Zoran Milanović

političar, peti predsjednik Republike Hrvatske

Zoran Milanović (Zagreb, 30. listopada 1966.), hrvatski političar, pravnik, 10. predsjednik Vlade Republike Hrvatske od 2011. do 2016. godine te aktualni 5. predsjednik Republike Hrvatske od 2020. godine.

Zoran Milanović
Zoran Milanović

5. predsjednik Republike Hrvatske
trenutačno
u službi od
19. veljače 2020.
Prethodnik Kolinda Grabar-Kitarović
10. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
23. prosinca 2011. – 22. siječnja 2016.
Prethodnik  Jadranka Kosor
Nasljednik Tihomir Orešković
2. predsjednik SDP-a
trajanje službe
2. lipnja 2007. – 28. studenoga 2016.
Prethodnik  Ivica Račan
Nasljednik Davor Bernardić
Rođenje 30. listopada 1966.
Politička stranka SDP (do 2020.)
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Zoran Milanović. Za glazbenika, pogledajte Zoran Milanović (basist).

Početkom premijerskog mandata u Hrvatskoj je održan uspješan Referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, te je ona 1. srpnja 2013. postala 28. članica te zajednice. Kraj Milanovićevog mandata obilježen je izbjegličkom krizom koja u Hrvatskoj počinje početkom rujna 2015., te Hrvatska postaje glavna tranzitna zemlja za izbjeglice iz azijskih i afričkih zemalja koji u većini slučajeva nakon prolaska kroz zemlju ulaze u zonu zemalja potpisnica Schengenskog sporazuma.

Raniji život

Otac Stipe rodom je iz Glavica kod Sinja, a majka Gina rodom iz Senja. Otac Stipe je studijski kolega i vjenčani kum Vlade Veselice. Milanovićev djed je bio skupa u partizanima s Veseličinim ocem Stipom.[1] Odrastao je na Trnju, a zatim na Črnomercu. Pohađao je srednju školu „Centar za upravu i pravosuđe” (danas I. gimnazija u Zagrebu). Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobiva Rektorovu nagradu i sudjeluje na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava „Telders” u Haagu. Prema vlastitom priznanju, u mladosti je bio buntovan i sklon tučnjavi.[2]

Zapošljava se najprije na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a zatim, 1993. godine u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje ga na posao prima Ivan Šimonović. Godinu dana kasnije odlazi u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Gorski Karabah gdje boravi 45 dana. Savjetnikom u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu postaje 1996. godine, gdje dvije godine kasnije završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na flamanskom Sveučilištu u Bruxellesu. Nakon toga, 1999., vraća se u Ministarstvo vanjskih poslova.

Politička karijera

Početci u SDP-u

Zoran nije pošao očevim stopama. Otac Stipe bio je član HDZ-a jedno vrijeme, a zahvaljujući intervenciji Marka Veseliceg, početkom 1990-ih je postao zamjenik ministra prosvjete za financijska pitanja u HDZ-ovoj Vladi i to je bio zamjenik akademiku Vlatku Pavletiću.

Godine 1999. učlanjuje se u SDP. Nakon pobjede koalicije prevođene SDP-om na izborima 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. odlazi s mjesta pomoćnika.

 
Kukuriku koalicija 23. prosinca 2012. ispred Hrvatskog Sabora u Zagrebu; Ivan Jakovčić(IDS), Zoran Milanović (SDP), Radimir Čačić (HNS) i Silvano Hrelja (HSU)

Godine 2004. izabran je u Glavni odbor SDP-a, a dvije godine kasnije nakratko postaje glasnogovornink SDP-a. Početkom mjeseca rujna 2006. godine izabran je za koordinatora rada SDP-a u četvrtoj izbornoj jedinici.

