Wikipedija

Drniš

grad i naselje u Hrvatskoj, Šibensko-kninska županija

Drniš je grad u Hrvatskoj, koji se nalazi u Šibensko-kninskoj županiji.

Drniš

grb
Država Hrvatska
Županija Šibensko-kninska
GradonačelnikJosip Begonja (HDZ)
Površina[1]351,7 km2
Površina središta21,3 km2
Koordinate43°52′N 16°10′E / 43.86°N 16.16°E / 43.86; 16.16
Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno6 276
– gustoća18 st./km2
Urbano2 752
– gustoća295 st./km2
Svetac zaštitnikSveti Roko
Dan mjesta16. kolovoza
Poštanski broj22320
Pozivni broj(0)22
AutooznakaŠI
Stranicawww.drnis.hr

Zemljovid

Drniš na zemljovidu Hrvatske
Drniš
Drniš

Drniš na zemljovidu Hrvatske

Opis uredi

Drniš je smješten na sjeverozapadnom rubu Petrova polje, između planina Promine, Moseća i brda Kalun. Kroz grad teče rijeka Čikola, koja iz Petrova polja, podno drniške Gradine, ulazi u jedan od najsurovijih kanjona u Hrvatskoj. Prvi put se spominje 1494., a nastao je kao utvrda koju su izgradili Nelipići (Nelipčići) u 14. ili 15. stoljeću. Drniš je stekao svoj urbanitet i status centra drniškog područja za vrijeme osmanske vladavine i taj status zadržava do današnjih dana. Drniško područje obuhvaća ne samo Grad Drniš, već i susjedne općine Promina, Ružić i Unešić. Drniš je posebno poznat po drniškom pršutu i po slavnom kiparu Ivanu Meštroviću.[3][4][5][6]

Zemljopis uredi

Kroz grad teče rijeka Čikola. Drniš i šire područje lako su dostupni zbog jako dobrih cestovnih i željezničkih veza sa svim dijelovima Hrvatske. Od Šibenika do Drniša se stiže za 20-ak minuta lagane vožnje automobilom.

Klima ovog područja je raznolika i promjenjiva, uglavnom submediteranska; vjetrovi koji pušu su: istočnjak, jugoistočnjak i zapadnjak, odnosno bura (velebitska i dinarska), jugo, te maestral (tzv. donjak).

Stanovništvo uredi

Popis 2021. uredi

  • 6276 stanovnika (3178 muških i 3098 ženskih)

Popis 2001. uredi

  • 3332 stanovnika

Popis 1991. uredi

  Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Drniš
Grad Drniš: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
11212
11653
11978
12865
14843
15606
14535
17502
18900
19382
19538
18466
15363
14733
8595
7498
6276
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastao iz stare općine Drniš. U 1869. i 1921. dio podataka sadržan je u gradu Skradin, a u 1921. u općini Unešić. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Drniš: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
1383
1406
1459
1545
1769
1784
1921
2119
2597
2746
3207
3778
4035
4653
3332
3144
2752
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske


Gospodarstvo uredi

  • Drniš commerce – tvrtka za transport i trgovinu
  • Girk Kalun d.d. – vapno kamen beton
  • TOF – tvornica oplemenjenih folija
  • Drnišplast – proizvodnja polietilenskih cijevi
  • Dalmacijavino Split R.J. Drniš – proizvodnja vina
  • Karbon d.d. – proizvodnja građevinskog ljepila i žbuke
  • Mikrosiverit Za Dom d.o.o. – eksploatacija kamena i proizvodnja građevinskog materijala
  • IPak – proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda
  • JKP "Rad" – komunalno poduzeće
  • Beton Lučko d.o.o.
  • DALMATI d.o.o. – etnografsko-turističko naselje
  • Hotel Park

Povijest uredi

Prapovijest uredi

Drniška Gradina nalazi se na 334 m nadmorske visine i dominira nad Petrovim poljem i putom prema Šibeniku odnosno Kninu, arheološki ostaci potječu od prapovijesti. Na njoj su zastupljena sva povijesna razdoblja gotovu u kontinuitetu do kraja 19. st. kada utvrda potpuno gubi na važnosti u Austro-Ugarskoj monarhiji. Drniška Gradina upisana je u Registar kulturnih dobara RH kao zaštićeno kulturno dobro pod rednim brojem Z-2052.[7] Ostaci sadašnje tvrđave su: na jugu ostatak srednjovjekovne tvrđave (vlasništvo Nelipića), a središnja kula i sjeveroistočni obrambeni zid su iz turskog vremena.[5]

