Zoran Milanović

hrvatski političar, deseti predsjednik vlade i peti predsjednik Republike Hrvatske

Zoran Milanović (Zagreb, 30. listopada 1966.) hrvatski je političar i pravnik, koji obnaša dužnost predsjednika Republike Hrvatske od veljače 2020. Prethodno je obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske od prosinca 2011. do siječnja 2016. te od lipnja 2007. do studenoga 2016. predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske.

Zoran Milanović

Zoran Milanović

Zoran Milanović, 2021. godine

Zoran Milanović
Potpis
5. predsjednik Republike Hrvatske
trenutačno
u službi od
19. veljače 2020.
Prethodnik Kolinda Grabar-Kitarović
10. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
23. prosinca 2011. – 22. siječnja 2016.
Predsjednik Ivo Josipović
Kolinda Grabar-Kitarović
Prethodnik  Jadranka Kosor
Nasljednik Tihomir Orešković
2. predsjednik Socijaldemokratske partije
trajanje službe
2. lipnja 2007. – 26. studenoga 2016.
Prethodnik  Ivica Račan
Nasljednik Davor Bernardić
Rođenje 30. listopada 1966., Zagreb
Politička stranka SDP (1999. – 2020.)
Ovo je glavno značenje pojma Zoran Milanović. Za glazbenika pogledajte Zoran Milanović (basist).

Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu zaposlio se u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. Radio je u Predstavništvu Republike Hrvatske pri EU i NATO-u u Bruxellesu, gdje 1998. završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na Sveučilištu u Bruxellesu. Godine 1999. postaje član SDP-a, a 2007., nakon smrti bivšeg premijera Ivice Račana, postaje predsjednik stranke. Na parlamentarnim izborima 2007. su bili 2. po broju glasova, međutim 2011. stvara se Kukuriku koalicija koja pobjeđuje na izborima. Milanović 23. prosinca 2011. postaje premijer.

Početkom premijerskog mandata u Hrvatskoj je održan uspješan referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju te je ona 1. srpnja 2013. postala 28. članica te zajednice. Kraj Milanovićevog mandata obilježen je migrantskom krizom koja u Hrvatskoj počinje početkom rujna 2015. te Hrvatska postaje glavna tranzitna zemlja za migrante iz azijskih i afričkih zemalja koji u većini slučajeva nakon prolaska kroz zemlju ulaze u zonu zemalja potpisnica Schengenskog sporazuma.

Raniji život

Otac Stipe rodom je iz Glavica kod Sinja, a majka Đurđica "Gina", rođena Matasić, rodom iz Senja. Otac Stipe studijski je kolega i vjenčani kum Vlade Veselice. Milanovićev djed bio je skupa u partizanima s Veseličinim ocem Stipom.[1] Odrastao je na Trnju, a zatim na Črnomercu. Pohađao je srednju školu „Centar za upravu i pravosuđe” (danas I. gimnazija u Zagrebu). Diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobiva Rektorovu nagradu i sudjeluje na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava „Telders” u Haagu. Prema vlastitom priznanju, u mladosti je bio buntovan i sklon tučnjavi.[2]

Zapošljava se najprije na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a zatim, 1993. godine u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje ga na posao prima Ivan Šimonović. Godinu dana kasnije odlazi u mirovnu misiju OESS-a u ratni Azerbajdžan, u okupirani Gorski Karabah gdje boravi 45 dana. Savjetnikom u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu postaje 1996. godine, gdje dvije godine kasnije završava poslijediplomski studij europskoga i komparativnoga prava na flamanskom Sveučilištu u Bruxellesu. Nakon toga, 1999., vraća se u Ministarstvo vanjskih poslova.

Politička karijera

Početci u SDP-u

Zoran nije pošao očevim stopama. Otac Stipe bio je član HDZ-a jedno vrijeme, a zahvaljujući intervenciji Marka Veselice, početkom 1990-ih je postao zamjenik ministra prosvjete za financijska pitanja u HDZ-ovoj vladi, i to je bio zamjenik akademiku Vlatku Pavletiću.

Godine 1999. učlanjuje se u SDP. Nakon pobjede koalicije predvođene SDP-om na izborima 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije postaje pomoćnik ministra vanjskih poslova Tonina Picule. Nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. odlazi s mjesta pomoćnika.

 
Kukuriku koalicija 23. prosinca 2011. ispred zgrade Hrvatskog sabora u Zagrebu; Ivan Jakovčić (IDS), Zoran Milanović (SDP), Radimir Čačić (HNS) i Silvano Hrelja (HSU)

Godine 2004. izabran je u Glavni odbor SDP-a, a dvije godine kasnije nakratko postaje glasnogovornik SDP-a. Početkom rujna 2006. godine izabran je za koordinatora rada SDP-a u četvrtoj izbornoj jedinici.

