (23/2), Josip Pivarić (22/1), Lee Addy (16), Rúben Lima (16), Antonio Ježina (16), Zvonko Pamić (16), Fatos Beqiraj (13/3), Said Husejinović (12/1), Oliver Zelenika (12), Domagoj Pavičić (10/1), Bakary Saré (8), Sammir (7), Cleyton (6/1), Ante Ćorić (6/1), Ante Rukavina (6/1), Luka Capan (6), Grzegorz Sandomierski (6), Andrej Kramarić (4/2), Fran Brodić (4), Josip Ćalušić (3), Ivan Fiolić (2), Pablo Migliore (2), Luis Ibáñez (1), Bojan Knežević (1), Petar Mamić (1), Ivan Šunjić (1), Jérémy Taravel (1) Zoran Mamić (25), Krunoslav Jurčić (6) i Branko Ivanković (5) Duje Čop (22) [46]
2014./15. Eduardo Carvalho (34), Marko Pjaca (32/11), Paulo Machado (29/2), Ivo Pinto (29), Arijan Ademi (26/3), Leonardo Sigali (26/2), Ángelo Henríquez (25/20), Ante Ćorić (24/3), El Arbi Hillel Soudani (23/11), Gonçalo Santos (23), Junior Fernándes (21/5), Jozo Šimunović (20), Jérémy Taravel (17/2), Ognjen Vukojević (17), Josip Pivarić (16), Duje Čop (15/12), Marcelo Brozović (14/2), Domagoj Antolić (13), Alexandru Mățel (13), Franko Andrijašević (10/3), Wilson Eduardo (10/1), Luis Ibáñez (9/1), Domagoj Pavičić (9/2), Armin Hodžić (6/1), Ivan Fiolić (5), Dani Olmo (5), Josip Šimunić (5), Endri Çekiçi (4), Dejan Radonjić (2), Ivan Boras (1), Amer Gojak (1), Antonio Ježina (1), Jerko Leko (1), Borna Sosa (1) Zoran Mamić Ángelo Henríquez (20) [47]
2015./16. Marko Rog (34/3), Eduardo Carvalho (32), Junior Fernándes (28/12), Marko Pjaca (28/8), Ante Ćorić (28/4), Paulo Machado (28/1), Ángelo Henríquez (27/8), Armin Hodžić (24/13), Domagoj Antolić (24), Leonardo Sigali (22/3), El Arbi Hillel Soudani (21/8), Alexandru Mățel (21/1), Mario Musa (17/1), Gonçalo Santos (17), Jérémy Taravel (16/3), Josip Pivarić (15), Damir Šovšić (14), Filip Benković (13), Domagoj Pavičić (11), Gordon Schildenfeld (11), Petar Stojanović (10), Arijan Ademi (8), Josip Brekalo (8), Amer Gojak (5/1), Antonijo Ježina (3), Borna Sosa (2), Bojan Knežević (1), Davor Lovren (1), Nikola Moro (1), Dani Olmo (1), Vinko Soldo (1), Adrian Šemper (1) Zoran Mamić Armin Hodžić (13) [48]
2017./18. Dominik Livaković (33), Petar Stojanović (30), El Arbi Hillel Soudani (28/17), Tongo Doumbia (28/1), Dani Olmo (26/8), Filip Benković (25/4), Amir Rrahmani (25/1), Armin Hodžić (24/6), Nikola Moro (24/4), Arijan Ademi (22/2), Amer Gojak (22/1), Ante Ćorić (21/3), Ivan Fiolić (21/3), Jan Lecjaks (21/1), Borna Sosa (21), Ángelo Henríquez (18/5), Leonardo Sigali (18), Mario Gavranović (15/8), Domagoj Antolić (15), Izet Hajrović (15), Marko Lešković (13), Junior Fernándes (7/3), Dino Perić (6), Mario Budimir (3/1), Neven Đurasek (3), Bojan Knežević (3), Alexandru Mățel (3), Danijel Zagorac (3), Domagoj Pavičić (2), Endri Çekiçi (1), Gabriel Magalhães (1), Antonio Marin (1), Borna Miklić (1), Karlo Muhar (1) Mario Cvitanović (25), Nikola Jurčević (10), Nenad Bjelica (1) El Arbi Hillel Soudani (17) [49]
2018./19. Damian Kądzior (28/6), Bruno Petković (25/9), Dani Olmo (25/8), Amer Gojak (25/2), Mario Gavranović (24/9), Mislav Oršić (24/6), Ivan Šunjić (24), Dino Perić (22/2), Dominik Livaković (21), Nikola Moro (19/3), Mario Šitum (19/2), Sadegh Moharrami (19), Marko Lešković (18/2), Emir Dilaver (18), Petar Stojanović (18), Izet Hajrović (17/4), Amir Rrahmani (15/3), Arijan Ademi (15/2), Komnen Andrić (14/4), Kévin Théophile-Catherine (14/1), Danijel Zagorac (14), Marin Leovac (12/2), Mario Musa (12/1), Iyayi Atiemwen (11/1), Lovro Majer (10/1), Luka Menalo (10), Mario Budimir (8/5), Antonio Marin (7), Bojan Knežević (5), Armin Hodžić (2/1), Marko Đira (2), Ivan Fiolić (2), Tongo Doumbia (1), Jan Lecjaks (1), Adrian Šemper (1) Nenad Bjelica Mario Gavranović i Bruno Petković (9) [50]