Predsjednik stranke

 
Zoran Milanović u Zagrebu na obilježavanju 20. obljetnice medjunarodnog priznanja Republike Hrvatske u društvu Ive Josipovića (lijevo), te Milanke Opačić, Vesne Pusić, Gordana Marasa i Miranda Mrsića (desno)

Nakon smrti Ivice Račana, na sjednici Glavnoga odbora 21. travnja prvi najavljuje kandidaturu za predsjednika stranke. Objava kandidature dočekana je ovacijama.[3] Prevladavajuće mišljenje u osvit izborne konvencije bilo je kako Račan, u tekstu svoje ostavke neposredno pred smrt, sintagmom o 'novim snagama' zapravo daje podršku Milanoviću u kandidaturi za predsjednika.[4] Na 10. izvanrednoj izbornoj konvenciji Milanović je u drugom krugu pobjedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a u povijesti.

Zahvaljujući njegovom izboru, rejting SDP-a u istraživanjima je doživio rast, te su mnogi analitičari predviđali lijevoj opciji s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom[5] uvjerljivu pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima. Međutim, HDZ pobjeđuje na izborima u zimu 2007. godine, što su neki komentatori pripisali nedostatku iskustva kod Milanovića.

Godine 2008. pobjeđuje Davorka Vidovića i Dragana Kovačevića u borbi za mjesto predsjednika SDP-a, te nastavlja svoj mandat. Nakon što 2011. godine Kukuriku koalicija predvođena SDP-om pobjeđuje na parlamentarnim izborima, Zoran Milanović postaje i predsjednik hrvatske vlade.[6]

Predsjednik Vlade

 Podrobniji članak o temi: Dvanaesta Vlada Republike Hrvatske

Unutarnja politika

 
Predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović na predstavljanju programa rada Vlade , Hrvatski Sabor 23. prosinca 2011.

Milanovićeva vlast započela je svoj mandat uvođenjem nekoliko liberalnih reformi. Tijekom 2012. godine donesen je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, uveden je zdravstveni odgoj u sve osnovne i srednje škole, a Milanović je najavio daljnje proširenje prava za istospolne parove. Tijekom izbora 2011. koalicija Kukuriku obećala je objaviti registar branitelja domovinskog rata , što je i učinjeno u prosincu 2012.

Na suđenju Anti Gotovini i drugima , nakon prvobitne presude za krivnju u travnju 2011., Ante Gotovina i Mladen Markač bili su konačno oslobođeni u studenom 2012. Milanović je presudu nazvao "važnim trenutkom za Hrvatsku", dodavši da nam je "skinut ogroman teret s ramena" "A Markaču i Gotovini hvala što su ovoliko izdržali za Hrvatsku".

U rujnu 2013. započeli su anticirilični prosvjedi protiv uvođenja dvojezičnih natpisa sa srpskom ćirilicom u Vukovaru. Milanović ih je osudio kao "šovinističko nasilje", rekavši da neće uklanjati natpise ćirilicom u Vukovaru jer je sam statud grada bio donijet u vrijeme HDZ vlasti, te da "vladavina zakona mora prevladati".

1. prosinca 2013. u Hrvatskoj je održan ustavni referendum , treći referendum od osamostaljenja. Na referendumu, koji je organizirala građanska inicijativa Za obitelj , predložen je amandman kojim bi se brak definirao kao zajednica muškarca i žene, čime je stvorena ustavna zabrana istopolnih brakova . Milanović se usprotivio prijedlogu i rekao HRT-u da će glasati protiv. Vlada je savjetovala građanima da glasaju protiv, ali referendum je ipak prošao sa 65% glasova za, međutim, odaziv birača bio je samo 38%. Milanović je bio nezadovoljan što se referendum uopće održao, rekavši: "Mislim da nas nije učinio boljim, pametnijim ili ljepšim." Također je rekao da referendum ne mijenja postojeću definiciju braka prema hrvatskim zakonima. Nadalje je najavio nadolazeću donošenje Zakona o partnerstvu, koji će istospolnim osobama omogućiti da formiraju zajednicu doživotnog partnerstva , koja će dijeliti ista prava kao i pravo na brak, osim prava na usvajanje. 12. prosinca 2013., Vlada je donijela predloženi prijedlog zakona, a parlament je u srpnju 2014. donio Zakon o životnom partnerstvu.