Predsjednik stranke

 
Zoran Milanović u Zagrebu na obilježavanju 20. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u društvu Ive Josipovića (lijevo) te Milanke Opačić, Vesne Pusić, Gordana Marasa i Miranda Mrsića (desno)

Nakon smrti Ivice Račana, na sjednici Glavnog odbora 21. travnja prvi najavljuje kandidaturu za predsjednika stranke. Objava kandidature dočekana je ovacijama.[3] Prevladavajuće mišljenje u osvit izborne konvencije bilo je kako Račan, u tekstu svoje ostavke neposredno pred smrt, sintagmom o 'novim snagama' zapravo daje podršku Milanoviću u kandidaturi za predsjednika.[4] Na 10. izvanrednoj izbornoj konvenciji Milanović je u drugom krugu pobijedio Željku Antunović sa 150 glasova prednosti i time postao drugi predsjednik SDP-a u povijesti.

Zahvaljujući njegovom izboru, rejting SDP-a u istraživanjima je doživio rast te su mnogi analitičari predviđali lijevoj opciji s Ljubom Jurčićem kao premijerskim kandidatom[5] uvjerljivu pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima. Međutim, HDZ pobjeđuje na izborima u studenom 2007. godine, što su neki komentatori pripisali nedostatku iskustva kod Milanovića.

Godine 2008. pobjeđuje Davorka Vidovića i Dragana Kovačevića u borbi za mjesto predsjednika SDP-a te nastavlja svoj mandat. Nakon što 2011. godine Kukuriku koalicija predvođena SDP-om pobjeđuje na parlamentarnim izborima, Zoran Milanović postaje i predsjednik hrvatske vlade.[6]

Predsjednik Vlade

Unutarnja politika

 
Premijer Zoran Milanović na predstavljanju programa rada Vlade; Hrvatski sabor 23. prosinca 2011. godine

Milanovićeva vlast započela je svoj mandat uvođenjem nekoliko liberalnih reformi. Tijekom 2012. godine donesen je Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, uveden je zdravstveni odgoj u sve osnovne i srednje škole, a Milanović je najavio daljnje proširenje prava za istospolne parove. Tijekom izbora 2011. koalicija Kukuriku obećala je objaviti registar branitelja Domovinskog rata, što je i učinjeno u prosincu 2012. godine.

Na suđenju Anti Gotovini i drugima, nakon prvobitne presude za krivnju u travnju 2011., Ante Gotovina i Mladen Markač bili su konačno oslobođeni u studenom 2012. godine. Milanović je presudu nazvao "važnim trenutkom za Hrvatsku", dodavši da nam je "skinut ogroman teret s ramena, a Markaču i Gotovini hvala što su ovoliko izdržali za Hrvatsku".

U rujnu 2013. započeli su antićirilični prosvjedi protiv uvođenja dvojezičnih natpisa sa srpskom ćirilicom u Vukovaru. Milanović ih je osudio kao "šovinističko nasilje", rekavši da neće uklanjati natpise s ćirilicom u Vukovaru jer je sam statut grada bio donijet u vrijeme HDZ-ove vlasti te da "vladavina zakona mora prevladati".

Dne 1. prosinca 2013. godine, u Hrvatskoj je održan ustavni referendum, treći od osamostaljenja. Na referendumu, koji je organizirala građanska inicijativa "Za obitelj", predložen je amandman kojim bi se brak definirao kao zajednica muškarca i žene, čime je stvorena ustavna zabrana istopolnih brakova. Milanović se usprotivio prijedlogu i rekao HRT-u da će glasati protiv. Vlada je savjetovala građanima da glasaju protiv, ali referendum je ipak prošao sa 65% glasova za, međutim, odaziv birača bio je samo 38%. Milanović je bio nezadovoljan što se referendum uopće održao, rekavši: "Mislim da nas nije učinio boljim, pametnijim ili ljepšim." Također je rekao da referendum ne mijenja postojeću definiciju braka prema hrvatskim zakonima. Nadalje je najavio nadolazeću donošenjem Zakona o partnerstvu, koji će istospolnim osobama omogućiti da formiraju zajednicu doživotnog partnerstva koja će dijeliti ista prava kao i pravo na brak, osim prava na usvajanje. Dne 12. prosinca 2013., Vlada je donijela predloženi prijedlog zakona, a parlament je u srpnju 2014. donio Zakon o životnom partnerstvu.

 
Sastav Dvanaeste vlade Republike Hrvatske na čelu s predsjednikom Zoranom Milanovićem

Loša ekonomska situacija oslabila je izvorno snažnu javnu podršku Milanovićevoj vladi, što se pokazalo na lokalnim izborima 2013. godine. Na prvim izborima za Europski parlament u Hrvatskoj 2013. godine, SDP je osvojio 32% glasova i pet zastupnika, jedan manje od HDZ-a, najveće oporbene stranke. Sljedeće godine SDP osvaja 29,9% i četiri zastupnika u Europskom parlamentu. Milanović i njegova stranka dali su podršku Ivi Josipoviću na predsjedničkim izborima 2014./15., koje pobjeđuje Kolinda Grabar-Kitarović iz redova HDZ-a.

