Ivan Perišić

hrvatski nogometaš

Ivan Perišić (Split, 2. veljače 1989.) je hrvatski nogometaš, koji trenutačno nastupa za talijanski Inter. Igra na poziciji lijevog krilnog napadača. Prvi je strani nogometaš u njemačkom nogometnom savezu koji je osvojio DFB-Pokal s trima različitim momčadima.[1]

Ivan Perišić
Ivan Perišić (cropped).jpg

Perišić u dresu Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018.

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Rođenje 2. veljače 1989.
Visina 186 cm
Klub
Trenutačni klub Inter Milano
Broj 14
Položaj krilni napadač
Ugovor do 30. lipnja 2022.
Mlađi uzrasti
1998. – 2000.
2000. – 2006.
2006. – 2007. 		Dalmatinac
Hajduk Split
Sochaux
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2007. – 2009.
2009.
2009. – 2011.
2011. – 2013.
2013. – 2015.
2015. –
2019. – 2020. 		Sochaux B
→ Roeselare (posudba)
Club Brugge
Borussia Dortmund
Wolfsburg
Inter Milano
→ Bayern (posudba) 		0036 000(8)
0018 000(5)
0070 00(31)
0042 000(9)
0070 00(18)
0166 00(39)
0022 000(4)
Reprezentativna karijera
2005. – 2007.
2007. – 2009.
2009. – 2010.
2011. – 		Flag of Croatia.svg Hrvatska do 17
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 19
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 21
Flag of Croatia.svg Hrvatska 		0007 000(0)
0002 000(0)
0008 000(3)
0099 00(27)
Osvojena odličja
Nogomet
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018. Hrvatska
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 3. travnja 2021.

Portal o životopisima
Portal o športu

Klupska karijeraUredi

Kada je imao samo 17 godina bio je ponajbolji mladi igrač Hajduka i u Split su počeli stizati najpoznatiji europski klubovi poput PSV-a, Ajaxa, HSV-a i Anderlechta. U ljeto 2006. godine na zahtjev tadašnjeg trenera Sochauxa Alaina Perrina, bivši Hajdukov kadet potpisuje za taj francuski klub. Već s nepunih 18 godina odlazi u Sochaux, zbog čega je na koncu Hajduku isplaćena odšteta od 360 tisuća eura. U svojoj prvoj sezoni Perišić se nije naigrao, dapače nije upisao ni jednu službenu utakmicu, tek je dva puta bio na klupi. Odlaskom Perrina s klupe Sochauxa u ljeto 2007. godine, Ivan pada u drugi plan.

U zimskom prijelaznom roku 2008./09. odlazi u belgijskog prvoligaša Roeselarea na posudbu, 14. plasirani klub prošle sezone Jupiler lige. U nekim novinama naslovne stranice su nosile naslov "Novi Aljoša Asanović". Odmah po dolasku, Perišić je uspio izboriti mjesto prvotimca i u kratkom vremenu postaje najbolji igrač kluba. U Jupiler ligi upisao je četiri gola i dvije asistencije. Kada se tome pridoda i statistika iz belgijskog kupa, Perišić je u devet utakmica zabio sedam golova te dodao dvije asistencije. Na kraju sezone aktualizirala se priča gdje će Perišić završiti iduće sezone, u medijima je kružila priča da je već sve dogovoreno s Anderlechtom, ipak Perišić je na kraju potpisao trogodišnji ugovor za Club Brugge.[2][3]

 
Perišić u dresu njemačkog VfL Wolfsburga.

U sezoni 2010./11. Perišić je postigao 22 pogotka za Club Brugge u belgijskoj prvoj ligi, čime je osvojio titulu najboljeg strijelca lige.[4] Udruga profesionalnih nogometaša Belgije proglasila ga je igračem godine.[5]

Nakon završetka sezone prelazi u njemačkog prvaka Borussiju Dortmund.[6] s kojom osvaja prvenstvo 2012. postigavši pogodak u utakmici kojom su osigurali naslov prvaka (protiv imenjaka iz Mönchengladbacha). Za klub iz Dortmunda postigao je 12 pogodaka u 64 utakmice u svim natjecanjima. 6. siječnja 2013. godine Perišić je potpisao za Wolfsburg.