Srednji vijek uredi

Prvi pisani spomen Drniša potječe iz 15. stoljeća. Naime, u spisu šibenskog notara Georgija q. Lorenza (Grgo pok. Lovre) zabilježeno je da je 8. ožujka 1494. Rada, kći pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenčića, prodala jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrađa (sub urbum Dernis).[8][9] To je dakle, za sada, krštenica Drniša koja otklanja mogućnost dosadašnjeg tumačenja postanka imena (etimologije) Dernis = vrata u polje (na perzijskom jeziku).[10][11]

Osmanska vlast uredi

 
Drniš u razdoblju osmanske vladavine

Prodiranje Turaka u Dalmaciju započinje već od 1415. godine od kada je ovaj kraj izložen kontinuiranoj pljački i paležu, a 1522. Drniš i susjedni gradovi Knin i Skradin padaju pod tursku vlast. Već od 1528. godine uspostavlja se stalna sudska ispostava – nahija u Drnišu. U tursko doba, do pred početak Kandijskog rata (1647.) Drniš je imao, po Elviji Čelebiji 200-300 domaćinstava i pet džamija. Grad je bio opskrbljen tekućom vodom s Promine, a na Čikoli je bilo nekoliko mostova od kojih se jedan vidi i na Justerovoj veduti iz 1708. g. U to vrijeme Drniš je imao status kasabe (varoši) i bio je središte nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio naib (zamjenik kadije odnosno šef sudske ispostave) koji je bio podređen kadiji u Skradinu. U Drnišu je stolovao i dizdar (gradski kaštelan tj. zapovjednik posade u tvrđavi) kojem su bili podređeni vojvode i jasakčije (turski niži zapovjednici).[10][6][8]

Čelebija za Drniš kaže da sjedište Hrvatskog vilajeta.[12]

Mletačka vlast uredi

Mletačka Republika je zauzela Drniš 1664. godine (Kandijski rat), ali ga je ubrzo vratila (1670.) da bi ga konačno zauzela 1683. Mletački general Leonardo Foscolo dao je velikim dijelom porušiti drnišku utvrdu, ali su je ubrzo opet obnovili jer je sve do 1715. postojala opasnost od prodora Turaka. Prva drniška, u doba Mletaka, općinska zgrada bila je također na Gradini (danas ruševine kuće Nakić–Vojnović). Mletačka vlast uredila je posjedovne odnose (Mape Grimani) i organizirala određeni stupanj samouprave (Drniška liga) na čelu s guvernaturom (državna vlast), serdarom (narodni predstavnik) te harambašom i sucima koje bira narod, a država ih potvrđuje. Oni su bili podređeni kninskom providuru.

Prestankom turske opasnosti Drniš se "spušta" s Gradine, a prvi korak bio je izgradnja "palazzina" i "kvartira" 1786. Ti objekti su građeni u vojno-upravne svrhe, ali su označili početak novog Drniša s centrom na Poljani, gdje je i danas. Godine 1783. gradi se zgrada mletačkog suda (stara općinska zgrada), iza crkve sv. Ante, a 1790. kuće Milić-Štrkalj u donjem dijelu Drniša (u kojoj su odsjeli 1818. godine car Franjo I. i 1875. godine car Franjo Josip prigodom svojih posjeta Drnišu.[13][14][15]

Napoleonova Francuska i Austrija uredi

Nakon Mletaka Drnišom vladaju Austrija (1798. – 1806.), pa na kratko Francuska (1806. – 1813.) i onda opet Austrija do 1918. U tom periodu dogodile su se značajne stvari za Drniš: 2. svibnja 1803. g. Drniš je dobio poštansku postaju: 1815 g. počinje kontinuirana nastava u drniškoj osnovnoj školi, iako je već 1708. godine zabilježeno da je fra Lovre Senetić podučavao čitanje i pisanje; Osnivanje Drniške glazbe 1864. g; otvaranje "Slavjanske narodne čitaonice" 25. veljače 1867. g.; Školske godine 1869./1870. talijanski jezik u školi je zamijenjen hrvatskim; Godine 1877. Drniš je dobi željeznički spoj sa Splitom i Šibenikom, zahvaljujući rudnicima mrkog ugljena u Siveriću koji su industrijalizirale ovaj kraj počevši od 1835. g.; 1908. g. Drniš je dobio tekuću vodu koju je do tada imao u Badnju od 1865. g. (Stara česma); Osnivanje Hrvatskog sokola 1901., a registriranog 1903.g. iz koga su se razvili svi sportovi, a također se unapređivao kulturno-prosvjetni rad; 17. prosinca 1905. osnovana je Općinska štedionica s ciljem unapređenja poljoprivrede i šumarstva drniškog kraja; 1909. g. počinje se upotrebljavati hrvatski jezik u uredima i školama. Eksploatacija boksita u Kalunu počela je 1910. g.[15]