 
Svečani mimohod povodom 20. obljetnice VRO Oluja u Zagrebu

Hrvatski branitelji započeli su prosvjed u Zagrebu u listopadu 2014., pozivajući na ostavku ministra branitelja Predraga Matića, i novi ustavni zakon koji im garantira prava. Milanović je odbio njihove zahtjeve, rekavši da nema razloga otpustiti ministra i da se neće podvrgnuti ultimatumima, poručivši "moja vlada nije ni razmišljanjem, ni djelovanjem ni propuštanjem dovela u pitanje ljudsko dostojanstvo hrvatskih branitelja i vječni značaj Domovinskog rata".

Prosvjed se nastavio tijekom cijele 2015. godine. U svibnju 2015. eskalirao je kada su se stotine branitelja posvađale s policijom ispred vladine zgrade. Milanović je rekao da njegova vlada nije suzbila njihova prava i da je spremna za razgovore, ali da ih neće ucjenjivati. Optužio je oporbenu stranku HDZ za manipulaciju braniteljima. Šef oporbe Tomislav Karamarko odbacio je optužbe. Milanović se u lipnju sastao s predstavnicima branitelja, ali prosvjed se nastavio.

Dana 4. kolovoza 2015. godine, na inzistiranje Milanovića i ministra obrane Ante Kotromanovića, u Zagrebu je održana vojna parada Oružanih snaga Republike Hrvatske u čast Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja kojom se slavi 20. godišnjica vojnoredarstvene operacije Oluja. Milanović se zahvalio svima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu Hrvatske. Također je izrazio zahvalnost dr. Franji Tuđmanu, prvom hrvatskom predsjedniku, koji je Hrvatsku vodio tijekom rata riječima:

Prije dvadeset godina, u vojnoredarstvenoj operaciji Oluja oslobođen je najveći dio Hrvatske i stvoreni su svi uvjeti da naša zemlja, nakon godina okupacije i rata, počne živjeti i razvijati se kao samostalna, cjelovita i demokratska europska država.

Sloboda je najveće blago i nikome ne trebamo dokazivati koliko je Oluja - nakon mučne četiri godine ubijanja i progona na okupiranim područjima - bila opravdana, koliko je bila potrebna, koliko je novih žrtava spriječila i koliko je bila neizbježna. Hrvatska je imala svako pravo poduzeti sve da ostane živa i cjelovita, imala je pravo ne biti protjerana iz svojih domova, imala je sva prava ne biti više živi štit onima koji su rušili gradove i spaljivali sela.

Hrvatska danas ne slavi rat, ne slavi ničiju patnju niti progonstvo, neka to bude jasno onima kojima još nije. Hrvatska je poduzela sve da rata ne bude, nudila je mirna rješenja. I bila odbijena. Hrvatska danas slavi slobodu i mir, čista srca slavi pobjedu, prekretnicu koja je dokrajčila ružan, nametnut i osobito podao rat. Olujom je Hrvatska ponovno uspostavila svoj prerezani krvotok, a vjera u svoje tek stasale vojnoredarstvene snage zamijenila je osjećaj nepravde i nemoći pred dotad nadmoćnom vojnom mašinerijom. Hrvatska je porazila jednu zločinačku politiku, dokazala da se ne isplati posezati za tuđim, da se ništa oteto ne može zadržati, a da svoje vrijedi braniti. Bez Oluje, niti mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja ne bi bila moguća.

Istina je, sloboda je skupocjena i Hrvatska ju je skupo platila. Ovo je prigoda da još jednom od srca zahvalimo svima koji su se žrtvovali za slobodnu Hrvatsku, prije svega da zahvalimo hrvatskim braniteljima koji nam jesu i ostat će u srcu cijeloga života. Slobodna i demokratska Hrvatska najljepši je mogući spomenik poginulim braniteljima, onoj hrabroj vojsci koja se dala bez ostatka, koja nije ispostavljala račune, koja nije tražila ni uzimala, ali je zato znala davati i sanjati hrvatsku slobodu. Zahvalni smo onima koji nisu oklijevali umrijeti za domovinu, zahvalni smo njihovim obiteljima. Nastavili smo brinuti o njima da dalje ne moraju same, nastavili smo brinuti o braniteljima i štititi ih u najvećoj mogućoj mjeri od tereta teške gospodarske krize iz koje, sad je već izvjesno, napokon izlazimo i idemo naprijed.