Nakon dvije i pol godine provedene u Wolfsburgu, Ivan prelazi u redove milanskog Intera.[7]

U susretu 15. kola talijanske lige 2017./18. zabio je tri pogotka u pobjedi (5:0) nad veronskim Chievom, a u istoj utakmicu asistenciju za drugi pogodak upisao je njegov momčadski kolega Marcelo Brozović.[8]

U kolovozu 2019. godine je Perišić poslan na posudbu u minhenski Bayern. 'Ivan je dugo bio na našem popisu i ja sam ga preporučio. Znamo kako je igrao u Njemačkoj i znam ga iz reprezentacije. On je top igrač. Znam što je Ivan sposoban napraviti. Znam koliko je važan hrvatskoj reprezentaciji. Tamo je jedan je od ključnih igrača, igra s obje noge, brz je i dobar s loptom', rekao je bivši izbornik Niko Kovač.[9] U prvoj utakmici sezone 2019./2020. Bundeslige je Perišić debitirao u 3:0 pobjedi protiv Schalke 04 kao zamjena. Protiv Mainza 05 je zajedno sa Philippom Coutinhom po prvi put bio u početnoj postavi bavarskog diva, gdje je zabio prvijenac i jednom asistirao.[10]

U kolovozu 2020. godine, Perišić je s Bayernom osvojio najveće europsko klupsko natjecanje, Ligu Prvaka.[11]

Reprezentativna karijeraUredi

 
Ivan Perišić na utakmici protiv Portugala na EURU 2016.

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju prvi put je bio pozvan za ogled s Češkom u Puli 9. veljače 2011. godine.[12]

Reprezentativni debi imao je u Tbilisiju protiv Gruzije ušavši u igru umjesto Ivana Rakitića u 61. minuti.[13]

Hrvatski nogometni izbornik Ante Čačić objavio je u svibnju 2016. godine popis reprezentativaca za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem je bio i Perišić.[14] U drugoj utakmici Hrvatske reprezentacije u skupini D na Europskom prvenstvu 2016. godine, Perišić je zabio prvi pogodak u remiju 2:2 s Češkom.[15] Istakao se kao ponajbolji hrvatski igrač na EURU 2016. godine.

Na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, zabio je 3 pogotka u ukupno 7 utakmica. Također je proglašen za igrača one legendarne utakmice protiv engleske reprezentacije gdje je Hrvatska u epskoj borbi slavila s 2-1 i ušla u finale svjetskoga prvenstva.

Valja napomenuti da je Perišić drugi najbolji strijelac na velikim natjecanjima, sa 7 golova, odmah nakon Davora Šukera koji je postigao 8 pogodaka, ali jedini Hrvat koji je zabijao na tri velika natjecanja za redom više od jednog pogotka.

Pogodci za hrvatsku nogometnu reprezentacijuUredi

# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 11. rujna 2012. Stadion kralja Baudouina, Bruxelles, Belgija   Belgija 0 : 1 1 : 1 kvalifikacije za SP 2014.
2. 31. svibnja 2014. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Mali 1 : 0 2 : 1 prijateljska utakmica
3. 31. svibnja 2014. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Mali 2 : 0 2 : 1 prijateljska utakmica
4. 18. lipnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil   Kamerun 0 : 2 0 : 4 SP 2014.
5. 23. lipnja 2014. Itaipava Arena Pernambuco, Recife, Brazil   Meksiko 1 : 3 1 : 3 SP 2014.
6. 13. listopada 2014. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Azerbajdžan 2 : 0 6 : 0 Kvalifikacije za EP 2016.
7. 13. listopada 2014. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Azerbajdžan 3 : 0 6 : 0 Kvalifikacije za EP 2016.
8. 16. studenoga 2014. Stadio Giuseppe Meazza, Milano, Italija   Italija 1 : 1 1 : 1 Kvalifikacije za EP 2016.
9. 28. ožujka 2015. Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Norveška 2 : 0 5 : 1 Kvalifikacije za EP 2016.
10. 10. listopada 2015. Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Bugarska 1 : 0 3 : 0 Kvalifikacije za EP 2016.
11. 13. listopada 2015. Nacionalni stadion u Ta' Qaliju, Ta' Qali, Malta   Malta 0 : 1 0 : 1 Kvalifikacije za EP 2016.
12. 23. ožujka 2016. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Izrael 1 : 0 2 : 1 prijateljska utakmica
13. 4. lipnja 2016. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska   San Marino 6 : 0 10 : 0 prijateljska utakmica
14. 17. lipnja 2016. Stade Geoffroy-Guichard, Saint-Étienne, Francuska   Češka 0 : 1 2 : 2 EP 2016.
15. 21. lipnja 2016. Nouveau Stade de Bordeaux, Bordeaux, Francuska   Španjolska 2 : 1 2 : 1 EP 2016.
16. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija   Kosovo 5 : 0 6 : 0 Kvalifikacije za SP 2018.
17. 9. studenoga 2017. Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska   Grčka 3 : 1 4 : 1 Kvalifikacije za SP 2018.
18. 8. lipnja 2018. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Senegal 1 : 1 2 : 1 prijateljska utakmica
19. 26. lipnja 2018. Rostov Arena, Rostov na Donu, Rusija   Island 2 : 1 2 : 1 SP 2018.
20. 11. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija   Engleska 1 : 1 2 : 1 Poluzavršnica, SP 2018.
21. 15. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija   Francuska 1 : 1 2 : 4 Završnica, SP 2018.
22. 6. rujna 2018. Estadio Algavre, Faro/Loule, Portugal   Portugal 0 : 1 1 : 1 prijateljska
23. 8. lipnja 2019. Stadion Gradski vrt, Osijek, Hrvatska   Wales 2 : 0 2 : 1 Kvalifikacije za EP 2020.
24. 6. rujna 2019. City Arena Trnava, Trnava, Slovačka   Slovačka 0 : 2 0 : 4 Kvalifikacije za EP 2020.
25. 16. studenoga 2019. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska   Slovačka 3 : 1 3 : 1 Kvalifikacije za EP 2020.
26. 19. studenoga 2019. Stadion Aldo Drosina, Pula, Hrvatska   Gruzija 2 : 1 2 : 1 Kvalifikacije za EP 2020.
27. 30. ožujka 2021. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska   Malta 1 : 0 3 : 0 Kvalifikacije za SP 2022.