Jugoslavije uredi

Nakon završetka Prvog svjetskog rata i propasti Austro-ugarske monarhije Drniš ulazi u sastav novoproglašene Države Slovenaca, Hrvata i Srba, no ubrzo biva okupiran od vojske Kraljevine Italije. Nakon potpisivanja Rapalskog ugovora Talijani se povlače iz Drniša i on 1921. godine ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Kraljevine Jugoslavije (od 1929. do 1941. g.). U periodu Kraljevine, Drniš je dobio radio postaju 1923. g. koja je ubrzo ugašena, električnu struju i telefon 1925.,a te godine završena je i željeznička pruga prema Zagrebu.[16] U Drugom svjetskom ratu, Drniš je poprište sukoba ustaša, partizana i četnika, koje su poticali Talijani i Nijemaci. Zajednički život Hrvata i Srba u socijalističkoj Jugoslaviji trajao je do 1990. godine kada su provedeni prvi parlamentarni izbori, koji su rezultirali proglašenjem Republike Hrvatske.[15]

Neovisna Hrvatska uredi

Velikosrpska pobuna uz pomoć JNA i velikosrpskih dragovoljaca iz Srbije, BiH i Crne Gore širila se iz žarišta pobune oko Knina. Drniš je godinu dana nakon izbijanja velikosrpske balvan-revolucije ostao slobodan kraj. Rujanski rat zahvaćao je i ovaj kraj. Diljem Hrvatske velikosrbi su napadali veće gradiće. 15. rujna sirene su oglasile opasnost i stanovnici drniškog kraja proveli su cijelu noć u skloništima. Napad se tad nije dogodio. 16. rujna Centar za obavješćivanje dao je znak za zračnu opasnost za cijelo drniško područje. U 16:45 drniški su kraj velikosrpske snage napale iz minobacača i tenkova, a potom i iz višecijevnih raketnih bacača. Napadnuti su Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, a čini se da je najveći opseg napada bio ka Siveriću, na što su ukazivali veliki oblaci dima i prašine. U predvečerje stiglo je i zrakoplovstvo JNA. U Puljanima na Promini pale su prve žrtve. To su bili drniški policajac Šime Grabić te četvero civila među kojima i jedno dijete: Mate Burnać, Kata Pokrovac i Marija Verović, a 12-godišnju Mariju Pokrovac pogodila je u Oklaju na mjesnom groblju sv. Mihovila za vrijeme obreda sprovoda. Još iste noći na 17. rujna, veliki je zbjeg Hrvatskoj odanih civila krenuo prema prema Zagori. Žene, djeca, starci i bolesnici, svaki tek s vrećicom u ruci, pješice su otišli su u nepoznato. Iz svojih domova pošli su u selo Knezova pa se se iz sela spustili niz kanjon rijeke Čikole. Srećom je te godine Čikola presušila pa su prešli suho korito zaputili se ka Žitniću, do Pakova Sela i Pokrovnika. Otamo su ka sigurnoj obali otišli vlakom i autobusima. Ukupno je izbjeglo i protjerano 17.000 osoba. U izbjeglištvu su bili 5 i pol godina bili su po hotelima, od Solarisa i Šibenika, preko Medene u Trogiru, Marjana, Zente, Duilova i Lava u Splitu do Sutjeske u Baškoj Vodi te diljem Hrvatske. Dio je stanovnika odlučio ostati u svojim domovima. Drniš je za velikosrpske četverogodišnje okupacije vidio brojna ubojstva, paleža, pljački, razaranja kulturnih spomenika, crkvi, tvornica i domova Drnišana. Većim je dijelom grad spaljen i razrušen. Procjene ratnih šteta takve su da Drniš svrstavaju na drugo mjestu u Hrvatskoj, odmah iza Vukovara. Ratno djelovanje na drniškom području napravilo je štetu veću od sto milijuna eura. Malo prije Oluje, stanovništvo koje je izabralo velikosrpsku opciju poslušalo je zapovijed pobunjeničkog političkog i vojnog vrha o evakuaciji. Nakon oslobađajuće vojno-redarstvene akcije Oluja 5. kolovoza 1995., Drniš je oslobođen. Vrlo malo stanovnika dočekalo je oslobođenje. Među njima bilo je i Hrvata i Srba. Nakon oslobođenje se Drnišani konačno počinju vraćati svojim spaljenim i uništenim domovima. Obnova drniškog kraja trajala je godinama. [15]