2019./20. Damian Kądzior (30/10), Mislav Oršić (28/13), Nikola Moro (28/2), Amer Gojak (27/2), Dominik Livaković (26), Bruno Petković (25/7), Luka Ivanušec (24/4), Lovro Majer (21/2), Emir Dilaver (21/1), Kévin Théophile-Catherine (21/1), Mario Gavranović (19/4), Arijan Ademi (19/3), Marin Leovac (19/1), Petar Stojanović (17/1), Dino Perić (17), Sandro Kulenović (16), Marko Đira (15), François Moubandje (14), Antonio Marin (13/1), Mario Šitum (13), Mario Ćuže (12/2), Iyayi Atiemwen (11/3), Joško Gvardiol (11/1), Izet Hajrović (11), Danijel Zagorac (10), Dani Olmo (9/3), Sadegh Moharrami (9), Ivo Pinto (6), Marko Lešković (5), Bartol Franjić (4), Josip Šutalo (4), Damjan Daničić (2), Tin Hrvoj (2), Edin Julardžija (2), Bartol Barišić (1), Roko Baturina (1), Tomislav Duvnjak (1), Renato Josipović (1), Tomislav Krizmanić (1), Leon Šipoš (1) Nenad Bjelica (25), Igor Jovićević (7), Zoran Mamić (3), Rene Poms (1) Mislav Oršić (13) [51]
2020./21. Dominik Livaković (33), Mislav Oršić (32/16), Lovro Majer (31/7), Luka Ivanušec (30/7), Kristijan Jakić (29/1), Mario Gavranović (27/17), Lirim Kastrati (27/2), Arijan Ademi (27/1), Kévin Théophile-Catherine (27/1), Bruno Petković (25/9), Joško Gvardiol (25/2), Rasmus Lauritsen (24/1), Petar Stojanović (23), Bartol Franjić (22), Marko Tolić (21/4), Iyayi Atiemwen (18/5), Dino Perić (17/1), Josip Mišić (16/2), Izet Hajrović (13/2), Robbie Burton (13), Marin Leovac (12), Sadegh Moharrami (12), Marijan Čabraja (8), Stefan Ristovski (8), Amer Gojak (5), Komnen Andrić (3/2), Damjan Daničić (3), Emir Dilaver (3), Stefan Milić (3/1), Ivan Šaranić (3), Josip Šutalo (3), Danijel Zagorac (3), Martin Baturina (2), Sandro Kulenović (2), Niko Janković (1), Renato Josipović (1), Luka Menalo (1), Jakov-Anton Vasilj (1) Zoran Mamić (23), Damir Krznar (12), Alen Peternac (1) Mario Gavranović (17) [52]
2021./22. Dominik Livaković (34), Mislav Oršić (33/14), Josip Mišić (33/1), Bruno Petković (30/7), Stefan Ristovski (30/1), Josip Šutalo (28/2), Luka Ivanušec (27/3), Komnen Andrić (25/6), Bartol Franjić (25), Marko Tolić (24/2), Amer Gojak (24/1), Dario Špikić (23/2), Luka Menalo (22/3), Kévin Théophile-Catherine (22), Arijan Ademi (20/3), Petar Bočkaj (16/2), Rasmus Lauritsen (16/1), Marko Bulat (15/1), Martin Baturina (13/2), Dino Perić (12/3), Deni Jurić (11/1), Sadegh Moharrami (10), Daniel Štefulj (10), Mahir Emreli (8/2), Duje Čop (8/1), Lovro Majer (5/3), Kristijan Jakić (5/1), Emir Dilaver (5), Lirim Kastrati (5), Marin Leovac (4), Mario Gavranović (3/1), François Moubandje (3), Danijel Zagorac (2) Željko Kopić (16), Damir Krznar (15), Ante Čačić (5) Mislav Oršić (14) [53]
2022./23. Josip Drmić (35/6), Dominik Livaković (35), Dario Špikić (34/7), Martin Baturina (34/6), Josip Mišić (34/2), Luka Ivanušec (33/12), Robert Ljubičić (33/2), Bruno Petković (28/10), Stefan Ristovski (28/4), Josip Šutalo (27/2), Sadegh Moharrami (25/1), Dino Perić (23/3), Petar Bočkaj (22/3), Luka Menalo (22/2), Marko Bulat (21), Arijan Ademi (19/4), Mislav Oršić (15/8), Mahir Emreli (10/3), Rasmus Lauritsen (9/1), Fran Topić (9), Mauro Perković (8), Kévin Théophile-Catherine (7), Gabriel Rukavina (6), Antonio Marin (5), Boško Šutalo (4/1), Daniel Štefulj (3), Amer Gojak (2/1), Emir Dilaver (2), Marko Tolić (2), Moreno Živković (2), Jakov Gurlica (1), Toni Majić (1), Ivan Nevistić (1), Danijel Zagorac (1) Ante Čačić (27), Igor Bišćan (9) Luka Ivanušec (12) [54]