Osobni životUredi

DonacijeUredi

U vrijeme Pandemija koronavirusa u Hrvatskoj 2020. Perišić je donirao novčana sredstva Hitnoj medicinskoj pomoći Omiš.[16][17][18]

PriznanjaUredi

IndividualnaUredi

  • Vatrena krila za 2014. godinu, nagrada Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije "Uvijek vjerni" za najsrčanijeg hrvatskog reprezentativca.
  • 2018.: Odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima su dokazali svoje najveće profesionalne i osobne kvalitete, vrativši vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh, ispunivši ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta ujedinjene u radosti pobjeda, te za iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju 2. mjesta na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji.[19]

KlupskaUredi

Borussia Dortmund

Wolfsburg

Bayern München

ReprezentativnaUredi

IzvoriUredi

  1. ↑ U društvu Nike Kovača: Ivan Perišić se upisao u povijest njemačkog nogometa, pristupljeno 15. srpnja 2020.
  2. ↑ Perišić na vratima Anderlechta, preuzeto 3. travnja 2009.
  3. ↑ Perišić potpisao za Club Brugge, preuzeto 26. kolovoza 2009.
  4. ↑ Prvi strijelac Belgijske lige, preuzeto 17. svibnja 2011.
  5. ↑ Perišić dobio naragdu za igrača godine, preuzeto 22. svibnja 2011.
  6. ↑ Perišić potpisao na pet godina s Borussiom, preuzeto 22. svibnja 2011.
  7. ↑ Perišić u Interu, preuzeto 1. rujna 2015.
  8. ↑ Kakva predstava Ivana Perišića; hat-trick za prvo mjesto Tportal, 3. prosinca 2017.
  9. ↑ (engl.) Ivan Perisic joins Bayern Munich from Inter Milan on season-long loan, preuzeto 11. rujna 2019.
  10. ↑ (engl.) Coutinho makes full Bayern Munich debut, Perisic also handed first start, preuzeto 11. rujna 2019.
  11. ↑ Perišić 11. hrvatski nogometaš od neovisnosti koji je osvojio Ligu prvaka, preuzeto 24. kolovoza 2020.
  12. ↑ Perišić pozvan u A reprezentaciju, preuzeto 29. siječnja 2011.
  13. ↑ Poraz Vatrenih u Gruziji, preuzeto 26. ožujka 2011.
  14. ↑ (engl.) Euro 2016: Full squads for every country, preuzeto 5. lipnja 2016.
  15. ↑ Remi Hrvatske i Češke nakon nereda na tribinama, preuzeto 26. lipnja 2016.
  16. ↑ Perišić donirao sredstva Hitnoj medicinskoj pomoći u Omišu!. www.dalmacijanews.hr. Dalmacija News. (28. travnja 2020.) Pristupljeno 30. travnja 2020.
  17. ↑ Perišić za rodni Omiš - donirao sredstva Hitnoj medicinskoj pomoći. sport.hrt.hr. HRT. (28. travnja 2020.) Pristupljeno 30. travnja 2020.
  18. ↑ Omiš svom Perišiću: Ivane, od srca ti hvala što nam pomažeš!. www.24sata.hr. 24sata. (28. travnja 2020.) Pristupljeno 30. travnja 2020.
  19. ↑ Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.

Vanjske povezniceUredi

Sestrinski projektiUredi

 U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ivan Perišić

Mrežna sjedištaUredi

  • Profil na www.hns-cff.hr
  • (engl.) Profil na us.soccerway.com
  • (njem.) Profil na www.transfermarkt.de
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivan_Perišić&oldid=5873677"