 
Sastav 12. Vlade Republike Hrvatske

Loša ekonomska situacija oslabila je izvorno snažnu javnu podršku Milanovićevoj vladi, što se pokazalo lokalnim izborima 2013. godine . Na prvim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2013. godine SDP je osvojio 32% glasova i pet zastupnika, jedan manje od HDZ-a, najveće oporbene stranke. Sljedeće godine SDP je osvojio 29,9% na izborima za Europski parlament 2014. i četiri zastupnika u Europskom parlamentu. Milanović i njegova stranka dali su podršku Ivu Josipoviću na predsjedničkim izborima , koje je pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović iz HDZ-a.

Hrvatski branitelji započeli su prosvjed u Zagrebu u listopadu 2014., pozivajući na ostavku Predraga Matića , ministra branitelja , i novi ustavni zakon koji im garantira prava. Milanović je odbio njihove zahtjeve, rekavši da nema razloga otpustiti ministra i da se neće podvrgnuti ultimatumima. Moja vlada nije ni razmišljanjem, ni djelovanjem ni propuštanjem dovela u pitanje ljudsko dostojanstvo hrvatskih branitelja i vječni značaj Domovinskog rata.

Prosvjed se nastavio tijekom cijele 2015. U svibnju 2015. eskalirao je kada su stotine branitelja posvađale s policijom ispred vladine zgrade. Milanović je rekao da njegova vlada nije suzbila njihova prava i da je spremna za razgovore, ali da ih neće ucjenjivati. Optužio je oporbenu stranku HDZ za manipulaciju s braniteljima. Tomislav Karamarko , predsjednik HDZ-a, odbacio je optužbe. Milanović se u lipnju sastao s predstavnicima branitelja, ali prosvjed se nastavio.

Dana 4. kolovoza 2015. godine, na insistiranje Milanovića i ministra obrane Ante Kotromanovića , u Zagrebu je održana vojna parada Oružanih snaga RH u čast Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja kojom se slavi 20. godišnjica operacije Oluja. Milanović se zahvalio svima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu Hrvatske. Također je izrazio zahvalnost Franji Tuđmanu , prvom hrvatskom predsjedniku, koji je Hrvatsku vodio tijekom rata riječima:

Prije dvadeset godina, u vojnoredarstvenoj operaciji Oluja oslobođen je najveći dio Hrvatske i stvoreni su svi uvjeti da naša zemlja, nakon godina okupacije i rata, počne živjeti i razvijati se kao samostalna, cjelovita i demokratska europska država.

Sloboda je najveće blago i nikome ne trebamo dokazivati koliko je Oluja - nakon mučne četiri godine ubijanja i progona na okupiranim područjima - bila opravdana, koliko je bila potrebna, koliko je novih žrtava spriječila i koliko je bila neizbježna. Hrvatska je imala svako pravo poduzeti sve da ostane živa i cjelovita, imala je pravo ne biti protjerana iz svojih domova, imala je sva prava ne biti više živi štit onima koji su rušili gradove i spaljivali sela.

Hrvatska danas ne slavi rat, ne slavi ničiju patnju niti progonstvo, neka to bude jasno onima kojima još nije. Hrvatska je poduzela sve da rata ne bude, nudila je mirna rješenja. I bila odbijena. Hrvatska danas slavi slobodu i mir, čista srca slavi pobjedu, prekretnicu koja je dokrajčila ružan, nametnut i osobito podao rat. Olujom je Hrvatska ponovno uspostavila svoj prerezani krvotok, a vjera u svoje tek stasale vojnoredarstvene snage zamijenila je osjećaj nepravde i nemoći pred dotad nadmoćnom vojnom mašinerijom. Hrvatska je porazila jednu zločinačku politiku, dokazala da se ne isplati posezati za tuđim, da se ništa oteto ne može zadržati, a da svoje vrijedi braniti. Bez Oluje, niti mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja ne bi bila moguća.

