Crkva sv. Ante Padovanskog u Drnišu

Crkva sv. Ante Padovanskog u Drnišu je izgrađena u 16. stoljeću kao džamija Halil-hodže s kupolom na trompama. Godine 1670. šibenski knez je džamiju poklonio visovačkim franjevcima, nakon čega ona doživljava transformaciju u katoličku crkvu. Središnji dio džamije s trompama danas je dio crkve, a pridodana su mu dva dodatna prostora sa zapadne i istočne strane, povezujući se s originalnim prostorom kroz lukove. Fasada crkve očuvala je autentične turske prozore s lukovima, kameni vijenac i zazidana vrata, dok se u unutrašnjosti ispod trompa otkrivaju bogato obrađeni stalaktiti, izrađeni u tursko-maurskom stilu. Uz jugozapadni dio crkve oko 1790. godine dodan je četverokutni zvonik s prizemljem, katom i lođom te piramidalnim vrhom.[1][2][3][4]

Na fotografiji je vidljiva jugoistočna dogradnja crkve, centralni dio crkve s kupolom (nekadašnja džamija) te vrh zvonika crkve.
Pogled na sjeveroistočnu fasadu crkve sa zazidanim autentičnim otvorima nekadašnje džamije iz osmanskog perioda.

Crkva sv. Ante teško je stradala tijekom Domovinskog rata kada su njen zvonik minirali pobunjeni Srbi u lipnju 1992. Srušen je kat zvonika i piramidalno krovište, koji su pali na krov crkve i uništili ga. Uništena je i Meštrovićeva skulptura Sveti Ante koja je bila postavljena ispred crkve. Nakon završetka Domovinskog rata obnovljeni su crkva i zvonik, a skulptura je ponovno postavljena ispred crkve.[2][3]

Crkva je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-2051.[1]

Izvori

uredi
  1. a b Crkva sv. Ante. Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Pristupljeno 19. ožujka 2024.
  2. a b Prpa, Frane. 2020. Završni rad: Osmanska i barokna arhitektura grada Drniša, Sveučiliše u Splitu, Filozofski fakultet. Dabar (repozitorij). Pristupljeno 19. ožujka 2024.
  3. a b Sakralna baština. Turistička zajednica Grada Drniša. Pristupljeno 19. ožujka 2024.
  4. Piplović, Stanko. 2009. Crkve u Dalmatinskoj zagori iz XIX. stoljeća. Croatica Christiana periodica, 33 (64), 69-92. Hrčak. Pristupljeno 19. ožujka 2024.