Novozelandski galeb
Novozelandski galeb (latinski: Chroicocephalus novaehollandiae scopulinus), poznat i kao tarāpunga, porijeklom je s Novog Zelanda, a nalazi se u cijeloj zemlji i na udaljenim otocima uključujući otočje Chatham i subantarktičke otoke. Ranije se smatrao zasebnom vrstom, ali sada se obično tretira kao podvrsta australskog galeba (Chroicocephalus novaehollandiae).[2][3] Maorsko ime ove vrste je tarāpunga ili akiaki.[4] Njegovo narodno ime ponekad se koristi i za mageljanskog galeba, donekle sličnog izgleda, ali nepovezanu vrstu koja se nalazi u obalnom južnom Čileu, Argentini i Falklandskim otocima.[5] Kao što je slučaj s mnogim galebovima, novozelandski galeb se tradicionalno svrstavao u rod Larus.
| Novozelandski galeb | |
|---|---|
 Odrasla ptica | |
Glasanje | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Charadriiformes |
| Podred: | Lari |
| Porodica: | Laridae |
| Potporodica: | Larinae |
| Rod: | Chroicocephalus |
| Vrsta: | C. novaehollandiae |
| Podvrsta: | C. n. scopulinus |
| Trojno ime | |
| Chroicocephalus novaehollandiae scopulinus (Forster, 1844.) | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Nacionalno istraživanje rasplodnih novozelandskih galebova provedeno od 2014. do 2016. zabilježilo je 27.831 parova koji su se gnijezdili na Novom Zelandu. Autori studije koja se temelji na istraživanju i objavljena 2018. rekli su da je točnost prethodnih procjena upitna, ali da se ipak čini da je vrsta opala na nacionalnoj razini od sredine 1960-ih. Studija je također govorila o mogućim razlozima pada te je dala prijedlog budućeg praćenja.[6]
Opis uredi
Novozelandski galeb je prilično mali galeb s potpuno crvenim kljunom, crvenim okom, crvenim nogama i stopalima, blijedo sivim krilima s crnim vrhovima krila. Ostatak tijela i rep su bijeli. Praktično nema vizualne razlike između muških i ženskih ptica. Mladi galebovi imaju tamnosmeđi kljun sa naznakama crvene, zbog čega ih je teško za razlikovati od crnokljunog galeba. Noge su također smeđe, a na sivim krilima nalaze se smeđe mrlje.
Rasprostranjenost uredi
To je najmanji galeb koji se obično viđa na Novom Zelandu. Populacija se procjenjuje na 500.000. Ranije se smatrao posebnom vrstom,[7] ali se zbog izgleda slično australskom galebu, koji živi u Australiji, danas smatra njegovom podvrstom.
Ponašanje uredi
Po ponašanju, novozelandski galeb je tipičan galeb. Agresivan je strvinar i kleptoparazit. Od naseljavanja Europljana njihov se broj povećao, osobito oko obalnih mjesta i gradova gdje može sakupljati otpad iz gradskog otpada. Inače se hrani sitnom ribom, školjkama i crvima (s pašnjaka), a ponekad i bobicama, gušterima i kukcima.
Životni ciklus uredi
Gnijezde se od listopada do prosinca u kolonijama na obali, na otocima ili stjenovitim rtovima, liticama i plažama. Ptice stvaraju veze koji traju kroz više godišnjih doba, ali postoji određena količina kopulacije izvan para. Udvaranje hranjenjem je važan dio pripreme za parenje. Gnijezda su dobro oblikovana i mogu biti izgrađena od morskih algi, trava, lišća i ledenih biljaka. Općenito se polažu dva do tri jaja, boja im se kreće od smeđe do sive sa svijetlosmeđim i tamnosmeđim pjegama po cijelom dijelu. Ptica općenito živi do 12 godina, iako su pronađeni pojedinci koji žive i do 30 godina.[8]
Galerija slika uredi
-
Glava i vrat -
Odrasla ptica s ptićem -
U letu -
Slijetanje -
U plićaku -
Galeb druge zime, prve zime i odrasla ptica (prve 3, od naprijed) -
Mlada ptica se kupa, Picton, Novi Zeland -
Jaja -
Usporedba odraslog (lijevo) i spolno nezrelog (desno) novozelandskog galeba u letu -
Morska kolonija u Kaikōuri -
Fotografija novozelandskog galeba iz 2021.
.jpg)
Izvori uredi
- ↑ BirdLife International. 2004. Larus scopulinus. IUCN Red List of Threatened Species. 2004. Pristupljeno 11. svibnja 2006.CS1 održavanje: ref=harv (link) Database entry includes justification for why this species is of least concern
- ↑ Gill, Frank; Donsker, David, ur. 2019. Noddies, gulls, terns, auks. World Bird List Version 9.2. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 24. lipnja 2019.
- ↑ Burger, J.; Gochfeld, M.; Kirwan, G.M.; Garcia, E.F.J. Silver Gull (Larus novaehollandiae). del Hoyo, J.; Elliott, A.; Sargatal, J.; Christie, D.A.; de Juana, E. (ur.). Handbook of the Birds of the World Alive. Lynx Edicions. doi:10.2173/bow.silgul2.01. Pristupljeno 21. travnja 2017.
- ↑ Barrie Heather & Hugh Robertson. 2005. The Field Guide to the Birds of New Zealand revised izdanje. Viking
- ↑ Dolphin Gull (Larus scoresbii) - BirdLife species factsheet. datazone.birdlife.org. Pristupljeno 22. ožujka 2019.
- ↑ Taylor, Graeme A.; Frost, Peter G.H. 2018. The status of the red-billed gull (Larus novaehollandiae scopulinus) in New Zealand, 2014–2016 (PDF). Notornis. Birds New Zealand. 65: 1–13. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. veljače 2019. Pristupljeno 22. siječnja 2023.
- ↑ Shirihai, H. 2002. A complete guide to Antarctic wildlife. Alula Press, Oy, Finland
- ↑ Dangerfield, Emma. 23. prosinca 2009. Ex-pat Kiwi returns from US to study red-billed seagulls. Stuff.co.nz. Pristupljeno 21. lipnja 2015.
- Mills, J. A. (1994). Extra-pair copulations in the Red-Billed Gull: Females with high-quality, attentive males resist. Behaviour, 128, 41–64.
- Pons J.M., Hassanin, A., and Crochet P.A.(2005). Phylogenetic relationships within the Laridae (Charadriiformes: Aves) inferred from mitochondrial markers. Molecular Phylogenetics and Evolution 37(3):686-699
- Tasker, C. R., & Mills, J. A. (1981). A functional analysis of courtship feeding in the Red-billed Gull, Larus Novaehollandiae scopulinus. Behaviour, 77, 222ff
Vanjske poveznice uredi
Ostali projekti uredi
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Chroicocephalus novaehollandiae scopulinus |
| | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Chroicocephalus novaehollandiae scopulinus |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Chroicocephalus novaehollandiae scopulinus |