Istina je, sloboda je skupocjena i Hrvatska ju je skupo platila. Ovo je prigoda da još jednom od srca zahvalimo svima koji su se žrtvovali za slobodnu Hrvatsku, prije svega da zahvalimo hrvatskim braniteljima koji nam jesu i ostat će u srcu cijeloga života. Slobodna i demokratska Hrvatska najljepši je mogući spomenik poginulim braniteljima, onoj hrabroj vojsci koja se dala bez ostatka, koja nije ispostavljala račune, koja nije tražila ni uzimala, ali je zato znala davati i sanjati hrvatsku slobodu. Zahvalni smo onima koji nisu oklijevali umrijeti za domovinu, zahvalni smo njihovim obiteljima. Nastavili smo brinuti o njima da dalje ne moraju same, nastavili smo brinuti o braniteljima i štititi ih u najvećoj mogućoj mjeri od tereta teške gospodarske krize iz koje, sad je već izvjesno, napokon izlazimo i idemo naprijed.

Pobjedu u Oluji ostvario je narod, naši građani koji su izabrali vlast i dali joj vođenje države. U to vrijeme, a bilo je to najteže vrijeme od stjecanja državne neovisnosti, Hrvatsku je vodio Franjo Tuđman i njemu moramo odati zahvalnost i priznanje što je zajedno s brojnim suradnicima državu pripremio i osposobio za očuvanje cjelovitosti i samostalnosti Hrvatske.[7]

— Predsjednik Vlade RH Zoran Milanović na 20. godišnjicu Operacije Oluja

Gospodarstvo

Vlada Zorana Milanovića usvojila je niz reformi u oporezivanju kako bi se nosila s teškom ekonomskom situacijom te svjetskom recesijom. Podigla je standardni porez na dodanu vrijednost sa 23% na 25% i uvela nove stope PDV-a za robe i usluge koje ranije nisu oporezivane. Također je smanjila doprinose za socijalno osiguranje i plaće u javnom sektoru. U listopadu je usvojen Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je omogućio tvrtkama koje nisu bile u mogućnosti platiti račune da opstanu tijekom stečajnog postupka i restrukturiraju svoje dugove. Zbog protivljenja koalicijskog partnera HNS-a porez na imovinu nije proširen.

 
Ocjena rada vlade Zorana Milanovića 2015.

Vlada je uspjela smanjiti proračunski deficit na 5,3% u 2012., ali BDP se smanjio za 2,2%, a javni dug je dostigao 69,2%. Milanovićevo vrijeme na vlasti obilježeno je nekoliko smanjenja kreditnog rejtinga Hrvatske. Dana 14. prosinca 2012. smanjen je dugoročni rejting zemlje na BB +, a kratkoročni na B. 1. veljače 2013. smanjen je kreditni rejting Hrvatske s Baa3 na Ba1.

 
Predsjednik vlade RH Zoran Milanović na sastanku Vijeća Europske unije , 1. ožujka 2012.

U 2012. započelo je nekoliko velikih građevinskih projekata, uključujući novi putnički terminal na Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb i treći blok elektrane Plomin na ugalj . Međutim, neki projekti su obustavljeni, uključujući hidroelektranu Ombla . Vlada je rekao da je izgradnja Pelješkog mosta je početi u proljeće 2016. Milanović izrazio potporu daljnje istraživanje nafte i plina i iskorištavanje u Jadranskom moru, za razliku od oporbenih stranaka i organizacija za zaštitu okoliša.

U studenom 2012. ministar gospodarstva i potpredsjednik vlade Radimir Čačić podnio je ostavku, a zamijenio ga je Ivan Vrdoljak . U 2013. godini uveden je novi zakon o fiskalizaciji za kontrolu sive ekonomije i smanjenje izbjegavanja poreza. Vlada se do svibnja 2013. usredotočila na brodogradnju i privatizirala državna brodogradilišta. Kako bi se servisirao javni dug, vlada je predstavila projekt monetizacije hrvatskih autocesta u 2013. koji bi donio oko 2,5 milijardi eura , Sindikati i građanske udruge odbacili su prijedlog i pozvali na povlačenje odluke. Građanska inicijativa pod nazivom „Ne damo naše autoceste“ prikupila je potpise za referendum o autocesti. Iako je ustavni sud presudio da je referendum o toj temi neustavan, vlada je objavila da povlači odluku. Umjesto prvobitnog plana da se autoceste u zemlji daju u zakup stranim investitorima, vlada će hrvatskim građanima i mirovinskim fondovima ponuditi dionice u njima.