Pobjedu u Oluji ostvario je narod, naši građani koji su izabrali vlast i dali joj vođenje države. U to vrijeme, a bilo je to najteže vrijeme od stjecanja državne neovisnosti, Hrvatsku je vodio Franjo Tuđman i njemu moramo odati zahvalnost i priznanje što je zajedno s brojnim suradnicima državu pripremio i osposobio za očuvanje cjelovitosti i samostalnosti Hrvatske.

— Premijer Milanović tijekom obilježavanja 20. godišnjice Operacije Oluja, 5. kolovoza 2015. godine.[7]

Gospodarstvo

Vlada Zorana Milanovića podigla je standardni porez na dodanu vrijednost s 23% na 25% i uvela nove stope PDV-a za robe i usluge koje ranije nisu oporezivane. Također je smanjila doprinose za socijalno osiguranje i plaće u javnom sektoru. U listopadu je usvojen Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koji je omogućio tvrtkama koje nisu bile u mogućnosti platiti račune opstanak tijekom stečajnog postupka i restrukturiraju svoje dugove. Zbog protivljenja koalicijskog partnera HNS-a porez na imovinu nije proširen.

 
Ocjena rada vlade Zorana Milanovića 2015.

Vlada je uspjela smanjiti proračunski deficit na 5,3% u 2012., ali BDP se smanjio za 2,2%, a javni dug je dostigao 69,2%. Milanovićevo vrijeme na vlasti obilježeno je nekoliko smanjenja kreditnog rejtinga Hrvatske. Dana 14. prosinca 2012. smanjen je dugoročni rejting zemlje na BB +, a kratkoročni na B. 1. veljače 2013. smanjen je kreditni rejting Hrvatske s Baa3 na Ba1.

 
Predsjednik Vlade Zoran Milanović na sastanku Vijeća Europske unije, 1. ožujka 2012.

U 2012. započelo je nekoliko velikih građevinskih projekata, uključujući novi putnički terminal u Zračnoj luci Zagreb i treći blok termoelektrane Plomin. Međutim, neki projekti su obustavljeni, uključujući hidroelektranu Ombla. Vlada je poručila da izgradnja Pelješkog mosta počinje u proljeće 2016. Milanović je izrazio potporu za daljnje istraživanje nafte i plina te iskorištavanje Jadranskog mora, za razliku od oporbenih stranaka i organizacija za zaštitu okoliša.

U studenom 2012. ministar gospodarstva i potpredsjednik vlade Radimir Čačić podnio je ostavku, a zamijenio ga je Ivan Vrdoljak. U 2013. godini uveden je novi zakon o fiskalizaciji za kontrolu sive ekonomije i smanjenje izbjegavanja poreza. Vlada se do svibnja 2013. usredotočila na brodogradnju i privatizirala državna brodogradilišta. Kako bi se servisirao javni dug, vlada je predstavila projekt monetizacije hrvatskih autocesta u 2013. koji bi donio oko 2,5 milijardi eura. Sindikati i građanske udruge odbacili su prijedlog i pozvali na povlačenje odluke. Građanska inicijativa pod nazivom „Ne damo naše autoceste“ prikupila je potpise za referendum o autocesti. Iako je ustavni sud presudio da je referendum o toj temi neustavan, vlada je objavila da povlači odluku. Umjesto prvobitnog plana da se autoceste u zemlji daju u zakup stranim investitorima, vlada će hrvatskim građanima i mirovinskim fondovima ponuditi dionice u njima.

Zakon o mirovinskom osiguranju iz siječnja 2014. podigao je zakonsku mirovinu sa 65 na 67 godina, a prijevremenu dob umirovljenja sa 60 na 62. Stopa nezaposlenosti dosegla je vrhunac u veljači 2014. na 22,7%, ali od tada neprestano opada i dostiže najnižu stopu u dvije godine u kolovozu. U svibnju 2014. Milanović je otpustio ministra financija Slavka Linića zbog imovinskog posla za koji je rekao da je naštetio državnom proračunu i na njegovo mjesto imenovao Borisa Lalovca. Promjene poreza na dohodak uvedene su 2015. godine, povećao se neoporezivi dio dohotka, što je rezultiralo neto povećanjem plaća za oko milijun ljudi.

U siječnju 2015. vlada je odlučila zamrznuti tečaj za švicarske franke na godinu dana, nakon porasta franka koji je uzrokovao sve skuplje zajmove za korisnike kredita u toj valuti. U kolovozu 2015. Milanović je najavio da će se zajmovi švicarskog franka pretvoriti u kredite u eurima.

BDP se smanjio u 2013. (-0,9%) i 2014. (-0,4%), ali je u 4. tromjesečju 2014. rast realnog BDP-a dosegao 0,3%, prvi put od 2011. Objavljeno je 28. kolovoza 2015. da je ekonomija narasla za 1,2% za treće tromjesečje zaredom, a što je obilježilo izlaz Hrvatske iz šest godina recesije. Proračunski deficit smanjio se u 2015. na 3,2% BDP-a, što je pad s 5,5% u 2014., a javni dug je iznosio 86,7% BDP-a, što je najniža stopa rasta duga od uvođenja metodologije „ESA 2010”.

