Otvori glavni izbornik

Dražen Budiša (Drniš, 25. srpnja 1948.), hrvatski je političar.

Dražen Budiša
Dražen Budiša

Dražen Budiša

2. predsjednik HSLS-a
trajanje službe
1990. – 1996.
potpredsjednik Vlada RH
trajanje službe
21. ožujka 2002.[1] – 30. srpnja 2002.[2]
Premijer Ivica Račan
Prethodnik  Goran Granić
Nasljednik Goran Granić
Rođenje 25. srpnja 1948.
Politička stranka HSLS
Zanimanje političar, bibliotekar

Sadržaj

ŽivotopisUredi

Mladost i školovanjeUredi

Dražen Budiša rođen je 1948. godine u Drnišu u kući koja je do 1945. godine bila gostionica s velikim dvorištem.[3] Otac mu Mate bio je službenik, a majka Marija kućanica.[3] U dobi od dvije godine prebolio je dječju paralizu.[3] Osnovnu i glazbenu školu te dva razreda gimnazije završio je u Drnišu. Treći i četvrti razred završio je u splitskoj gimnaziji 'Vladimir Nazor'.[3] U vrijeme gimnazijskoga školovanja profesori su ga zapazili kada je javno izrazio nezadovoljstvo zbog izbacivanja Franje Tuđmana iz Saveza komunista.[3] Prema vlastitoj tvrdnji tada je bio jedini koji je u gimnaziji koju je pohađao govorio tisuća i znanost.[3] Također navodi kako je bio jedini u gimnaziji, koji se nakon Omladinske političke škole odbio učlaniti u Savez komunista.[3] Godine 1967. upisao je studij filozofije i sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.[3] Godinu dana kasnije javno je branio Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.[3] Bio je viši bibliotekar u NSB-u od 1978. do 1989. godine.[4]

Politička djelatnostUredi

 
Vijenac, broj 474., 3. svibnja 2012.

Politički se aktivirao u jesen 1968. godine na Filozofskom fakultetu braneći Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.[5]

Hrvatsko proljećeUredi

Tijekom Hrvatskoga proljeća Budiša je bio jedan od studentskih vođa (1971.,[3] imao je 23 godine i studirao filozofiju i sociologiju na zagrebačkome Filozofskomu fakultetu). 11. prosinca 1971. godine, Budiša je uhićen i osuđen, tijekom politički orkestriranoga i namještenoga sudskoga procesa, na kaznu strogoga zatvora od četiri godine[4][6]. Kaznu je odslužio u Staroj Gradiški i Lepoglavi.[7] Iz zatvora je izašao u prosincu 1975. godine.[6]

Osamostaljivanje HrvatskeUredi

Franjo Tuđman očekivao je kako će Budiša biti u HDZ-u u vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990. godine, no okolnosti su odvele Budišu u HSLS (Budiša se odaziva pozivu u HSLS Slavka Goldsteina[3]), kome je bio predsjednikom od 1990. do 1996. godine i od 1998. do 2003. godine[7].

Samostalna HrvatskaUredi

U kolovozu 1991. godine postaje ministar bez lisnice u Vladi demokratskog jedinstva, iz koje istupa u veljači 1992. godine. Na predsjedničkim izborima 1992. godine doživljava poraz od Franje Tuđmana, ali uskoro HSLS postaje najjača opozicijska stranka.[3] Unutarstranački obračuni, kao i gotovo prepolovljen izborni rezultat 1995., rezultiraju njegovim odstupanjem s mjesta predsjednika HSLS-a.[3] Potom postaje predsjednik Velikog vijeća HSLS-a, ali i tu funkciju napušta nakon što je većinom glasova odlučeno da se prekinu pregovori s HDZ-om, koje je on zagovarao[3]. Kasnije će mnogi njegovi stranački puleni (Božičević, Tadić, Rožić, Zorić, Ropuš, Herak) prijeći u HDZ. 1995. godine izabran je za gradonačelnika Zagreba, ali Tuđman tada nije želio "dopustiti oporbenu situaciju u Zagrebu" te Budišu nije potvrdio.[7] HSLS se definitivno raspada u jesen 1997. godine.

Vlado Gotovac tada osniva Liberalnu stranku (LS), a Budiša se vraća na čelo HSLS-a. S govornice traži ključeve prostorija u Amruševoj (gdje je sjedište stranke), a poziranje Stephanu Lupinu u mussolinijevskoj pozi opravdava izjavom: "Sve je kriv onaj Latino." Suprostavlja se IDS-u zbog Deklaracije o višejezičnom i multikulturalnom karakteru Istre, tumačeći da Hrvati time postaju nacionalna manjina u tom dijelu zemlje.[3] Tada poručuje IDS-ovcima: "Nitko me u ovih nekoliko godina nije ovako uvrijedio."

Uz posredovanje američkog "International Republican Institute"(IRI) - čije je djelovanje u Hrvatskoj kome je svrha bilo svrgavanje "autoritarnog režima Franje Tuđmana" financirala američka federalna agencija USAID[8] - u kolovozu 1998. godine Ivica Račan i Dražen Budiša potpisuju sporazum o suradnji dviju stranaka i traže raspisivanje prijevremenih izbora. Makar je na Hrvatskim parlamentarnim izborima 1995. HSLS bio dobio više (11,55%) glasova nego SDP (8,93%), Budiša je pristao na koalicijske odnose u kojima je Ivica Račan poslije vodio vladu, a SDP državnu politiku.