Rekordi

Igrači s najviše nastupa

Napomena: Broje se jedino utakmice u domaćem prvenstvu, kupu, Superkupu te tri glavna europska klupska nadmetanja kroz povijest: Kup/Liga prvaka, Kup velesajamskih gradova/UEFA Kup/UEFA Europska liga, UEFA Europsku konferencijsku ligu i Kup pobjednika kupova, dakle ne uključujući Mitropu, Intertoto i Balkanski kup.[55][56][57]

Zadnji put ažurirano 27. travnja 2024.

Igrači s najviše nastupa
# Drž. Igrač Karijera Nastupa
1.   Dražen Ladić 1986. – 2000. 468
2.   Arijan Ademi 2010. – 2023., 2023. – danas 400
3.   Mladen Ramljak 1962. – 1973. 337
4.   Marko Mlinarić 1978. – 1987.
1995. – 1996.
307
5.   Srećko Bogdan 1975. – 1985. 304
6.   Drago Vabec 1968. – 1979., 1984. 301
  Zlatko Kranjčar 1973. – 1983.

Igrači s najviše pogodaka

Napomena: Broje se jedino pogodci u službenim nastupima.[7]

Zadnji put ažurirano 27. travnja 2024.

Igrači s najviše pogodaka
# Drž. Igrač Karijera Pogodaka
1.   Franjo Wölfl 1938. – 1953. 204
2.   Igor Cvitanović 1989. – 1997., 2000. – 2001. 165
3.   August Lešnik 1936. – 1946.
1948. – 1949.
159
4.   Slaven Zambata 1959. – 1969., 1972. 148
5.   Dražan Jerković 1954. – 1966. 127

Poznati igrači

Domaći igrači

       

Strani igrači

       

Najbolja momčad svih vremena

Godine 2016., skupina stručnjaka i navijača odabrala je dream team koji se sastoji od najboljih igrača u povijesti Dinama.[58]