Izvješće Svjetskoga ekonomskog foruma o konkurentnosti za 2014. svrstalo je Hrvatsku na šesto mjesto na ljestvici država s neučinkovitom vladom.[8]

Vanjski odnosi

Bosna i Hercegovina

 
Premijer Milanović s američkom državnom tajnicom Hillary Rodham Clinton u Zagrebu, 1. listopada 2012.
 
Premijer Milanović na sastanku predsjednika vlada srednje i istočne Europe i Kine, Bukurešt, 26. studenog 2013.

Odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini u vrijeme Milanovićevog mandata se znatno promijenio. Za razliku od prethodnih vlasti, Milanovićeva vlada je dala značajnu podršku Hrvatima u BiH. Prethodne vlasti u Hrvatskoj, naročito nakon smrti Franje Tuđmana nisu pokazivale interes za položaj Hrvata u BiH. Štoviše, bivši predsjednik Stjepan Mesić se sukobio s hrvatskim političarima u BiH, a istodobno gradio prijateljske odnose s bošnjačkim političarima. Milanovićeva politika prema BiH ocijenjena je kao "najsuvislija i najbolja politika prema BiH" za Hrvate "unatrag dva desetljeća". Javno je izrazio zanimanje Hrvatske za stanje u Bosni i Hercegovini i položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda.[9]

Simbolično, nakon što mu je Sabor potvrdio drugi uzastopni mandat, Milanović je za prvi posjet odabrao BiH, odnosno grad Mostar, i to u vrijeme velikih nereda u veljači 2014. koje su izazivali bošnjački prosvjednici, što je umalo rezultiralo međunacionalnim sukobom u gradu. Štoviše, nije posjetio Sarajevo kao glavni grad, što je izazvalo kritike među bošnjačkim političarima i javnim osobama. Poslije Mostara posjetio je Vitez i Široki Brijeg. Sarajevo je odabrao kao posljednju destinaciju prije napuštanja zemlje. Time je postao prvi hrvatski premijer koji je posjetio Hrvate u BiH nakon više od dvadeset godina. Milanovićev posjet Mostaru pohvalio je i vođa oporbe Tomislav Karamarko.[9]

Milanović je pristaša olakšavanja puta Bosni i Hercegovini za ulazak u Europsku uniju te je kritizirao zahtjev europskih političara da BiH mora mijenjati Ustav kao uvjet za status kandidata. Milanović je izrazio konzervativan stav glede implementacije presude Sejdić-Finci Europskog suda za ljudska prava na bosanskohercegovački Ustav, koji onemogućava pripadnicima nacionalnih manjina da budu birani na neke dužnosti izvršne vlasti. Kritizirao je stavove onih koji tvrde da su promjene Ustava uvjet bez kojega se ne može, navodeći da je Bosna i Hercegovina s takvim ustavom primljena u Vijeće Europe i da od tada nije niti jednom mijenjan, napominjući da, ako je u trenutku ulaska BiH u Vijeće Europe Ustav bio u skladu s dokumentima Vijeća Europe, "onda je valjda i danas". Zahtjeve za promjenom nazvao je "politički i pravno nepoštenima" zbog njihovog retroaktivnog karaktera, ali i neprincipijelnima, jer slične ustave imaju Cipar i Belgija, koje su već članice Europske unije.[10] Primjerice, Ustav Cipra navodi da predsjednik može biti samo Grk.[11] Milanović je naveo da uz takve uvjete, Bosna i Hercegovina nikada neće biti članicom Europske unije, naglasivši da je daytonski Ustav zaustavio rat u toj zemlji. Podržao je ulazak cijele regije u Europsku uniju, dajući Bosni i Hercegovini prioritet, "ne samo radi Hrvata u BiH, ali jako puno i zbog Hrvata koji imaju putem hrvatskog i europsko državljanstvo".[10]

Ostavka na mjesto predsjednika stranke

Nakon što na parlamentarnim izborima 2015. godine SDP gubi vlast, Milanović ne uspijeva vratiti stranku na vlast na prijevremenim izborima 2016. godine.

Zoran Milanović se odlučuje povući s mjesta predsjednika SDP-a te u studenom 2016. godine za predsjednika stranke biva izabran Davor Bernardić.[12]

Nakon povlačenja s hrvatske političke scene osniva savjetničku tvrtku EuroAlba Advisory, a od 2017. godine postaje savjetnik albanskom premijeru Ediju Rami.[13][14] Iste godine postaje predsjednikom Diplomatskog vijeća Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu.[15]

Predsjednički izbori 2019./2020.

