Vladimir Majerović
Vladimir Majerović (Zagreb, 21. studenoga 1929. − Zagreb, 18. srpnja 2004.) je bivši hrvatski nogometaš koji je igrao na poziciji vratara.[2] Poslije nogometne ostvario je uspješnu karijeru televizijskog redatelja.[3]
| Vladimir Majerović | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Vladimir Majerović | |
| Nadimak | 80 kg | |
| Rođenje | 21. studenoga 1929. Zagreb, Hrvatska 
| |
| Smrt | Zagreb 18. srpnja 2004., Hrvatska
| |
| Visina | 185 cm | |
| Pozicija | vratar | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1945. – 1950. 1950. – 1960. |
Mladost (Zagreb)[1] Dinamo |
? (?) 46 (0) |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Životopis
urediRodio se u Zagrebu.
Nogometna karijera
urediNogometom se bavio od 1945. godine. Branio je za zagrebačku Mladost do 1950. godine. Potkraj te godine prešao je u Dinamo za koji je igrao do 1960. godine. S Dinamom je osvojio dva jugoslavenska prvenstva (1954., 1958.) i jedan kup Jugoslavije (1960.). U prvenstvu je za Dinamo branio 46 puta, u kupu 4 te u europskim natjecanjima 1 put. Europski nastup bio je sezone 1958./59.[2]
Bio je izvrsnih osobina, No, nije imao sreće jer je bio za konkurenciju u postavi imao poznate vratare Branka Kralja i Gordana Irovića zbog kojih je uglavnom bio pričuva. Trener Hugl je za nj govorio da će biti vrlo dobar. govorio je: „Bit će vrlo dobar“. Bio je od skakačke vrste vratara. Toj mu je osobini pomagalo po ondašnjim mjerilima što je bio visok (185 cm), bio je vitak i elastičan, sa samo 80 kg. Izvrsno je branio jedanaesterce.[2] Ukupno je za Dinamo odigrao 51 utakmicu.[4][5]
Proslavio se na utakmici kup 1953. godine protiv Partizana u Beogradu. Utakmica je završila 5:5.[2] Tog 4. listopada 1953. branio je u utakmici četvrtzavršnice. Premda je Dinamo vodio 2:5, ostalo je 5:5. Tada je Majerović obranio četiri jedanaesterca, tri u regularnom dijelu te jedan u raspucavanju jedanaesteraca. Jedanaesterce je obranio velikom hrvatskom napadaču Stjepanu Bobeku. Ukupno je u raspucavanju izvedeno 15 jedanaesteraca, Dinamo je pogodio svih osam, a Partizan 7. Raspucavanje je te godine uvedeno kao rješenje susreta nakon neriješenog ishoda, umjesto dotadašnjeg prolaženja kockarskom metodom.[4]
Premda je bio predispozicija za vratara svjetske klase, zbog privatnih je razloga popustio u treningu te u najpotrebnijem razdoblju za rad na sebi nije usavršavao stil.[2] Izabrao je novinarsku karijeru.[3]
Novinarska karijera
urediStudirao je povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Po završetku studija odlučio je posvetiti se novinarskoj karijeri. Zaposlio se u tada novoj televizijskoj kući Televiziji Zagreb. Umijeće televizijskog redateljstva izučio je kod velikana hrvatskog televizijskog redateljstva Angela Miladinova i Antona Martija. U svojoj karijeri potpisao je više stotina TV naslova i televizijskom arhivu ostavio bogatu kulturnu baštinu.[3] Radio je reportaže za TV Zagreb.
Dugo je godina radio u Programu za djecu i mlade. Specijalnost mu je bilo redateljstvo lutkarskih televizijskih programa, što je zahtjevna umjetnička forma. Režijski je potpisao niz dokumentaraca, televizijskih prijenosa kazališnih prijenosa i koncerata. Godinama je bio radio na Festivalu djeteta u Šibeniku. Ukupno je potpisao više stotinjaka televizijskih naslova i obogatio kulturnom baštinom televizijski arhiv. Kao novinar je važio kao kolegijalan, uvijek spreman pomoći i koji je mnogim novim radnicima olakšao napredak u karijeri.[3]
Izvori
uredi- ↑ NK Mladost iz Buzina?
- ↑ a b c d e Vladimir Majerović Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine) Povijest Dinama. Pristupljeno 17. lipnja 2016.
- ↑ a b c d Kratke vijesti 18. srpnja 2004. Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2016. (Wayback Machine), Hrvatska televizija. Pristupljeno 17. lipnja 2016.
- ↑ a b Antun Samovojska: Bobekova kalvarija i čarobnjak Majerović, Sportske novosti, 2. travnja 2016.
- ↑ Četvrtzavršnica Partizan - Dinamo, Kup Jugoslavije 1953./54. Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. listopada 2016. (Wayback Machine), Povijest GNK Dinama. Pristupljeno 17. lipnja 2016.