Zakon o mirovinskom osiguranju iz siječnja 2014. podigao je zakonsku mirovinu sa 65 na 67 godina, a prijevremenu dob umirovljenja sa 60 na 62. Stopa nezaposlenosti dosegla je vrhunac u veljači 2014. na 22,7%, ali od tada neprestano opada i dostiže najniža stopa u dvije godine u kolovozu. U svibnju 2014. Milanović je otpustio ministra financija Slavka Linića zbog imovinskog posla za koji je rekao da je naštetio državnom proračunu i na njegovo mjesto imenovao Borisa Lalovca. Promjene poreza na dohodak uvedene su 2015. godine, povećao se neoporezivi dio dohotka, što je rezultiralo neto povećanjem plaća za oko milijun ljudi.

U siječnju 2015. vlada je odlučila zamrznuti tečaj za švicarske franke na godinu dana, nakon porasta franka koji je uzrokovao sve skuplje zajmove za korisnike kredita u toj valuti. U kolovozu 2015. Milanović je najavio da će se zajmovi švicarskog franka pretvoriti u kredite u eurima te je time riješen problem dužnika u švicarskim francima.

BDP se smanjio u 2013. (-0,9%) i 2014 (-0,4%), ali je u 4. tromjesečju 2014. rast realnog BDP-a dosegao 0,3%, prvi put od 2011. [49] Najavljeno je 28. kolovoza 2015. ekonomija je narasla za 1,2% za treće tromjesečje zaredom, koja je obilježila Hrvatska je izlaz iz šest godina recesije . Proračunski deficit smanjio se u 2015. na 3,2% BDP-a, što je pad sa 5,5% u 2014., a javni dug je iznosio 86,7% BDP-a, što je najniža stopa rasta duga od uvođenja ESA 2010 metodologije.

Vanjski odnosi

Bosna i Hercegovina

 
Predsjednik Vlade Milanović s američkom državnom tajnicom Hillary Rodham Clinton u Zagrebu, 1. listopada 2012.
 
Predsjednik Vlade Milanović na sastanku predsjednika vlada centralne i istočne Europe i Kine, Bukurešt, Rumunjska, 26. studenog 2013.

Odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u vrijeme Milanovićevog mandata se znatno promijenio. Za razliku od prethodnih vlasti, Milanovićeva Vlada je dala značajnu podršku Hrvatima u BiH. Prethodne vlasti u Hrvatskoj, naročito nakon smrti Franje Tuđmana nisu pokazivale interes za položaj Hrvata u BiH. Štoviše, bivši predsjednik Stjepan Mesić se sukobio s hrvatskim političarima u BiH, a istodobno gradio prijateljske odnose s bošnjačkim političarima. Milanovićeva politika prema BiH ocijenjena je kao "najsuvislija i najbolja politika prema BiH" za Hrvate "unatrag dva desetljeća". Javno je izrazio zanimanje Hrvatske za stanje u Bosni i Hercegovini i položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda.[8]

Simbolično, nakon što mu je Sabor potvrdio drugi uzastopni mandat, Milanović je za prvi posjet odabrao BiH, odnosno grad Mostar, i to u vrijeme velikih nereda u veljači 2014. koje su izazivali bošnjački prosvjednici, što je umalo rezultiralo međunacionalnim sukobom u gradu. Štoviše, nije posjetio Sarajevo kao glavni grad, što je izazvalo kritike među bošnjačkim političarima i javnim osobama. Poslije Mostara posjetio je Vitez i Široki Brijeg. Sarajevo je odabrao kao posljednju destinaciju prije napuštanja zemlje. Time je postao prvi hrvatski premijer koji je posjetio Hrvate u BiH nakon više od dvadeset godina. Milanovićevu posjetu Mostaru pohvalio je i vođa oporbe Tomislav Karamarko.[8]