Nakon pobjede koalicije šest stranaka (SDP-HSLS-HSS-LS-HNS-IDS) na parlamentarnim izborima 2000., Ivica Račan nudi Budiši mjesto predsjednika Hrvatskoga sabora, što on odbija nadajući se pobjedi na predsjedničkim izborima 2000. Nakon poraza u drugome krugu od Stjepana Mesića, postaje saborski zastupnik. Zbog podjele u HSLS-u oko glasovanja o povjerenju Vladi Ivice Račana zbog izručenja hrvatskih generala Haškom sudu u ljeto 2001. Budiša podnosi ostavku na dužnost predsjednika HSLS-a, ali na izbornom saboru stranke u veljači 2002. godine Budiša ponovno postaje predsjednikom HSLS-a.

U ožujku 2002. godine Budiša je imenovan zamjenikom predsjednika u koalicijskoj Vladi. Nešto više od tri mjeseca nakon toga HSLS-ovci izlaze iz Vlade i vladajuće koalicije te su ponovno prešli u oporbu, nakon što su odbili u Saboru podržati Ugovor sa Slovenijom o nuklearki Krško. Istoga dana predsjednik vlade Račan podnio je ostavku, što je dovelo do pada Vlade.

Nakon ovog razdoblja 2000. - 2004. godine, na parlamentarnim izborima 2003. HSLS je u koaliciji s DC-om osvojio tek tri zastupnička mjesta (HSLS dva i DC jednoga), što je uzrokovalo međusobne sporove u stranci, koji su i naveli Budišu na podnošenje neopozive ostavke.

U prosincu 2009. godine je nakon višegodišnjega izbivanja iz aktivnog političkog života Dražen Budiša aktivirao svoje članstvu u HSLS-u.[9]

Znanstvena djelatnost i publicistikaUredi

Budiša je do 2003. godine objavio četrdesetak[6] znanstvenih i stručnih radova iz hrvatske i europske kulturne povijesti[7] te više knjiga iste tematike. Priredio je i uredio više djela za publikaciju: Petar Zrinski, Moje drago srce: Pismo Petra Zrinskoga Katarini Zrinski u suvremenim prijevodima, (likovno i grafički oblikovao Frane Paro), Zagreb, 1988. (2. izd. 1989., 3. izd. 1993.), Ivan Kukuljević Sakcinski, Juran i Sofia ili Turci kod Siska: junačka igra u trih činih/spisao Ivan Kukuljević Sakcinski, (suprireditelj Božidar Petrač), Zagreb, 1989., Filip Grabovac, Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga, Zagreb, 2007., i ini.

DjelaUredi

  • Pet stoljeća hrvatske filologije, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1981. (ostali autori: Anđelko Novaković i Božidar Petrač)
  • Počeci tiskarstva u evropskih naroda, Kršćanska sadašnjost-Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, 1984.
  • Slika u knjizi: iluminirani kodeksi i ilustrirane knjige od XI. do XVI. stoljeća: iz riznica Metropolitane i Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu: od 1. do 22. VII. 1987: katalog izložbe, Nacionalna i sveučilišna biblioteka-Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987. (ostali autori: Vladimir Magić, Milan Pelc)
  • Humanizam u Hrvatskoj, 1988.
  • Razgovori o slobodnoj Hrvatskoj, (suautor Vlado Gotovac), HSLS, Zagreb, 1991.
  • Hrvatske knjige tiskane u Mlecima od XV. do XVIII. st., Nacionalna i sveučilišna biblioteka-Hrvatski centar P.E.N.-a, Zagreb, 1993.
  • Razgovori o hrvatskoj državi, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2001.

OdlikovanjeUredi

Osobni životUredi

Dražen Budiša je oženjen, a sa suprugom Nadom, koju je upoznao u studentskim danima, ima tri sina (Krešimira, Matu i Dražena).[3]

Povezani članciUredi

IzvoriUredi

  1. Mandat potpresjednika Vlade RH
  2. Mandat potpresjednika Vlade RH
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 Biografije.org: Dražen Budiša, (u pismohrani archive.org 7. ožujka 2012.), preuzeto 3. travnja 2012.
  4. 4,0 4,1 Proleksis enciklopedija: Budiša, Dražen, preuzeto 3. travnja 2012.
  5. Dnevno.hr: Moju kampanju nisu plaćali ni Gadafi, ni albanska mafija, preuzeto 3. travnja 2012.
  6. 6,0 6,1 6,2 Dernis.info: Dražen Budiša (1948.), preuzeto 3. travnja 2012.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Anita Malenica, 33 godine u centru političkih tajfuna, Slobodna Dalmacija, 19. prosinca 2003., preuzeto 3. travnja 2012.
  8. (engl.) "Croatia Closeout Report July 2001 - June 2004", International Republican Institute - Agency for International Development, str. 1., pristupljeno 21. rujna 2014.
  9. Monitor.hr: Dražen Budiša aktivirao članstvo u HSLS-u, preuzeto 3. travnja 2012.
  10. Narodne novine, broj: 01-051-95-12-1/1, 28. svibnja 1995., pristupljeno 18. svibnja 2015.

LiteraturaUredi

Vanjske povezniceUredi