Župa

Župa (grč. paroikia - stanovati blizu) ili župna zajednica, najmanja je upravna jedinica u kršćanskim crkvama. Tradicijski označava zajednicu vjernika koja živi na određenom području unutar biskupije. Svaka župa ima župnika kao vlastitoga upravitelja i vlastitu, mjesnu crkvu. Iako je župa najčešće određena područjem, ona može biti određena i obredom, narodnošću i jezikom. Više župa obuhvaćeno je u dekanat, a više dekanata predstavlja biskupiju - time je župa kao prostorna i područna jedinica ustrojstveno povezana s cijelom Crkvom.^[1]

Uz župnika (župnog vikara) kao poglavara i pastira (prema Zakoniku kanonskoga prava^[2]), kapelana i redovnika, osim klera, u župno je djelovanje uključen i laikat predstavništvom u župnim pastoralnim i ekonomskim vijećima, koje njeguje načela supsidijarnosti, solidarnosti i predstavničke demokracije, s obzirom na to da se članovi vijeća biraju na izborima unutar župne zajednice. U tomu je smislu zajedničko predstavništvo svećenstva i puka svojevrsno »ogledalo župne zajednice«.^[3] Važnost vjerničkoga puka (laikata) očituje se i u njegovoj ulozi u prilagođavanju župnoga pastorala društvenim promjenama.^[4]

Isus Krist kao utemeljitelj kršćanstva još za svoga zemaljskoga života uspostavlja ustrojstvo i različite zadaće među svojim učenicima, iz kojih će se nakon Njegova Uskrsnuća i Uzašašća, kao svojevrsna dopuna postojećih židovskih vjerskih službi (Mt 5, 17-19), iznjedriti crkvene službe i ustanove. Predajući svoje zemaljsko namjesništvo Petru Krist uspostavlja ustanovu papinstva^↓bilj1, dok je još na Posljednjoj večeri ustanovio svećenički red (instituciju posvećenoga života), službe euharistije i svete mise kao spomen-čina Njegova otkupiteljskog djela (muke, smrti i uskrsnuća). Iako su se prvotni kršćani okupljali u Hramu i sinagogama, vremenom dolazi do odvajanja od židovske tradicije i okupljanja po kućama na »lomljenju kruha«, što je početak institucionalizacije župe kao središta područnoga pastoralna djelovanja. Tako su još rane kršćanske zajednice pokazivale sve jedinstvene značajke Crkve u cjelini: njezinu mučeničku (martiria), bogoslužnu (leiturgia), poslužiteljsku (diakonia - đakonat) i društvenu sastavnicu (koinonia). Ipak, u tom se razdoblju još ne može govoriti o župi u današnjem smislu riječi, već kao o zajednicama što su prisno slavile bogoslužje.^[5]

Papa Franjo u enciklici Evangelii gaudium (Radost evanđelja) za župu ističe:^[6]

»Župa nije neka prolazna struktura; upravo zato posjeduje veliku prilagodljivost, može poprimiti vrlo različite oblike, koji od pastira i zajednice zahtijevaju misijsku oočljivost i kreativnost. Premda nije jedina evangelizacijska institucija, ako je kadra neprestano se obnavljati i prilagođavati, nastavit će biti 'Crkva sama što živi među kućama svojih sinova i svojih kćeri'«

Na audijenciji 2. svibnja 2015. isti papa navodi:^[6]

»Svaka je župna zajednica pozvana biti povlašteno mjesto slušanja i naviještanja evanđelja; kuća molitve, okupljena oko euharistije; prava škola zajedništva, gdje žar ljubavi nadvladava napast površne i neplodne religioznosti.«

Bilješke

^↑bilj1 Kao dopunitelj Zakona, Isus, predajući Petru-Stijeni »ključeve kraljevstva nebeskoga« (Mt 16) ne ustanovljuje samo sakrament i instituciju ispovijedi dajući Crkvi autoritet odrješenja grijeha (»što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima«, Mt 16), već je isto samo po sebi nadopuna Izaijinih riječi: »Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti.« (Iz 22).

Izvori

↑ Alajbeg, Trpimir: 40 godina Župe Blažene Djevice Marije Žalosne Špansko, Denona, Zagreb, rujan 2015., ISBN 978-953-98356-1-1, str. 14.
↑ Brkan, Jure, 1991.: Župnik- vlastiti pastir župe, Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija 31 (2): 273-290.
↑ Čondić, Alojzije, 2009.: Župno pastoralno vijeće - ogledalo župne zajednice Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija 49 (3): 273-290.
↑ Nimac, Stipe, 2007.: Župni pastoral pred izazovima našega vremena Crkva u svijetu 42 (1): 65-80.
↑ Nimac, Stipe, 2012.: Nastanak i razvoj prvih kršćanskih zajednica Crkva u svijetu 47 (2), 163-184.
↑ ^a ^b Halambek, Vatroslav: „Molimo da župe sve više postaju zajednice vjere, bratstva i dobrodošlice za najpotrebitije, stavljajući u središte zajedništvo”, Radosna vijest, 52 (566), 15

[1] Alajbeg, Trpimir: 40 godina Župe Blažene Djevice Marije Žalosne Špansko, Denona, Zagreb, rujan 2015., ISBN 978-953-98356-1-1, str. 14.

[2] Brkan, Jure, 1991.: Župnik- vlastiti pastir župe, Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija 31 (2): 273-290.

[3] Čondić, Alojzije, 2009.: Župno pastoralno vijeće - ogledalo župne zajednice Služba Božja: liturgijsko-pastoralna revija 49 (3): 273-290.

[4] Nimac, Stipe, 2007.: Župni pastoral pred izazovima našega vremena Crkva u svijetu 42 (1): 65-80.

[5] Nimac, Stipe, 2012.: Nastanak i razvoj prvih kršćanskih zajednica Crkva u svijetu 47 (2), 163-184.

[rv-6] Halambek, Vatroslav: „Molimo da župe sve više postaju zajednice vjere, bratstva i dobrodošlice za najpotrebitije, stavljajući u središte zajedništvo”, Radosna vijest, 52 (566), 15

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]