Milanović je pristaša olakšavanja puta Bosni i Hercegovini za ulazak u Europsku uniju te je kritizirao zahtjev europskih političara da BiH mora mijenjati Ustav kao uvjet za status kandidata. Milanović je izrazio konzervativan stav glede implementacije presude Sejdić-Finci Europskog suda za ljudska prava na bosanskohercegovački Ustav, koji onemogućava pripadnicima nacionalnih manjina da budu birani na neke dužnosti izvršne vlasti. Kritizirao je stavove onih koji tvrde da su promjene Ustava uvjet bez kojega se ne može, navodeći da je Bosna i Hercegovina s takvim ustavom primljena u Vijeće Europe i da od tada nije niti jednom mijenjan, napominjući da, ako je u trenutku ulaska BiH u Vijeće Europe Ustav bio u skladu s dokumentima Vijeća Europe, "onda je valjda i danas". Zahtjeve za promjenom nazvao je "politički i pravno nepoštenima" zbog njihovog retroaktivnog karaktera, ali i neprincipijelnima, jer slične ustave imaju Cipar i Belgija, koje su već članice Europske unije.[9] Primjerice, Ustav Cipra navodi da predsjednik može biti samo Grk.[10] Milanović je naveo da uz takve uvjete, Bosna i Hercegovina nikada ne će biti članicom Europske unije, naglasivši da je daytonski Ustav zaustavio rat u toj zemlji. Podržao je ulazak cijele regije u Europsku uniju, dajući Bosni i Hercegovini prioritet, "ne samo radi Hrvata u BiH, ali jako puno i zbog Hvata koji imaju putem hrvatskog i europsko državljanstvo".[9]

Njemačka

Zoran Milanović svojom politikom i pokušajem onemogućavanja izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj, u kojoj je podignuta optužnica protiv njih, zbog sumnje da su krivi za ubojstvo hrvatskih emigranata, nanjela je velike štete hrvatskim nacionalnim interesima. Zlouporaba položaja predsjednika Vlade i pokušaj da se čak promjenom ustava i donošenjem posebnog zakona u Saboru, onemogući izručenje udbaških zločinaca, nanjeli su neprocjenivu štetu hrvatskim nacionalnim interesima. Taj Lex Perković sukobio je Hrvatsku s Europskom Unijom i posebno s Njemačkom, nanjevši neprocjenjive štete ugledu Hrvatske..[11]

Ostavka na mjesto predsjednika stranke

Nakon što na Hrvatskim parlamentarnim izborima 2015. godine SDP gubi vlast, Milanović ne uspijeva vratiti partiju na vlast na prijevremenim izborima 2016. godine.

Zoran Milanović se odlučuje povući s mjesta predsjednika SDP-a, te u studenom 2016. godine za predsjednika partije biva izabran Davor Bernardić.[12]

Nakon povlačenja s hrvatske političke scene osniva savjetničku tvrtku EuroAlba Advisory, a od 2017. godine postaje savjetnik albanskom premijeru Ediju Ramu.[13][14] Iste godine postaje predsjednikom Diplomatskog vijeća Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu.[15]

Predsjednički izbori 2019./2020.

 
Rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora 2019.