 
Rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora 2019./20.:
     Zoran Milanović
     Kolinda Grabar-Kitarović
     Miroslav Škoro

Krajem 2018. godine javljaju se napisi o Milanovićevoj kandidaturi za predsjedničke izbore 2019. godine[nedostaje izvor], koje 17. lipnja 2019. potvrđuje objavom kandidature na svojemu profilu na Facebooku pod sloganom „Predsjednik s karakterom”.[16][17] Sljedećeg mu mjeseca glavni odbor SDP-a daje potporu, a potom dobiva i potporu HSS-a, HSU-a, PGS-a, Reformista, Demokrata, IDS-a, Laburista, GLAS-a, MDS-a i Stranke umirovljenika.[18][19][20][21]

Nakon prebrojanih glasova, 5. siječnja 2020., u sklopu drugog kruga izbora, osvojio je 104 tisuće glasova više od nezavisne kandidatkinje s podrškom HDZ-a i četvrte hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.[22]

Predsjednički mandat

Inauguracija Milanovića kao 5. predsjednika Republike Hrvatske održana je 18. veljače 2020. Ona se prvi put nije održala Markovu trgu, nego je po Milanovićevoj želji ceremonija održana u manjem obujmu. Pozvano je 40 gostiju: uključujući državne službenike, bivše predsjednike, svoju obitelj i članove tima u kampanji. Prvi put vođe političkih stranaka, diplomati i uzvišene osobe iz Crkve nisu prisustvovali ceremoniji. Inauguracija je počela s izvedbom hrvatske himne pjevačice Josipe Lisac. Reakcije na njenu nestandadrdnu izvedbu bile su pomiješane.

24. veljače 2020. snažno je osudio paljenje lutke homoseksualnog para s djecom na karnevalu u Imotskom.

Prvi posjet stranoj državi učinio je 27. veljače, u Otočecu ob Krki u Sloveniji gdje se susreo sa slovenskim kolegom Borutom Pahorom.

Rat u Ukrajini

Milanović je kritizirao posjet premijera Andreja Plenkovića Ukrajini prosinca 2021., opisavši ga kao "obično šarlatanstvo" uslijed napetosti koje su prethodile invaziji Rusije na Ukrajinu.

Oštrar odgovor ukraljinske vlade uslijedio je nakon Milanovićeve izjave 25. siječnja 2022. da je Ukrajina korumpirana zemlja kojoj nije mjesto u NATO-u te da Rusija nije prijetnja nikome. Milanović je također Euromajdan nazvao državnim udarom. Ukrajinski ministar vanjskih poslova pitao je hrvatsku veleposlanicu za objašnjenje, nakon čega je ministarstvo poručilo da Milanović time širi narativ ruske propagande, ne uklapa u službeni stav Hrvatske koja podržava suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, narušava bilateralne odnose i potkopava jedinstvo Europske unije i NATO-a uoči novog sigurnosnog rizika u Europi. Ministarstvo je zahtijevalo pobijanje i neponavljanje uvredljivih izjava predsjednika RH. Istog dana se Milanović pojavio na crnom popisu Mirotvorca, mrežne stranice koja objavljuje popis i osobne informacije neprijatelja Ukrajine. Ruski provladini mediji predstavili su Milanovićeve izjave kao razmimoilaženje unutar EU-e i NATO-a te su prognozirali da će ga drugi europski čelnici pratiti. Premijer Plenković izjavio da su to nestvarne izjave za koje je mislio da ih je izjavio "neki ruski dužnosnik" te se ispričao Ukrajincima. U razgovoru za RTL, Milanović se odbio ispričati, potvrdio je svoj stav o Ukrajini i rekao da se Plenković "ponaša kao ukrajinski agent", a on kao hrvatski predsjednik.

Ulazak Finske i Švedske u NATO

Travnja 2022. Milanović je najavio da će blokirati ulazak Finske i Švedske u NATO dok se ne izmjeni izborni zakon u Bosni i Hercegovini koji dozvoljava Bošnjacima izbor hrvatskog člana Predsjedništva, no na NATO-vu summitu u Madridu održanu krajem lipnja 2022. nije postavio veto na ulazak dviju država u NATO.

Rat u Gazi

Milanović je listopada 2023. kritizirao Izraelske napade odmazde na Pojas Gaze:

„Ja sam osudio ubojstva, izrazio čak gađenje i gnušanje, ali pravo na obranu ne uključuje pravo na osvetu i ubojstva civila.”

Parlamentarni izbori 2024.

Dana 15. ožujka 2024., nekoliko sati nakon raspisivanja izbora za Hrvatski sabor za 17. travnja, Milanović je na iznenađenje svih najavio svoju kandidaturu za predsjednika Vlade na listi SDP-a, kao neovisni kandidat. Ustavni sud RH je na temelju članka 125., a na temelju izjave Zorana Milanovića da će se kandidirati za predsjednika Vlade Republike Hrvatske, 18. ožujka izdao upozorenje Zoranu Milanoviću da mora podnijeti ostavku na mjestu predsjednika Republike ako želi biti kandidat.