Vratar
Braniči
Vezni
Napadači

Treneri

Poveznice

Izvori

  1. Borut Šips, Prije 66 godina osnovan je NK Dinamo, Tportal, objavljeno 9. lipnja 2011.
  2. a b www.gnkdinamo.hr: Stadion Maksimir:
    »Kapacitet: 24.851 sjedećih mjesta«, pristupljeno 23. srpnja 2023.
  3. a b Dinamova omladinska škola druga u Europi, La Masia tek 11., Germanijak, objavljeno 23. listopada 2017.
  4. DinamoArhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), Nogometni leksikon
  5. Kako je nastao Dinamov GrbArhivirana inačica izvorne stranice od 25. studenoga 2018. (Wayback Machine), Povijest Dinama
  6. THE LIST: The greatest rivalries in club football, Nos 20–11, The Daily Mail, objavljeno 17. rujna 2009.
  7. a b OSAM GODINA BEZ DRAŽANA JERKOVIĆA, Dinamo Zagreb, objavljeno 9. prosinca 2016., pristupljeno 8. rujna 2023.
  8. GNK Dinamo slavi svoj 102. rođendan!, Prva liga, Tportal, objavljeno 25. travnja 2013.
  9. a b c Josip Jović: Zlatno i srebrno srce Hajduka i Hrvatske, Slobodna Dalmacija, 29. prosinca 2014.
  10. Hrvati AMACArhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2007. (Wayback Machine) Ante Žanetić: Ovo pišem za sve ljubitelje nogometa, a naročito za mladu hajdukovu Torcidu, 18. srpnja 2006.
  11. Izbori za Skupštinu GNK Dinamo: Službeni rezultati I. Izborne jedinice. gnkdinamo.hr. 3. veljače 2024. Pristupljeno 2. ožujka 2024.
  12. Bad Blue Boys, pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  13. a b Najviše navijača ima – Dinamo!, index.hr, 18. travnja 2005., pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  14. Za NK Osijek navija 5 % građana Hrvatske, osijek031.com, 6. listopada 2010., pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  15. Povijest stadionaArhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2017. (Wayback Machine), povijest.gnkdinamo.hr, pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  16. Stadion Podavala, nkgoskgabela.weebly.com, pristupljeno 6. kolovoza 2017.
  17. Jutarnji listArhivirana inačica izvorne stranice od 24. studenoga 2018. (Wayback Machine) Tomislav Židak: Mamić je stvorio školu koja je bolja od Ajaxove i koja se može mjeriti s Barçinom La Masijom, 12. siječnja 2016. (pristupljeno 23. studenoga 2018.)
  18. Sportske novosti DINAMO JE APSOLUTNI SVJETSKI REKORDER! Niti jedan klub na svijetu nema toliko 'svojih' igrača u polufinalu SP-a: Pogledajte kakva je to dominacija!, 9. srpnja 2018. (pristupljeno 25. studenoga 2018.)
  19. Germanijak.hr U23 Southampton – U23 Dinamo 1:3: Dinamovci u finalu elitnog natjecanja , 10. travnja 2019. (pristupljeno 14. travnja 2019.)
  20. Večernji.hr Dinamo vodio 2:0 pa ispao na penale, Chelsea spasio hrvatski vratar, 3. travnja 2019. (pristupljeno 14. travnja 2019.)
  21. Sezona 1923., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  22. Sezona 1926., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  23. Sezona 1928., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  24. Sezona 1936./37., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  25. Sezona 1939./40., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  26. Sezona 1942./43., povijestdinama.com, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  27. Sezona 1947./48., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  28. Sezona 1953./54., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  29. Sezona 1957./58., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  30. Sezona 1981./82., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  31. Sezona 1992./93., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  32. Sezona 1992./93., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  33. Sezona 1995./96., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  34. Sezona 1997./98., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  35. Sezona 1998./99., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  36. Sezona 1999./00., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  37. Sezona 2002./03., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  38. Sezona 2005./06., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  39. Sezona 2006./07., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  40. Sezona 2007./08., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  41. Sezona 2008./09., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  42. Sezona 2009./10., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  43. Sezona 2010./11., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  44. Sezona 2011./12., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  45. Sezona 2012./13., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  46. Sezona 2013./14., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  47. Sezona 2014./15., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  48. Sezona 2015./16., Hrvatski nogometni savez, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  49. Sezona 2017./18., Transfermarkt, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  50. Sezona 2018./19., Transfermarkt, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  51. Sezona 2019./20., Transfermarkt, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  52. Sezona 2020./21., Transfermarkt, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  53. Sezona 2021./22., Transfermarkt, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  54. Sezona 2022./23., Transfermarkt, pristupljeno 14. prosinca 2023.
  55. ADEMI S 300 SLUŽBENIH NASTUPA SEDMI NA DINAMOVOJ POVIJESNOJ LJESTVICI, Dinamo Zagreb, objavljeno 19. travnja 2021., pristupljeno 8. rujna 2023.
  56. MAKSIMIRSKI VOĐA I REKORDER ARIJAN ADEMI PONOVNO IGRAČ DINAMA!, Dinamo Zagreb, objavljeno 8. rujna 2023., pristupljeno 8. rujna 2023.
  57. DOSEG ZA DUBOKI NAKLON I PLJESAK: KAPETAN ADEMI UPISAO SVOJ 400. SLUŽBENI NASTUP ZA DINAMO, Dinamo Zagreb, objavljeno 27. travnja 2024., pristupljeno 5. svibnja 2024.
  58. a b Odabrana najbolja momčad Dinama svih vremena. Sportske novosti. 27. prosinca 2016. Pristupljeno 1. listopada 2019.

Vanjske poveznice

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi GNK Dinamo Zagreb