Spomenici i znamenitosti uredi

U gradu Drnišu danas se nalaze četiri katoličke crkve:

U gradu postoje i dvije pravoslavne crkve:

  •  

    Drniška Gradina – utvrda oko koje je nastao Drniš

  •  

    Pogled s drniške Gradina na kanjon Čikole

  •  

    Vrelo života – Ivan Meštrović (1906.)

  •  

    Minaret – jedini u Hrvatskoj sačuvani minaret iz osmanskog razdoblja

  •  

    Crkva svetog Ante Padovanskog – Izgrađena je sredinom 16. st. kao džamija Halila hodže. Franjevci s Visovca pretvaraju je krajem 17. st. u crkvu.

  •  

    Župna crkva Gospe od Ružarija (Rožarija) nalazi se u središtu Drniša, a izgrađena je u razdoblju od 1871. do 1886. godine.

Obrazovanje uredi

Šport uredi

Udruge uredi

  • Udruga "Žena" Drniš
  • Udruga proizvođača drniškog pršuta
  • Udruga vinogradara "Debit" Drniš
  • Udruga proizvođača mlijeka "Čikola"
  • Drniške mažoretkinje
  • Kinološka udruga "Drniš"
  • Lovačko društvo "Kamenjarka" Drniš
  • DVD Drniš

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ Osnovne informacije. Grad Drniš, službene mrežne stranice. Pristupljeno 23. rujna 2023.
  4. ↑ Čikola. Rijeke Hrvatske. Pristupljeno 23. rujna 2023.
  5. ↑ a b Zaninović, J. Gaurina, D. 2008. Nelipićeve utvrde na rijekama Krki i Čikoli u: Zbornik radova sa znanstvenog skupa Miljevci u prošlosti (s pogledom u budućnost). Visovac – Drinovci: Miljevački sabor. str. 152–153CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ↑ a b Isailović, N Jakovljević, A. 2019. Petrovo polje u vrelima osmanskog razdoblja (1528. – 1604.). Državni arhiv u Šibeniku. Šibenik. str. 60, 80, 105–106, 155–158CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. ↑ Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Pristupljeno 30. rujna 2023.
  8. ↑ a b Traljić, Seid Mustafa. 1972. Drniš šesnaestog i sedamnaestog stoljeća u: Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, sv. 19. str. 393–404
  9. ↑ Povijesni arhiv u Zadru, spisi šibenskog notara Gregorija q. Lorenzo, sign. 22-IV-17, str. 30 r.
  10. ↑ a b Kosor, Karlo. 1979. Drniška krajina za turskog vladanja u: Kačić – zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sv. 11. str. 125–194
  11. ↑ Povijest franovačkog samostana Visovac, Samostanski arhiv – Visovac, 74, 398
  12. ↑ Jurin Starčević, K. i Moačanin, N. 2014. “Novi” Evlija Čelebi: autograf “Putopisa”, Književna smotra 46, Zagreb, 77-90. ISSN 2459-6329
  13. ↑ Kosor, Karlo. 1975. Drniš pod Venecijom u : Kačić – zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, sv. 7. str. 5–69
  14. ↑ Gaurina, Davor. 1994. Drniš pod vlašću Venecije. str. 109–111
  15. ↑ a b c d Administrator. Povijest Drniša. Grad Drniš. Pristupljeno 22. ožujka 2022.
  16. ↑ Kosor, Karlo. Drniška krajina između dva svjetska rata (PDF)
  17. ↑ Grad Drniš – Drniške crkva. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2014. Pristupljeno 18. ožujka 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice uredi

 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Drniš
Nedovršeni članak Drniš koji govori o gradu u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
  Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Drniš&oldid=6750511"