Svoj su zaključak temeljili prema članku 96. Ustava, predsjednik Republike ne smije sudjelovati u stranačkim aktivnostima, biti na listi za izbor zastupnika ili isticati se kao kandidat za mjesto predsjednika Vlade.[23][24]

Nakon što se izbori završe, Predsjednik Republike Hrvatske može dati ostavku na dužnost, biti kandidat političke opcije, ali ne može biti kandidat sada na izborima za Sabor i nastupati u budućem svojstvu, sudjelovati u kampanji, dolaziti na skupove i nastupati kao i svaki drugi kandidat.

— Predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske - Miroslav Šeparović

Odluka Suda nije bila jednoglasna (9 za, 2 protiv, 2 neizjašnjena).[25] Naime, u Ustavu se nigdje izričito ne zabranjuje kandidatura predsjednika Republike. Slična situacija dogodila se 1995. kada je Franjo Tuđman bio na listi HDZ-a i pobijedio. Tada je predsjednikom vlade postao Zlatko Mateša, a Tuđman je osvojio drugi predsjednički mandat. Milanović je nakon objave Suda inzistirao u najavi da će izaći na izbore i pobijediti te da će odstupiti, a svoje dužnosti Predsjednika Republike i uz potporu nove većine u Hrvatskome saboru preuzeti odgovornost za vođenje Vlade Republike Hrvatske. U svojoj objavi članove Suda nazvao je „glodavcima”, a predsjednicu Suda, pred kojom je 2020. polagao predsjedničku prisegu, „crnom slavonskom svinjom”.[26] U Veloj Luci je članove Suda nazvao „gangsterskom družinom” i „grupom muljatora”.[27]

Istoga dana po objavi odluke Suda, premijer Andrej Plenković označio je Milanovićevu odluku kao „pokušaj mini državnog udara”.[28] Milanovićevu odluku kvalifikacijom državnog udara označila je i politologinja Mirjana Kasapović.[29] Dražen Budiša za HRT je izjavio kako drži da je Milanović kandidaturom „narušio ustavnopravni poredak” te kako namjerava vratiti Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom kojim ga je Milanović odlikovao 2021.[30]

Nakon posjeta Fakultetu zdravstvenih studija u Rijeci 20. ožujka, u izjavi za novinare na pitanje hoće li poštivati odluke Ustavnog suda i DIP-a odgovorio je:[31]

»Prezirem ta upozorenja. Ne mogu mi ništa. Krše Ustav i predstavljaju smrtnu opasnost za hrvatsku demokraciju. Neću poštivati odluku i radit ću ono što mi nalaže savijest...«

Osobni život

Postoje dokazi da se Milanović 1985. učlanio u Savez komunista Jugoslavije kao član Titove garde.[32][33][34]

Od 1994. u braku je sa Sanjom Musić s kojom ima dva sina, Marka i Antu Jakova.[35][36][37] Govori engleski i francuski jezik.

Navijač je splitskog Hajduka.[38][39]