Krajem 2018. godine počinju glasine o Milanovićevoj kandidaturi za predsjedničke izbore 2019. godine, dok 17. lipnja 2019. potvrđuje glasine i objavljuje kandidaturu na svojem Facebook profilu pod sloganom "Predsjednik s karakterom".[16][17] Sljedećeg mu mjeseca glavni odbor SDP-a daje potporu, a potom dobija i potporu HSS-a, HSU-a, PGS-a, Reformista, Demokrata, IDS-a, Laburista, GLAS-a, MDS-a i Stranke Umirovljenika.[18][19][20][21]

Nakon prebrojanih glasova, 5. siječnja je osvojio 104 tisuće glasova više od HDZ-ove kandidatkinje i četvrte hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Kritike

Nedugo nakon podizanja spomenika Miri Barešiću, lijevi ekstremisti su zalili spomenik crvenom bojom,[22] što je jednoglasno osudila kompletna hrvatska inteligencija.[23][24][25]

Jedini element hrvatskoga društva koji nije jasno osudio ekstremiste je predsjednik SDP-a. Zoran Milanović nakon debakla zvanog "Lex Perković" i osude Perkovića i Mustača na doživotni zatvor, te njemačke verbalne osude DORH-a zbog 25-godišnje neučinkovitosti[26] za koju Milanović snosi nemalu odgovornost od 2007. kao predsjednik SDP-a, vladajuće ili najjače oporbene stranke u Saboru izjavljuje da njegov djed nije uzimao ambasadore za taoce, te da su (Barešić i Brajković) time nanijeli ogromnu štetu hrvatskom imenu i hrvatskoj ideji.[27] SDP je dva puta ukinuo urede i komisije za istraživanje komunističkih zločina, koje je prethodno osnovala HDZ-ova većina.[28]

Privatni život

Od 1994. u braku je sa Sanjom Musić-Milanović s kojom ima dva sina, Antu Jakova i Marka. Govori engleski, ruski i francuski.

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Zoran Milanović
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zoran Milanović

Izvori

  1. Davor Krile: Marko Veselica: Preživio sam i Čarugu i Tuđmana, a sada udaram i na Milanovića, Spektar, Slobodna Dalmacija, 10. listopada 2015., str. 6-7
  2. http://dalje.com/hr-hrvatska/biografija--zoran-milanovic/49361
  3. http://www.jutarnji.hr/uspon-milanovica--racan-ga-doveo-u-sredisnjicu-sdp-a--sanader-primio-u-mvp/177008/
  4. http://dalje.com/hr-hrvatska/zoran-milanovic-novi-predsjednik-sdp-a/49247
  5. Vladimir Gligorov, ur., Sándor Richter, ur., High growth continues, with risks of overheating on the horizon, WIIW research reports no. 341 : Special issue on economic prospects for Central, East and Southeast Europe, Verein Wiener Institut für Internationale Wirtschaftsvergleiche, Beč, 2007., str. 101.
      „Only recently Zoran Milanović was elected new president of the Social Democrats, succeeding long-time leader Ivica Račan, who died in April this year. However, for the upcoming elections Ljubo Jurčić, a former minister of economy, will be the top candidate for prime minister.”
    (2007., str. 101.)
  6. S.K./Hina. "Pogledajte kako je izglasano povjerenje Vladi!" pristupljeno 20. listopada 2019.
  7. https://vlada.gov.hr/vijesti/predsjednik-vlade-milanovic-cestitao-dan-pobjede-i-domovinske-zahvalnosti-i-dan-hrvatskih-branitelja/17459
  8. 8,0 8,1 Zoran Milanović je državnik sa suvislom politikom prema BiH. Večernji list, 15. veljače 2014. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  9. 9,0 9,1 Treba dopustiti da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva BiH. Večernji list, 8. lipnja 2014. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  10. The Constitution of the Republic of Cyprus (na engleskom). Predsjedništvo Republike Cipar. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  11. Hrvatske veleizdaje II, (Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb 2015), Str. 85, ISBN 978-953-7817-07-7.
  12. "Bernardić izabran za novog šefa SDP-a. Milanović: Dajte mu podršku i neka bude iskrena" pristupljeno 20. listopada 2019.
  13. "Napokon znamo što će raditi Zoran Milanović" pristupljeno 20. listopada 2019.
  14. "Zoran Milanović savjetuje albanskog premijera Edija Ramu" pristupljeno 20. listopada 2019.
  15. "Milanović dobio novi posao, radit će u Visokoj školi diplomacije" pristupljeno 20. listopada 2019.
  16. "Zoran Milanović sve bliže odluci o kandidaturi" pristupljeno 20. listopada 2019.
  17. (17. lipnja 2019.)"Milanović ide u utrku za Pantovčak. Kandidaturu objavio na Facebooku" pristupljeno 20. listopada 2019.
  18. "Glavni odbor SDP-a potvrdio Milanovića za predsjedničkog kandidata" pristupljeno 20. listopada 2019.
  19. "HSS podržava Milanovića u izbornoj trci za predsjednika" pristupljeno 20. listopada 2019.
  20. "ŠIROKA KOLINDINA POTPORA S PROŠLIH IZBORA SVELA SE SAMO NA HDZ Završen ciklus grupiranja stranaka oko kandidata: Analiziramo tko je najbolje prošao... - Jutarnji List" pristupljeno 20. listopada 2019.
  21. Mladen Grubić. "MDS daje podršku kandidaturi Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske" pristupljeno 20. listopada 2019.
  22. Devastiran spomenik Miri Barešiću, "Određeni komentatori su odmah u šali zamjetili kako je riječ o šaki i nogi koje su na na Svjetskom prvenstvu 1978. godine u Oklahoma City-u, pretukle tadašnjeg športskog rivala Antu Nobila, nakon čega je Miro Barešić stao na pobjedničko postolje uz zvuke Lijepe naše, što je tadašnje jugoslavensko izaslanstvo doživjelo kao neprijateljski čin.", objavljeno 08.08.2016., pristupljeno 20. 8. 2016.
  23. Hasanbegović i Barešićeva kći o ubojstvu, Udbi i Milanoviću, objavljeno 17.08.2016., pristupljeno 20. 8. 2016.
  24. Lijevi mediji misle da je Plenki prošao kao Hajduk u zadnjem ‘sučeljavanju’ s Dinamom u Splitu. Krivo!, objavljeno 15.08.2016., pristupljeno 20. 8. 2016.
  25. Mr. sc. Vujić: Nacional-revolucionarstvo kao temelj hrvatske države, "Tada pobuna protiv nelegitimnog državnog terora postaje etički i moralno opravdana jer je država prekinula ravnopravni odnos između države i civilnog društva. U tom pogledu svi totalitarni sustavi komunistički i fašistički, koristili su nelegitimnu silu, opresiju, mučenje, uhićenja, verbalni delikt protiv vlastitih građana, a prema Walter Benjaminu tada je revolucionarno nasilje opravdano jer je riječ o borbi pobunjenika protiv državnog terorizma.", objavljeno 20.08.2016., pristupljeno 20. 8. 2016.
  26. Starešina: Čega se sve sramim nakon presude u Münchenu, objavljeno 16. kolovoza 2016., pristupljeno 20. kolovoza 2016.
  27. Milanović i Plenković debatirali o politici i ideološkim pitanjima, objavljeno 13. kolovoza 2016., pristupljeno 20. kolovoza 2016.
  28. Zašto se ljudi i dandanas boje govoriti o zločinima komunista, "Čim je došao na vlast, Račan je komisiju za istraživanje komunističkih zločina ukinuo tako da ju je prebacio u Ministarstvo znanosti?! Naravno da je to bio kraj i komisije i posla koji je radila. Sada Milanović kopira Račana: ured se gasi, a tobože njegove poslove šalje u Ministarstvo branitelja. Tamo će se ubuduće kako piše u novom zakonu „istraživati, uređivati i održavati vojna groblja“. No, to je cinizam ravan krampovima Vicka Krstulovića jer se druga vojna groblja ne mogu „uređivati i istraživati“ zato što ih nema, a nema ih jer su u početnoj luđačkoj fazi komunizma, nalogom Vicka Krstulovića, doslovno preorana sva ustaška i domobranska groblja! Svi su kameni grobovi pedantno srušeni, svi su križevi pedantno iščupani, barbarizam kakav stoljećima nije viđen!", objavljeno 21.7.2012., pristupljeno 20.8.2016.