Izvori

  1. Davor Krile: Marko Veselica: Preživio sam i Čarugu i Tuđmana, a sada udaram i na Milanovića, Spektar, Slobodna Dalmacija, 10. listopada 2015., str. 6-7
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2011. Pristupljeno 28. studenoga 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2013. Pristupljeno 28. studenoga 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  4. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. prosinca 2013. Pristupljeno 28. studenoga 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  5. Vladimir Gligorov, ur., Sándor Richter, ur., High growth continues, with risks of overheating on the horizon, WIIW research reports no. 341 : Special issue on economic prospects for Central, East and Southeast Europe, Verein Wiener Institut für Internationale Wirtschaftsvergleiche, Beč, 2007., str. 101.
      »Only recently Zoran Milanović was elected new president of the Social Democrats, succeeding long-time leader Ivica Račan, who died in April this year. However, for the upcoming elections Ljubo Jurčić, a former minister of economy, will be the top candidate for prime minister.«
    (2007., str. 101.)
  6. S.K./Hina. Pogledajte kako je izglasano povjerenje Vladi!. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2019. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. https://vlada.gov.hr/vijesti/predsjednik-vlade-milanovic-cestitao-dan-pobjede-i-domovinske-zahvalnosti-i-dan-hrvatskih-branitelja/17459
  8. Mešanović, Elvir: Milanovićeva vlada šesta najnesposobnija na svijetu N1. Objavljeno 14. srpnja 2015.
  9. a b Zoran Milanović je državnik sa suvislom politikom prema BiH. Večernji list, 15. veljače 2014. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  10. a b Treba dopustiti da Hrvati biraju svog člana Predsjedništva BiH. Večernji list, 8. lipnja 2014. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  11. The Constitution of the Republic of CyprusArhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2013. (Wayback Machine) (na engleskom). Predsjedništvo Republike Cipar. Pristupljeno 3. prosinca 2014.
  12. Bernardić izabran za novog šefa SDP-a. Milanović: Dajte mu podršku i neka bude iskrena. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  13. Napokon znamo što će raditi Zoran Milanović. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  14. Zoran Milanović savjetuje albanskog premijera Edija Ramu. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2019. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  15. Milanović dobio novi posao, radit će u Visokoj školi diplomacije. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  16. Zoran Milanović sve bliže odluci o kandidaturi. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. listopada 2019. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  17. Milanović ide u utrku za Pantovčak. Kandidaturu objavio na Facebooku. 17. lipnja 2019. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. Glavni odbor SDP-a potvrdio Milanovića za predsjedničkog kandidata. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  19. HSS podržava Milanovića u izbornoj trci za predsjednika. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  20. ŠIROKA KOLINDINA POTPORA S PROŠLIH IZBORA SVELA SE SAMO NA HDZ Završen ciklus grupiranja stranaka oko kandidata: Analiziramo tko je najbolje prošao... - Jutarnji List. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  21. Mladen Grubić. MDS daje podršku kandidaturi Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske. Pristupljeno 20. listopada 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  22. Novi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, HRT, objavljeno 5. siječnja 2020., pristupljeno 15. svibnja 2021.
  23. Index Vijesti. 18. ožujka 2024. Ustavni sud zaprijetio Milanoviću i SDP-u: Odmah prestanite ili poništavamo izbore. index.hr. Pristupljeno 18. ožujka 2024.
  24. Ustavni sud donio odluku o Milanovićevoj kandidaturi dnevnik.hr
  25. Ustavni sud kao političko tijelo: Ovo su suci koji nisu glasali protiv Milanovića narod.hr. Objavljeno 18. ožujka 2024.
  26. Milanović izvrijeđao ustavne suce: Spominjao glodavce, crne slavonske svinje… narod.hr. Objavljeno 19. ožujka 2024.
  27. Štengl, Ivan; Čenić, Sara Lea: Milanović o odluci Ustavnog suda: 'To je grupa muljatora. Ja ću biti premijer, neću reći kako' 24 sata. Objavljeno 18. ožujka 2024.
  28. Andrej Plenković: "Ovo je pokušaj mini državnog udara. Grbina više ne doživljavam kao predsjednika SDP-a" dnevnik.hr. Objavljeno 18. ožujka 2024.
  29. Kasapović, Mirjana; Ovo je pakt pučističke hunte koja je odlučila na vlast doći neustavnim sredstvima Večernji list. Objavljeno 17. ožujka 2024.
  30. Ćosić, Nikolina: Budiša za Dnevnik HTV-a: Vratit ću Milanoviću odličje vijesti.hrt.hr. HRT Vijesti. Objavljeno 20. ožujka 2024.
  31. ‘Prezirem upozorenje Ustavnog suda, neću ga poštivati. Ne mogu mi ništa, imam lukav plan‘ jutarnji.hr. Jutarnji list. Objavljeno 20. ožujka 2024.
  32. Pronašli smo Milanovićevu pristupnicu komunističkoj partiji u Državnom arhivu. Izabrani predsjednik tvrdi da je krivotvorena
  33. HDZ objavio dokument o Milanovićevom primanju u partiju: ‘Titov gardist i vrhovni lažljivac!‘
  34. Kakav show. HDZ na fejsu objavio Milanovićevu pristupnicu Partiji, on tvrdi da je krivotvorina
  35. Sanja Milanović: 17 godina uz Zorana Milanovića. Aktual.hr. 29. studenoga 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. travnja 2013. Pristupljeno 6. srpnja 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  36. Renata Rašović. 6. prosinca 2011. Premijerova supruga samozatajna je liječnica i majka. Večernji list. Pristupljeno 6. srpnja 2021.
  37. LJUBAVNA PRIČA NOVOG PREDSJEDNIKA, IZA ZORANA I SANJE MILANOVIĆ GOTOVO SU TRI DESETLJEĆA: 'IZMEĐU NAS POSTOJI ZDRAVA DOZA LJUBOMORE'. Gloria. 5. siječnja 2020. Pristupljeno 6. srpnja 2021.
  38. Milanović bacio ‘bombu‘ u eter, a evo za koga navija: Ja kad sam gorio za Hajduk, on je bio jak klub iz malog grada
  39. STANKOVIĆ OSTAO U ČUDU: 'Milanović navijač Hajduka?! Nisam znao'

Vanjske poveznice

 
Logotip Wikicitata
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Zoran Milanović
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Zoran Milanović